Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-876/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Mireli Mijoč Kramar, sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ĆI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Snježana Maroševac-Čapko, odvjetnica u Rijeci, protiv tuženika Grada Rovinja-Rovigno, Trg Matteotti 2, OIB: 25677819890, kojega zastupa punomoćnik Luka Šumberac, odvjetnik u Puli, radi utvrđenja ništetnosti, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju-Rovigno poslovni broj P- 486/2020-19 od 22. svibnja 2023., dana 9. lipnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Puli-Pola, Stalna služba u Rovinju-Rovigno poslovni broj P-486/2020-19 od 22. svibnja 2023.

II. Odbija se zahtjev tužitelja i tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem pod točkom I. izreke tužba tužitelja ĆI, iz [adresa], zaprimljena kod suda dana 30. srpnja 2020. pod posl.br. P- 486/2020 protiv tuženika Grada Rovinja-Rovigno, Trg Matteotti 2, radi utvrđenja ništetnosti, se odbacuje. Pod točkom II. izreke riješeno je da će se o troškovima postupka odlučit posebnim rješenjem.

2. Protiv prvostupanjskog rješenja žali se tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava kao žalbenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023., dalje: ZPP), predlaže da se pobijano rješenje ukine i vrati na ponovni postupak. Traži trošak žalbe.

3. U odgovoru na žalbu tuženik se protivi navodima žalbe, predlaže istu odbiti kao neosnovanu te traži trošak odgovora na žalbu.

4. Žalba je neosnovana.

5. Ispitujući rješenje suda prvog stupnja, kao i postupak koji je prethodio njezinu donošenju, ovaj sud nije utvrdio da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, a na koju povredu određeno ukazuje tužitelj u žalbi. Pobijano rješenje sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama i ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima rješenja navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava i zapisnika. Jednako tako nije utvrđeno da su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a).

6. Tužitelj tužbom od 30. srpnja 2020. traži da se utvrdi ništavim rješenje Općinskog sekretarijata narodne Obrane Skupštine Općine Rovinj br. 01-176/1-87 od 13. travnja 1987., rješenje Prvostepene disciplinske komisije Organa uprave Skupštine općine Rovinj br. 02-1312/87 od 7. svibnja 1987. i rješenje Drugostepene disciplinske komisije Organa uprave Skupštine općine Rovinj br. 01-1518/87 od 13. listopada 1987. Podneskom od 15. rujna 2021. (stranica 67 spisa) tužba je preinačena tako da tužbeni zahtjev tužitelja glasi:

"I. Ukida se klauzula pravomoćnosti odluke Osnovnog suda udruženog rada u Rijeci broj VIII-S-795/87 od 9. studenog 1987. godine;

II. Utvrđuju se ništavim rješenje Općinskog sekretarijata narodne Obrane, Skupštine Općine Rovinj br. 01-176/1-87 od 13. travnja 1987., rješenje Prvostepene disciplinske komisije Organa uprave Skupštine općine Rovinj br. 02-1312/87 od 7. svibnja 1987., rješenje Drugostepene disciplinske komisije Organa uprave Skupštine općine Rovinj br. 01-1518/87 od 13. listopada 1987.".

7. Prvostupanjski sud je utvrdio:

-da je Općinski sekretarijat narodne obrane donio 13. travnja 1987. rješenje br. 01- 176/1-87 kojim je udaljio radnika tj. tužitelja iz Općinskog sekretarijata narodne obrane do konačne odluke o izricanju mjere zbog povreda radne obveze,

-da je ovdje tužitelj protiv navedenog rješenja uložio prigovor (žalbu) sukladno uputi o pravnom lijeku,

-da je Prvostepena disciplinska komisija organa uprave SO Rovinj donijela rješenje dana 24. travnja 1987. kojim je žalba tužitelja odbijena pod br. 02-1311/87,

