REPUBLIKA HRVATSKA

P-1688/23

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg J.F. Kennedyja 11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu po sucu Trgovačkog suda u Zagrebu Romini Markovinović u pravnoj stvari tužitelja Druga fundacija SPV d.o.o., OIB 25132169807, Lonjička ulica 2A, Zagreb, zastupanog po punomoćniku Miri Marinoviću, odvjetniku iz Zagreba, Pere Budmanija 5/4, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, zastupana po odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Glamuzina & Grošeta d.o.o., Zagreb, Trg žrtava fašizma 5, radi isplate, nakon javne glavne rasprave zaključene 04.lipnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, s danom objave 09.lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da su ništetne ugovorne odredbe sadržane u Ugovoru o kreditu broj: 041-50-4220099 sklopljenog dana 29.06.2007. godine između ES, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita s jedne strane i Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535 kao kreditora s druge strane, a kojim je ugovornim odredbama ugovorena valuta švicarski franak, uz koju je vezana glavnica kredita (čl.7.Ugovora).

II. Nalaže se tuženiku, Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, da tužitelju Druga fundacija SPV d.o.o., Zagreb, Lonjička ulica 2A, OIB: 25132169807 plati iznos od 2.225,29 EUR, sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom na iznose :

1,14 EUR od 31.08.2007 do isplate

0,64 EUR od 30.11.2007 do isplate

0,11 EUR od 31.12.2007 do isplate

1,95 EUR od 31.01.2008 do isplate

2,96 EUR od 29.02.2008 do isplate

4,69 EUR od 31.03.2008 do isplate

2,09 EUR od 30.04.2008 do isplate

1,08 EUR od 31.05.2008 do isplate

2,37 EUR od 30.06.2008 do isplate

0,48 EUR od 31.07.2008 do isplate

0,57 EUR od 31.08.2008 do isplate

1,69 EUR od 30.09.2008 do isplate

10,17 EUR od 31.10.2008 do isplate

4,49 EUR od 30.11.2008 do isplate

11,71 EUR od 31.12.2008 do isplate

12,83 EUR od 31.01.2009 do isplate

13,33 EUR od 28.02.2009 do isplate

12,25 EUR od 31.03.2009 do isplate

12,53 EUR od 30.04.2009 do isplate

10,36 EUR od 31.05.2009 do isplate

8,76 EUR od 30.06.2009 do isplate

9,18 EUR od 31.07.2009 do isplate

10,02 EUR od 31.08.2009 do isplate

9,95 EUR od 30.09.2009 do isplate

9,10 EUR od 31.10.2009 do isplate

10,70 EUR od 30.11.2009 do isplate

11,98 EUR od 31.12.2009 do isplate

13,80 EUR od 31.01.2010 do isplate

13,38 EUR od 28.02.2010 do isplate

15,86 EUR od 31.03.2010 do isplate

15,39 EUR od 30.04.2010 do isplate

16,30 EUR od 31.05.2010 do isplate

24,21 EUR od 30.06.2010 do isplate

22,58 EUR od 31.07.2010 do isplate

27,56 EUR od 31.08.2010 do isplate

25,84 EUR od 30.09.2010 do isplate

23,08 EUR od 31.10.2010 do isplate

28,91 EUR od 30.11.2010 do isplate

36,33 EUR od 31.12.2010 do isplate

31,08 EUR od 31.01.2011 do isplate

32,92 EUR od 28.02.2011 do isplate

30,58 EUR od 31.03.2011 do isplate

31,00 EUR od 30.04.2011 do isplate

40,95 EUR od 31.05.2011 do isplate

41,92 EUR od 30.06.2011 do isplate

50,04 EUR od 31.07.2011 do isplate

45,79 EUR od 31.08.2011 do isplate

41,13 EUR od 30.09.2011 do isplate

40,20 EUR od 31.10.2011 do isplate

39,85 EUR od 30.11.2011 do isplate

42,05 EUR od 31.12.2011 do isplate

43,96 EUR od 31.01.2012 do isplate

44,22 EUR od 29.02.2012 do isplate

42,89 EUR od 31.03.2012 do isplate

43,79 EUR od 30.04.2012 do isplate

44,40 EUR od 31.05.2012 do isplate

43,37 EUR od 30.06.2012 do isplate

43,64 EUR od 31.07.2012 do isplate

42,87 EUR od 31.08.2012 do isplate

41,20 EUR od 30.09.2012 do isplate

42,98 EUR od 31.10.2012 do isplate

43,83 EUR od 30.11.2012 do isplate

43,24 EUR od 31.12.2012 do isplate

39,88 EUR od 31.01.2013 do isplate

42,73 EUR od 28.02.2013 do isplate

42,98 EUR od 31.03.2013 do isplate

41,86 EUR od 30.04.2013 do isplate

