Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-3553/2024-2

U  I M E  R E P B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, u vijeću koje čine sutkinje tog suda Ksenija Jakovčević, predsjednica vijeća, Jadranka Matić, članica vijeća i sutkinja izvjestiteljica i Lidija Bošnjaković, članica vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice NŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Tihomir Luetić, odvjetnik u Splitu, protiv tuženice HŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Bogdan Srdelić, odvjetnik u Splitu, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-5180/2019-34 od 2. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 10. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužiteljice NŽ iz [adresa] kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj P-5180/2019-34 od 2. svibnja 2024. te se kao neosnovan odbija zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

"I. Odbija se glavni tužbeni zahtjev koji glasi:

"1.Utvrđuje se da je bez učinka Bračni ugovor sklopljen u [adresa], 17. lipnja 2005. godine između sada pok. ZŽ i tužene HŽ, na kojem su ovjereni njihovi potpisi kod Javnog bilježnika Ive Hanžeković Živković u Zagrebu pod brojem OV-8172/05 u Zagrebu, 17. lipnja 2005, kao i Aneks bračnog ugovora zaključen u [adresa], 21. ožujka 2011. god. između sada pok. ZŽ i tužene HŽ, na kojem aneksu su ovjereni njihovi potpisi kod Javnog bilježnika Jagode Makelja-Šuljić u Splitu pod brojem OV-3564/11 u Splitu, 22.03.2011., te se nadalje utvrđuje da je tužiteljica kao zakonski nasljednik iza smrti pok. ZŽ suvlasnik za 1/10 dijela nekretnina označenih kao kat. čestice zem [katastarska čestica], zgr 3491, zk uložak [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina] i katastarske čestice [katastarska čestica], zk uložak [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], te se ista ovlašćuje da temeljem ove presude zatraži i postigne uknjižbu navedenog prava vlasništva uz istodobno brisanje toga prava sa imena tužene pod 1/.

2. Nalaže se tuženici da u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknadi tužiteljici troškove ovoga postupka."

II. Odbija se podredni tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je bez pravne valjanosti i da ne proizvodi pravne učinke Bračni ugovor sklopljen u [adresa], 17. lipnja 2005. godine između sada pok. ZŽ i tužene HŽ, na kojem su ovjereni njihovi potpisi kod Javnog bilježnika Ive Hanžeković Živković u Zagrebu pod brojem OV-8172/05 u Zagrebu, 17. lipnja 2005, kao i Aneks bračnog ugovora zaključen u [adresa], 21. ožujka 2011. god. između sada pok. ZŽ i tužene HŽ, na kojem aneksu su ovjereni njihovi potpisi kod Javnog bilježnika Jagode Makelja-Šuljić u Splitu pod brojem OV-3564/11 u Splitu, 22.03.2011.

2. Nalaže se tuženici da u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknadi tužiteljici troškove ovoga postupka."

III. Odbija se slijedeći podredni tužbeni zahtjev koji glasi:

"1. Utvrđuje se ništetnim Bračni ugovor sklopljen u [adresa], 17. lipnja 2005. godine između sada pok. ZŽ i tužene HŽ, na kojem su ovjereni njihovi potpisi kod Javnog bilježnika Ive Hanžeković Živković u Zagrebu pod brojem OV-8172/05 u Zagrebu, 17. lipnja 2005, kao i Aneks bračnog ugovora zaključen u [adresa], 21. ožujka 2011. god. između sada pok. ZŽ i tužene HŽ, na kojem aneksu su ovjereni njihovi potpisi kod Javnog bilježnika Jagode Makelja-Šuljić u Splitu pod brojem OV-3564/11 u Splitu, 22.03.2011.

2. Nalaže se tuženici da u roku 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknadi tužiteljici troškove ovoga postupka."

IV. Nalaže se tužiteljici u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tuženoj parnični trošak u iznosu od 5.000,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena."

