Republika Hrvatska

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-9695/2022

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Gordane Korotaj predsjednice vijeća te Goranke Ratković i Roberta Završkog članova vijeća, uz sudjelovanje sudske savjetnice Nikoline Maretić zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okr. ADRIA OIL d.o.o. i dr., zbog prekršaja iz čl. 23. st. 1. t. 26. i st. 2. Zakona o zapaljivim tekućinama i plinovima („Narodne novine“, broj: 108/95.,56/10.), odlučujući o žalbi okr. ADRIA OIL d.o.o. i okr. LI, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču-Parenzo od 21.srpnja 2022., broj: Pp-860/2022, u sjednici vijeća održanoj 10. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. U povodu žalbe okr. ADRIA OIL d.o.o. i okr. LI, a po službenoj dužnosti, preinačuje se pobijana presuda u pravnoj oznaci i kazni te izriče da su okrivljenici djelom za koje su proglašeni krivim, činjenično opisanim u izreci pobijane presude, počinili prekršaj iz čl. 23. st. 1. t. 26. i st. 2. Zakona o zapaljivim tekućinama i plinovima („Narodne novine“ broj 108/95.,56/10. i 114/22.) za koji se, na temelju tog zakonskog propisa, okr. ADRIA OIL d.o.o. izriče novčana kazna 1.320.00 eura (tisuću tristo dvadeset eura), a okr. II novčana kazna 390,00 eura (tristo devedeset eura), koje kazne su dužni platiti u roku 15 dana od primitka ove presude, s time da će se novčane kazne smatrati u cijelosti plaćenom ako okrivljenici u navedenom roku plate dvije trećine izrečene novčane kazne.

II. Odbija se kao neosnovana žalba okr. ADRIA OIL d.o.o. i okr. LI i potvrđuje pobijana prvostupanjska presuda.

III. Na temelju čl. 138. st. 2. t. 3.c) Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj: 107/07., 39/13.,157/13., 110/15., 70/17., 118/18. i 114/22.) okr. ADRIA OIL d.o.o. i okr. LI obvezni su naknaditi paušalni trošak žalbenog postupka od po 70,00 eura (sedamdeset eura), svaki okrivljenik, u roku 15 dana od primitka ove presude.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Pazinu, Stalne službe u Poreču-Parenzo od 21.srpnja 2022., broj: Pp-860/2022 okr. ADRIA OIL d.o.o. i okr. okr. LI proglašeni su krivim da su, na način činjenično opisan u izreci počinili prekršaj iz čl. 23. st. 1. t. 26. i st. 2. Zakona o zapaljivim tekućinama i plinovima, za koji je okr. pravnoj osobi izrečena novčana kazna 10.000,00 kuna, a odgovornoj osobi novčana kazna 3.000,00 kuna, koje kazne sud dužni platiti u roku 15 dana po pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečenih novčanih kazni, uz obvezu na naknadu troškova prekršajnog postupka od po 200,00 kuna, svaki okrivljenik.

2. Protiv te presude okrivljenici su po branitelja odvjetniku Frani Dobroviću podnijeli žalbu zbog svih žalbenih razloga, s prijedlogom da se preinači pobijana presuda na način da se okrivljenici oslobode optužbe.

3. Žalba nije osnovana.

4. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom i po službenoj dužnosti te nije tvrđeno da postoje razlozi zbog kojih okrivljenici pobijaju prvostupanjsku presudu, niti su utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

5. U odnosu na bitnu povredu prekršajnog postupka žalitelji navode da je izreka presude nerazumljiva, proturječna sama sebi i razlozima presude te uopće nema razloga o odlučnim činjenicama, a okrivljenicima ostaje nedokučivo što su to nezakonito učinili i to poglavito iz razloga što je prvostupanjski sud doslovno prepisao izreku optužnog akta.

5.1. Suprotno ovim, potpuno paušalnim i neobrazloženim razlozima, koji predstavljaju puko prepisivanje djela odredbe čl. 195. st. 1. t. 11. Prekršajnog zakona, ovaj drugostupanjski sud nalazi da nije počinjena naprijed navedena bitna povreda odredaba prekršajnog postupka, budući da izreka presude sadrži sve potrebne podatke propisane čl. 183. st. 1. Prekršajnog zakona, vidljivo je za koje su djelo okrivljenici proglašeni krivima, uz naznaku činjenica i okolnosti koje čine obilježje prekršaja te onih o kojima ovisi primjena Prekršajnog zakona i Zakona o zapaljivim tekućinama i plinovima kao propisa kojim je prekršaj propisan. Nema nikakve proturječnosti izreke i razloga presude, a pobijana odluka ima, sukladno odredbi čl. 185. Prekršajnog zakona, sav potreban sadržaj, njeno obrazloženje sadrži obrazloženu ocjenu sadržaja obrane okrivljenika i provedenih dokaza, ista se temelji na zakonitim dokazima, sadrži sve razloge o odlučnim činjenicama, u presudi ne postoji proturječnost i nelogičnost između razloga presude i sadržaja optužnog prijedloga, a prvostupanjski je sud jasno i nedvosmisleno obrazložio svoj zaključak o krivnji.

