Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2058/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga Vlatke Fresl Tomašević, kao predsjednice vijeća, Tomislava Aralice, kao suca izvjestitelja i člana vijeća i Vlaste Feuš, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja EJ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Milan Rimay, odvjetnik u Zagrebu, Savska cesta 26, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535, kojeg zastupa punomoćnik Josip Grošeta, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Glamuzina & Grošeta u Zagrebu, Trg žrtava fašizma 6, radi isplate, odlučujući o žalbama stranaka protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl. br. P-10835/2023-32 od 20. siječnja 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 10. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl. br. P-10835/2023-32 od 20. siječnja 2025. u pobijanom dijelu pod t. I. izreke te u dijelu pod t. II. izreke u dijelu u kojem je zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka prihvaćen za iznos od 2.188,15 eur-a.

II. Preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl. br. P- 10835/2023-32 od 20. siječnja 2025. u pobijanom dijelu pod t. II. izreke u dijelu u kojem je zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka prihvaćen za iznos od 62,50 eur-a i odlučuje:

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka za iznos od 62,50 eur-a.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

IV. Uvažava se žalba tužitelja kao osnovana i preinačuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl. br. P-10835/2023-32 od 20. siječnja 2025. u pobijanom dijelu pod t. I. izreke u dijelu u kojem su tužitelju dosuđene kamate 17. studenog 2008. pa do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena i sudi:

Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju dosuđene pojedinačne iznose glavnice iz t. I. izreke za razdoblje od 17. studenog 2008. do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećane za 5 postotnih poena.

V. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju trošak žalbenog postupka u iznosu od 125,00 eur-a u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku, Raiffeisenbank Austria d.d., OIB 53056966535, da tužitelju EJ, OIB [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 3.877,65 eur sa zakonskom zateznom kamatom na iznose od