-da je Prvostepena disciplinska komisija organa uprave SO Rovinj donijela rješenje dana 7. svibnja 1987. pod br. 02-1312/87 te utvrdila da je tužitelj odgovoran jer je počinio težu povredu radnih dužnosti uslijed čega mu je izrečena disciplinska mjera prestanka radnog odnosa te je poukom o pravnom sredstvu tužitelj upućen da ima pravo podnošenja žalbe Drugostepenoj disciplinskoj komisiji u roku od 15 dana po primitku rješenja,

-da je Drugostepena disciplinska komisija Organa uprave SO Rovinj donijela rješenje dana 13. listopada 1987. br. 01-1518/87 i žalbu (ovdje tužitelja) odbila kao neosnovanu tako da je rješenje Prvostepene disciplinske komisije potvrđeno u cijelosti,

-da je istim rješenjem utvrđeno da je navedeno rješenje konačno te je ovdje tužitelj upućen na pravo pokretanja postupka pred Sudom udruženog rada u Rijeci u roku od 30 dana od primitka rješenja i to podnošenjem prijedloga,

-da je Osnovni sud udruženog rada u Rijeci dana 9. studenoga 1987. donio odluku br. VIII-S-795/87 kojom je odbio prijedlog predlagatelja ovdje tužitelja koja izreka glasi: "Odbija se prijedlog predlagatelja sa zahtjevom iz prijedloga koji glasi: poništavaju se odluka prvostepene disciplinske komisije od 7.05.1987.g. i odluka drugostepene disciplinske komisije od 13.10.1987.g.te rješenje rukovodioca Općinskog sekretarijata za narodnu obranu od 13.04.1987.g., temeljem kojih je predlagatelju prestao radni odnos zbog izrečene disciplinske mjere i temeljem kojih je privremeno udaljen iz organa, pa se predloženik obvezuje predlagatelja vratiti na ranije poslove i naknaditi izgubljeni osobni dohodak od dana prestanka rada pa do ponovnog povratka na rad",

-da iz navedenog proizlazi da je nadležan sud odlučio meritorno raspraviti provedeni disciplinski postupak; tako i raspraviti uočenu povredu propusta roka od 30 dana u rješavanju njegove žalbe od strane Drugostepene disciplinske komisije tako da je svojom odlukom Osnovni sud udruženog rada u Rijeci uočio povredu u disciplinskom postupku, međutim sud istu ne cijeni bitnom niti da bi utjecala na zakonitost odluke disciplinskog organa,

-da iz priložene odluke Osnovnog suda udruženog rada u Rijeci proizlazi da je ovdje tužitelj upućen na pravo da može uložiti žalbu na zaprimljenu odluku, u roku od 15 dana i to Sudu udruženog rada Hrvatske,

-da iz odluke Suda udruženog rada Hrvatske od 21. prosinca 1987. posl.br. VIII-Sž- 5925/87 proizlazi da je žalba predlagatelja, ovdje tužitelja, odbijena kao neosnovana i da je potvrđena u cijelosti odluka Osnovnog suda udruženog rada u Rijeci br. S-

793/87 od 9. studenoga 1987.,

-da se ovdje tužitelj, tada u navedenom predmetu, nije obratio Ustanovom sudu Republike Hrvatske,

-da se Osnovni sud udruženog rada u Rijeci upustio u raspravljanje i o meritumu te o tome dao valjano obrazloženje; slijedom toga da je radni odnos ovdje tužitelja prestao; i da radni odnos je prestao u trenutku ispunjenja zakonom propisanih pretpostavki neovisno o eventualnom nepostojanju odgovarajućem deklaratornog akta koji bi utvrdio tu činjenicu,

-da je isti sud koji odlučuje o predmetnoj tužbi u predmetu P-1912/15 donio pravomoćnu presudu te između ostaloga utvrdio i zaključio da su napadane odluke disciplinske komisije i Osnovnog suda udruženog rada u Rijeci zakonite, da nije bilo nezakonitih postupanja u donošenju tih odluka, a da učinjeni postupovni propust o kojem je Osnovni sud udruženog rada u Rijeci dakako već vodio računa (kao i Sud udruženog rada Hrvatske), nije od relevantnog značaja za meritornu odluku iz donesenih odluka,

