- 1 -              Rev 3158/2018-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 3158/2018-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. M. iz C., (OIB: …) kojeg zastupa M. M., odvjetnica u Z., protiv tuženika A. Z. d.d. iz Z., (OIB: …) kojeg zastupa S. T., odvjetnica u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude i rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-2438/18-2 od 20. srpnja 2018., kojom je djelomično potvrđena, a djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj Pn-3250/2013-34 od 31. siječnja 2018., na sjednici održanoj 22. studenoga 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e :

 

 

Ukida se rješenje Županijskog suda Zagrebu broj Gž-2438/18-2 od 20. srpnja 2018. u dijelu pod stavkom I. izreke, kao i odluka o troškovima postupka, te se predmet vraća drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

 

Obrazloženje

 

 

1. Presudom suda prvoga stupnja suđeno je:

 

„I              Tuženiku se nalaže da tužitelju isplati iznos od 31.730,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 21. listopada 2013. g. pa do isplate temeljem čl. 29. Zakona o obveznim odnosima, odnosno po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena do 31. srpnja 2015. g., a od 1. kolovoza 2015. g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

 

II              Nalaže se tuženiku da tužitelju isplati trošak parničnog postupka u visini od 16.675,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 31. siječnja 2018. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

 

III              Odbija se tužitelj sa tužbenim zahtjevom u visini od 1.930,00 kn, kao i sa troškovima odštetnog zahtjeva u visini od 1.250,00 kn.“

 

2.1. Drugostupanjskom presudom suđeno je:

 

„I.  Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tuženika i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3250/2013-35 od 31. siječnja 2018. u dijelu stavka I. izreke kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 17.000,00 kn sa zateznim kamatama od 21. listopada 2013. do isplate i dijelu stavka II. izreke kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju parnične troškove u iznosu od 6.742,77 kn sa zateznim kamatama od 31. siječnja 2018. do isplate.

 

II.  Preinačuje se po žalbi tužitelja presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3250/2013-35 od 31. siječnja 2018. u dijelu stavka III. izreke kojim je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 1.250,00 kn na ime troškova odštetnog zahtjeva i sudi:

 

Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju na ime parničnog troška i daljnji iznos od 1.250,00 kn sa zateznim kamatama od 31. siječnja 2018. do isplate, po stopi koja se koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, u roku od 15 (petnaest) dana.

 

III.  Preinačuje se po žalbu tuženika presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3250/2013-35 od 31. siječnja 2018. u dijelu stavka II. izreke kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju parnične troškove u iznosu od 9.932,23 kn sa zateznim kamatama i sudi:

 

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova u iznosu od 9.932,23 kn sa zateznim kamatama.“

 

2.2. Drugostupanjskim rješenjem odlučeno je:

 

„I. Ukida se po žalbi tuženika presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Pn-3250/2013-35 od 31. siječnja 2018. u dijelu stavka I. izreke kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 14.730,00 kn sa zateznim kamatama od 21. listopada 2013. i u tom dijelu odbacuje tužba.

 

II.  Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbenog postupka.

 

III. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove žalbenog postupka u iznosu od 617,36 kn, u roku od 15 (petnaest) dana.

 

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka preko dosuđenog iznosa.“

 

3. Protiv presude i rješenja suda drugoga stupnja tužitelj je pravovremeno podnio reviziju iz čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 58/93,112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 - dalje: ZPP), postavljajući pri tom pitanja za koja tužitelj smatra da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predlaže da ovaj sud prihvati reviziju i pobijanu drugostupanjsku presudu i rješenje preinači, podredno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje. Traži trošak sastava revizije.

 

4. Na reviziju nije odgovoreno.

 

5. Revizija tužitelja je osnovana.

 

6. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP, u slučajevima u kojima se ne može podnijeti revizija iz čl. 382. st. 1. ZPP, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, kako se to primjerice navodi u toč. 1. do 3. čl. 382. st. 2. ZPP.

 

7. Prema odredbi čl. 382. st. 3. ZPP u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg je revizija podnesena, treba određeno navesti propise i druge važeće izvore prava koji se na pitanje odnose, te treba izložiti razloge zbog kojih smatra da je postavljeno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. U slučaju da je u reviziji izostao bilo koji od navedenih elemenata, nema pretpostavki za meritorno razmatranje takve revizije.