- 4,04 eur od 17.11.2008. pa do isplate

- 4,04 eur od 17.11.2008. pa do isplate

- 18,07 eur od 19.1.2009. pa do isplate

- 11,47 eur od 16.3.2009. pa do isplate

- 11,47 eur od 16.3.2009. pa do isplate

- 14,03 eur od 15.5.2009. pa do isplate

- 14,03 eur od 15.5.2009. pa do isplate

- 7,37 eur od 14.8.2009. pa do isplate

- 7,37 eur od 14.8.2009. pa do isplate

- 7,37 eur od 14.8.2009. pa do isplate

- 12,06 eur od 15.9.2009. pa do isplate

- 12,94 eur od 21.12.2009. pa do isplate

- 12,94 eur od 21.12.2009. pa do isplate

- 12,94 eur od 21.12.2009. pa do isplate

- 18,85 eur od 22.1.2010. pa do isplate

- 25,70 eur od 22.3.2010. pa do isplate

- 24,86 eur od 15.4.2010. pa do isplate

- 24,86 eur od 15.4.2010. pa do isplate

- 25,03 eur od 30.4.2010. pa do isplate

- 27,44 eur od 31.5.2010. pa do isplate

- 47,30 eur od 14.7.2010. pa do isplate

- 43,99 eur od 31.7.2010. pa do isplate

- 57,10 eur od 31.8.2010. pa do isplate

- 49,93 eur od 18.10.2010. pa do isplate

- 53,97 eur od 16.11.2010. pa do isplate

- 72,31 eur od 21.12.2010. pa do isplate

- 67,00 eur od 20.1.2011. pa do isplate

- 68,20 eur od 21.2.2011. pa do isplate

- 68,25 eur od 12.3.2011. pa do isplate

- 64,29 eur od 21.4.2011. pa do isplate

- 74,13 eur od 16.5.2011. pa do isplate

- 89,98 eur od 16.6.2011. pa do isplate

- 130,22 eur od 3.8.2011. pa do isplate

- 129,84 eur od 3.8.2011. pa do isplate

- 95,04 eur od 10.9.2011. pa do isplate

- 88,24 eur od 10.10.2011. pa do isplate

- 88,82 eur od 11.11.2011. pa do isplate

- 93,58 eur od 29.12.2011. pa do isplate

- 100,36 eur od 13.2.2012. pa do isplate

- 100,82 eur od 20.2.2012. pa do isplate

- 99,80 eur od 14.3.2012. pa do isplate

- 97,43 eur od 16.4.2012. pa do isplate

- 100,89 eur od 18.5.2012. pa do isplate

- 101,00 eur od 20.6.2012. pa do isplate

- 98,00 eur od 17.7.2012. pa do isplate

- 98,40 eur od 14.8.2012. pa do isplate

- 89,53 eur od 18.9.2012. pa do isplate

- 98,29 eur od 22.10.2012. pa do isplate

- 99,19 eur od 13.11.2012. pa do isplate

- 98,24 eur od 18.12.2012. pa do isplate

- 90,71 eur od 17.1.2013. pa do isplate

- 93,12 eur od 19.2.2013. pa do isplate

-96,14 eur od 20.3.2013. pa do isplate

- 99,33 eur od 22.4.2013. pa do isplate

- 88,35 eur od 17.5.2013. pa do isplate

- 87,61 eur od 18.6.2013. pa do isplate

- 88,21 eur od 19.7.2013. pa do isplate

- 90,61 eur od 21.8.2013. pa do isplate

- 93,06 eur od 19.9.2013. pa do isplate

- 94,19 eur od 21.10.2013. pa do isplate

- 95,30 eur od 20.11.2013. pa do isplate

po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., OIB 53056966535, da tužitelju EJ, OIB [osobni identifikacijski broj], naknadi parnični trošak u iznosu od 2.250,65 eur sa zateznom kamatom od 20. siječnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana."

2. Protiv te presude žali se tuženik zbog svih žalbenih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 - dalje: ZPP) te predlaže da se pobijana presuda preinači, odnosno ukine. Traži trošak žalbe.

3. Protiv dijela te presude pod t. I. izreke u dijelu odluke o zateznim kamatama na dosuđene pojedinačne iznose glavnice za razdoblje do 31. srpnja 2015. žali se tužitelj zbog pogrešne primjene materijalnog prava, žalbenog razloga propisanog odredbom čl. 353. st. 1. t. 3. ZPP-a predlažući da se pobijana presuda preinači u smislu žalbenih navoda.

4. Žalba tuženika je djelomično osnovana u dijelu odluke o troškovima postupka.

5. Žalba tužitelja je osnovana.

U odnosu na žalbu tuženika:

6. U provedenom postupku sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući da presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, sadrži razloge o odlučnim činjenicama, a o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava pa je pobijana presuda sačinjena sukladno odredbi čl. 338. ZPP-a.

7. Sud prvog stupnja nije počinio ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

8. Nije ostvaren žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je prvostupanjski sud raspravio sve tvrdnje na kojima tužitelj temelji svoj zahtjev i kojima ih tuženik pobija te na osnovi izvedenih dokaza i njihovom ocjenom (čl. 8. ZPP-a) pravilno i potpuno utvrdio činjenice odlučne za donošenje zakonite odluke u ovom sporu.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu utuženog iznosa na temelju utvrđenih ništetnih odredbi predmetnog ugovora o kreditu, kojima je ugovorena valutna klauzula kojoj je glavnica vezana uz CHF.