6. U odnosu na pogrešno utvrđeno činjenično stanje ističe se da diesel gorivo ima plamište na temperaturi iznad 55 stupnjeva Celzijusa, slijedom čega, u smislu odredaba Zakona o zapaljivim tekućinama i plinovima ne predstavlja zapaljivu tekućinu, a u konkretnom slučaju prvostupanjski sud propušta uočiti i cijeniti nespornu činjenicu kako je riječ o nadzemnom mobilnom spremniku, za koji nije potrebno pribavljati ikakve dozvole, a da je za isti i bilo potrebno nabavljati ikakve dozvole, to je obveza vlasnika spremnika, a ne isporučitelja goriva.

6.1. Nisu u pravu žalitelji da je u prvostupanjskom postupku činjenično stanje pogrešno utvrđeno, budući je prvostupanjski sud u potpunosti i pravilno utvrdio činjenično stanje i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo.

6.2. Naime, prvostupanjski je sud na temelju provedenog dokaznog postupka, iskaza svjedoka NI i TI, inspektora zaštite od požara i materijalnog dokaza izvedenog u postupku, zapisnika o inspekcijskom nadzoru od 19. studenog 2021., imao dovoljnu osnovu za odluku o krivnji okrivljenika zbog počinjenog prekršaja.

7. Okrivljenici su proglašeni krivim da su prometovali zapaljivim tekućinama, odnosno diesel gorivom na prostoru koji nije namijenjen prometom zapaljivim tekućinama tako što su neposredno isporučili gorivo krajnjem kupcu DEKOP PLUS d.o.o. na način da su punili nadzemni spremnik diesel gorivom, a DEKOP PLUS d.o.o. za navedeni nadzemni mobilni spremnik diesel goriva nije posjedovala uporabnu dozvolu niti drugi akt o pravu građenja izdan sukladno odredbama posebnog zakona kojim se dozvoljava uporaba istog, niti odobrenje za korištenje izdano na temelju čl. 11. st. 5. Zakona o zapaljivim tekućinama i plinovima.

8. Čl. 23. st. 1. t. 26. Zakona o zapaljivim tekućinama i plinovima propisano je da će se kazniti pravna osoba ako skladišti ili prometuje zapaljivim tekućinama i/ili plinovima u građevinama, građevinskim dijelovima ili prostorima koji nisu namijenjeni za skladištenje i/ili promet zapaljivih tekućina i/ili plinova (čl. 18. st. 1.).

9. Iz provedenih dokaza izvedenih u postupku nesporno je utvrđeno da pravna osoba DEKOP PLUS d.o.o. nije imala odobrenje MUP-a ili drugi odgovarajući akt za korištenje nadzemnog spremnika goriva, a okr. pravna osoba kritičnog dana isporučila je diesel gorivo pravnoj osobi DEKOP PLUS d.o.o. Navedeno je utvrđeno uvidom u zapisnik o inspekcijskom nadzoru od 19. studenog 2021., iskazom svjedoka TI, inspektora zaštite od požara i iskazom svjedoka NI, odgovorne osobi u pravnoj osobi DEKOP PLUS d.o.o. koji je naveo da je ADRIA OIL d.o.o. punjenje nadzemnih plinova izvršila 5. studenog 2021., a prethodno im nisu dostavili potrebnu dokumentaciju kako bi pravna osoba ishodovala uporabnu dozvolu i kako bi im moglo biti izdano odobrenje za korištenje spremnika, a nakon inspekcijskog nadzora nedostatke su odmah otklonili i promijenili dobavljača.