-da je dodatno sud u predmetu posl.br. P-1912/15 (kao i prije navedeni sudovi Osnovni sud udruženog rada u Rijeci i Sud udruženog rada Hrvatske) zaključio da nema nezakonitog postupanja niti nezakonite radnje u postupanjima provedenog disciplinskog postupka pred nadležnim tijelima; koji je imao za posljedicu prestanak radnog donosa tužitelja; dakle, zaključio je da su odluke donijete pred disciplinskim tijelima zakonite,

-da je Ustavni sud Republike Hrvatske preispitao zakonitost (na ondašnji zahtjev ovdje tužitelja) osporenog Pravilnika o unutrašnjoj organizaciji i načinu radu Općinskog sekretarijata za narodnu obranu Rovinja, u djelu opisa poslova i radnih zadataka "viši referent za vezu i kriptozaštitu" od 16. siječnja 1987. (list 138 predmeta posl.br. P-1912/15), ali inicijativa ovdje tužitelja nije prihvaćena jer sud nije našao da bi "Pravilnik" bio suprotan uredbi o jedinstvenim nazivima zadataka i poslova te o stručnom osposobljavanju i usavršavanju radnika u organima Uprave (koji je priložen ovosudnom predmetu posl.br. P-1912/15),

-da iz predmeta posl.br. P-1912/2015 po tužbi tužitelja ĆI protiv prvo tuženice Republike Hrvatske, Ministarstvo obrane i drugotuženika Grada Rovinja- Rovigno radi nezakonite radnje, proizlazi da je donijeta presuda dana 5. lipnja 2015. pod posl.br. P-1912/2015-33 kojom su odbijeni u cijelosti tužbeni zahtjevi tužitelja koji glase:

"1. Tuženiku Republika Hrvatska, Ministarstvo obrane, Trg kralja Petra Krešimira IV br. 1, Zagreb se zabranjuje daljnje vršenje nezakonite radnje na štetu tužitelja ĆI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], te se tuženiku Republika Hrvatska, Ministarstvo Obrane, Trg kralja Petra Krešimira IV br. 1, Zagreb, nalaže vraćanje tužitelja NI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na njegovo radno mjesto u skladu s promjenom ustroja i djelokruga rada tuženika i stručnom spremom tužitelja, kao i da tužitelju nadoknadi parnični trošak, sve u roku od 3 dana pod prijetnjom ovrhe;

2. Tuženiku Grad Rovinj, Trg Matteotti 2, Rovinj se zabranjuje daljnje vršenje nezakonite radnje na štetu tužitelja NI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], te se tuženiku Grad Rovinj, [adresa], nalaže vraćanje tužitelja NI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na njegovo radno mjesto u skladu s promjenom ustroja i djelokruga rada tuženika i stručnom spremom tužitelja, kao i da tužitelju nadoknadi parnični trošak, sve u roku od 3 dana pod prijetnjom ovrhe;

3. Tuženiku Republika Hrvatska, Ministarstvo Obrane, Trg kralja Petra Krešimira IV br. 1, Zagreb se zabranjuje daljnje vršenje nezakonite radnje na štetu tužitelja NI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], te se tuženiku Republika Hrvatska, Ministarstvo Obrane, Trg kralja Petra Krešimira IV br. 1, Zagreb, nalaže donošenje rješenja o prestanku radnog odnosa za tužitelja NI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao i da tužitelju nadoknadi parnični trošak, sve u roku od 3 dana pod prijetnjom ovrhe;

4. Tuženiku Grad Rovinj, [adresa] se zabranjuje daljnje vršenje nezakonite radnje na štetu tužitelja NI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], te se tuženiku Grad Rovinj, [adresa], nalaže donošenje rješenja o prestanku radnog odnosa za tužitelja NI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao i da tužitelju nadoknadi parnični trošak, sve u roku od 3 dana pod prijetnjom ovrhe.",

