REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU

Trg pobjede 13, 35000 Slavonski Brod

Poslovni broj: Pn-188/2018-84

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Slavonskom Brodu, po sutkinji toga suda Marini Smaić, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice ĆŠ, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćnicima, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Hećimović i partneri d.o.o. Slavonski Brod, protiv tuženika Republike Hrvatske, Ministarstvo pravosuđa, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Slavonskom Brodu, Građansko-upravni odjel, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave 8. svibnja 2025., u prisutnosti punomoćnika tužiteljice i punomoćnika tuženika, nakon javne objave presude 9. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice ĆŠ koji glasi:

"Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj za Ministarstvo pravosuđa, OIB: 52634238587, da tužiteljici ĆŠ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 6.636,14 eura sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 9. svibnja 2018. do isplate, po članku 29. Zakona o obveznim odnosima, kao i da naknadi tužiteljici troškove parničnog postupka koliko isti budu iznijeli, na koje troškove teku zakonske zatezne kamate od dana presuđenja do isplate po članku 29. ZOO-a, a sve to u roku od 15 dana.".

II. Nalaže se tužiteljici ĆŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tuženiku Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, naknadi troškove parničnog postupka u iznosu 1.900,00 eura (slovima: tisuću devet stotina eura) sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od dana donošenja presude, 9. lipnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 (petnaest) dana, dok se u preostalom dijelu za iznos od 100,00 eura (slovima: stotinu eura) zahtjev tuženika za naknadu troškova postupka odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je protiv tuženika 31. kolovoza 2018. podnijela tužbu radi naknade štete. U tužbi u bitnome navodi da je tužiteljica pravomoćnom presudom Županijskog suda u Požegi posl. broj Kž-141/07 od dana 20. studenog 2007., proglašena krivom i osuđena na kaznu zatvora u trajanju od 2 godine. Tužiteljica navodi da je raspoređena na izdržavanje kazne u Kaznionicu i zatvor u Požegi dana 15. srpnja 2015. pa sve do 17. veljače 2017. Po dolasku na izdržavanje kazne ista je smještena u sobu u kojoj je imala manje od 4 m2 osobnog prostora i u čijem sklopu se nalazio WC.

1.1. Tužiteljica navodi da joj je omogućeno da se jednom tjedno tušira, da su kreveti bili stari i pohabani, da je dnevnog svjetla bilo izuzetno malo, da je higijena u sobi bila izrazito loša, da je bilo puno prljavštine, dima, bez ventilacije, a u područje blagovaonice za vrijeme obroka da su ulazile mačke te su zatvorenice u istoj prostoriji nalazile izmet i dlake. Nadalje, da je između zatvorenica često dolazilo do konflikata, između ostalog i iz razloga što su neke zatvorenice bile pušači i često su pušile na prozoru sobe te je dim na taj način ulazio u sobu, što je podnositeljici zahtjeva izrazito smetalo, budući da joj je zdravlje bilo narušeno. Tužiteljica napominje kako joj je bila uskraćena i potrebna liječnička skrb, kao i lijekovi koji su joj nužno bili potrebni, te zbog toga i danas ima zdravstvenih problema.

1.2. Dalje navodi da je o uočenim nepravilnostima tužiteljica obavijestila upravu Kaznionice i zatvora u Požegi, a obratila se i nadležnom ministarstvu te predsjednici Republike Hrvatske, kao i pučkoj pravobraniteljici. Isto tako da se među zatvorenicama pojavio svrab uslijed nehigijenskih uvjeta boravka, da odjeća nije redovito prana, da nije bilo moguće tuširanje i održavanje minimuma osobne higijene, kao niti održavanje čistim posteljine i prostorija u kojima su zatvorenice boravile.

1.3. Slijedom navedenoga, tužiteljica navodi da joj se zdravstveno stanje znatno pogoršalo te su se pojavili i znaci kroničnog gastritisa, kao i česte bakterijske infekcije urinarnog trakta nastale kao posljedica nehigijenskih uvjeta boravka.

