REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev-286/2024-7
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila predsjednika vijeća, Marine Paulić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, Darka Milkovića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr. sc. Neri Radas članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SP (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnik Josip Giljanović, odvjetnik u Splitu, protiv tuženice DP (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Jurica Tomić, odvjetnik u Splitu, radi isplate, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž-193/2023-4 od 22. ožujka 2023. u dijelu kojim je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-128/2022-18 od 30. prosinca 2022., u sjednici održanoj 10. lipnja 2025.,
r i j e š i o j e :
I. Ukida se presuda Županijskog suda u Dubrovniku poslovni broj Gž- 193/2023-4 od 22. ožujka 2023. u dijelu pod stavkom I.b) izreke i u dijelu pod stavkom II. izreke, kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P- 128/2022-18 od 30. prosinca 2022. i predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
II. O troškovima nastalim u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom održan je na snazi platni nalog sadržan u rješenju Općinskog suda u Splitu od 14. svibnja 2019. te je u cijelosti prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 38.990,00 kn/5.174,86 EUR-a uvećan za zateznu kamatu koja na navedeni iznos teče od 27. lipnja 2017. pa do isplate po stopi pobliže označenom u izreci presude (točka I. izreke). Ujedno je naloženo tuženici naknaditi tužitelju parnični trošak u iznos od 5.230,00 kn/694,14 EUR-a (točka II. izreke).
2. Drugostupanjskom presudom žalba tužitelja je odbijena kao neosnovana, dok je žalba tuženice djelomično prihvaćena i djelomično odbijena te je prvostupanjska presuda potvrđena u dijelu točke I. izreke kojim je naloženo tuženici isplatiti tužitelju iznos od 2.986,26 EUR/22.500,00 kn uvećano za zateznu kamatu koja na navedeni iznos teče od 27. lipnja 2017. pa do isplate po stopi pobliže opisanoj u izreci (točka I. a. izreke), a preinačena u preostalom dijelu točke I. izreke na način da je ukinut platni nalog za iznos od 2.188,60 EUR/16.490,00 kn te je taj dio tužbenog zahtjeva odbijen kao neosnovan te u točki II. izreke na način da je naloženo tuženici naknaditi tužitelju na ime troškova parničnog postupka iznos od 198,97 EUR/1498,42 kn (točka I.b. izreke). Ujedno je naloženo tužitelju naknaditi tuženici trošak žalbenog postupka u iznosu od 104,52 EUR/787,50 kn (točka II. izreke).
3. Rješenjem ovog suda poslovni broj Revd-2768/2023-2 od 19. rujna 2023. tužitelju je podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude i to u dijelu pod stavkom I.b) izreke i u dijelu pod stavkom II. izreke u odnosu na slijedeće pravno pitanje:
„Kada dospijeva tražbina odvjetnika s osnova nagrade i naknade troškova zastupanja i to u situaciji kada stranka za trajanja postupka opozove punomoć odvjetniku, da li danom obavljanja radnje u postupku ili danom opoziva punomoći?“.
3.1. Ovaj se sud u obrazloženju svoje odluke pozvao na odluku ovoga suda poslovni broj Rev 332/20 od 22. rujna 2020. u kojoj je o postavljenom pitanju izraženo shvaćanje suprotno shvaćanju u pobijanoj presudi.
4. Na reviziju nije odgovoreno.
5. Revizija je osnovana.
6. Prema odredbi čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 155/23. - dalje: ZPP) u povodu revizije iz čl. 382. st. 1. ZPP revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz čl. 385.a ZPP zbog kojeg je dopuštena.
7. Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za naplatu novčanog potraživanja koje se odnosi na pružene odvjetničke usluge tuženici u postupcima u kojima ju je zastupao pred prvostupanjskim sudom.
8. Prvostupanjski sud je na temelju provedenih dokaza utvrdio da je tužitelj zastupao tuženicu kao odvjetnik u predmetima koji su se vodili pred Općinskim sudom u Splitu pod brojevima P-4286/16 i P-4273/16 te je obavio više parničnih radnji, a nije bio postignut dogovor o tome da se vrši plaćanje prema uspjehu u sporu već isključivo prema odvjetničkoj tarifi. Nadalje je utvrdio da je tuženica opozvala punomoć tužitelju zbog čega je tužitelj izdao sporne račune pod brojem 8/17 i 4/17 koje je tužiteljica zaprimila 18. siječnja 2018., ali nije podmirila dugovanje po računima. Zaključivši da je specifikacija računa u skladu s parničnim radnjama koje je obavio punomoćnik tuženice, prvostupanjski sud je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja ocijenivši ga osnovanim.
9. Drugostupanjski sud, odlučujući o žalbi tuženice, ocijenio je da prvostupanjska presuda ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama da bi se moglo odlučiti o prigovoru zastare koji je istaknula tuženica te je koristeći ovlaštenje iz odredbe čl. 373.a ZPP odlučne činjenice utvrdio na temelju priloženog spisa te je prigovor zastare ocijenio djelomično osnovanim. Taj je sud izrazio svoje shvaćanje po kojemu odvjetnikov zahtjev za plaćanje naknade za zastupanje zastarijeva u općem zastarnom roku, a zastara počinje teći za svaku radnju od kada je obavljena, a ne od izdavanja računa koje je uslijedilo nakon opoziva punomoći.
10. O pitanju dospijeća nagrade i naknade troškova zastupanja, a vezano uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22., 126/22., 138/23. - dalje: Tarifa/12) ovaj sud je izrazio shvaćanje u predmetu broj Rev-332/20 -2 od 22. travnja 2020. u situaciji kada je odvjetnica otkazala punomoć za zastupanje tuženici, a tuženica nije dokazala postojanje usmenog dogovora o drugačijem načinu plaćanja troškova zastupanja, da je otkazom punomoći dospjela i tražbina na ime troškova zastupanja za radnje koje je punomoćnica poduzela za tuženicu u parničnom predmetu. Ovaj sud je reafirmirao navedeno shvaćanje u odluci broj Rev-332/20-2 od 22. travnja 2020.
11. Nadalje bitno je naglasiti da o pitanju dospijeća nagrade i naknade troškova zastupanja, a vezano uz primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika koja je bila na snazi do primjene Tarife/12, ovaj sud je također izrazio shvaćanje u situaciji kada stranke nisu imale poseban sporazum o načinu plaćanja odvjetničkih usluga, tada zastara počinje teći od poduzimanja svake obavljene radnje u postupku (Rev, 2058/2016 od 31. listopada 2018., Rev-202/18 od 7. prosinca 2021. i dr.).
12. Navedena pravna shvaćanja koja se razlikuju obzirom na primjenu važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, predstavljaju ujedno odgovor na u reviziji postavljeno pitanje.
13. Međutim, kako zbog pogrešnog pravnog pristupa, nižestupanjski sudovi kada su odlučivali o troškovima postupka nisu razgraničili troškove zastupanja nastale u vrijeme važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, pa shodno tome ocijenili pitanje dospijeća, odnosno zastare, nije bilo uvjeta za preinačenje te je valjalo je ukinuti pobijanu presudu na temelju odredbe čl. 391. st. 7. ZPP odlučiti kao u toč. I. izreke.
14. O troškovima parničnog postupka u povodu revizije odlučit će se u konačnoj odluci sukladno odredbi čl. 166. st. 3. ZPP.
Zagreb, 10. lipnja 2025.
Predsjednik vijeća:
Ivan Vučemil