-da iz istog predmeta proizlazi da je navedenu presudu Županijski sud u Puli-Pola svojom presudom od 20. veljače 2017. posl. br. Gž-2170/15 u cijelosti potvrdio i odbio žalbe stranaka kao neosnovane (list 232-237 predmeta posl.br. P-1912/2015) te da je Vrhovni sud Republike Hrvatske rješenjem broj Revr-1000/2017-2 od 2. travnja 2019. podnijetu reviziju ovdje tužitelja odbacio kao nedopuštenu (list 278-279 predmeta posl.br. P-1912/2015) te da je Ustavni sud Republike Hrvatske dana 2. listopada 2019. godine rješenjem br. U-III-2291/2019 Ustavnu tužbu tužitelja odbacio; iz koje proizlazi: "da podnositelj tužbe nije pokazao da Vrhovni sud u postupanju ili pri donošenju odluke nije poštovao odredbe Ustava o ljudskim pravima i temeljnim slobodama." (koja je odluka priložena predmetu posl.br. P-1912/2015),

-da navedenom presudom posl.br. P-1912/2015-33 od dana 5. lipnja 2015. sud zaključuje da postoji nadležnost suda u odlučivanju i da su napadane odluke disciplinske komisije i Osnovnog suda udruženog rada Hrvatske zakonite te da nije bilo nezakonitih postupanja u donošenju tih odluka; a učinjeni postupovni propust o kojem je Osnovni sud udruženog rada Hrvatske već vodio računa nije od relevantnog značaja za meritornu odluku iz donesenih odluka,

-da, dakle, sud u gore navedenom predmetu pravomoćnom presudom (tako i Županijski sud u Puli-Pola svojom presudom) cijeni da nema nezakonitog postupanja niti nezakonite radnje u postupanjima provedenog disciplinskog postupka koji je imao za posljedicu prestanak radnog odnosa tužitelja i odbio je sve zahtjeve tužitelja protiv pravnih slijednika bivšeg poslodavca kao neosnovane tako i u pogledu prigovorene zastare za pokretanje ili vođenje disciplinskog postupka te da nije nastupila zastara prava na izvršenje izrečene disciplinske mjere protekom roka od 30 dana od dana pravomoćnosti odluke kojom je mjera izrečena, jer je pravomoćnost nastupila tek donošenjem zakonite odluke Suda udruženog rada Hrvatske od 21. prosinca 1987., kada je tužitelju otpravljen dopis bivše Općine Rovinj, da mu je radni odnos prestao,

-da iz presude Županijskog suda u Puli-Pola od 20. veljače 2017. posl.br. Gž- 2170/15-3 (kojom je u cijelosti potvrđena presuda ovoga suda P-1912/2015-33 od 5. lipnja 2015. godine) proizlazi da je Županijski sud prihvatio u cijelosti utvrđeno činjenično stanje i primjenu materijalnog prava koju prihvaća i Županijski sud jer je za takvo utvrđeno činjenično stanje i primjenu materijalnog prava prvostupanjski sud dao u svemu jasne, vrlo iscrpne i prihvatljive razloge, uvjerljivost kojih nje uspio umanjiti ni žalitelj svojom žalbom,

-da je odredbom čl. 333. st. 2. ZPP-a propisano da prvostupanjski sud tijekom cijelog postupka po službenoj dužnosti pazi je li stvar pravomoćno presuđena, i ako utvrdi da je parnica među istim strankama pokrenuta o zahtjevu o kojemu je već pravomoćno odlučeno, odbacit će tužbu.