38,39 EUR od 31.05.2013 do isplate

38,30 EUR od 30.06.2013 do isplate

39,15 EUR od 31.07.2013 do isplate

40,52 EUR od 31.08.2013 do isplate

42,42 EUR od 30.09.2013 do isplate

41,44 EUR od 31.10.2013 do isplate

42,13 EUR od 30.11.2013 do isplate

42,92 EUR od 31.12.2013 do isplate

43,40 EUR od 31.01.2014 do isplate

44,44 EUR od 28.02.2014 do isplate

44,10 EUR od 31.03.2014 do isplate

42,96 EUR od 30.04.2014 do isplate

42,59 EUR od 31.05.2014 do isplate

42,76 EUR od 30.06.2014 do isplate

44,05 EUR od 31.07.2014 do isplate

UKUPNO: 2.225,29 EUR

po stopi koja je:

- do 31.12.2007. godine, određena Uredbom o visini stope zatezne kamate; od 01.01.2008. do 31.07.2015. godine, određena za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01.08.2015. godine do 31.12.2022. godine, određena za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. godine do 29.12.2023. godine, određena za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 30.12.2023. godine do isplate, određena uvećanjem referentne stope (kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku, Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, da tužitelju Druga fundacija SPV d.o.o., Zagreb, Lonjička ulica 2A, OIB: 25132169807 naknadi parnični trošak u iznosu od 2.090,93 eur sa zakonskom zateznom kamatom, tekućom od donošenja prvostupanjske presude do isplate, određenom uvećanjem referentne stope (kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke) za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu parničnih troškova u iznosu od 1.507,30 eura sa zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske presude do isplate, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 13. lipnja 2023. podnio tužbu protiv tuženika u kojoj u bitnome navodi da je između tuženika i korisnika kredita ES sklopljen Ugovor o kreditu broj 041-50-4220099 (dalje u tekstu: Ugovor) od 29. lipnja 2007. kojim je korisniku kredita odobren kredit u iznosu od 11.740,35 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju tuženika na dan korištenja kredita, da je tužitelj sa ES sklopio Ugovor o ustupu/prijenosu tražbine kojim je na tužitelja prenesena (cedirana) tražbina korisnika kredita, a radi se o tražbini preplaćenih iznosa koji su nastali kao posljedica ništetnosti ugovorne odredbe kojom je ugovorena valuta glavnice vezana uz švicarski franak, da je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/2012 od 04. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., u odnosu na ništetnost odredaba ugovora o valutnoj klauzuli u švicarskim francima i o promjenjivoj kamatnoj stopi sukladno jednostranoj odluci banke utvrđeno da je tuženik u razdoblju od početka 2004. do kraja 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, koristeći ništetne i nepoštene odredbe. Stoga tužitelj tužbenim zahtjevom traži utvrđenje ništetnim odredbi Ugovora o kreditu kojim je ugovorena valuta švicarski franak uz koju je vezana glavnica kredita, te zahtijeva isplatu preplaćenih iznosa uslijed ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli.

2. Tuženik je podnio odgovor na tužbu u kojem je u bitnome ističe prigovor nepostojanja aktivne legitimacije na strani tužitelja jer su prava koja bi proizlazila iz potrošačkog ugovora sklopljenog između korisnika kredita i tuženika strogo osobne naravi koja pripadaju potrošačima (korisniku kredita) osobno te stoga nisu prenosiva, da se utvrđenja iz pravomoćne presude na koju se poziva tužitelj ne mogu primijeniti u konkretnom slučaju da tužitelj nije dokazao da se o spornoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, da je odredba o valutnoj klauzuli korisniku kredita bila jasna, lako uočljiva i razumljiva, da ne postoji znatna neravnoteža u pravima i obvezama suprotno načelu savjesnosti i poštenja, da je sporna visina tužbenog zahtjeva te ujedno ističe prigovor zastare.