2. Protiv te presude žali se tužiteljica pozivom na sve žalbene razloge iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov. 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP). Predlaže da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu na način da prihvati tužbeni zahtjev i da shodno tome trošak parničnog postupka prizna tužiteljice, a odbije zahtjev tuženice za naknadu troškova parničnog postupka ili da ukine prvostupanjsku presudu i da predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje te zahtjeva naknadu troška nastalog joj podnošenjem žalbe.

3. Žalba nije osnovana.

4. Tužiteljica je u ovom parničnom postupku postavila glavni tužbeni zahtjev i dva eventualno kumulirana zahtjeva koji se svi odnose na pitanje valjanosti Bračnog ugovora sklopljenog između tuženice i prednika stranka 17. lipnja 2005. i Aneksa Aneks tom Ugovoru, od 21. ožujka 2011., a glavnim tužbenim zahtjevom tužiteljica zahtjeva utvrditi i da je kao zakonska nasljednica iza pokojnog ZŽ, suvlasnica u 1/10 dijela nekretnina označenih kao kat. čestice zem [katastarska čestica], zgr 3491, zk uložak [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina] i katastarske čestice [katastarska čestica], zk uložak [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina] i traži da ju se sukladno tome ovlasti da na temelju ove presude zatraži i postigne uknjižbu navedenog prava vlasništva uz istodobno brisanje toga prava sa imena tužene.

5. Sud prvog stupnja odbija sva tri zahtjeva, istovremeno u odnosu na sve obrazlažući:

- da su predmetni Bračni ugovor i Aneks istom sastavljeni u valjanoj formi, na temelju čl. 249. st. 2. i čl. 255. st. 1. i 3. Obiteljskog zakona (Nar. nov. broj 116/03., 17/04., 136/04., dalje: ObZ),

- da su nekretnine navedene u Ugovoru stečene za vrijeme braka, izuzev nekretnina koje se nalaze u [adresa], koje je pokojni stekao nasljeđivanjem iza svojih roditelja,

- da su u stjecanju imovine navedene u tom ugovoru, koja se nalazi u Republici Hrvatskoj, tuženicu i ostavitelja, uvelike pomagali roditelji tuženice, a osobito njezin otac KŽ,

- slijedom čega da je logično bilo da nekretnine u Republici Hrvatskoj pripadnu tuženici,

- da se radi o pravnom poslu koji je između tuženice i ostavitelja sklopljen 13 godina prije njegove smrti,

- da prilikom sastavljanja predmetnih pravnih poslova tuženica i ostavitelj nisu bili u zabludi glede načina na koji su nekretnine stečene i glede vrijednosti istih, a da sama tužiteljica o načinu na koji su tuženica i ostavitelj stekli svu imovinu koja je predmet spornih pravnih poslova, nema nikakvih saznanja,

- da je tužiteljica zajedno s tuženicom i polubraćom naslijedila ostaviteljeve nekretnine u [adresa],

- da je, prema spornom Ugovoru, u trenutku smrti ostavitelj imao i ½ vlasništva na bračnoj stečevini koju čine umjetnine, automobil, druge pokretnine i sredstva na računima, što sve da dovodi do zaključka,

- da motiv (pobuda) ostavitelja kod sklapanja predmetnih pravnih poslova nije bila namjera da se tužiteljicu isključi od nasljeđivanja, iako nije sporno da tužiteljica i ostavitelj nisu imali bliske odnose (dapače ostavitelj tužiteljicu nije želio ni priznati kao vlastito dijete, niti je ikada s njom uspostavio roditeljski i familijarni odnos kakav je imao sa svojom novom obitelji), već je motiv ostavitelja bio da s tuženicom riješi pitanje podjele bračne stečevine s obzirom na sva znanja o načinu na koji su imovinu stekli i koliko su im pomogli roditelji tuženice,

- a što sve da su tuženica i ostavitelj imali pravo učiniti jer im je takvo pravo dano i zakonom.