 

8. Tužitelj u reviziji, smatrajući ih važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, naznačuje sljedeća pitanja:

 

„1. Je li u parnicama radi naknade štete, nakon zaključenja prethodnog postupka, dopuštena preinaka tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva, odnosno usklađenjem istog sukladno nalazu i mišljenju vještaka?

 

2. Je li nedopuštenom preinakom tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva sukladno nalazu i mišljenju vještaka nakon zaključenja prethodnog postupka nastupila procesna pretpostavka za odbacivanje tužbe po članu 369. st. 2. ZPP-a?

 

3. U slučaju kada nije dopuštena preinaka tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva, je li se pri ocjeni uspjeha stranaka u sporu uzima u obzir povišeni dio tužbenog zahtjeva u odnosu na koji preinaka nije dopuštena?“

 

9. U odnosu na postavljena pitanja kao razlog važnosti tužitelj se poziva na odluke Županijskog suda u Slavonskom Brodu Gž-1559/2016 od 12. listopada 2017. i Županijskog suda u Bjelovaru Gž 2706/2014 od 7. travnja 2016.

 

10. Ovaj sud je ispitao pobijanu presudu samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog prvo navedenog pravnog pitanja za koje je utvrdio da je važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni budući da dostavljene odluke drugostupanjskih sudova ukazuju na različitu praksu o tom pitanju.

 

11. Predmet spora je zahtjev za naknadom neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje i imovinske štete po osnovi tuđe pomoći i njege, koju tužitelj trpi zbog ozljeda zadobivenih u prometnoj nezgodi koja se dogodila … 2013. na dionici državne ceste broj … između N. i P., u kojoj je stradao kao putnik osobnog automobila registarske oznake …, osiguranog od automobilske odgovornosti kod tuženika.

 

12. Prvostupanjski sud je odlučivao prema konačno specificiranom tužbenom zahtjevu nakon provedenog medicinskog vještačenja, te je tužitelju na temelju čl. 19., 1095. i 1100. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje: ZOO) dosudio pravičnu novčanu naknadu u visini od 31.730,00 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana utuženja do isplate (čl. 1103. ZOO).

 

13. Drugostupanjski sud međutim ističe da se preinaka tužbe povećanjem tužbenog zahtjeva nakon zaključenja prethodnog postupka, kad su izvedenim dokazom vještačenja utvrđene nove činjenice od kojih ovisi visina tužbenog zahtjeva, ne može tražiti ni kao iznimka u smislu odredbe čl. 299. st. 2. ZPP, te da je pogrešno sud prvog stupnja primijenio mjerodavna pravila o preinaci tužbe (čl. 190. st. 1. i čl. 299. st. 2. ZPP) kad je nakon zaključenja prethodnog postupka nastavio raspravljanje i odlučivanje po preinačenoj tužbi, zbog čega da je za preinačeni dio tužbe nakon zaključenja prethodnog postupka (iznos od 14.730,00 kn sa zateznim kamatama /list 1. i 29. spisa/) valjalo po žalbi tuženika ukinuti prvostupanjsku presudu i odbaciti tužbu, odnosno odlučiti kao u stavku I. izreke drugostupanjskog rješenja (arg. čl. 369. st. 2. ZPP).

 

