Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: Gž-2334/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda Vlatke Fresl Tomašević, predsjednika vijeća, Tomislava Aralice člana vijeća i suca izvjestitelja te Ilijane Petyo, člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, protiv tuženika HRVATSKI URED ZA OSIGURANJE, Zagreb, Martićeva ulica 71, OIB: 38922958547, kojeg zastupa punomoćnik Ruđer Anić, odvjetnik u Zagrebu, radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-2071/2023-20 od 24. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 10. lipnja 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-2071/2023-20 od 24. ožujka 2025.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
"I Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati iznos od 7.243,19 eura sa zateznim kamatama od 18. prosinca 2022. do isplate.
II Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu 1.400,00 eura sa zateznim kamatama od 24. ožujka 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope (kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku 15 dana.".
2. Protiv te presude žali se tužitelj zbog žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. t. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 i 80/22- dalje: ZPP) predlažući da se pobijana presuda preinači sukladno žalbenim navodima, a podredno ukine.
3. Žalba nije osnovana.
4. Neosnovano žalitelj u žalbi navodi da je donošenjem pobijane presude počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a, jer ta presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.
5. Nisu počinjene niti preostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP-a na počinjenje kojih ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 356. st. 2. ZPP-a.
6. Predmet prijepora je zahtjev tužitelja za isplatu odnosno, naknadu štete nastale tužitelju isplatom invalidske mirovine osiguraniku u razdoblju od 1. travnja 2021. do 31. prosinca 2022. u punom iznosu invalidske mirovine.
7. Prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev ocjenjujući kako je tuženik dužan naknaditi štetu umjesto štetnika, u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju- ugovora o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti zbog čega se primjenjuju odredbe Zakona koji je važio u vrijeme kada su izvršene isplate predmetne mirovine osiguraniku tužitelja što u ovom slučaju predstavlja Zakon o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine, broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13. i 152/14. - dalje: ZOOP). Budući da je prema odredbi čl. 27. st. 1. ZOOP društvo za osiguranje obvezno zavodima naknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika a prema stavku 3. istog članka ZOOP se šteta određuje tako, da se razmjerni iznos mirovine određuje prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju ozljede na radu pa stoga nema razlike koja bi predstavljala stvarnu štetu u smislu čl. 27. ZOOP-a.
8. Pravilno je sud prvog stupnja, u konkretnom slučaju, primijenio ZOOP, u daljnjem tekstu - ZOOP), koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete tužitelja, odnosno u trenutku kada su vršene isplate mirovina.
9. Naime, prije svega treba imati u vidu da je tuženi društvo koje se bavi poslovima osiguranja, između ostalim i poslovima obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti, a sukladno odredbama ZOOP, odnosno u konkretnom slučaju je riječ o obveznom osiguranju u prometu, a koja materija obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti je uređena ZOOP-om, zbog čega se na konkretan odnos tužitelja i tuženog kao osiguratelja u pogledu utvrđivanja visine i obima obveze tuženika kao osiguratelja primjenjuje materijalno pravo koje regulira konkretan ugovor o osiguranju, u ovome slučaju ZOOP.
10. Tuženi, kao osiguratelj motornog vozila štetnika se ne nalazi u istom pravnom statusu kao i sam vozač – štetnik. Obveza tuženoga regulirana je ZOOP-om temeljem kojega Zakona je i zaključen ugovor o obveznom osiguranju u prometu od automobilske odgovornosti i tuženi može odgovarati samo u okviru odredbi predmetnog Zakona i njime preuzetih ugovornih obveza, a koje su propisane ZOOP- om. Osiguravajuća društva nisu štetnici nego temeljem zaključenog ugovora o osiguranju sa vlasnikom opasne stvari/motornog vozila imaju obvezu (u slučaju da su ispunjene ZOOP-om propisane pretpostavke) naknaditi štetu umjesto odgovorne osobe/štetnika (konkretnog vozača štetnika) i to u okviru obveza preuzetih ugovorom o osiguranju, a koji ugovor o obveznom osiguranju od automobilske odgovornosti je uređen posebnim Zakonom i to ZOOP-om. Člankom 8 st. 1. ZOOP reguliran je "Ugovor o obveznom osiguranju i njegov učinak", a ta odredba glasi:
"Društvo za osiguranje dužno je sklopiti ugovor o osiguranju sukladno ovome Zakonu i uvjetima za osiguranje, odnosno cjenicima premija osiguranja".
11. Dakle, tuženik kao društvo za osiguranje ima obvezu sklopiti ugovor o osiguranju sukladno odredbama ZOOP-u, a kojim odredbama Zakona je i uređen opseg osiguranog pokrića, odnosno rizici koje osiguratelj uzima u pokriće zaključenim ugovorom obim i opseg osiguranog pokrića, a temeljem čega se sukladno načelu razmjernosti i naplaćuje/obračunava premija osiguranja.
12. Slijedom navedenoga, pravilno je sud prvog stupnja u ovoj pravnoj stvari odluku donio primjenom odredaba ZOOP-a i to 27. ZOOP, koji uređuje "subrogacijske zahtjeve nositelja socijalnog osiguranja".
13. Suprotno navodima žalbe tužitelja, pobijana prvostupanjska odluka donijeta je sukladno odredbi čl. 221.a ZPP u svezi čl. 219. st. 1. ZPP budući da je teret dokaza osnove i visine zahtjeva na tužitelju koji je bio dužan dokazati kako je u smislu odredbe čl. 27. ZOOP tuženik obvezan naknaditi mu stvarnu štetu u okviru odgovornosti svojega osiguranika, u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju i to tako da se razmjerni iznos mirovine određuje u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem tužitelja i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju ozljede na radu.
14. Prvostupanjski sud je nadalje pravilno primijenio materijalno pravo propisano odredbama ZOOP koji je važio u vrijeme izvršenih isplata kojima je nastupila možebitna šteta na što ukazuju i odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske primjerice odluke poslovni broj: Rev 909/2021-3 od 8. rujna 2021., Rev 5292/2019-2, Rev 12/2022-2 od 12. siječnja 2022. sukladno kojima je izraženo pravno shvaćanje da se u postupcima kakav je i predmetni, ima primijeniti ZOOP koji je bio na snazi u vrijeme kada su izvršene isplate odnosno, za odluku u sporu koji pokreće HZMO protiv osiguravatelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih s osnove mirovine su mjerodavne odredbe ZOOP koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete dakle, u vrijeme kada su izvršene isplate mirovine.
15. Pobijana je prvostupanjska presuda tako, u dijelu pod točkom I izreke, donijeta pravilnom primjenom materijalnog prava pa nisu ostvareni žalbeni razlozi tužitelja a pogrešno ukazivanje tužitelja o tome da je dokazao osnovu i visinu zahtjeva upućujući na odredbe Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj: 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21 i 119/22) i to njegove odredbe čl. 161., ne dovode u sumnju, pravilnost i zakonitost pobijane prvostupanjske odluke.
16. Slijedom iznijetog je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbijena žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda.
17. Odluka o parničnom trošku tuženika (točka II izreke) osniva se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP, time da tužitelj određeno niti ne prigovara načinu obračuna te broju i vrstama radnji za koje je dosuđen parnični trošak.
Zagreb, 10. lipnja 2025.
Predsjednik vijeća:
Vlatka Fresl Tomašević