3. Podneskom od 16.04. 2025. tužitelj je nakon provedenog financijskog vještačenja postavio određeni tužbeni zahtjev na način da pored zahtjeva za utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi iz Ugovora o kreditu kojima je ugovorena valuta švicarski franak uz koju je vezana glavnica kredita, postavlja i zahtjev za isplatu iznosa od 2.225,29 eur s pripadajućim zateznim kamatama koje teku na pojedinačne preplaćene iznose od izvršene preplate do isplate.

Protivno navodima tuženika, u konkretnom slučaju tužitelj nije izvršio preinaku tužbe, budući se radi o preciziranju tužbenog zahtjeva odnosno tužitelj nije povećao tužbeni zahtjev niti u odnosu na glavnicu niti u odnosu na razdoblje za koje potražuje zatezne kamate niti je istaknuo drugi zahtjev uz postojeći zahtjev.

4. Tijekom dokaznog postupka pročitani su Ugovor o kreditu br. 041-50-4220099 od 29.06.2007. ( list 7-11 spisa), uvjeti za odobrenje kredita ( list 26-27 spisa), ugovor o ustupu tražbine ( list 44-49 spisa), obavijest o o preuzimanju tražbine ( list 43 spisa), kreditna dokumentacija ( list 76-78, 91-101 spisa), dopisi o promjeni kamatne stope ( list 84-89 spisa), potvrda o otplati kredita ( list 90 spisa), otplatni plan ( list 102-110 spisa), zapisnik sa sjednice Građanskog odjela VSRH broj Su-IV-222/04 od 5.3.2024. ( list 158 spisa), sudska praksa ( list 159-163 spisa), provedeno je zamolbeno saslušanje svjedoka ES i RS pri Općinskom sudu u Sesvetama od 18.3.2025. ( list 126-129 spisa), provedeno je financijsko vještačenje po vještaku dipl. oec. Darku Prpiću iz Darfin d.o.o. - Nalaz i mišljenje od 25.3.2025. ( list 130-138 spisa).

5. Sve izvedene dokaze sud je ocijenio primjenom odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 dalje: ZPP) te je utvrdio da je konačno postavljen tužbeni zahtjev iz podneska tužitelja od 16.04.2025. osnovan.

6. Predmet spora su tužiteljevi zahtjevi za utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi iz Ugovora o kreditu broj 041-50-4220099 kojima je ugovorena valuta švicarski franak uz koju je vezana glavnica kredita te za isplatu preplaćenih iznosa po osnovi ništetne odredbe toga Ugovora o valutnoj klauzuli vezanoj za švicarski franak.

7. U postupku nije bilo sporno da su tuženik i ES sklopili Ugovor o kreditu, kako se to navodi u tužbi. Nije sporno da je korisnik kredita u cijelosti otplatio predmetni kredit.

Između stranaka je sporna aktivna legitimacija tužitelja, osnova tužbenog zahtjeva te je li u odnosu na utuženo potraživanje nastupila zastara.

8. Iz Ugovora o kreditu proizlazi da se radi o potrošačkom ugovoru jer korisnik kredita nije obrtnik, niti trgovac pojedinac, već fizička osoba koja ne obavlja registriranu djelatnost pa se radi o potrošaču sukladno odredbi čl. 3. t. 1. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 96/03, dalje: ZZP) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu. Svrha ugovora je bila namjenska, a radilo se o o kreditu za kupnju vozila korisnika kredita. Navedene činjenice sud je utvrdio i na temelju iskaza svjedoka korisnika kredita ES i svjedoka RS kojega je u tom dijelu ocijenio istinitim i uvjerljivim upravo stoga što je sukladan navedenim ispravama. Tuženik je Ugovor o kreditu sklopio kao banka u čiji redovni predmet poslovanja ulazi odobravanje kredita. Prema tome, tuženik je u tom ugovoru imao ulogu trgovca.