10. U pravu su žalitelji da je, ukoliko je za sporni mobilni spremnik i bilo potrebno, pribavljati ikakve dozvole, isto je teret i obveza vlasnika spremnika, a ne isporučitelja goriva. Navedeno proizlazi i iz iskaza svjedoka NI, međutim, izričita je odredba čl. 18. st. 1. Zakona o zapaljivim tekućinama i plinovima da je zabranjeno skladištenje i promet zapaljivih tekućina i plinova u građevinama, dijelovima građevine i prostora koji nisu namijenjeni za skladištenje i /ili promet zapaljivih tekućina i/ili plinova, a za što, na temelju čl. 23. st.1. t. 26. Zakona o zapaljivim tekućinama i plinovima, odgovara pravna osoba koja postupa protivno čl. 18. st. 1. Zakona. Slijedom navedenog, okrivljenici su, budući da su isporučili diesel gorivo DEKOP-u plus d.o.o., koji nije imao odgovarajuću dokumentaciju za korištenje nadzemnog spremnika goriva, počinili prekršaj prema optuženju.

11. Prema stanju spisa predmeta okrivljenici, uredno pozvani na glavnu raspravu u tri navrata se pozivima nisu odazvali, niti svoj izostanak opravdali, čime su propustili očitovati se o svim činjenicama i dokazima koji ih terete i iznijeti sve činjenice i dokaze koji im idu u korist (čl. 85. st. 2. Prekršajnog zakona). Stoga, kako okrivljenici tijekom prvostupanjskog postupka nisu iznosili činjenice koje se ističu žalbom, žalbeni navodi da diesel gorivo ima plamište na temperaturi iznad 55 stupnjeva Celzijusa, kao i da se u ovoj situaciji radi o nadzemnom spremniku, u smislu odredbe čl. 193. st. 5. Prekršajnog zakona, istaknuti tek sada u žalbenom postupku, ukazuju se zakašnjelim. Naime, u smislu navedene zakonske odredbe, u žalbi se mogu iznositi nove činjenice i novi dokazi samo ako te činjenice i dokazi nisu postojali u vrijeme prvostupanjskog postupka ili ako podnositelj žalbe za njih nije znao, što nije konkretni slučaj.

12. Iz navedenih razloga nije osnovana žalba zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, dok žalitelji ničim ne obrazlažu niti konkretiziraju razloge zbog kojih bi činjenično stanje bilo nepotpuno utvrđeno, odnosno kakva odlučna činjenica nije utvrđena.

13. Žalitelji samo uvodno naznačuju žalbenu osnovu povrede materijalnog prekršajnog prava, bez ikakvog obrazloženja, pa očito ističu tzv. posrednu povredu materijalnog prekršajnog prava, koja bi proizlazila iz toga što je prvostupanjski sud materijalno prekršajno pravo primijenio na pogrešno utvrđeno činjenično stanje, pa se dakle ne radi o samostalnoj žalbenoj osnovi iz čl. 194. st. 2. Prekršajnog zakona, jer žalitelji ne iznose nikakve razloge zbog kojih smatraju da bi bila počinjena povreda materijalnog prekršajnog prava. Stoga je ovaj drugostupanjski sud ovu žalbenu osnovu razmatrao samo po službenoj dužnosti, kako je već i navedeno.

14. Jednako tako, žalbom se uvodno naznačuje žalbena osnova odluke o prekršajnopravnim sankcijama, bez ikakvog obrazloženja. Međutim, kako žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog povrede materijalnog prekršajnog prava podnesena u korist okrivljenika sadrži u sebi i žalbu odluke o prekršajnopravnoj sankciji, te je ovaj sud je na temelju čl. 202. st. 5. Prekršajnog zakona ispitao pobijanu presudu i ispitivanjem po službenoj dužnosti, utvrdio je da je pobijanom presudom u smislu odredbe čl. 196. t. 4. Prekršajnog zakona, na štetu okrivljenika, povrijeđeno materijalno prekršajno pravo.

14.1. Naime, nakon donošenja nepravomoćne presude, kao posljedica donošenja Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“ br. 57/22., 88/22.), stupio je na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o zapaljivim tekućinama i plinovima („Narodne novine“ br. 114/22.), koji za inkriminirani prekršaj propisuje nešto niži minimum i maksimum novčane kazne pa je, prema načelu konkretnosti u primjeni blažeg zakona, blaži za okrivljenike, budući da su mu pobijanom presudom izrečene novčane kazne u visini posebnog minimuma.

14.2. Za prekršaj iz čl. 23. st. 1. Zakona o zapaljivim tekućinama i plinovima u vrijeme počinjenja prekršaja bila je propisana novčana kazna od 10.000 do 40.000 kuna za pravnu osobu, a čl. 23. st. 2. novčana kazna od 3.000 do 10.000 kuna za odgovornu osobu u pravnoj osobi, dok je prema odredbi čl. 23. st. 1. „novog“ Zakona o zapaljivim tekućinama i plinovima („Narodne novine“ br. 114/22.) propisana novčana kazna u iznosu od 1320,00 do 5300,00 eura za pravnu osobu i novčana kazna u iznosu od 390,00 do 1320,00 eura za odgovornu osobu u pravnoj osobi.