6. Nezadovoljna takvom odlukom tuženica navodima žalbe ukazuje da sud, kada je utvrđivao način stjecanja imovine koja je bračna stečevina i koja je bila predmet podjele u spornim pravnim poslovima, uopće nije ocijenio pisane isprave u spisu kako bi provjerio istinitost činjeničnih tvrdnji tuženice o tome, a da je to učinio da bi jedino mogao zaključiti da tvrdnje tuženice nisu istinite. Time ukazuje na povredu iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP-a, koju povredu ističe da je sud počinio i time što nije saslušao svjedoka kojeg je tužiteljica predložila saslušati kako bi dokazala istinitost svojih tvrdnji o postojanju nedopuštene pobude tuženice i ostavitelja prilikom sklapanja predmetnih pravnih poslova. Smatra da je propust suda da dokaze u spisu ocijeni na način kako je propisano čl. 8. ZPP-a za posljedicu imao i izostanak razloga o odlučnim činjenicama (čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP-a), što je bilo od utjecaja i na pravilnost primjene materijalnog prava. Ističe i da glavni tužbeni zahtjev tužiteljica temelji na činjeničnoj tvrdnji da su predmetni pravni poslovi rezultat nedopuštene pobude (namjere da ju se kao neželjenu izvanbračnu kćer isključi iz mogućnosti da naslijedi imovinu u Republici Hrvatskoj), a da je sud razloge presude bazirao na ispitivanju radi li se o ništetnom pravnom poslu, dok o onome na čemu se temelji glavni zahtjev pobijana odluka zapravo nema razumljivo obrazloženje.

7. Ispitujući prvostupanjsku odluku ovaj je sud ocijenio da prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih ju se ne bi moglo ispitati u smislu čl. 354. st. 2. točka 11. ZPP-a, a nisu počinjene niti ostale bitne povrede na koje ovaj sud pati po službenoj dužnosti u smislu čl. 365. st. 2. ZPP-a.

7.1. Suprotno navodima žalbe, sud prvog stupnja ocjenu dokaza proveo je u skladu s čl. 8. ZPP-a i na temelju tako provedene ocjene dokaza pravilno je i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice. Neosnovano se stoga ističe i postojanje povrede iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP-a, ali i te povrede u vezi s čl. 220. tog Zakona. Ovo jer je na temelju pisanih isprava u spisu i iskaza stranaka predmet, i po shvaćanju ovoga suda, raspravljen u dovoljnoj mjeri te nije bilo potrebe provoditi dokaz saslušanjem svjedoka čije je saslušanje predložila tužiteljica.

8. Žaliteljici stoga na navode žalbe u ovom dijelu valja odgovoriti da tijekom postupka pred sudom prvog stupnja nije bilo sporno da je rođena kao izvanbračno dijete ostavitelja, da je tek nekoliko godina nakon njezina rođenja ostavitelj priznao očinstvo i da se između nje i ostavitelja nikada nije razvio odnos kakav je uobičajen za odnos otac-kćer. Navedeno čak ne sporni niti sama tuženica i te je činjenice sud uzeo u obzir kod donošenja pobijane odluke (u tom smislu posebno se ukazuje na obrazloženje na listu 11 presude, odlomak drugi). Međutim, te činjenice, same po sebi, u konkretnom slučaju, niti po shvaćanju ovoga suda nisu bile dostatne da uvjere sud u postojanje nedopuštene pobude za sklapanje predmetnog pravnog posla i njegova Aneksa (čl. 273. Zakona o obveznim odnosima, Nar. nov. broj. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18.), o čemu će kasnije biti riječi.