10. Neosnovano tuženik navodi da je sud prvog stupnja, iako se vodio postupak radi zaštite kolektivnih prava i interesa potrošača, trebao u individualnom postupku kao što je ovaj, ponovno dokazivati činjenice i utvrđenja iz kolektivnog spora, budući da je presudom Visokog trgovačkog suda broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. potvrđenom presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2221/18 od 13. rujna 2019., a koje se odnose i na tuženika, utvrđeno da su povrijeđeni kolektivni interesi potrošača koji se odnose na ništetnost odredbi kojima je otplata glavnice kredita vezana uz švicarski franak, o kojima se nije pojedinačno pregovaralo, a da se prije zaključenja i u vrijeme zaključenja te u svezi zaključenja predmetnih ugovora nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke na potpunoj obavijesti, a to je, suprotno načelu savjesnosti i poštenja imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

11. Odredbom čl. 502.c ZPP propisan je izravni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, na način da obvezuje sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača pozovu na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, što je sud prvog stupnja i učinio.

12. S obzirom na sadržaj izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu koja je donesena u kolektivnom sporu, a odnosi se i na tuženika u pojedinačnom sporu, prema shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske nema potrebe u navedenom pravcu ponovo provoditi dokazni postupak i utvrđivati ništetnost spornih odredbi jer bi u suprotnom, a s obzirom na iznesena utvrđenja iz tih postupaka, drugačije postupanje bilo nesvrsishodno, neekonomično i previše tegobno za potrošače.

13. Isto tako, navedenom pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda utvrđeno da su povrijeđeni kolektivni interesi potrošača korištenjem ugovornih odredbi kojima je ugovorena otplata glavnice kredita vezana uz švicarski franak, o kojima se nije pojedinačno pregovaralo te se nije potrošače u cijelosti informiralo o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a to je, također, suprotno načelu savjesnosti i poštenja imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

14. Odredbom čl. 1021. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 78/15 - dalje: ZOO) definiran je pojam ugovora o kreditu kojim se banka obvezuje korisniku kredita staviti na raspolaganje određeni iznos novčanih sredstava, a korisnik se obvezuje banci plaćati ugovorene kamate i iskorišteni iznos novca vratiti u vrijeme i na način kako je ugovoreno.

15. Valutna klauzula je zaštitna klauzula kojoj je svrha osigurati jednaku vrijednost ispunjenja činidbe i protučinidbe u slučaju inflacije, što znači da osigurava kreditoru da broj novčanih jedinica koje će potrošač plaćati kako će anuiteti dospijevati, bude po svojoj stvarnoj vrijednosti jednak vrijednosti novčanih jedinica u trenutku isplate kredita potrošaču, a sve to kako bi se ispoštovalo jedno od temeljnih načela ugovornih odnosa, načelo jednake vrijednosti činidaba. Valutna klauzula nije određeni iznos novčanih sredstava koji je banka isplatila potrošaču, međutim, kao zaštitna klauzula koja se veže na novčani iznos koji je isplaćen neodvojivo je povezana i direktno utječe na visinu mjesečnih anuiteta u kojima se kredit vraća, a kao takva sastavni je dio novčanog iznosa čija visina varira ovisno o tečaju CHF, čime se vrijednost potrošačeve ugovorne obveze izračunava na temelju ugovornog tečaja naspram kune na dan plaćanja svakog pojedinačnog mjesečnog anuiteta pa visina glavnog predmeta ugovora – novčanog iznosa koji je kreditor isplatio potrošaču, izravno ovisi o promjeni tečaja.

16. Sukladno navedenom, to znači da prilikom sklapanja ugovora potrošaču moraju biti priopćeni svi elementi koji bi mogli imati utjecaj na opseg njegove obveze, a na temelju kojih on može ocijeniti, osobito, ukupnu cijenu svog zajma. To, uz ostalo, uključuje informiranje o tome da snosi rizik od pada valute od kojih ostvaruje dohodak, što može ugroziti mogućnost vraćanja zajma, s time da se pritom traži od pružatelja usluge da utvrdi moguće promjene tečaja i s tim povezane rizike zajma u stranoj valuti.