9. Iz Ugovora o ustupu/prijenosu tražbine (cesiji) je utvrđeno da su korisnik kredita ES i tužitelj sklopili taj ugovor 10.06. 2023. U čl. 1. toga Ugovora je ugovoreno da ES ustupa tužitelju novčanu tražbinu prema tuženiku nastalu po osnovi preplaćenih iznosa s naslova valute, kamate i svih plaćenih naknada na temelju ništetnih odredbi Ugovoru o kreditu sklopljenog s tuženikom. Tražbina koja je predmet ustupa je novčana tražbina, a novčane tražbine nisu strogo osobne naravi neovisno o svojstvu ustupitelja kao potrošača te se njihova narav ne protivi ustupu, dok je primatelj pravna osoba koja nije potrošač. Dakle, tuženik neosnovano ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije jer tužitelj ima pravo tražiti isplatu temeljem potraživanja svoga prednika budući da se ne radi tražbini strogo osobne naravi.

10. Presudom ovoga suda br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., pod točkom 2. njezine izreke, uz ostalo je utvrđeno da je ovdje tuženik u razdoblju od 1. studenoga 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita sklapajući ugovore o kreditima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi sklapanja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03) u razdoblju od 1. studenoga 2004. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82 .i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09 ) i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima. Presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. odbijena je žalba ovdje tuženika (i ostalih tuženika u tom predmetu) i potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 od 4. srpnja 2013., između ostalog i u točki 2. njezine izreke.

11. Sukladno navedenom, presuda Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 od 4. srpnja 2013. postala je pravomoćna u dijelu koji se odnosi na vezivanje glavnice uz valutu švicarski franak te u dijelu utvrđenja da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi sklapanja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

12. Odredbom čl. 502.c ZPP-a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. toga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

13. Ova odredba stupila je na snagu 1. srpnja 2013. sukladno odredbi čl. 54. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 57/11), a tužba u kolektivnom sporu podnesena je 2012. godine. Međutim, prema odredbi čl. 53. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 57/11) odredbe tog Zakona, pa prema tome i odredba čl. 502.c ZPP-a primjenjuje se na sve postupke koji budu u tijeku na dan njegova stupanja na snagu.

14. Također, i odredbom čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj: 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 78/12, dalje: Zakon o zaštiti potrošača) je propisano da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 131. stavka 1. toga Zakona u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača iz članka 131. stavka 1. toga Zakona obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika.

15. Navedena pravomoćna presuda P-1401/12 primjenjuje se u smislu odredbe čl. 138.a ZZP-a na ovaj parnični postupak neovisno o tome što ga nije pokrenuo osobno potrošač, već tužitelj. Ovo stoga jer ustupom tražbine nije došlo do promjene identiteta tražbine i tužitelj ima sva prava prema tuženiku koja je imao i vjerovnik ES. Stoga se na odnos tužitelja i tuženika primjenjuju i svi propisi o zaštiti potrošača, kao i pravomoćna presuda donesena u kolektivnom sporu.

16. Pojam naknade štete iz odredbe čl. 502.c ZPP-a i čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača obuhvaća sve postupke pokrenute radi isplate novčanog iznosa kao posljedice povrede zaštićenih kolektivnih interesa i prava, a ne samo naknadu štete kako je definirana odredbom čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023, dalje: ZOO), jer tako uskim tumačenjem odredba čl. 502.c ZPP-a i čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača onda ne bi imala smisla.