9. Nadalje, točno se u žalbi navodi da je sud povjerovao iskazu tuženice da je njezin otac KŽ, pomogao financijski njoj i ostavitelju oko kupnje nekretnine u [adresa] u [adresa], na način da je za kupnju te nekretnine dao novac koji je dobio prodajom svoga stana u [adresa] u [adresa] tuženici i ostavitelju. Točno je i da je, datumski gledano, vrijeme stjecanja nekretnine u [adresa] u [adresa], bilo prije no što je otac tuženice prodao stan u [adresa] u [adresa]. Naime, iz isprava o tim pravnim poslovima u spisu, što utvrđuje i sud prvog stupnja (list 10 obrazloženja), proizlazi da je otac tuženice svoj stan prodao SŽ (**.**.1994.), a da su tuženica i ostavitelj nekretninu u [adresa] postepeno počeli stjecati i ranije, na temelju Ugovora o zamjeni nekretnina koji je sklopljen između ostavitelja i OŽ **.**.1994. i Ugovora o prodaji koji su tuženica i ostavitelj sklopili s N i ŽŽ **.**.1994.).

9.1. Međutim, suprotno onome na što se pokušava ukazati navodima žalbe u ovom dijelu, sud prvog stupnja o činjenici da je otac tuženice pomogao tuženici i ostavitelju kupiti tu nekretninu, nije izveo zaključak samo na temelju prednje navedenih isprava. Sud je ocijenio i u obzir uzeo i daljnje isprave koje se priložene tijekom postupka. Iz tih isprava proizlazi da je u kući u [adresa] u [adresa], koju su postepeno stjecali tuženica i ostavitelj, stanovao RŽ, kao nositelj stanarskog prava i da je upravo on pristao se iseliti nakon što je dobio novac tuženičina oca (87.000,00 DEM), kroz tripartitni pravni odnos koji je postojao između oca tuženice, PŽ i UŽ, što sve proizlazi iz po njima potpisanih Izjava u spis i koje činjenično utvrđenje navodima žalbe nije osporeno. Dakle, sud utvrđuje da su tuženica i ostavitelj u nekom dijelu kroz zamjenu stana koji je ostavitelj dobio na korištenje i kasnije otkupio pa zamijenio za stan u [adresa] i ulaganjem svojih novaca kupili tu nekretninu, ali je u stjecanju iste sudjelovao i otac tuženice i to znatnim iznosom, jer je na taj način iz nekretnine iseljen nositelj stanarskog prava, pri čemu utvrđuje i da su roditelji tuženice nakon toga stanovali u istoj toj nekretnini (potvrde o prebivalištu), koje činjenice tuženica također, navodima žalbe ne dovodi u sumnju.

9.2. Slijedom rečenog navodima žabe u ovom dijelu utvrđenja i zaključci suda prvog stupnja nisu dovedeni u sumnju.

10. Glede pak nekretnine na [adresa] žaliteljica ne spori tvrdnje tuženice da je ta nekretnina početno stečena iz vrijednosti imovine koja se nalazila u [adresa], kroz pravni posao zamjene nekretnina, ali ističe da se radilo o zamjeni imovine koju je ostavitelj naslijedio u [adresa], a da sud to propušta utvrditi.

10.1. Međutim, suprotno žalbenim navodima u ovom dijelu, iz rješenja o nasljeđivanju Opštinskog suda u Kotoru, poslovni broj O-232/81, iza pokojne ŠŽ, majke prednika stranaka, koje rješenje se nalazi u spisu (prilog podnesku tužiteljice od 28. rujna 2020.), ne proizlazi da je prednik stranaka naslijedio nekretnine na koje se ukazuje žalbom (kao.č. zem [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], [adresa]). To nadalje ukazuje, i po shvaćanju ovoga suda, da se radilo o nekretninama koje su tuženica i ostavitelj stekli u [adresa] po drugoj osnovi, ulaganjem svoje bračne imovine, odnosno na način kako iskazuje tuženica, što pravilno utvrđuje i sud prvog stupnja. Pri tome, žaliteljica navodima žalbe nije obrazloženo osporila utvrđenje suda prvog stupnja da je u dovršavanju nekretnine na [adresa] pomoć tuženici i ostavitelju, kako se navodi i u Bračnom ugovoru pružio ponovno otac tuženice.

