Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

Poslovni broj: Gž Ovr-75/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zadru, po sutkinji Katiji Hrabrov, u pravnoj stvari ovrhovoditelja AB, [osobni identifikacijski broj], [adresa], , koje zastupa zakonski zastupnik, a ovoga punomoćnik Nikola Remenar, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Remenar&Remenar j.t.d. u Zagrebu, Gajeva ul. 57, protiv ovršenice KM, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], koju zastupa punomoćnica Nicole Kwiatkowski, odvjetnica u Zagrebu, Gjure Deželića 70/II, radi odgode ovrhe, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja protiv rješenja Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr-2567/2024-79 od 7. ožujka 2025., 9. lipnja 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba ovrhovoditelja AB kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Ovr- 2567/2024-79 od 7. ožujka 2025.

Obrazloženje

1. Uvodno označenim rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:

„Odgađa se ovršni postupak u predmetu poslovni broj Ovr-2567/24 Općinskog građanskog suda u Zagrebu do pravomoćne i konačne odluke u parničnom postupku P-6165/20 Općinskog građanskog suda u Zagrebu.“

2. Protiv navedenog rješenja žalbu je izjavio ovrhovoditelj zbog bitne povrede odredaba postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Navodi da je prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijanog rješenja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku jer rješenje ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati te nema razloga o odlučnim činjenicama. Sud prvog stupnja pogrešno zaključuje da su ispunjene pretpostavke za odgodu ovrhe primjenom prava Europske unije odnosno Direktive 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. Ovo iz razloga što je ovršenik pokrenuo postupak radi proglašenje ovrhe nedopuštenom, u kojem se raspravlja o visini potraživanja, zastari te ovlaštenju za vođenje ovog postupka, dok ne raspravlja o ništetnosti predmetnog Ugovora o kreditu. Samim time je pogrešno primijenio materijalno pravo i to odredbu čl. 65. Ovršnog zakona te pogrešno utvrdio da nije potrebno kumulativno ispunjenje pretpostavki za odgodu ovrhe propisanih istim člankom. Također, ovdje ističe da je ovršenik, po uputi iz rješenja Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-1314/2023, bio dužan pokrenuti postupak za proglašenje ugovornih odredbi Ugovora o kreditu ništetnim, kojeg nije pokrenuo, čime bi bila počinjena i bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. st. 1. Zakona o parničnom postupku, obzirom da sud prvog stupnja tumači drugačije. Predlaže drugostupanjskom sudu uvažiti žalbu, preinačiti pobijano rješenje, podredno ukinuti i vratiti sudu prvog stupnja na ponovan postupak.

3. Na žalbu nije podnesen odgovor.

4. Žalba nije osnovana.

5. Iz spisa slijedi da je ovršna isprava u ovom postupku Očitovanje javnog bilježnika od 12. studenog 2007. kojim se radi osiguranja potraživanja ovrhovoditelja kao kreditora na temelju ugovora o jednokratnom kreditu broj računa 535-070 od 24. listopada 2007., sklopljenog između prednika ovrhovoditelja kao kreditora i MM i PM kao zajmoprimaca, radi osiguranja tog potraživanja iz predmetnog Ugovora o kreditu, ovršenica dozvoljava neposrednu ovrhu na svojim nekretninama navedenim u točki 2. predmetnog očitovanja, te dozvolila ovrhovoditelju da u zemljišnim knjigama koje se vode kod suda prvog stupnja bez ikakvog daljnjeg pitanja ili privole ishodi upis založnog prava na nekretninama.

5.1. Ovršenica je podneskom od 19. prosinca 2022. izjavila da se ne odriče zaštite glede nepoštenih ugovornih odredbi predmetnog ugovora o jednokratnom kreditu i pokrenula parnicu radi proglašenja predmetne ovrhe nedopuštenom.

6. Sud prvog stupnja je sukladno Direktivi Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (dalje: Direktiva Vijeća 93/13/EEZ) odgodio predmetnu ovrhu do završetka gore spomenutog parničnog postupka koji se vodi pod poslovnim brojem P-6165/20.

7. Dakle, u ovoj fazi postupka sporno je da li je sud prvog stupnja u donošenju pobijanog rješenja trebao primijeniti zakonske odredbe čl. 65. st. 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 25/13, 93/14 i 55/16 - odluka US RH; 73/17, u daljnjem tekstu: OZ) ili Direktivu Vijeća 93/13/EEZ.