8. Polazeći od navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je utvrdio da je tužitelj pokrenuo ovaj postupak iz istih činjeničnih osnova, koje su bile i ranije predmetom raspravljanja, dakle, pred Osnovnim sudom udruženog rada u Rijeci i Sudom udruženog rada Hrvatske, te da je pred navedenim sudovima isti pravomoćno odbijen sa svojim zahtjevima kao i pred istim sudom u predmetu posl.br. P-1912/15 u kojem je predmetu se predmetu raspravljalo o tužbenom zahtjevu tužitelja radi navodno poduzetih nezakonitih radnji upravnih tijela ondašnje Općine Rovinj i to tijekom provedbe disciplinskog postupka; a raspravljalo se kao i pred Osnovnim sudom udruženog rada u Rijeci tj. o zakonitosti istih odluka koje se sada navode u tužbenom zahtjevu tužitelja, a u kojim je postupcima je tužitelj u cijelosti pravomoćno odbijen sa svojim zahtjevima, sve nakon raspravljanja o napadnutim odlukama koje su sastavni dio tužbenog zahtjeva tužitelja.

9. Dakle, prvostupanjski sud je tvrdio da tužitelj ne može predmetnom tužbom isticati ništetnost rješenja Općinskog sekretarijata narodne Obrane, Skupštine Općine Rovinj br. 01-176/1-87 od 13. travnja 1987. godine, rješenja Prvostepene disciplinske komisije Organa uprave Skupštine općine Rovinj br. 02-1312/87 od 7. svibnja 1987. godine i rješenja Drugostepene disciplinske komisije Organa uprave Skupštine općine Rovinj br. 01-1518/87 od 13. listopada 1987. jer su navedene odluke preispitane i jer u svezi istih je stvarno nadležan Osnovni sud udruženog rada u Rijeci utvrdio da su zakonite i da su sastavni dio pravomoćne izreke odluke Osnovnog suda udruženog rada u Rijeci jer se o pravilnosti sudske odluke može raspravljati i njezina zakonitost ocjenjivati isključivo u postupku redovnih (što je i uslijedilo pred navedenim Osnovnim sudom udruženog rada u Rijeci) odnosno izvanrednih pravnih lijekova, pa i podnošenjem ustavne tužbe, ako su za njezino podnošenje ispunjene pretpostavke. Pri čemu je u predmetu posl.br. P-1912/2015 pravomoćnom presudom P-1912/2015-33 od 5. lipnja 2015. odbijen tužbeni zahtjev (ovdje sada) tužitelja kojim je tražio da se zabrani tuženicima Republici Hrvatskoj i Gradu Rovinju vršenje nezakonite radnje na štetu tužitelja te da se naloži vraćanje tužitelja na njegovo radno mjesto u skladu sa promjenom ustroja i djelokruga rada i stručnom spremom i kojim je tražio da se tuženicima Republici Hrvatskoj i Gradu Rovinju naloži donošenje rješenja o prestanku radnog odnosa za tužitelja.

10. Prema pravnom shvaćanju u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U- III/1314/2014. od 27. travnja 2016. ustaljeni stav sudske je da ukoliko se radi o istoj činjeničnoj osnovi, radi se o presuđenoj stvari, a pri tome činjeničnu osnovu čine sve one okolnosti koje ulaze u okvir događaja iz kojeg proizlazi tužbeni zahtjev bez obzira na to jesu li bile iznijete u prethodnoj parnici. Propust tužitelja da navede neke od tih okolnosti u ranijoj parnici ne može mu omogućiti da u novoj parnici postavi tužbeni zahtjev sadržajno jednak onome s kojim je već ranije pravomoćno odbijen. Stranka pogotovo ne može voditi na temelju istog činjeničnog osnova parnicu, dajući tim činjenicama drugačiju pravnu kvalifikaciju. Pri čemu se u odluci Ustavnog suda navodi da o tome postoji niz odluka kao npr: Vs, Rev-1184/82 od 17.03.1983. godine; PSP 23/260, Gzz-9/84, Rev-2606/86, Rev-1500/89, Rev-1862/91, Rev-1454/91, Rev- 668/2000 itd.