17. Pritom nije dostatno da su odredbe tužitelju kao osobi prosječnog potrošača koja je razumno dobro informirana i razumno pažljiva i oprezna, samo gramatički razumljive, nego i to da ekonomske posljedice te odredbe moraju biti jasne prosječnom potrošaču. Kad pročita tekst ugovora nije dovoljno da potrošač samo razumije da, primjerice, tečaj valute može varirati gore ili dolje, nego da stvarni učinci moraju biti jasni prosječnom potrošaču. Dakle, potrošač mora biti svjestan mogućnosti dizanja ili padanja vrijednosti strane valute, a taj rizik promjene tečaja mora biti jasan i potrošač mora biti jasno upoznat s time da snosi financijski teret tog rizika i to bez ograničenja. Stoga je banka, kao pružatelj usluge, morala iznijeti moguće promjene deviznog tečaja i rizike svojstvene uzimanju zajma u stranoj valuti pa potrošač mora imati stvarnu mogućnost upoznati se sa svim odredbama ugovora, jer pravodobna informacija pružena pri sklapanju ugovora o ugovornim odredbama i posljedicama navedenog sklapanja za potrošača je od temeljne važnosti kako bi donio odluku o tome hoće li se ugovorno vezati uz pružatelja usluge ili prodavatelja robe, postupajući po odredbama koje je ovaj prethodno sastavio.

18. Iz stanja spisa proizlazi da je tužitelj podignuo kredit kod tuženika, a da pritom nije informiran o rizicima ugovaranja u valuti CHF, time da kako su anuiteti rasli i mijenjali se obzirom da je taj kredit bio najpovoljniji, a od strane banke joj nije bilo nuđeno sklapanje ugovora u drugim valutama te da je prilikom sklapanja ugovora o kreditu dobila unaprijed sastavljen ugovor od strane tuženika. Od strane javnog bilježnika i djelatnika banke nije bila upozorena na rizičnost sklapanja ugovora o kreditu s valutnom klauzulom.

19. Iz navedenog ne proizlazi da bi obavijesti ukoliko i jesu bile dane bile odgovarajuće kako bi se pristanak na sklapanje ugovora mogao smatrati "informiranim". Pravilno je sud prvog stupnja odlučio o osnovanosti tužbenog zahtjeva jer tuženik na kojem je bio teret dokazivanja o obaviještenosti potrošača nije dokazao da su potrebne obavijesti za informiranost tužitelja doista i dane.

20. Prema tome, iz navedenog jasno proizlazi odlučna činjenica u ovom postupku da se o predmetnim ugovornim odredbama koje se odnose na valutnu klauzulu nije pojedinačno pregovaralo i da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a na štetu potrošača, time da se smatra da se o pojedinoj odredbi nije pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te da zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njen sadržaj poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca i da je trgovac dužan dokazati da se o pojedinoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo (čl. 81. Zakona o zaštiti potrošača; br. 96/03, u daljnjem tekstu ZZP-a/2023. Dvojbene ili nerazumljive ugovorne odredbe tumače se u smislu koji je povoljniji za potrošača (čl. 86. ZZP- a/03) te da je nepoštena ugovorna odredba ništava, a ništavnost pojedine odredbe ugovora ne povlači za sobom i ništavnost samog ugovora, ako on može opstati bez takve ništave odredbe (čl. 87. ZZP-a/03).

21. Takvim načinom ugovaranja prema jednostranoj odluci tuženika, tuženik je maksimalno zaštitio svoje interese, a svoj rizik povećanja mjesečnih anuiteta uslijed tečajnih promjena i jednostrano promjenjive kamatne stope, prebacio na tužitelja, grubo narušivši time ugovornu ravnotežu.

22. Stoga je tuženiku kao instituciji koja se bavi kreditiranjem bila poznata ili trebala biti poznata izuzetna riskantnost ugovora s valutnom klauzulom CHF, ali je unatoč tome plasirao takve kredite potrošačima, koji su u pregovorima bili u podređenom položaju bez stvarne mogućnosti utjecaja na sadržaj ugovora, a još manje svjesni stvarnog rizika u koji se upuštaju uslijed propusta banke da ih valjano informira o svim potencijalnim scenarijima i rizicima koje primjena takvih odredbi može prouzročiti u odnosu na njihovu mogućnost financiranja mjesečnih anuiteta, zbog čega postoji kod tuženika odgovornost koja se očituje u ništetnosti takvih ugovornih odredbi te posljedično povrata onog što je po osnovi takvog ugovornog odnosa stekao.