1.4. S obzirom da Republika Hrvatska, Ministarstvo pravosuđa odgovara za štetu koja je tužiteljici nastala tijekom izdržavanja kazne zatvora, a uzevši u obzir činjenicu da je njeno zdravstveno stanje znatno pogoršano, da je ista trpjela teške duševne boli, ista podnosi ovaj zahtjev pa zbog povrede prava osobnosti i to prava na tjelesno i duševno zdravlje potražuje iznos od 50.000,00 kuna temeljem članka 1100 Zakona o obveznim odnosima, a uzevši u obzir da ista ima pravo na naknadu neimovinske štete, isto tako i temeljem članka 1089 Zakona o obveznim odnosima pravo na naknadu imovinske štete.

1.4. Tužiteljica navodi da se tuženiku obratila sa zahtjevom za mirno rješenje spora dana 9. svibnja 2018., po kojem zahtjevu je primila očitovanje dana 27. srpnja 2018., iz kojeg je vidljivo da tuženik nema namjeru riješiti pitanje naknade štete tužiteljici u izvansudskom postupku pa predlaže sudu po provedenom postupku donijeti presudu kojom će obvezati tuženika na naknadu štete tužiteljici u iznosu 50.000,00 kuna sa zakonskim zateznim kamatama od dana podnošenja odštetnog zahtjeva do isplate.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava tužbu i tužbeni zahtjev te ističe da je tužiteljica na temelju presude Županijskog suda u Požegi broj Kž-141/07 od 20. studenog 2007. osuđena na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine, zbog počinjenja kaznenog djela iz članka 274. st. 1. KZ/97. Kazna je tekla od 15. lipnja 2015. do 15. lipnja 2017., a tužiteljica je uvjetno otpuštena 17. veljače 2017. Nadalje, da su pritužbe tužiteljice u pogledu smještaja i za vrijeme boravka u Kaznionici i u zatvoru u Požegi neosnovani i paušalni te da su bili ispunjeni svi propisani uvjeti koji se odnose na mogućnost održavanja osobne higijene (čl. 76. st. 3. Zakona o izvršavanju kazne zatvora – "Narodne novine", broj: 128/99., 55/00., 59/00., 129/00., 59/01., 67/01., 11/02., 190/03., 76/07., 27/08., 83/09., 18/11., 48/11., 125/11., 56/13. i 150/13)., opremljenost zatvora/kaznionice sanitarnim uređajima koji omogućavaju obavljanje fizioloških potreba zatvorenicima u čistim i primjerenim uvjetima kad god to zatvorenici žele (čl. 74. st. 5. Zakona o izvršavanju kazne zatvora) i pružanje kontinuirane i adekvatne opće i specijalističke zdravstvene zaštite podnositelju zahtjeva.

2.1. Dalje navodi kako je tužiteljica prilikom dolaska u Kaznionicu u Požegi (tada Kaznionicu i zatvor u Požegi ) u Odjelu tretmana bila smještena u prostorije Prijemnog odjela, a prilikom njenog dolaska u Prijemnom odjelu da je bilo pet zatvorenica. Prijemni odjel da se sastoji od dvije spavaonice, od kojih svaka ima prozor veličine 180 cm x 120 cm, društvene prostorije, sa dva prozora te zasebne prostorije, koja je zatvorenicama uvijek dostupna, a u kojoj su smješteni tuš i wc. Nakon tjedan dana boravka imenovana je raspoređena na Zatvoreni odjel 2, u sobu broj 1 u kojoj se nalaze 3 prozora veličine 180 cm x 120 cm, površina sobe iznosi 52,65 m2, a ukupni volumen sobe je 184,27 m3. U toj prostoriji boravilo je još 9 zatvorenica. Odjel je organiziran na način da ime tri spavaonice, društvenu prostoriju sa 3 prozora veličine 180 cm x 120 cm i hodnik koji je ujedno prostor za pušenje, sa 4 prozora veličine 180 cm x s120 cm.

2.2. Tuženik navodi da je sanitarni čvor dostupan tijekom cijelog dana i noći, a tuširanje da je također omogućeno tijekom cijelog dana prema potrebi i mogućnosti zatvorenice, jer se tuš nalazi u sklopu odjela. Prostor u kojem je zatvorenica boravila tijekom dana osvijetljen je dnevnim svjetlom, a noću je električna rasvjeta sa dovoljnim brojem rasvjetnih mjesta. Kreveti su metalne konstrukcije, opremljeni madracem, koji se nakon dotrajalosti rashoduju i zamjenjuju novim.