11. S obzirom da tužitelj predmetnu tužbu temelji na utvrđenju da pobijane odluke nisu bile donijete u skladu sa tada važećim prisilnim propisima, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je tužitelj pokrenuo ovaj postupak iz istih činjeničnih osnova, koje su bile i ranije predmetom raspravljanja, dakle, pred Osnovnim sudom udruženog rada u Rijeci i Sudom udruženog rada Hrvatske, pred kojim sudovima je tužitelj pravomoćno odbijen sa svojim zahtjevima kao i pred predmetnim sudom u predmetu posl.br. P-1912/15 u kojem je tužitelj odbijen sa svojim zahtjevom jer je utvrđeno da se utvrdi vršenje nezakonitih radnji na štetu tužitelja te je pravilnom primjenom odredbe čl. 333. st. 2. ZPP-a odbacio tužbu tužitelja u dijelu u kojem traži da se utvrde ništavim rješenje Općinskog sekretarijata narodne Obrane, Skupštine Općine Rovinj br. 01-176/1-87 od 13. travnja 1987., rješenje Prvostepene disciplinske komisije Organa uprave Skupštine općine Rovinj br. 02-1312/87 od 7. svibnja 1987., rješenje Drugostepene disciplinske komisije Organa uprave Skupštine općine Rovinj br. 01-1518/87 od 13. listopada 1987.

12. Naime, s obzirom da je u postupku utvrđeno da je tužitelj rješenjem Općinskog sekretarijata narodne obrane, Skupštine Općine Rovinj od dana 13. travnja 1987. udaljen od Općinskog sekretarijata narodne obrane; da je povodom prigovora tužitelja Prvostepena disciplinska komisija od Organa uprave skupštine Općine Rovinj dana 24. travnja 1987. rješenjem odbila njegov prigovor tj. odbila žalbu; da je potom Prvostepena disciplinska komisija Organa uprave SO Rovinja dana 7. svibnja 1987. rješenje br. 02-1312/87 utvrdila da je ovdje tužitelj odgovoran za težu povredu radne dužnosti; i da mu je tada izrečena disciplinska mjera prestanak radnog odnosa; da je tužitelj podnio žalbu; da je Drugostepena disciplinska komisija organa uprave Općine Rovinj rješenjem od 13. listopada 1987. njegovu žalbu odbila kao neosnovanu; te potvrdila rješenje prvostupanjske disciplinske komisije; i ujedno utvrdila konačnost rješenja; da je tada isti upućen na pravo pokretanja postupka pred Osnovnim sudom udruženog rada u Rijeci; i da je potom navedeni sud odbio prijedlog predlagatelja, ovdje tužitelja, odlukom od 9. studenoga 1987. godine posl.br. VIII-S-795/87; i da izreka odluke glasi: "Odbija se prijedlog predlagatelja sa zahtjevom iz prijedloga koji glasi: poništavaju se odluka Prvostepene disciplinske komisije od 7.05.1987.g. i odluka Drugostepene disciplinske komisije od 13.10.1987.g. te rješenje rukovodioca Općinskog sekretarijata za narodnu obranu od 13.04.1987.g., temeljem kojih je predlagatelju prestao radni odnos zbog izrečene disciplinske mjere i temeljem kojih je privremeno udaljen iz organa, pa se predloženik obvezuje predlagatelja vratiti na ranije poslove i naknaditi izgubljeni osobni dohodak od dana prestanka rada pa do ponovnog povratka na rad."; da je tužitelj nakon toga podnio žalbu na navedenu odluku; te da je Sud udruženog rada Hrvatske dana 21. prosinca 1987. odlukom VIII-Sž-5925/87 odbio žalbu podnositelja kao neosnovanu i potvrdio u cijelosti odluku Osnovnog suda udruženoga rada u Rijeci; da je nadležan sud u postupku posl.br. P-1912/2015 donio pravomoćnu odluku kojom je tužitelj odbijen sa svojim zahtjevom da se utvrdi nezakonito postupanje, a ovom predmetu sada tužitelj traži utvrđenje ništetnosti istih rješenja, pravilno je prvostupanjski ud utvrdio da se zahtjevi u navedenim predmetima (odluka Osnovnog suda udruženog rada u Rijeci i presuda u predmetu posl.br. P-1912/15) temelje na istoj činjeničnoj osnovi mada tužbeni zahtjevi i izreka pravomoćne odluke i izreka pravomoćne presude ovoga suda nisu istovjetni; ali se zasnivaju na istoj činjeničnoj osnovi jer tužitelj predmetnom tužbom zapravo traži ponovno preispitivanje zakonitosti gore navedenih odluka koje su bile ranije predmetom raspravljanja i odlučivanja.