17. Prema tome, ovaj sud je vezan za utvrđenja i odluku suda u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača, a koja presuda je pravomoćna. Zauzeta pravna stajališta u pravomoćnoj presudi u kolektivnom sporu o ništetnosti odredaba ugovora o kreditu u pogledu vezivanja glavnice uz valutu švicarski franak odnose se i na predmetni Ugovor o kreditu koji su sklopili ES i tuženik. Taj Ugovor o kreditu sklopljen je upravo u razdoblju koje je obuhvaćeno izrekom presude iz navedenog pravomoćno okončanog potrošačkog spora i sadrži identične odredbe o valutnoj klauzuli, a koje su navedenom presudom iz potrošačkog spora utvrđene ništetnima. Tuženik nije dokazao da je u pogledu ovog konkretnog ugovornog odnosa potrošač ES dobio sve informacije koje su mu bile potrebne da shvati što navedene odredbe podrazumijevaju i koje rizike nose, niti da se o tim odredbama pojedinačno pregovaralo ili da su bile lako razumljive konkretnom potrošaču, a što je dovelo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih strana zbog čega su te odredbe ocijenjene kao nepoštene i ništetne. Navedeno je sud utvrdio i na temelju iskaza svjedoka ES kojem je sud povjerovao kao životnom i uvjerljivom jer iz njegova iskaza ne proizlazi da se o spornim odredbama pojedinačno pregovaralo, da je tuženik potrošaču dao sve potrebne informacije te da je potrošaču bila lako razumljiva odredba o valutnoj klauzuli u CHF, odnosno da mu je bio lako razumljiv rizik ugovaranja upravo te valutne klauzule s obzirom na usporedbu tečaja CHF prema kuni koji je bio puno nestabilniji od tečaja EUR prema kuni. Stoga se utvrđenja iz presude P-1401/12 u kolektivnom sporu odnose i na ovaj Ugovor o kreditu, neovisno koja je bila njegova svrha. Kako su odredbe potrošačkih ugovora o kreditu koje je tuženik sklapao u razdoblju od 1. studenoga 2004. do 31. prosinca 2008. u pogledu valutne klauzule vezane uz švicarski franak, već utvrđene nepoštenim i ništetnim pravomoćnom presudom u kolektivnom sporu, to su i odredbe o valutnoj klauzuli iz predmetnog Ugovora o kreditu sklopljenog između ES i tuženika po ocjeni suda također nepoštene i ništetne.

18. Visina potraživanja u vidu preplaćenih iznosa anuiteta s osnove valutne klauzule utvrđena je financijskim vještačenjem u ukupnom iznosu od 2.225,29 eur. Navedeni nalaz i mišljenje je sud u cijelosti prihvatio jer je vještak u cijelosti postupio sukladno zadatku koji mu je odredio sud, jer je dan po stručnoj osobi nakon izvršenog uvida u cjelokupnu dokumentaciju spisa i jer u konačnici nikakvih primjedaba stranaka na taj nalaz i mišljenje nije bilo.

19. Ništetnost odredbi o valutnoj klauzuli ne povlači za sobom ništetnost cijelog ugovora jer ugovor može opstati i bez tih odredbi sukladno odredbi čl. 324. st. 1. ZOO- a. Prema odredbi čl. 323. st. 1. ZOO-a u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna je vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje. Dakle, posljedica ništetnosti predmetnih ugovornih odredbi je da svaka stranka vraća ono što je primila na temelju tih odredbi, tj. svaka stranka ima pravo na povrat onog što je dala. Slijedom navedenog, obveza tuženika je po osnovi navedenih ništetnih odredbi sukladno odredbi čl. 323. st. 1. ZOO-a vratiti tužitelju iznos od 2.471,65 EUR.

20. U odnosu na zatezne kamate valja reći da prema odredbi čl. 1115. ZOO-a kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 utvrđeno je pod točkom 2. izreke da je tuženik sklapao ugovore o kreditima s potrošačima koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorene odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli iz čega proizlazi nesavjesnost tuženika jer je morao znati da su takve odredbe nepoštene. Zbog toga, zatezne kamate teku od dana izvršenih plaćanja i to na pojedinačne iznose od kojih se sastoji ukupna tražbina čiju isplatu tužitelj zahtijeva tužbenim zahtjevom, i to po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a koja se primjenjuje na odnose izvan trgovačkih ugovora.

21. Tuženikov prigovor zastare nije osnovan. Tražbina po osnovi povrata onoga što je stranka primila na temelju ništetne odredbe zastarijeva u općem zastarnom roku od 5 godina sukladno odredbi čl. 225. ZOO-a jer za tu tražbinu nije propisan poseban zastarni rok. Pokretanjem parničnog postupka za zaštitu kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO-a te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe. Tužba za zaštitu kolektivnih interesa potrošača podnesena je 4. travnja 2012. i time je zastara prekinuta sukladno odredbi čl. 241. ZOO-a. Zastara počinje ponovno teći od pravomoćnosti presude, što znači da u pogledu restitucijskih zahtjeva po osnovi ništetne odredbe o valutnoj klauzuli zastara počinje ponovno teći prvoga dana iza dana 14. lipnja 2018. kada je presuda u tom dijelu postala pravomoćna, dakle 15. lipnja 2018. Tužba u ovom parničnom predmetu je podnesena 13. lipnja 2023., dakle unutar općeg zastarnog roka računajući od pravomoćnosti presude u kolektivnom sporu.