23. Sukladno navedenom, kad je potrošač izvršio plaćanje na temelju nepoštenih ugovornih odredbi, mora imati pravo na povrat tih plaćanja, jer je pravo potrošača na restituciju posljedica neobvezujuće prirode nepoštene ugovorne odredbe.

24. Neosnovano tuženik navodi da sud prvog stupnja nije u postupku utvrdio je li tužitelj potrošač, jer iz iskaza tužitelja jasno proizlazi da je kredit podignuo za kupnju vozila za vlastite potrebe.

25. Člankom 326. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 78/15 i 29/18, u daljem tekstu ZOO) propisano je da ništetan ugovor ne postaje valjan kad uzrok ništetnosti naknadno nestane dok je stavkom 2. istog članka propisano da se ništetnost ne može isticati samo ako su kumulativno ispunjene sljedeće pretpostavke: da je ugovor u cijelosti ispunjen i da je uzrok ništetnosti bila zabrana manjeg značaja.

26. Budući da je u konkretnom slučaju tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača zajamčene Zakonom o zaštiti potrošača, što je rezultiralo neravnotežom u pravima i obvezama ugovornih strana u ugovorima o potrošačkom kreditiranju na štetu potrošača, ne može se smatrati da je uzrok ništetnosti spornih ugovornih odredbi bila zabrana manjeg značaja pa nisu ispunjene pretpostavke iz članka 326. st. 2. ZOO. Prema tome, neovisno od okolnosti što je tužitelj u cijelosti otplatio predmetni kredit, on nije izgubio pravo isticati ništetnost spornih ugovornih odredbi i isplatu preplaćenih iznosa.

27. Pravilno je prvostupanjski sud ocijenio prigovor zastare novčane tražbine neosnovanim. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetom na sjednici Građanskog odjela od 30. siječnja 2020. zauzeto je shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05, 41/08, 78/15 i 29/18 - dalje: ZOO), kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 31. siječnja 2022. zauzeto je pravno shvaćanje koje glasi: "Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora t. 4. Ako je ništetnost ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok, sukladno tekstu oba pravna shvaćanja, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, neovisno od (naknadnog) utvrđenja ništetnosti sadržajno istovjetnih ugovornih odredbi kredita u CHF odnosno kredita u kunama s valutnom klauzulom u CHF u svakom pojedinom slučaju, a povodom individualnih parnica potrošača u kojoj se oni pozivaju na pravne učinke presude donesene u postupku kolektivne zaštite. 5. Zaključak iz točke 4. odnosi se na pravne posljedice tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (krediti u CHF odnosno krediti u kunama s valutnom klauzulom u CHF) i stranke (tuženike) iz tog postupka." Podnošenjem tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača 4. travnja 2012. zastara je prekinuta u smislu čl. 241. ZOO te je pravomoćnošću odluke u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača zastara počela ponovno teći.

28. Kako je predmet ovoga postupka isplata preplaćenih iznosa zbog ugovaranja ništetnih odredbi, tužba od 18. rujna 2020. podnijeta je u roku od 5 godina propisanog odredbom čl. 225. ZOO za zahtjev za isplatu preplaćenog iznosa zbog valutne klauzule u CHF, obzirom da je presuda u kolektivnom sporu u odnosu na valutnu klauzulu u CHF postala pravomoćna 14. lipnja 2018. pravovremeno je podnesen.

29. Tužitelj ima pravo na zateznu kamatu od plaćanja svakog mjesečnog anuiteta tuženiku na temelju odredbi čl. 1111. st. 1. i 3. i čl. 1115. ZOO.

