Republika Hrvatska

Županijski sud u Šibeniku

Gž-225/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Šibeniku, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Marte Plančić, kao predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice Maje Skorić, i Tonija Šantića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja EG iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Tomislav Miličević, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Miličević i Šupuković d.o.o. Zagreb, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, zastupanog po punomoćniku Domagoju Petrinoviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Kožul & Petrinović d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj P-10256/2023-44 od dana 8. siječnja 2025. godine, u sjednici održanoj dana 10. lipnja 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj P-10256/2023-44 od dana 8. siječnja 2025. godine.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom naloženo je tuženiku da isplati tužitelju iznos od 1.158,51 eur sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku od dospijeća pojedinačnih iznosa pobliže navedenih u izreci presude do isplate (točka I. izreke), te iznos od 3.029,78 eura sa pripadajućim zateznim kamatama koje teku od dospijeća pojedinačnih iznosa, pobliže određenih u izreci presude do isplate (točka II. izreke), te je naloženo tuženiku da u roku od 15 dana naknadi tužitelju parnični trošak u iznosu od 3.133,58 eura sa zateznim kamatama koje teku od dana 8. siječnja 2025. godine do isplate (točka III. izreke), te je odbijen kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška (točka IV. izreke).

2. Protiv te presude žalbu je izjavio tuženik, pobijajući je zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači u skladu sa žalbenim navodima, podredno, da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, uz zahtjev za naknadu parničnog troška žalbenog postupka.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu preplaćenog, neosnovano stečenog iznosa kojeg je tuženiku platio u otplati kredita, s temelja odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i odredbi o valutnoj klauzuli vezanoj uz tečaj CHF.

6. U postupku je nesporno da su tužitelj, kao korisnik kredita, i pravni prednik tuženika Hypo-Alpe-Adria-Bank d.d. Zagreb, zaključili dana 7. prosinca 2006. godine Ugovor o kreditu broj 016-2781/2006 (dalje: Ugovor) kojim su utanačili iznos kredita – 21.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja sa otplatom kredita u jednaka 84 mjesečna anuiteta u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF važećem na dan dospijeća, da su stranke ugovorile kamatnu stopu od 7,25 % godišnje koja je promjenjiva, kao i da je banka ovlaštena izvršiti promjene kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama, ili drugog akta banke, te da je korisnik suglasan da bez prigovora prihvaća pismenu obavijest banke o visini kamatne stope i visini anuiteta, te da je otplata glavnice u mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti vezana za srednji tečaj za CHF banke na dan dospijeća, odnosno na dan plaćanja ukoliko se plaćanje vrši prije dospijeća, dakle, da je vezana uz određenu valutnu klauzulu.

7. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da je prvostupanjski sud u postupku utvrdio da tužitelj i tuženik nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorne kamate, a niti su utvrdili na koji će način promjena tečaja CHF utjecati na korisnika kredita, nadalje, utvrđeno je da je uslijed toga došlo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka, utemeljene na jednostranom povećavanju kamatnih stopa i na primjeni valutne klauzule, prema nalazu i mišljenju vještaka po osnovi ništetne odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i po osnovi ništetne odredbe o valutnoj klauzuli u preplati kredita i to u iznosu od 1.542,94 eura (8.728,80 kuna) iz osnova preplate po ništetnoj odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i 3.029,78 eura (22.827,87 kuna) iz osnova preplate zbog ništetne odredbe o isplati glavnice vezane za tečaj CHF, odnosno odredbe o valutnoj klauzuli.

8. Nije u pravu tuženik kada u žalbi ističe da je pobijana presuda donesena uz bitnu povredu odredba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, a koju obrazlaže nedostatnim obrazloženjem suda o razlozima zbog kojih je odbio dopunu nalaza i mišljenja vještaka primjenom kunske kamatne stope i uzimanjem u obzir manjka, odnosno tzv. negativne razlike tečaja, ovo stoga, jer je tuženik tijekom postupka, tako i u žalbi, iznio prigovor pravne naravi nalazeći da je vještak izračun trebao napraviti primjenom kamatne stope na kunske kredite, a ne polazeći od početne kamatne stope i uzimajući je kao fiksnu, a koji prigovor je neosnovan, kao i prigovor da u obračun vještak nije uzeo u obzir tzv. negativnu razliku tečaja i izvršio umanjenje iznosa, budući da za navedeno umanjenje nije bilo razloga, jer tuženik nije podnio protutužbu, kao ni procesnopravni prigovor prebijanja do zaključenja prethodnog postupka, a niti je na određeni način postavio materijalnopravni prigovor prijeboja do zaključenja glavne rasprave (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi pod brojem Rev-549/2023 od 18. prosinca 2023. godine).

