Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-3/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću koje čine sutkinje tog suda Ksenija Jakovčević, predsjednica vijeća, Jadranka Matić, članica vijeća i sutkinja izvjestiteljica i Lidija Bošnjaković, članica vijeća, u pravnoj stvari tužitelja CINCINNATUS d.o.o., Dubrovnik, Od Tabakarije 22, OIB: 87759537988, kojeg zastupa punomoćnik Gašpar Lujak, odvjetnik u Dubrovniku, protiv tuženika Dubrovački dnevnik j.d.o.o., Dubrovnik, Kardinala Stepinca 52, kojeg zastupa punomoćnik Vedran Gjenero, odvjetnik u Dubrovniku, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj Pn-24/23- 9 od 2. studenog 2023., u sjednici vijeća održanoj 10. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja CINCINNATUS d.o.o., Dubrovnik, Od Tabakarije 22 kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj Pn-24/23-9 od 2. studenog 2023. te se kao neosnovan odbija zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"Odbija se zahtjev tužitelja:

Obvezuje se tuženik DUBROVAČKI DNEVNIK j. d.o.o. u roku od 15 ( petnaest ) dana:

a) U tiskanom izdanju „Dubrovačkog dnevnika“ tužitelju CINCINNATUS d.o.o. objaviti ispriku slijedećeg sadržaja: „DUBROVAČKI DNEVNIK j.d.o.o, kao nakladnik, ispričava se tužitelju CINCINNATUS d.o.o. zbog neistinitih informacija koje su o tom trgovačkom društvu bile objavljene u „Dubrovačkom dnevniku“ broj 144 od 5. svibnja 2023. godine“.

b) Tužitelju isplatiti iznos od 1.327,23 EUR(10.001,00 HRK), sa zateznim kamatama koje teku od 6. lipnja 2023. godine, kojeg dana je podnesena tužba, pa do isplate, a koje se obračunavaju za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta. ¨

II. Nalaže se tužitelju u roku od 15 dana nadoknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu 398,00 eura (3.000,00 kuna).“

2. Protiv te presude žali se tužitelj pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP). Predlaže da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu na način da prihvati tužbeni zahtjev, tužitelju prizna trošak parničnog postupka i odbije zahtjev tuženika za naknadu troškova parničnog postupka ili da ukine prvostupanjsku presudu i da predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje i zahtjeva naknadu troška nastalog podnošenjem žalbe.

3. Žalba nije osnovana.

4. Sud prvog stupnja je, pozivom na čl. 21. st. 1. i 6. Zakona o medijima (Nar. nov. broj 59/04., 84/11., 81/13., 114/22., dalje: ZM) i čl. 22. tog Zakona odbio tužbeni zahtjev o kojem je odlučeno pod točkom I. izreke pobijane presude. U bitnom obrazlaže da tužitelj nije dokazao da je tuženik uopće objavio informaciju o njemu, da se tvrdnja o „ilegalnim bukerima“ odnosi upravo na njega, niti da mu je objavom spornog teksta nastale šteta u vidu povrede ugleda i časti.

5. Navodima žalbe tuženik osporava takvu odluku navodeći da iz dokaza koji su tijekom postupka provedeni nedvojbeno proizlazi da se predmetni tekst odnosi i na tužitelja, a posebno jer je tuženik, objavom ispravka spornih informacija u internetskom izdanju dubrovackidnevnik.net.hr. od 1. lipnja 2023. faktički priznao da su se informacije iz spornog teksta odnosile na tužitelja. Smatra da je stoga, prenošenjem neistinitih informacija o tužitelju, tuženik povrijedio ugled tužitelja, posebno jer to bilo dostupno velikom broju čitatelja, jer se radi o besplatnom i svima dostupnom listu. Pri tome ističe i da smatra da nije bio dužan dokazivati smanjene postojećeg ili očekivanog posla, niti otežanu ili smanjenju suradnju s korisnicima usluga koje tužitelj pruža ili pak smanjenju suradnju s poslovnim partnerima što da sud pogrešno sugerira u svom obrazloženju.

6. Točno se navodima žalbe ukazuje da je sud prvog stupnja pogrešno utvrdio činjenicu da se tekst objavljen na stranicama 4 i 5 Dubrovačkog dnevnika, broj 144 od 5. svibnja 2023. ne odnosi na tužitelja.

6.1. Točno je, naime, da se izrijekom ne spominje tvrtka tužitelja, ali tijekom postupka nije bilo sporno:

- da se tužitelj bavi pružanjem usluga o kojima se piše u tom tekstu,

- da narančaste kišobrane radi prepoznatljivosti koristi upravo tužitelj, a da je u tekstu spornog članka

- pod posebnim podnaslovom ¨TU JE I [obrt] napisano: „Noćni klub na [adresa] mijenjao je ime više puta, a čini se kako je konstantna ekipa koja se pred njim svake sezone okuplja i nudi svoje turističke usluge. Radi se o osobama koje to rade vrlo suptilno, noseći kišobran na kojem je ispisano što oni nude. Obraćaju se turistima i nude im ture. Ako ih netko pita što rade, možda će kazati kako im usred sunčanog dana treba kišobran. Vjerojatno jer im smeta sunce. Nositi kišobran i stajati na [adresa] nije zabranjeno, pa i kada kiše nema na vidiku. No, ono što se može vidjeti jest kako ekipa nudi izlete gostima na javnoj površini, što je nedopušteno.“,