22. Vještak je u nalazu i mišljenju zasebno iskazao negativne razlike, iako je tuženik tijekom postupka nije izjavio da u ovoj parnici stavlja prigovor radi prebijanja. U svezi s navedenim negativnim razlikama sud utvrđuje da plaćanjem određenih anuiteta po tečaju koji je bio niži od početno ugovorenog tečaja izvršenim od strane korisnika kredita, korisnik kredita nije ništa primio niti je stekao bez osnove pa stoga na tuženikovoj strani nije ni nastala nikakva tražbina prema korisniku kredita odnosno prema tužitelju koja bi eventualno mogla biti predmet prijeboja.

Sud je odbio tuženikov prijedlog za saslušanjem svjedoka javnog bilježnika predložene na okolnost da je javni bilježnik objasnio korisniku kredita smisao i sadržaj posla, sukladno odredbi čl. 292. st. 4. ZPP-a jer nije bio važan za odluku. Iz toga ne proizlazi da se o odredbi o valutnoj klauzuli pojedinačno pregovaralo, da je tuženik dao sve potrebne informacije korisniku kredita, a niti da je odredba o valutnoj klauzuli bila lako razumljiva potrošaču.

23. Slijedom prednjih utvrđenja tužbeni zahtjev je utvrđen osnovanim, slijedom čega je odlučeno kao u točkama I. i II. izreke ove presude.

24. Tužitelju su priznati troškovi sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura prema Tbr. 7. t. 1. Tarife, sastava podnesaka od 22. studenog 2023.i 16.04.2025. u iznosu od po 200,00 eura prema Tbr. 8. t. 1. Tarife, za ročišta 03. prosinca 2024., 18. ožujka 2025. i 04. lipnja 2025. u iznosu od po 200,00 eura prema Tbr. 9. t. 1. Tarife, što ukupno iznosi 1.200,00 eura. Tužitelju je priznat i trošak PDV-a (25%) prema Tbr. 46. Tarife u iznosu od 300,00 eura, trošak vještačenja u iznosu od 400,00 eura, trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 55,73 eura i presudu u iznosu od 135,20 eura, pa ukupni priznati troškovi iznose 2.090,93 eura.

25. Tužitelju nije priznat trošak sastava podnesaka od 20. ožujka 2024., 30. listopada 2024., 01. maja 2025. te 01. lipnja 2025. zatražen u iznosu od po 200,00 eur, sve uvećano za PDV od 25% jer nisu bili potrebni radi vođenja parnice. Nije mu priznat niti putni trošak za ročište u Dugom selu od dana 18.03.2025. u iznosu od 24,00 eur uvećan za PDV od 25% jer spisu ne prileži dokaz o navedenom kao niti trošak izbivanja iz pisarnice istog datuma jer navedeni trošak ne može ići na teret protivne stranke, nego vlastite.

Osim toga, nepotrebnim je sud ocijenio zahtjev za naknadu troškova pristupa ročištu za objavu presude u iznosu od 100,00 EUR uvećano za PDV od 25%, a to stoga što se dostava presude strankama koje su obaviještene o ročištu na kojem se presuda objavljuje, u slučaju njihovog nedolaska na ročište za objavu, obavlja putem e-oglasne ploče suda istog dana kad je presuda objavljena pa je stoga trošak dolaska na ročište na kojem se presuda objavljuje nepotreban u smislu čl. 155 ZPP.

Tužiteljev zahtjev je odbijen u odnosu na trošak sudske pristojbe na presudu u preostalom zatraženom iznosu od 164,80 EUR jer je taj zahtjev postavljen prekomjerno, slijedom čega je odlučeno kao u točki IV. izreke ove presude.

Zagreb, 09.lipnja 2025.

Sudac

Romina Markovinović

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada je održano ročište na kojem je presuda objavljena ako je stranka bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, odnosno u roku od 15 dana od primitka presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku.