Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Gž-142/2025-3

Vukovar, Županijska 33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca Krešimira Biljan predsjednika vijeća, Irene Lenić suca izvjestitelja i Ivice Raguža kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice ŠN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po odvjetnicima ..., iz ..., protiv tužene ... iz Zagreba, [adresa], ..., zastupane po punomoćnicima odvjetnicima ABC, iz [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, broj P-199/2023-15 od 30. prosinca 2024., na sjednici vijeća održanoj 10. lipnja 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika odbija se kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku, broj P-199/2023-15 od 30. prosinca 2024.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda je presuđeno:

"I. Utvrđuje se da ne proizvode pravne učinke i da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu, ..., potvrđen po javnom bilježniku ... u [adresa] pod ... dana 17. studenog 2006.g. u dijelu kojim je glavnica kredita i način otplate anuiteta vezan za tečaj švicarskog franka – CHF.

II. Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 3.025,31 EUR na ime pretplate tečaja, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na niže naznačeni iznos u eurima od niže naznačenog datuma dospijeća i to:

− na iznos od 7,75 EUR od 11.08.2009. godine do isplate,

− na iznos od 11,01 EUR od 31.08.2009. godine do isplate,

− na iznos od 10,87 EUR od 6.10.2009. godine do isplate,

− na iznos od 9,20 EUR od 6.11.2009. godine do isplate,

− na iznos od 12,34 EUR od 5.12.2009. godine do isplate,

− na iznos od 14,86 EUR od 6.02.2010. godine do isplate,

− na iznos od 18,44 EUR od 6.03.2010. godine do isplate,

− na iznos od 17,61 EUR od 13.03.2010. godine do isplate,

− na iznos od 22,47 EUR od 7.04.2010. godine do isplate,

− na iznos od 21,55 EUR od 6.05.2010. godine do isplate,

− na iznos od 23,55 EUR od 5.06.2010. godine do isplate,

− na iznos od 38,90 EUR od 6.7.2010. godine do isplate,

− na iznos od 35,70 EUR od 9.8.2010. godine do isplate,

− na iznos od 45,48 EUR od 8.9.2010. godine do isplate,

− na iznos od 42,10 EUR od 6.10.2010. godine do isplate,

− na iznos od 36,67 EUR od 9.11.2010. godine do isplate,

− na iznos od 48,14 EUR od 5.01.2011. godine do isplate,

− na iznos od 62,73 EUR od 10.01.2011. godine do isplate,

− na iznos od 52,40 EUR od 7.03.2011. godine do isplate,

− na iznos od 56,02 EUR od 28.03.2011. godine do isplate,

− na iznos od 51,41 EUR od 5.04.2011. godine do isplate,

− na iznos od 52,24 EUR od 26.05.2011. godine do isplate,

− na iznos od 71,80 EUR od 12.07.2011. godine do isplate,

− na iznos od 73,70 EUR od 10.08.2011. godine do isplate,

− na iznos od 90,05 EUR od 10.08.2011. godine do isplate,

− na iznos od 81,65 EUR od 15.11.2011. godine do isplate,

− na iznos od 72,46 EUR od 15.11.2011. godine do isplate,

− na iznos od 71,09 EUR od 4.12.2011. godine do isplate,

− na iznos od 70,39 EUR od 10.01.2012. godine do isplate,

− na iznos od 74,75 EUR od 7.02.2012. godine do isplate,

− na iznos od 78,55 EUR od 17.03.2012. godine do isplate,

− na iznos od 79,06 EUR od 4.04.2012. godine do isplate,

− na iznos od 76,43 EUR od 3.05.2012. godine do isplate,

− na iznos od 78,20 EUR od 3.05.2012. godine do isplate,

− na iznos od 79,42 EUR od 12.07.2012. godine do isplate,

− na iznos od 77,37 EUR od 1.08.2012. godine do isplate,

− na iznos od 77,91 EUR od 7.08.2012. godine do isplate,

− na iznos od 76,38 EUR od 2.11.2012. godine do isplate,

− na iznos od 73,07 EUR od 2.11.2012.godine do isplate,

− na iznos od 76,60 EUR od 2.11.2012. godine do isplate,

− na iznos od 955,19 EUR od 2.11.2012. godine do isplate,

po stopi propisanoj čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate za razdoblje do 31. prosinca 2007. godine, od 1. siječnja 2008. godine do 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je važila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. teku po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećano za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku da naknadi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 1.491,72 EUR zajedno sa zateznom kamatom po stopi po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana."

2. Rješenjem istog poslovnog broja je dopuštena preinaka tužbenog zahtjeva.

3. Protiv presude prvostupanjskog suda je žalbu pravodobno podnio tuženik zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – u nastavku teksta: ZPP) te zbog odluke o troškovima. Predlaže preinaku prvostupanjske presude na način da sud u cijelosti odbije tužbeni zahtjev uz naknadu parničnog troška uvećanog za trošak žalbe, podredno predlaže ukidanje prvostupanjske presude i vraćanje predmeta na ponovno odlučivanje prvostupanjskom sudu.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba nije osnovana.

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu i postupak koji je prethodio njihovom donošenju ovo vijeće utvrđuje da nije počinjena bitna povreda odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju žalbom upućuje tuženik s obzirom da su u presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji su jasni, neproturječni te presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

6.1. Nisu počinjene niti druge bitne povrede odredbi parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

6.2. Prvostupanjski sud je ispitao sve okolnosti bitne za donošenje zakonite i pravilne odluke u ovom predmetu te je na temelju izvedenih dokaza predloženim po parničnim strankama i njihove ocijene (članak 8. ZPP-a) pravilno utvrdio činjenično stanje.

7. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnim odredbi o valutnoj klauzuli sadržanoj u ugovoru o kreditu te zahtjev za isplatu novčanog iznosa zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na ime razlike tečaja valute CHF u odnosu na dan zaključenja ugovora o kreditu i isplaćenih iznosa kao posljedicu ništetnosti odredbi ugovora o kreditu zaključenog između stranaka o valutnoj klauzuli.

8. Nije sporno da su tuženik kao kreditor i tužiteljica kao korisnica kredita 17. studenog 2006. godine zaključili ugovor o kreditu u iznosu od 23.250,00 CHF u protuvrijednosti u kunama, kojim se tuženik obvezao tužiteljici isplatiti kredit u navedenom iznosu na rok otplate od 84 mjeseca uz ugovorenu kamatnu stopu, da je Ugovorom o kreditu ugovorena promjenjiva kamatna stopa u skladu s Odlukom kamatnih stopa kreditora, koja na dan zaključenja ugovora iznosi 5,20 % godišnje, da je ugovorena otplata kredita u kunama primjenom valutne klauzule po srednjem tečaju kredita za CHF važećem prema danu dospijeća prema otplatnom planu. Nije sporno i da je tuženik tužiteljici isplatio iznos kredita, te da je tužiteljica u cijelosti kredit otplatila.

9. Prvostupanjski sud je utvrdio da se tijekom otplate kredita mijenjala visina otplate u kunama s obzirom na ugovorenu primjenu valutne klauzule te je vještačenjem utvrđena razlika ukupno uplaćenih iznosa od početne ugovorene otplate i početnog tečaja tijekom trajanja kredita iznosila 3.025,31 eura, koji iznos tužiteljica tužbom potražuje zajedno sa zakonskim zateznim kamatama na pojedine isplaćene iznose.

10. Također je utvrdio da je po kolektivnoj tužbi Udruge Potrošač u odnosu na ugovorenu valutu CHF donesena pravomoćna presuda Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 od 4. srpnja 2013. koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018. i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-2221/18 od 3. rujna 2019. u kojem postupku je utvrđeno da je tužena banka u razdoblju od 1. travnja 2004. godine do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe tako da je ugovorena valutna klauzula kojom je vezana glavnica uz valutu CHF a da prije i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženica kao trgovac i korisnici kredita kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali o pojedinim ugovornim odredbama niti je tuženik potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti odnosno svim rizicima takvog pravnog posla, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka, pa da je time tuženica postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" 96/03, dalje - ZZP/03) i to člancima 81., 82. i 90. u razdoblju od 1. travnja 2004. do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. postupala protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine 79/07., dalje- ZZP/07) i to člancima 96. i 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

11. Pravilno se prvostupanjski sud pozvao na učinke presude iz spora za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018 kao i presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revt-2221/18 od 3. rujna 2019.