13. Tužitelj u žalbi ne iznosi relevantne razloge za drugačiju ocjenu navedenih okolnosti, već ocjenjuje pravno shvaćanje prvostupanjskog suda, međutim takvim navodima žalbe ne dovodi s uspjehom u sumnju pravilnost zaključka prvostupanjskog suda o primjeni odredbe čl. 333. st. 2. ZPP-a.

14. Nadalje, tužitelj u žalbi ističe razloge zbog kojih se traži ukinuće klauzule pravomoćnosti, a koji da se očituju u tome da se tužitelj dana 15. lipnja 1987. obratio Osnovnom sudu udruženog rada u Rijeci, a radi šutnje administracije (prema tvrdni tužitelja pogrešno naslovljeno kao zahtjev za zaštitu prava) te je navedeni zahtjev za šutnju administracije Osnovni sud udruženog rada u Rijeci tretirao kao prijedlog sa zahtjevom da se ponište rješenja iz toč. II. tužbe te je svoju odluku donio nakon što je dana 13. listopada 1987. Drugostepena disciplinska komisija odlučila po žalbi tužitelja na način da je odbio navedeni prijedlog, iz čega tužitelj tvrdi da prilikom donošenja predmetne odluke nisu bili ispunjeni uvjeti za stjecanje pravomoćnosti navedene odluke, a s obzirom na činjenicu da je istom odlukom prekoračen tužbeni zahtjev. Tužitelj nadalje obrazlaže da na taj način nisu bili ispunjeni uvjeti za stjecanje pravomoćnosti navedene odluke, a o čemu Sud udruženog rada Hrvatske nije vodio računa, već je istu presudu potvrdio svojom odlukom od dana 21.prosinca 1987. Slijedom navedenog, tužitelj smatra da je razvidno da je prilikom donošenja predmetnih odluka bilo velikih nepravilnosti odnosno da je sud donio odluku koja nije zatražena tužbenim zahtjevom jer isti nije odlučio o šutnji administracije kako je to tužitelj zahtijevao, već je odlučivao o meritumu kojeg tužitelj nije postavio, a da navedena povreda spada u bitne povrede odredaba Zakona o parničnom postupku koji je u tom dijelu i danas na snazi pod odredbom iz čl.354 st. 2. toč.12. ZPP-a i koja glasi: "Bitna povreda odredaba parničnog postupka uvijek postoji: 12) ako je presudom prekoračen tužbeni zahtjev,".

15. Međutim, s obzirom da eventualno prekoračenje tužbenog zahtjeva ne predstavlja razlog za ukidanje klauzule pravomoćnosti nego bitnu povredu odredbe Zakona o parničnom postupku o kojoj se odlučuje u postupku po pravnim lijekovima, prijedlog tužitelja za ukidanje klauzule pravomoćnosti odluke Osnovnog suda udruženog rada u Rijeci broj VIII-S-795/87 od 9. studenog 1987. je neosnovan, pri čemu okolnost da prvostupanjski sud nije odbio nego odbacio takav zahtjev tužitelja nije od utjecaja na zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja.

16. Stoga, budući da nisu osnovani žalbeni navodi tužitelja kojima osporava zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja, valjalo je primjenom odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP-a odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje.

17. Tužitelj nije uspio sa žalbom pa je odbijen njegov zahtjev za naknadu troškova žalbe (čl. 154. st. 1. ZPP-a), a tuženiku nije priznat trošak odgovora na žalbu jer taj trošak nije bio potreban za vođenje spora (čl. 155. ZPP-a).

U Zagrebu 9. lipnja 2025.

Sutkinja:

Mirela Mijoč Kramar