10.2. Slijedom toga niti činjenična utvrđenja u ovom dijelu navodima žalbe nisu dovedena u sumnju.

11. Pravilno je stoga sud na temelju svih utvrđenih činjenica zaključio da se ne radi o nedopuštenoj pobudi (zadnji odlomak na listu 14), kao i da se ne radi o nemoralnom pravnom poslu, slijedom čega je pravilnom primjenom prava zakonito odlučio kao u izreci pobijane presude.

12. Pobuda (motiv) za sklapanje nekog pravnog posla je ona unutarnja sila, unutarnja pokretačka snaga, vezana za predodžbu o nekom cilju, koja determinira i usmjerava čovjekovo ponašanje. To je subjektivna i osobna kategorija koja, u pravilu, nema značenje za pravnu valjanost i djelovanje ugovora (čl. 273. st. 1. ZOO-a), ali, u iznimnim situacijama, može poslužiti kao sredstvo tumačenja volje stranaka, jer kod osobe koja djeluje s određenom pobudom mora postojati svijest i volja da djeluje upravo s tom nekom pobudom. Pri tome, jer je nedopuštena pobuda izjednačena s nedopuštenom činidbom (čl. 273. st. 2. do 3. ZOO-a u vezi s čl. 271. i čl. 270. st. 1. ZOO-a) posljedica takvog djelovanja je ništetnost takvog ugovora (čl. 322. ZOO-a).

12.1. Dakle, da bi se u nekom konkretnom slučaju moglo govoriti o nedopuštenoj pobudi (motivu) kao razlogu za ništetnost ugovora potrebno je da se ostvare slijedeće pretpostavke: (1) da postoji nedopuštena pobuda, (2) da je takva pobuda bitno utjecala na odluku ugovaratelja da sklopi pravni posao i (3) da je drugi ugovaratelj za to znao ili morao znati.

13. U konkretnom slučaju tužiteljica nije uspjela uvjeriti sud izvan svake sumnje (nije uspjela dokazati) da su ti elementi i u konkretnom slučaju ispunjeni.

13.1. Činjenice da je tužiteljica rođena kao izvanbračna kćer ostavitelja, koju je on priznao tek nekoliko godina nakon njezina rođenja i da s njom nikada nije uspostavio bliski roditeljski odnos, u konkretnom slučaju nisu, niti po shvaćanju ovog suda, bile dostatne da bi se moglo zaključiti da je ostavitelj prilikom sklapanja predmetnog ugovora postupao iz pobude koja ne bi bila dopuštena, a niti je postojanje svijesti o takvoj pobudi dokazano na strani tuženice.

13.2. Ovo jer sklapanjem predmetnog Ugovora i njegova Aneksa tužiteljica nije isključenja od nasljeđivanja, budući da je već naslijedila imovinu ostavitelja koja se nalazi u [adresa], a naslijediti će i dio koji joj po zakonu pripada u ostaloj imovini u Republici Hrvatskoj, koja je ostavitelju pripala na temelju Bračnog ugovora i njegova Aneksa (osobno vozilo, umjetnine, namještaj, druge pokretnine i dionice).

13.3. Nadalje, zakon ne ograničava bračne drugove da bračnu imovinu uvijek i bezuvjetno podijele na jednak način. Naprotiv, sukladno čl. 249. st. 1. ObZ-a, bračni drugovi su u jednakim dijelovima suvlasnici u bračnoj stečevini, ako nisu drukčije ugovorili, a u konkretnom su slučaju bračni drugovi, u pogledu imovine u Republici Hrvatskoj ugovorili drugačije (čl. 255. st. 1. i 3. ObZ-a), dajući razloge (pobudu/ motiv) za takvo postupanje i u samom Bračnom ugovoru, što je tuženica dokazala i tijekom ovog postupka. Slijedom toga, kada bračni drugovi zbog načina na koji je stečena neka imovina žele podijeliti ugovorom bračnu stečevinu, takvo njihovo postupanje ne može se gledati kao nedopuštena pobuda, osobito kada nije dovela do potpunog isključenja nasljednika iz nasljeđivanja iste.