14.1. Imajući na umu prvo postavljeno revizijsko pitanje, ovaj sud ocjenjuje da se zaključak suda drugog stupanja ne može prihvatiti. To iz razloga što je Ustavni sud Republike Hrvatske problematizirao takvo  procesno postupanje sudova kroz zaštitu ustavnog prava na pravično suđenje te je u odluci U-III/4474/2019 od 29. ožujka 2022. izrazio shvaćanje, koje prihvaća i ovaj sud, da je pravo na pravično suđenje, zajamčeno čl. 29. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10, 5/14, dalje: Ustav), skup je postupovnih jamstava kojima se osigurava pravičnost postupka. Ono ima tako važno mjesto u demokratskom društvu da ne može biti nikakvog opravdanja za restriktivno tumačenje tih jamstava. Čl. 29. st. 1. Ustava, između ostalog, osigurava svakome pravo da od suda zatraži i dobije djelotvornu sudsku zaštitu u vezi sa svojim pravima ili obvezama. Riječ je o "pravu na sud", kojemu je važan aspekt i pravo na pristup sudu. Bilo bi nezamislivo da se u pravnom poretku utemeljenom na vladavini prava strankama priznaju postupovna jamstva u postupku koji je u tijeku, a da se pritom ne štiti ono što u osnovi omogućuje korištenje tim jamstvima, a to je pristup sudu. Pravo na pristup sudu ne uključuje samo pravo pokrenuti postupak već i pravo na "rješavanje" spora od strane suda. Pri tome je nesporno je da pravo na pristup sudu nije i ne može biti apsolutno. Ono je podvrgnuto ograničenjima (osobito kad je riječ o pretpostavkama koje se tiču dopuštenosti ulaganja pravnih sredstava) jer po samoj svojoj naravi zahtijeva regulaciju države koja u tom pitanju ima izvjesnu slobodu procjene. Ta ograničenja, međutim, ne smiju umanjiti pristup sudu na takav način ili do takve mjere da time bude narušena sama bit "prava na sud". Nadalje, ograničenje neće biti spojivo s pravom na pošteno suđenje ako ne teži legitimnom cilju te ako ne postoji razuman odnos razmjernosti između upotrijebljenih sredstava i legitimnog cilja koji se nastoji ostvariti.

 

14.2. U predmetu koji je razmatrao Ustavni sud Republike Hrvatske, drugostupanjski sud je također ocijenio je da podnositeljica nije bila ovlaštena za preinaku tužbe jer je već bio zaključen prethodni postupak, odnosno parnica se nalazila u fazi glavne rasprave. Prema mišljenju drugostupanjskog suda, povećanje tužbenog zahtjeva nije se moglo opravdati ni medicinskim vještačenjem provedenim nakon zaključenja prethodnog postupka. Ustavni sud Republike Hrvatske istaknuo je da nema dvojbe da čl. 190. ZPP kojim su propisane pretpostavke pod kojima je dopuštena preinaka tužbe, predstavlja ograničenje prava na pristup sudu, te da je svrha tog postupovnog ograničenja prije svega poštovanje načela pravne sigurnosti, ali i ubrzanje postupka te osiguranje pravilnog djelovanja pravosudnog sustava. Međutim, ocjenjuje da zbog formalističkog stajališta da preinaka tužbe nije dozvoljena nakon zaključenja prethodnog postupka neovisno o ostalim odredbama ZPP i okolnostima konkretnog slučaja, drugostupanjski sud nije ni pokušao sagledati postoje li u konkretnom slučaju okolnosti koje opravdavaju preinaku tužbe nakon zaključenja prethodnog postupka. Slijedom navedenog, Ustavni sud ocjenjuje da postupanje drugostupanjskog suda, način na koji je primijenio čl. 190. st. 1. ZPP nije bilo razmjerno legitimnom cilju kojem čl. 190. ZPP teži (i to i prije izmjena iz 2019.) čime je narušena sama bit prava na pristup sudu zajamčena čl. 29. st. 1. Ustava. Time je ujedno odgovoreno na prvo postavljeno pravno pitanje.

 

15. Obzirom na navedeno, zbog ostvarene bitne povrede iz čl. 354. st. 1. ZPP u vezi sa čl. 190. i čl. 282. ZPP, valjalo je prihvatiti reviziju tužitelja, ukinuti drugostupanjsko rješenje i predmet vratiti drugostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

16. U nastavku drugostupanjski sud će ponovno ocijeniti jesu li ispunjene pretpostavke za raspravljanje i odlučivanje u odnosu preinačeni dio tužbenog zahtjeva nakon provedenog medicinskog vještačenja, te imajući na umu pravno shvaćanje izraženo u ovom rješenju, donijeti novu zakonitu odluku.

 

17. Odluka o troškovima postupka u povodu pravnog lijeka ostavljena je za konačnu odluku (čl. 166. st. 3. ZPP).

 

Zagreb, 22. studenoga 2023.