7.1. Odredbom čl. 65. st. 1. OZ propisano je da na prijedlog ovršenika sud može, ako ovršenik učini vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, u potpunosti ili djelomice odgoditi ovrhu, ukoliko istovremeno postoji i neki od razloga iz st. 1. t. 1.-11. navedenog članka OZ. Navedena odredba konkretno znači da sud može odgoditi ovrhu u slučaju kada su kumulativno ispunjeni uvjeti iz te odredbe.

8. Međutim, na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, održanog 11. ožujka 2022. prihvaćen je zaključak da je obveza ovršnog suda u ovršnim postupcima u kojima se ovrha određuje i provodi na temelju ovršnih isprava koje nisu prošle sudsku kontrolu, u ovom slučaju Očitovanje javnog bilježnika od 12. studenog 2007., a koje proizlaze iz potrošačkih ugovora, po službenoj dužnosti preispitati sadrži li potrošački ugovor nepoštene odnosno ništetne ugovorne odredbe.

8.1. Nadalje, Sud Europske unije je u predmetu broj C-407/18 - K c/a Addiko Bank d.d., u kojem predmetu je ovrhovoditelj (bankarska institucija) inicirao ovršni postupak protiv korisnika kredita na osnovu ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenom u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta, a u odnosu na čije je odredbe ovršenik prigovarao ništetnosti, u analizi načela djelotvornosti primjene Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (dalje: Direktiva Vijeća 93/13/EEZ), utvrdio da ''Direktivu Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima treba, s gledišta načela djelotvornosti, tumačiti na način da joj se protivi nacionalni propis poput onoga iz glavnog postupka, na temelju kojeg nacionalni sud koji odlučuje o prijedlogu za ovrhu ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog između trgovca i potrošača u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta, nema mogućnost, bilo na prijedlog potrošača ili po službenoj dužnosti, ispitati jesu li odredbe sadržane u tom aktu nepoštene, u smislu te direktive, i po toj osnovi odgoditi zatraženu ovrhu.''.

8.2. Ovdje treba naglasiti da u ovakvoj pravnoj situaciji ne moraju biti kumulativno ispunjene pretpostavke iz čl. 65. OZ jer se to protivi djelotvornosti zaštite koju pruža Direktiva Vijeća 93/13 EEZ. Odgoda ovrhe predstavlja odluku suda kojom se određuje privremeno nepoduzimanje ovršnih radnji s ciljem sprječavanja nastanka štetnih posljedica za ovršenicu čime joj se pruža privremena zaštita, ali u svakom slučaju omogućuje da se u slučaju ispunjenja razloga radi kojih se ovrha odgađa od ovršenice otkloni nastanak štete koja bi nastala provedbom ovrhe. U situaciji da ovršenica u parnici ne ostvari svoje pravo za koje tvrdi da joj pripada, ovrhovoditelj nastavlja ovrhu i ostvaruje svoju tražbinu bez ikakvih štetnih posljedica.

9. Dakle, sud će odgoditi ovrhu ukoliko je ovršenica kao tužiteljica pokrenula posebnu parnicu u kojoj pobija ovršnu ispravu na temelju koje se vodi ovršni postupak, i to u procesnoj situaciji kada odredbe ovršnog nacionalnog zakonodavstva ne dopuštaju da ovršni sud u ovršnom postupku ispituje nepoštenost pojedinih ugovornih odredbi ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta.

10. Polazeći od utvrđenja da se u konkretnom slučaju nedvojbeno radi o hipotekarnom kreditnom odnosu između trgovca i potrošača, ovdje ovršenice, te da je ovršenica pokrenula parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, ocjena je ovog suda da je pravilno postupio sud prvog stupnja kada je odgodio predmetnu ovrhu do pravomoćnog okončanja parnice koja se vodi kod istog prvostupanjskog suda pod poslovnim brojem P-6165/20.

11. Stoga, žalbeni navodi da ovršenica nije postupila po uputi iz rješenja Županijskog suda u Zagrebu, poslovni broj Gž-1314/2023, čime da je počinjena bitna povreda odredbe iz čl. 354. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19, u daljnjem tekstu: ZPP) ocjenjuju se neosnovanim, jer nisu od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja.

12. Nisu osnovani ni žalbeni navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju sadržajno ukazuje ovrhovoditelj u žalbi, jer je izreka razumljiva i ne proturječi razlozima o odlučnim činjenicama, dakle može se ispitati.

13. Ovaj drugostupanjski sud nalazi da nisu počinjene niti bitne povrede postupovnih odredaba iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. u svezi s čl. 381. ZPP, a sve u vezi čl. 21. st. 1. OZ.

14. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP u vezi čl. 21. st. 1. OZ, odbiti žalbu ovrhovoditelja kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje suda prvog stupnja.

Zadar, 9. lipnja 2025.

Sutkinja

Katija Hrabrov