14. Pri tome osobni odnos ostavitelja prema tužiteljici kao izvanbračnoj kćeri doista je za svaku moralnu osudu. Međutim, kraj činjenice da tužiteljica predmetnim bračnim ugovorom nije isključena od nasljeđivanja cjelokupne ostaviteljeve imovine, da nije ponudila uvjerljive dokaze kojima bi dokazala neistinitost tvrdnji tuženice, koje je ona i dokazala, o stvarnoj pobudi sklapanja predmetnog pravnog posla (o čemu je prethodno bilo riječi) i kraj činjenice da se radi o ugovoru koji je nesporno sklopljen 13 godina prije smrti ostavitelja, a ne neposredno prije njegove smrti, osobni odnos tužiteljica i ostavitelja sami po sebi u konkretnom slučaju nisu bili dostatni za donošenje drugačije odluke od one kakva je donesena. Ovaj sud apsolutno razumije da tužiteljica osjeća životnu nepravdu zbog svega što je doživjela i prošla s obzirom na postupke ostavitelja i razumije gledište tužiteljice o razlozima zbog kojih ona osobno vidi ljudsku nemoralnost i nedopuštenost pobude ostavitelja prilikom sklapanja predmetnog pravnog posla, Međutim, to sudu, jer je vezan zakonskim okvirom postupanja, na žalost ne daje mogućnost da u konkretnom slučaju odluči drugačije od načina na koji je odlučeno. Taj subjektivni dojam tužiteljice, kraj svih ostalih utvrđenih činjenica, nije bio dostatan za nesumnjivi zaključak da je pobuda za sklapanje predmetnog pravnog posla bila nedopuštena jer da se tužiteljicu željelo isključiti od nasljeđivanja.

15. Zaključno žaliteljici valja odgovoriti da, jer ne postoji zakonska zabrana da bračni drugovi podijele bračnu stečevinu na način da jedan od bračnih drugova dobije više, a drugi manje ili pak da jedan bračni drug dobije svu bračnu stečevinu, posebno ako se, kao u ovom slučaju, dokažu razlozi zbog kojih je na taj način imovina između bračnih drugova podijeljena, da ni u tom smislu predmetni pravni posao i Aneks nisu nemoralni, a tim niti ništetni (čl. 322. ZOO-a).

16. Osim toga, tuženica je tijekom postupka tvrdila, što tužiteljica nije osporavala i što je navedeno i u Bračnom ugovoru, da je ulaganjem bračnih drugova povećana vrijednost imovine koju je ostavitelj u [adresa] naslijedio od svoje majke i koju imovnu je sada, uz ostale nasljednike, naslijedila i tužiteljica pa ni u tom smislu nisu sasvim točni navodi tužiteljice da je Bračnim ugovorom ostavitelju pripala samo imovina koja je bila njegova posebna imovina, budući je ulaganjima u istu sigurno povećana vrijednost iste.

17. U takvim okolnostima ovaj sud, kao i sud prvog stupnja nije ocijenio da bi tužiteljica bila dovedena u povoljniju poziciju da je sud provodio i dokaz saslušanjem svjedoka BŽ. Ovo osobito jer u žalbi nije niti obrazložila o kojim okolnostima bi ovaj svjedok mogao svjedočiti te zašto bi to bilo od utjecaja na odluku kakva je donesena.

18. Zbog navedenog je odlučeno kao u izreci ove drugostupanjske presude na temelju čl. 368. st. 1. ZPP-a.

19. Odluka o troškovima postupka potvrđena je na temelju čl. 365. st. 2. u vezi s čl. 380. točka 2. ZPP-a.

20. Trošak žalbe nije određen, a niti bi tužiteljica na isti imala pravo jer sa žalbom nije uspjela (čl. 154. st. 1. i čl. 166. st. 1. ZPP-a).

U Zagrebu 10. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Ksenija Jakovčević