14.3. Prema odredbi čl. 3. st. 1. i 2. Prekršajnog zakona, prema počinitelju prekršaja se primjenjuje propis koji je bio na snazi u vrijeme kad je prekršaj počinjen, a ako se nakon počinjenja prekršaja, a prije donošenja pravomoćne odluke o prekršaju, propis jedanput ili više puta izmijeni, obavezno će se primijeniti propis koji je najblaži za počinitelja.

14.4. Budući da je inkriminirani prekršaj počinjen 19. studenog 2021., kada je bio na snazi „stari“ Zakon o zapaljivim tekućinama i plinovima sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ br. 108/95. i 56/10.), a 1. siječnja 2023. stupio je na snagu „novi“ Zakon o zapaljivim tekućinama i plinovima („Narodne novine“ br. 114/22.), koji je u odnosu na predmetni prekršaj blaži za okrivljenike, to ga je ovaj drugostupanjski sud, na temelju čl. 3. st. 2. Prekršajnog zakona, dužan primijeniti.

14.5. Stoga je ovaj drugostupanjski sud, postupajući po službenoj dužnosti, pravilnom primjenom zakona, preinačio pobijanu prvostupanjsku presudu u pravnoj oznaci djela prekršaja, kako je to navedeno u t. I. izreke ove drugostupanjske presude.

15. Odluka o prekršajnopravnoj sankciji razmatrana je uslijed preinake u pravnoj oznaci djela (budući da je sukladno tome promijenjen i temelj za izricanje kazne), kao i u povodu podnesene žalbe okrivljenika zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja.

15.1. Ocjenjujući sve okolnosti koje, u smislu općeg pravila o izboru vrste i mjere kazne iz čl. 36. Prekršajnog zakona, utječu da kazna bude lakša ili teža za počinitelja te uzimajući u obzir da je u povodu podnesene žalbe izmijenjena pravna oznaka djela prekršaja u pravcu primjene blažeg zakona u odnosu na zakon primijenjen u pobijanoj presudi, pri čemu je prvostupanjski sud okrivljenicima izrekao minimum propisane novčane kazne, ovaj drugostupanjski sud smatra da je za okrivljenike novčana kazna u visini posebnog minimuma novčane kazne, propisana „novim“ Zakonom i izrečena ovom presudom, više nego primjerena i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja, zbog čega je pobijana presuda preinačena u novčanoj kazni samo kao posljedica primjene blažeg propisa, kao u t. I. u izreci ove presude, a koja kazna je primjerena i dostatna kako svim okolnostima počinjenog prekršaja, tako i svim vidovima zakonske svrhe kažnjavanja.

16. Paušalni iznos troškova žalbenog postupka temelji se na odredbi čl. 138. st. 2. t. 3. c) Prekršajnog zakona, koja propisuje da troškovi prekršajnog postupka obuhvaćaju paušalni iznos troškova prekršajnog postupka Visokog prekršajnog suda Republike Hrvatske kada je donio odluku kojom je pravomoćno utvrđena prekršajna odgovornost okrivljenika, ako je odlučivao o redovnom pravnom lijeku tužitelja i okrivljenika ili samo okrivljenika. Paušalna je svota, u skladu s čl. 138. st. 3. Prekršajnog zakona određena u okvirima propisanim Rješenjem o određivanju paušalnog iznosa za troškove prekršajnog postupka („Narodne novine“, broj 18/13.) u rasponu od 100,00 do 5.000,00 kuna (u protuvrijednosti eura prema fiksnom tečaju konverzije), a s obzirom na složenost i trajanje postupka, te imovno stanje okrivljenika.

17. Budući da ne postoje razlozi zbog kojih okrivljenici pobijaju prvostupanjsku presudu, a ni ispitivanjem pobijane presude, sukladno odredbi čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, nije utvrđeno da bi bile ostvarene povrede na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, to je, na temelju čl. 205. Prekršajnog zakona odlučeno kao u izreci ove presude.

Zagreb, 10. lipnja 2025.

Zapisničarka :

Predsjednica vijeća:

Nikolina Maretić, v. r.

Gordana Korotaj, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Pazinu u 6 ovjerenih prijepisa: za spis, okrivljenike, branitelja i tužitelja.