30. Odredbom čl. 1111. st. 1. ZOO propisano je kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi.

31. Stavkom 3. istog članka propisano je da obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala.

32. Odredbom čl. 1115. ZOO propisano je kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

33. Tuženik je, kao trgovačko društvo koje se bavi financijskim poslovanjem, nesavjesni stjecatelj od dana stjecanja tj. od dana kada mu je tužitelj plaćao mjesečne anuitete te je dužan tužitelju platiti zateznu kamatu od plaćanja svakog mjesečnog anuiteta.

34. Ujedno ovaj sud ističe da pravna mišljenja pravnih stručnjaka ne predstavljaju izvor mjerodavnog prava i ne obvezuju sudove u smislu čl. 5. Zakona o sudovima (Narodne novine broj 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19, 130/20, 21/22, 60/22 i 16/23).

35. Kako je tužitelj u cijelosti uspio sa postavljenim tužbenim zahtjevom, to mu je pravilno priznato i pravo na naknadu troškova parničnog postupka prema odredbi čl. 354. st. 1. ZPP-a.

36. Nadalje, odvjetnici sukladno odredbi iz Tbr. 9. st. 3. 1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 - u daljnjem tekstu: Tarifa) imaju pravo na naknadu troška pristupa na ročište za objavu presude. Pri tome je za istaknuti da to pravo nije ograničeno mogućnošću stranaka da presudu u pojedinom predmetu preuzmu s e-oglasne ploče suda ili putem e-komunikacije, budući da to ne proizlazi iz odredaba Tarife, niti iz odredaba ZPP-a kojima se regulira naknada troškova parničnog postupka.

37. Kako pobijanom presudom taj trošak nije dosuđen tužitelju, to su žalbeni navodi tuženika u tom dijelu neosnovani.

38. Neosnovano tuženik u žalbi navodi da je tužitelju neosnovano priznato pravo na naknadu troškova postupka plateža sudske pristojbe na presudu iz pobijane presude jasno proizlazi da mu taj trošak nije priznat.

39. Međutim, osnovano tuženik u žalbi navodi da je tužitelju neosnovano priznato pravo na naknadu troškova parničnog postupka za sastav podneska od 7. travnja 2021., jer u istom tužitelj navodi da je plaćen predujam za provođenje financijskog vještačenja, a isto je vidljivo i preko računovodstva suda.

40. Stoga tužitelju pripada pravo na naknadu troškova parničnog postupka u ukupnom iznosu od 2.188,15 eur-a, dok je zahtjev istog neosnovan za iznos od 62,50 eur-a.

41. Slijedom iznesenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a i čl. 373. t. 3. ZPP-a odlučiti kao pod t. I. i II. izreke ove drugostupanjske odluke.

42. Tuženiku nije priznato pravo na naknadu troškova žalbenog postupka, jer je isti sa žalbom uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu koji se odnosi na trošak parničnog postupka, dakle u razmjerno neznatnom dijelu koji se odnosi na sporedno potraživanje (čl. 154. st. 5. ZPP-a).

U odnosu na žalbu tužitelja:

43. Osnovano tužitelj u žalbi navodi da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo odlučujući o pravu na isplatu zateznih kamata na pojedinačne dosuđene iznose glavnice.

44. Naime, iste za razdoblje od 17. studenog 2008. do 31. srpnja 2015. godine teku po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila posljednjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećana za 5 postotnih poena, s sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a pa je stoga odlučeno kao pod t. IV izreke ove presude.

45. Tužitelj je sa žabom uspio u cijelosti pa mu stoga pripada pravo na naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 100,00 eur-a, a što uvećano za 25% PDV- a, ukupno iznosi 125,00 eur-a, a prema Tbr. 10/1 Tarife pa je odlučno kao pod t. V. izreke ove drugostupanjske presude.

Zagrebu, 10. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Vlatka Fresl Tomašević