2.3. Dana 4. svibnja 2016. tužiteljica je Rješenjem o premještaju Klasa: 730-08/16- 01/27, Ur.broj: 571-03-03/1-16 premještena u Poluotvoreni odjel tretmana zatvorenica s blažim uvjetima izdržavanja kazne zatvora. Na navedenom Odjelu imenovana je bila smještena u sobi broj 3 površine 43,62 m2, sa volumenom sobe od 140,4 m3, kapacitetom 11 zatvorenica i brojem zatvorenica kako slijedi: - od 5. svibnja 2016.-13 zatvorenica, od 12.svibnja 2016. - 12 zatvorenica, od 25. svibnja 2016. – 13. zatvorenica, od 2. lipnja 2016. – 14 zatvorenica, od 7. lipnja 2016. – 13 zatvorenica, od 16. lipnja 2016. – 12 zatvorenica, od 30. lipnja 2016. – 13 zatvorenica, od 2. srpnja 2016. – 12 zatvorenica, od 26. srpnja 2016. – 11 zatvorenica, od 1. kolovoza 2016- - 12 zatvorenica, od 8. kolovoza 2016. – 10 zatvorenica, od 18. kolovoza 2016. – 11 zatvorenica, od 10. rujna 2016. – 10.zatvorenica, od 16. rujna 2016. – 9 zatvorenica, od 29. rujna 2016. – 10 zatvorenica, od 2. listopada 2016. – 8 zatvorenica, od 16. listopada 2016. – 7 zatvorenica, od 26. prosinca 2016. – 6 zatvorenica, od 20. siječnja 2017. – 8 zatvorenica, od 26. siječnja 2018. – 6 zatvorenica i od 17. veljače 2017. – 6 zatvorenica.

2.4. Tuženik navodi da navedena soba ima dva velika prozora i dovoljnu količinu dnevne svjetlosti te da je važno istaknuti da u Poluotvorenim uvjetima Odjela tretmana zatvorenica, zatvorenice nikada nisu zaključan te da je moguće kontinuirano kretanje u njihovo slobodno vrijeme po zgradi i iz društvenih prostorija izlaziti i ispred zgrade van u dvorište. Tužiteljica je boravila na Poluotvorenom odjelu Odjela tretmana zatvorenica Kaznionice i zatvora u Požegi do dana 17. veljače 2017., kada je uvjetno otpuštena.

2.5. Vezano uz navode tužiteljice o pušenju zatvorenica u nedozvoljenom prostoru tuženik ističe da je pušenje na Zatvorenom odjelu 2. dozvoljeno isključivo u prostoru hodnika i nigdje drugdje, dok je u spavaonicama, društvenoj prostoriji te kupaonicama zabranjeno. U poluotvorenom odjelu pušenje je isključivo dozvoljeno samo u dvije prostorije dnevnog boravka, koje se stalno prozračuju slijedom čega smatra da predmetni navodi tužiteljice nisu utemeljeni i osnovani.