12. Navedenim presudama je potvrđeno i u odnosu na tuženicu da je u razdoblju od 1. travnja 2004. godine do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe tako da je ugovorena valutna klauzula kojom je vezana glavnica uz valutu CHF a da prije i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kredita kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali o pojedinim ugovornim odredbama niti je tuženik potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti odnosno svim rizicima takvog pravnog posla, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka.

13. Navedene presude, koje su donesene u postupku zaštite kolektivnih prava i interesa, obvezuju ostale sudove u pojedinačnim sporovima radi individualne zaštite prava potrošača i tužitelj se u ovom postupku, pravilno pozvao na sadržaj tih odluka radi individualne pravne zaštite, a prvostupanjski sud je pravilno na pravnom stavu zauzetom u tim predmetima, utemeljio pobijanu presudu.

14. Naime, u smislu odredbe članka 502.c ZPP-a fizičke i pravne osobe mogu se u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava te će u tom slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici za koje će se osoba pozvati.

15. Odredbom članka 118. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, br.: 41/14., 110/15. i 14/19.), kao procesnom odredbom, određene su posljedice odluke po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa u odnosu na postupke po individualnim tužbama. Taj učinak je da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

16. U konkretnom slučaju je predmet spora zahtjev za utvrđenjem ništetnim te isplatu iznosa plaćenog po osnovu ništentnih odredbi ugovora o kreditu, a tužiteljica je kao korisnica kredita potrošač s obzirom da iz ugovora o kreditu proizlazi da je kredit podignut za kupnju osobnog vozila.

17. Neovisno o tome što se u postupcima kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj, odnosno apstraktnoj razini, s obzirom na to da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača (iz članka 106. stavak 1. ZZP-a), u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a kako je to propisano odredbom članka 118. ZZP-a, i kako se izjasnio i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-3142/2018 od 19. ožujka 2019.

18. U pogledu svakog konkretnog potrošača i na osnovu takvo utvrđenog činjeničnog stanja u svakom konkretnom predmetu se primjenjuje stajalište sudova u postupku kolektivne zaštite potrošača, s obzirom da se u tom postupku ništetnost odredbi ugovora procjenjivala imajući u vidu prosječnog potrošača kako to ukazuje Ustavni sud Republike Hrvatske u odlukama U-III-4613/2021, U-III-3540/2021 U-III- 3446/2021, U-III-5458/2021. Međutim, teret dokaza na okolnost da li je tužiteljica kao potrošač u potpunosti bila upoznata sa svim rizicima valutne klauzule odnosno povećanje tečaja CHF na osnovu kojih bi mogla donijeti informiranu odluku je na strani tuženika.

19. Tužiteljica je predložila na navedene okolnosti provođenje dokaza njenim saslušanjem dok tuženik koji je u odgovoru na tužbu te tijekom postupka osporavao tužbeni zahtjev po osnovu i visini, navodeći da u svakoj pojedinoj parnici treba provesti dokazivanje, te da je tužiteljica bila upoznata sa svim okolnostima i rizicima valutne klauzule i odabrao valutu CHF između više ponuđenih na navedene okolnosti, nije predlagao dokazne prijedloge.

19.1. Prvostupanjski sud je saslušao tužiteljicu koja je izjavila da je kredit zaključila za kupovinu osobnog automobila, da joj je isti kredit ponuđen od strane banke kao povoljan kredit sa povoljnom kamatom i ratom što je prihvatila zajedno sa svim uvjetima kredita o kojima nije imala mogućnost pregovaranja niti je pregovarala o njima već je potpisala ugovor koji je ponuđen od strane banke, a od strane službenika te javnog bilježnika joj nije posebno objašnjen niti rizik zaključenja ugovora u CHFniti način formiranja kamatne stope.