9. Nadalje, prvostupanjski sud se, sukladno člancima 502.a do 502.h ZPP, pravilno pozvao na pravomoćnu presudu Trgovačkog suda u Zagrebu broj P- 1401/2012 od dana 4. srpnja 2013. godine u postupku u kojem je udruga „Potrošač Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača“ iz Zagreba, pred Trgovačkim sudom u Zagrebu dana 4. travnja 2012. godine pokrenula parnični postupak radi zaštite kolektivnih interesa potrošača protiv osam banaka, između kojih je i pravni prednik tuženika, Hypo Alpe Adria Bank d.d., a kako nije sporno ni da je Hypo Alpe Adria Bank d.d., Zagreb promijenila ime u Addiko bank d.d., to se i na nju odnose pravni učinci presuda donesenih u Kolektivnom sporu, slijedom čega je neosnovan prigovor žalbe da se učinci presude iz Kolektivnog spora ne odnose na predmetni kredit i da bi bila ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi članaka 502.c ZPP.

10. Kako je pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012 od dana 4. srpnja 2013. godine utvrđeno da je pravni prednik tuženika povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što u potrošačkim ugovorima o kreditima koristi nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, i koja je ništetna, kao i na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja predmetnih ugovora kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora, prvostupanjski je sud dao i razloge o odlučnim činjenicama glede ništetnosti navedenih odredbi utvrđujući da se o istima nije pregovaralo i da korisnik kredita kao potrošač nije bio obaviješten o svim parametrima, pa nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP na koju se referira žalitelj. U tom pravcu treba primijetiti, da je u ovom postupku bila donesena presuda pod brojem P-7098/2019-26 od dana 19. siječnja 2022. godine, te da je po žalbi tuženika ukinuta rješenjem ovog drugostupanjskog suda pod brojem Gž-227/2022 od dana 27. lipnja 2023. godine, a iz razloga pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer prvostupanjski sud nije na okolnosti neposrednog pregovaranja prilikom sklapanja ugovora o kreditu saslušao djelatnicu tuženika FG iz [adresa], na adresi [adresa], koja je bila označena kod izrade kreditnog prijedloga tužitelja, te da je u ponovnom postupku tuženik odustao od saslušanja te svjedokinje (kao i od dokaznog prijedloga za saslušanje javnog bilježnika).

11. Neosnovan je i prigovor pogrešne primijene materijalnog prava vezano za istaknuti prigovor zastare, jer pogrešno žalitelj smatra da zastarni rok od pet godina počinje teći od dana sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu. Naime, tužba u ovom postupku je podnesena dana 11. lipnja 2019. godine, a u odnosu na potraživanje iz osnova ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi zastarni rok od pet godina počeo je teći od dana pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj P-1401/2012 od dana 4. srpnja 2013. godine u kolektivnom sporu za zaštitu potrošača koja je potvrđena u odnosu na ništetnost odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, broj Pž-7129/2013-4 dana 13. lipnja 2014. godine, a u odnosu na ništetnu odredbu o valutnoj klauzuli presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske pod brojem Pž-6632/2017 od dana 14. lipnja 2018. godine.

12. U odnosu na odluku o zateznim kamatama koje su dosuđene na svaki preplaćeni iznos od dana uplate svakog pojedinog anuiteta, čemu tuženik prigovara u žalbi, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo jer je tuženik sastavio ugovor sa ništetnim odredbama, slijedom čega se radi o nesavjesnom stjecatelju, a pitanje prava na zatezne kamate na pojedinačne iznose preplate od dana stjecanja i neovisno od početka zastarnog roka za glavno potraživanje, odnosno od pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača – utemeljeno je, po mišljenju ovog drugostupanjskog suda, na potpunoj i djelotvornoj zaštiti od nepoštenih odredbi suglasno Direktivi Vijeća 93/13 EEZ od 5. travnja 1993. godine o ugovornim odredbama u potrošačkim ugovorima koji se protive načelu savjesnosti i poštenja, te potpunom obeštećenju potrošača.

13. Slijedom navedenog, jer je pravilna i na zakonu utemeljena i odluka o parničnom trošku, koju tuženik osporava isključivo s pozicije tvrdnje o drugačijem uspjehu stranaka u ovoj parnici, pri čemu posebno ne osporava vrstu priznatih radnji i visinu troška, neosnovanu žalbu tuženika trebalo je odbiti u cijelosti i presuditi kao u izreci (članak 368. ZPP).

14. Zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška žalbenog postupka je odbijen jer isti nije uspio u žalbenom postupku (članak 166. stavak 1. u vezi članka 154. stavak 1. ZPP).

U Šibeniku, 10. lipnja 2025. godine

PREDSJEDNICA VIJEĆA

Marta Plančić