2.6. Tuženik dalje navodi da je boravak zatvorenica u Odjelu tretmana zatvorenica Kaznionice i zatvora u Požegi organiziran tako da zatvorenica nije tijekom cijelog dana i noći zatvorena u jednoj sobi, već se može slobodno kretati po cijelom Odjelu na koji je raspoređena. Podjela obroka organizirana je na način da se hrana dijeli u zatvoreničkoj blagovaonici, što iziskuje prelazak iz jedne zgrade u drugu, prilikom kojeg se prelazi kroz dvorište Kaznionice koje je dosta veliko. Na tom dijelu dvorišta zna se zateći i pokoja mačka, koja zatvorenice same hrane. Prilikom otvaranja vrata za ulazak u zatvoreničku blagovaonicu bilo je moguće da se kroz noge zatvorenice uvuče i mačka, koja ako se primijeti da je ušla bude iznesena iz blagovaonice. Na vrata blagovaonice po naređenju upravitelja, postavljen je i mehanizam za zatvaranje vrata, upravo zato da bi se spriječio ulazak mačaka. Uz navedeno izdan je i Naputak upravitelja Klasa: 730-02717-01/21, Ur.broj: 571-04-04/1-17-1 za postupanje službenika Kaznionice i zatvora u Požegi, a koji se odnosi na održavanje visokih higijenskih standarda u prostorijama za podjelu hrane kako bi se spriječio ulazak mačaka u blagovaonicu. Službenici su sukladno tome zaduženi da provjeravaju prostor blagovaonice prije podjele svakog obroka i osiguravaju odvijanje obroka bez prisutnosti mačaka. Također su savjetnici za tretman i medicinske sestre sukladno naputku dužni usmjeravati zatvorenice i davati im upute o propisanim higijenskim standardima koji isključuju prisutnost životinja u blagovaonici. Istim naputkom zaduženi su službenici Kaznionice i zatvora da kontroliraju ulazak mačaka i drugih životinja, ta se kontrola odnosi osim na prostore blagovaonice i na sve prostorije u kojima zatvorenici i službenici borave ili se kreću.

2.7. Nadalje, da je po predstavci tužiteljice upravo iz gornjih razloga, sanitarni inspektor Ministarstva zdravlja, proveo nadzor u Kaznionici i zatvoru u Požegi, prilikom kojeg nadzora je pregledani objekt ocijenjen visokom ocjenom. U privitku dostavljamo i Zapisnik o izvršenom inspekcijom pregledu od 2. rujna 2016. Prilikom provođenja nadzora blagovaonica je zatečena uredna i čista. Podovi također čisti, očišćeni sredstvima za dezinfekciju. Pranje, čišćenje i dezinfekcija provode se sukladno izrađenom planu čišćenja. U blagovaonici nisu uočene mačke kao ni tragovi istih prilikom inspekcijskog nadzora.

2.8. Tuženik ističe da je problem pojavljivanja većeg broja mačaka u krugu Kaznionice riješen putem Veterinarske stanice Pakrac pri kojoj je Sklonište za životinje

– Bučje, koja je izvršila uslugu hvatanja i zbrinjavanja mačaka lutalica. U privitku odgovora na tužbi dostavlja presliku računa broj 690/002/1 koji je navedena veterinarska stanica ispostavila za predmetne usluge.

2.9. Obzirom na pritužbe u vezi higijene prostora na Odjelu, tuženik ističe da su zatvorenice prema tjednom rasporedu raspoređene za čišćenje prostorija u kojima borave, a redarstva se rade svakodnevno te da je srijedom organizirana tzv. "generalka odjela". U odnosu na navode tužiteljice o nedostatku higijenskih sredstava ističe da su osigurana sva potrebna sredstva za održavanje prostora te da je zadovoljen higijenski minimum koji pripada svakoj zatvorenici pa tako i imenovanoj o čemu postoji potpisana evidencijska lista.

2.10. Vezano uz navode tužiteljice na pojavu svraba u Odjelu tretmana zatvorenica Kaznionice i zatvora u Požegi navodi da su dana 10. listopada 2016. u ambulanti Kaznionice i zatvora u Požegi tijekom redovnih pregleda uočeni simptomi koji su upućivali na svrab. Po pravilima struke započeto je liječenje, te sanacija odjeće, posteljine i prostora. Dana 11. listopada 2016. kontaktiran je Zavod za javno zdravstvo u Požegi. Ukupno je svrab imalo šest zatvorenica. Tuženik ističe da je po pravilima struke obavljeno liječenje i sanacija odjeće, posteljine i prostora. Nakon provedenog liječenja i svih potrebnih postupaka stanje je u potpunosti sanirano. Zatvorenice koje su bile oboljele obavile su i kontrolni pregled liječnika dermatologa koji je donio zaključak da nema znakova oboljenja. Stoga navode tužiteljice glede svraba smatra neosnovanim.