20. Na temelju navedenih utvrđenja je pravilno prvostupanjski sud zaključio da je prilikom zaključenja ugovora o kreditu tuženik postupao na jednak način kako je to i utvrđeno u postupku po kolektivnoj tužbi. Zaključak prvostupanjskog suda je sukladan zaključcima Vrhovnog suda Republike Hrvatske sadržanim u presudi Rev- 249/14-2 i Rev-2221/18 od 16. rujna 2019., prema kojima iako nije zabranjeno istovremeno ugovoriti valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, činjenica što obveza potrošača ovisi o dva promjenjiva bitna elementa čini tu obvezu posebno rizičnom, jer u vrijeme sklapanja ugovora potrošač ne zna koji iznos glavnice u kunama će biti u obvezi tijekom dugoročne otplate kredita vratiti banci, a ne zna niti koju će cijenu platiti, a banke su kao visoko specijalizirane novčane ustanove čiji predmet poslovanja je novac koji plasiraju potrošačima dužne odgovorno pristupiti svakom pojedinom potrošaču i pomoći mu da se u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti koristi njihovim uslugama, ali ne na njegovu štetu.

21. Slične odredbe su sadržane i u Direktivi 93/13 EEZ, naime u članku 5. Direktive navedeno je da u slučaju ugovora u kojem se sve ili određene odredbe nude i u pisanom obliku te odredbe moraju biti sročene jasno i razumljive.

22. Kako je tužiteljica istaknutim zahtjevima zatražilo isplatu upravo novčanih iznosa koje je tuženiku isplatio temeljem ništetnih odredaba Ugovora o kreditu, čiju visinu je prvostupanjski sud pravilno utvrdio na temelju provedenog vještačenja, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je tuženika kao nepoštenog stjecatelja obvezao da tužiteljici isplati traženi novčani iznos sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća, odnosno, od isplate pojedinih mjesečnih iznosa do konačne isplate, kako to nalažu odredbe članka 1115. Zakon o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08., 25/11. i 78/15. – u nastavku teksta: ZOO-a) koje reguliraju opseg vraćanja kod stečenog bez osnove, koje se odgovarajuće primjenjuju i kod vraćanja primljenog temeljem ništetnih ugovornih odredaba.

23. Stoga je prvostupanjski sud pravilno pobijanom presudom obvezao tuženika na plaćanje tužiteljici iznosa od 3.025,31 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, od isplate svakog pojedinog iznosa pozivom na članak 1111. ZOO-a s obzirom da je taj iznos tuženik stekao bez valjane pravne osnove, a pored navedenog iznosa tuženik je kao nesavjesni stjecatelj pravilno obvezan i na plaćanje kamata od dana plaćanja svakog anuiteta do isplate.

24. Tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava podnesena je 4. travnja 2012., drugostupanjska presuda u tom dijelu postala je pravomoćna 14. lipnja 2018., a tužba u ovom predmetu je podnesena 10. ožujka 2023.

25. Kako je podnošenjem tužbe u kolektivnom sporu 4. travnja 2012. došlo do prekida zastare i zastarni rok je počeo ponovno teći pravomoćnošću sudske odluke u povodom utvrđenja ništetnosti 14. lipnja 2018., te kako je tužba podnesena 10. ožujka 2023., pravilno je prvostupanjski sud otklonio istaknuti prigovor zastare potraživanja. Naime, pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju članka 241. ZOO-a te zastara individualnih zahtjeva počinje teći ispočetka od trenutka pravomoćnosti odluke donesene u povodu te tužbe.

26. Odluka o troškovima pravilno je utemeljena na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a, a njihova visina odmjerena prema vrijednosti predmeta spora, priloženom troškovniku i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

27. Zbog navedenog, žalba je odbijena kao neosnovana i potvrđena prvostupanjska presuda i rješenje sukladno odredbi članka 368. stavak 1. ZPP-a, dok rješenje istog poslovnog broja koje nije pobijano žalbom ostaje neizmijenjeno.

28. Zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbe je odbijen temeljem odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a, jer sa žalbom nije uspio.

Vukovar, 10. lipnja 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Krešimir Biljan