- pri čemu se na jednoj od ukupno 4 fotografije koje su objavljene u tekstu, jasno vidi osoba koja s kišobranom stoji među mnoštvom prolaznika, dok su na ostalim fotografijama vozila s oglasim,

- uz što sve je tuženik u svom internetskom izdanju objavio ispravak netočnih informacija (list 18 spisa)

6.2. Slijedom toga, suprotno onome što utvrđuje sud prvog stupnja, u takvoj situaciji ovaj sud smatra da nije bilo dvojbe o tome da se sporni dio teksta, fotografija i podnaslov odnose upravo na tužitelja i to neovisno od toga što tužitelj tijekom postupka u spis nije dostavio reklamne materijale ili predlagao saslušanje drugih osoba na ovu okolnost. Tuženik sigurno ne bi objavljivao ispravak neistinitih informacija u vezi objavljenog teksta, ni na internetskom portalu, da se tekst nije odnosio, između ostalih, upravo na tužitelja.

7. Točno je i da tijekom postupka tuženik nije dokazao da su informacije koje je o tužitelju objavio istinite (čl. 21. st. 4. ZM-a). Tako tuženik nije dokazao istinitost informacija da se tužitelj bavi ilegalnom turističkom djelatnošću, bez da za to ima koncesiju za mjesto gdje istu obavlja, da je ilegalni buker koji od Pila, uz ostale, čini seoski vašar i da svoje usluge nudi suptilno, noseći kišobran na kojem je ispisano što oni nude, obraćaju se turistima i nude im ture na javnoj površini što da nije dozvoljeno.

8. Međutim, unatoč činjenici da se iz teksta može zaključiti da se odnosi na tužitelja i da tuženik nije dokazao istinitost informacija koje je o tužitelju napisao, ovaj sud je shvaćanja, kao i sud prvog stupnja, ali iz drugih razloga, da težina povrede i okolnosti slučaja ne opravdavaju dosudu pravične novčane naknade štete, ali i da je štete već reparirana samom činjenicom da je tuženik ispravak netočnih informacija objavio na internetskim stranicama na kojima je, nesporno bio objavljen isti članak.

8.1. Naime, radi se o zahtjevu za naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti pravne osobe na ugleda (čl. 19. st. 1. i 2. u vezi s čl. 1100. ZOO-a i čl. 21. st. 1. do 3. ZM-a), a pravna osoba, kao i fizička osoba, ima pravo na pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete ako težina povrede i okolnosti slučaja to opravdavaju (čl. 1100. st. 3. ZOO-au vezi s čl. 21. st. 1. do 3. ZM-a). Pod povredom prava osobnosti pravne osobe na ugled podrazumijeva se tzv. reputacijska šteta, koja je po svoj prirodi neimovinska šteta iz čl. 19. st. 1. i 3. u vezi s čl. 1046. ZOO-a i čl. 21. st. 3. ZM-a. Takva šteta očituje se prije svega kao negativno javno izražavanje o radu (poslovanju) pravne osobe ili o prenošenju neistinita o radu pravne osobe, ali je na tužitelju teret dokazati da su objavljene informacije objektivno i dovele do takve štete. U tom smislu, puki navodi zakonske zastupnice tuženika (kao zainteresirane osobe) da je tužitelju povrijeđen ugled i pozivanje na jedan internetski komentar, bez drugih dokaza, nisu dostatni da bi se mogao procijeniti je li i u kojem opsegu došlo do tzv. reputacijske štete da bi to opravdavalo dosuđenje pravične novčane naknade neimovinske štete zbog povreda prava na ugled u smislu navedenih odredbi.

9. Zbog navedenog je prvostupanjska presuda potvrđena u dijelu pod točkom I.b izreke (čl. 368. ZPP-a).

10. Pravilno je sud odlučio i o dijelu tužbenog zahtjeva o kojem je odlučeno pod točkom I.a izreke.

11. U žalbenoj fazi postupka nije sporno da se tužitelj obratio nakladniku radi objave ispravka prije podnošenja predmetne tužbe i da nakladnik po tome nije postupio (čl. 22. st. 2. ZPP-a). U takvoj situaciji, jer sukladno st. 1. te zakonske odredbe, šteta može biti reparirana i objavom ispravka, ovaj je sud shvaćanja da je u okolnostima konkretnog slučaja bilo moguće naknadu štete tražiti i kroz objavu isprike zbog neistinito objavljenih informacija.

11.1. Međutim, kako se predmetni članak tekstualno, grafički, a niti nazivom ne odnosi samo i isključivo na tužitelja, tužitelj je u tužbenom zahtjevu bio dužan precizno navesti u odnosu na koje informacije traži ispriku, a kako to nije učinio to je i u tom dijelu prvostupanjska odluka potvrđena na temelju čl. 368. st. 1. ZPP-a.

12. Odluka o troškovima potvrđena je na temelju čl. 380. točka 2. ZPP-a, a trošak žalbe tužitelju nije priznat jer sa žalbom nije uspio.

U Zagrebu 10. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Ksenija Jakovčević