2.11. U vezi navoda podnositeljice zahtjeva o neadekvatnoj liječničkoj skrbi, tuženik napominje da je redovno radno vrijeme liječnice u Odjelu tretmana zatvorenica ponedjeljkom prijepodne i srijedom poslijepodne te da liječnica dolazi i po pozivu u slučaju potrebe. U slučaju hitnih intervencija zatvorenice se voze u hitni prijem OŽB Požega. Čekanja u redu kod liječnice, za kantinu i pri podjeli lijekova gotovo da i nema, obzirom da je brojno stanje odjela vrlo malo. Tuženik stoga sve primjedbe po pitanju zdravstvene skrbi smatra neutemeljenim i netočnim te da su pritužbe tužiteljice u odnosu na tretman i postupanje također neosnovane. Uz odgovor na tužbu tuženik dostavlja i Izviješće liječnice dr. med. EŠ koje se referira na navedeno postupanje.

2.12. Tuženica napominje da se u kaznionici i zatvoru u Požegi na Odjelu tretmana zatvorenica u spornom razdoblju se nalazilo oko 80 žena što je u odnosu na smještaj kapacitet Odjela koji iznosi 165 žena nešto manje od 50 % stvarnog kapaciteta. U odnosu na navode o "neadekvatnom smještaju" ističe obrazloženje odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske ("Narodne novine", broj: 56/90., 135/97., 8/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10., i 05/14.) pod brojem U-III-3717/2009 od 3. ožujka 2011. u odnosu na povredu čl 23. i 25. Ustava Republike Hrvatske i čl. 3. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda koje se citira u nastavku kako slijedi:

"Članci 23. st. 1. i 25. st. 1. Ustava sadrže jednu od temeljnih vrijednosti demokratskog društva. Njima je u apsolutnom smislu zabranjeno mučenje ili nečovječno ili ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje, bez obzira na okolnosti i ponašanje žrtve; u izvršavanju kazni i mjera lišenja slobode država mora osigurati da osoba lišena slobode boravi u zatvoru ili pritvoru u uvjetima koji osiguravaju poštovanje njezina ljudskog dostojanstva.

Članak 3. Konvencije zabranjuje mučenje te nečovječno ili ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje. Europski sud za ljudska prva (u daljnjem tekstu: Europski sud) u svojoj praksi zastupa stajalište da zatvorenici općenito zadržavaju sva temeljna prava i slobode zajamčene Konvencijom, osim prava na slobodu, čije ograničenje potpada pod zaštitu članka 5. Konvencije. već je u predmetu Kudla protiv Poljske (presuda, veliko vijeće, 16. listopada 2000., zahtjev br. 30210/96), Europski sud izrekao je izvršenje zakonito izrečene kazne zatvora ne smije prijeći "neizbježni element trpljenja ili poniženja" koji je povezan s takvim oblikom legitimnog postupanja države prema zatvorenicima te da država ime pozitivnu obvezu osigurati da se lišenje slobode zatvorenika odvija u uvjetima koji su sukladni s poštovanjem ljudskog dostojanstva, da ga način i metode izvršenja ne podvrgava trpljenju ili nedaćama u intenzitetu koji premašuje neizbježnu razinu inherentnu lišenju slobode u zakonito primijenjenoj mjeri zatvora i da s obzirom na praktične zahtjeve boravka u zatvoru, zdravlje i dobrobit zatvorenika budu odgovarajuće osigurani ( 93-94.). Europski sud čvrsto smatra da zatvorenici nikada "ne mogu biti zlostavljani i podvrgnuti nečovječnoj ili ponižavajućoj kazni ili uvjetima protivnim članku 3. Konvencije" (predmet Ć protiv Ujedinjenog Kraljevstva, presuda, veliko vijeće, 6. listopada 2005., zahtjev br. 74025/01, 69.).

U konkretnom slučaju Ustavni sud naglašava da se radi o podnositelju koji je na Europskom sudu (predmet P. Protiv Hrvatske, zahtjev br. 33138/06, presuda od 17. siječnja 2008.) ishodio osudu Republike Hrvatske zbog povrede članka 3. Konvencije, koja se sastoji u nečovječnom i ponižavajućem postupanju zatvorskih vlasti u Kaznionici u Lepoglavi. Podnositelju je bilo dosuđeno i 2.000,00 eura na ime naknade štete. Dakle, razdoblje u kojem se u konkretnom ustavnosudskom postupku ocjenjuje je li došlo do povrede u ustavnoj tužbi zajamčenih prava, odnosi se na razdoblje nakon donošenja navedene presude Europskog suda. Nadalje, ocjena Ustavnog suda je da nisu osnovani podnositeljevi navodi iz ustavne tužbe glede uvjeta njegovog boravka u Kaznionici, te kvalitete pružene medicinske skrbi. Naime, u provedenom ustavnosudskom postupku, u kojem su zatražena očitovanja mjerodavnih institucija te je proveden pripremni sastanak, utvrđeno je da se prema podnositelju provodi odgovarajući tretman, što posebno proizlazi iz očitovanja zamjenika pučkog pravobranitelja, sutkinje izvršenja, te upravitelja Kaznionice, koja su dana na pripremnom sastanku, a koja su navedena u točki 5. obrazloženja ove odluke. "Neadekvatni smještaj", koje ističe podnositelj i koji je prema nalazu pučkog pravobranitelja od 18. svibnja 2010. posljedica starosti zgrade Kaznionice i prenapučenosti (gore točka 4.2.). ne predstavlja, sam po sebi niti u svezi s drugim postupcima uprave Kaznionice prema podnositelju tijekom pružanja zdravstvene zaštite, sukladno člancima 103. stavku 1. i 106. stavku 2. Zakona o izvršavanju kazne zatvora, situaciju koja bi kod podnositelja mogla stvoriti osjećaj potištenosti ili bi čak predstavljala objektivni izraz nečovječnosti postupanja (predmet Engel protiv Mađarske, presuda, 20. svibnja 2010., zahtjev br. 46857/06.27). Stoga, Ustavni sud ocjenjuje da podnositelju nisu povrijeđena u ovom postupku mjerodavna ustavna prava zajamčena člancima 23. stavkom 1. i 25. stavkom. 1. Ustava, kao niti konvencijsko pravo zajamčeno člankom 3. Konvencije."

2.14. Tuženik navodi da je citirana ustavnosudska odluka objavljena u "Narodnim Novinama" broj: 35/2011 te da nije osnovana tvrdnja da bi tužiteljica bila izložena nečovječnom postupanju te da joj je povrijeđeno ljudsko dostojanstvo do kojih povreda da bi došlo zbog prenapučenosti zatvora i ne osiguravanja humanih uvjeta za boravak zatvorenika.

2.15. Nadalje, tuženik navodi da je za nastanak obvezno pravnog odnosa odgovornosti za štetu potrebno ispunjenje sljedećih pretpostavki: postojanje subjekata štetne radnje štetnika, šteta na strani oštećenika, uzročna veza između štetne radnje i štete te protupravnosti štetne radnje. Subjekti obveznog odnosa u konkretnom slučaju su podnositelj zahtjeva i protustranke (Republika Hrvatska), a štetna radnja u konkretnom slučaju bi se sastojala od "neadekvatnog smještaja" za vrijeme izdržavanja kazne zatvora tijekom boravka podnositeljice zahtjeva u Kaznionici i zatvoru u Požegi zbog čega je navodno tužiteljici povrijeđeno pravo osobnosti, što ista ničim ne dokazuje niti svoje tvrdnje potkrjepljuje dokazima. Svi navodi o neadekvatnom smještaju i navodnoj patnji tužiteljice prema mišljenju tuženika tijekom izdržavanja kazne zatvora su paušalni i netočni.

2.16. Tuženik smatra da tužiteljici nije povrijeđeno bilo koje od prava zajamčenih Zakonom o izvršavanju kazne zatvora, Ustavom Republike Hrvatske ili Konvencijom za zaštitu ljudskih prava temeljnih sloboda pa predlaže odbiti tužbu tužiteljice u cijelosti i istu obvezati na naknadu prouzročenog troška tuženiku.

3. U provedenom dokaznom postupku sud je u skladu sa odredbom članka 220. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 148/11. pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., dalje: ZPP), izvršio uvid u svu dokumentaciju koja prileži spisu te je ista pročitana i to: očitovanje tuženika na zahtjev za mirno rješenje spora od 26. srpnja 2018. (str.5-8), zapisnik Ministarstva zdravlja, Uprave za unaprjeđenje zdravlja, Službe županijske sanitarne inspekcije, Odjela za istočnu Hrvatsku, Ispostave Požega o izvršenom inspekcijskom nadzoru od 2. rujna 2016. (str.9-11 i 25-27), narudžbenica Kaznionice u Požegi kojom od Veterinarske stanice Pakrac naručuje uslugu hvatanja i zbrinjavanja mačaka lutalica (str.12-13 i 28-29), račun za usluge hvatanja i zbrinjavanja mačaka lutalica i obračun (str.30-31), medicinska dokumentacija (str.14- 18, str. 75-87, str.143-151), preslika Naputka za postupanje službenika od 31. listopada 2017. (str.24), izviješće o postupanju liječnice Kaznionice, EŠ, dr. med., spec. obiteljske medicine od 3. listopada 2018. (str. 32), nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka, dr. med. Danijela Prpića od 12. ožujka 2024. (str.174-175), te je pročitan iskaz vještaka saslušanog na glavnoj raspravi 19. rujna 2024. (str.190- 191). U postupku su saslušani svjedoci ĆŠE, ZŠ, ĐŠ (str. 54-61), EŠE (str. 70-73) i EŠ (str. 122-126) te tužiteljica ĆŠ kao parnična stranka u svrhu dokazivanja (str.122-126). U dokaznom postupku izvršen je i uviđaj na licu mjesta u Kaznionici u Požegi radi pregleda boravišnih prostorija i to prostorije Z1 zatvoreni tip u kojoj je tužiteljica boravila od početka služenja kazne, tj. od mjeseca srpnja 2015. do 3. svibja 2016., broj ćelije 1 na 2.katu kao i boravišne prostorije poluotvorenog tipa broj ćelije 3, visoko prizemlje u kojoj je tužiteljica boravila od 4. svibnja 2016. do 17. veljače 2017. (str.112-114). Tužiteljica je tijekom postupka odustala od prijedloga za saslušanjem svjedoka UŠ i FŠ. Premda se u tužbi i kasnijim podnescima tužiteljice navodi da se prilaže i pravomoćna presuda Županijskog suda u Požegi kojom je tužiteljica osuđena na kaznu zatvora, ista nije priložena u sudski spis, što nije bilo od značaja za ovaj postupak, a kako se istom dokazuje činjenica osude tužiteljice koja između parničnih stranaka nije sporna to istu nije niti bilo potrebno posebno dokazivati.

3.1. Daljnje dokaze nije sud provodio iz razloga što bi isto bilo protivno načelu ekonomičnosti u smislu odredbe članka 10. stavka 1. ZPP kao i ovlastima suda da u parničnom postupku izvede samo one dokaze koje su stranke predložile, a činjenično stanje u postupku je dovoljno utvrđeno za donošenje meritorne odluke. Ocjenom svakog provedenog dokaza zasebno te svih zajedno u smislu odredbe članka 8. ZPP sud je utvrdio da tužbeni zahtjev tužiteljice nije osnovan.

4. Predmet spora je zahtjev za naknadu (neimovinske) štete koju je tužiteljica pretrpjela uslijed boravka u Kaznionici u Požegi na izdržavanju kazne zatvora na koju je osuđena presudom Županijskog suda u Požegi, a zbog neadekvatnih uvjeta u Kaznionici u Požegi.

4.1. Između parničnih stranaka nije sporna činjenica da je tužiteljica pravomoćno osuđena presudom Županijskog suda u Požegi broj Kž-141/07 od 20. studenog 2007. na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine, zbog počinjenja kaznenog djela iz čl. 274. st. 1. KZ/97, da je na izdržavanje kazne upućena od 15. lipnja 2015. do 15. lipnja 2017. te da je uvjetno otpuštena 17. veljače 2017. godine. Nije sporno da je za vrijeme boravka tužiteljice u kaznionici potvrđena pojava svraba u nekoliko zatvorenica među kojima nije bila tužiteljica.

4.2. Između stranaka je sporna osnova i visina tužbenog zahtjeva. Sporno je je li tužiteljica pretrpjela neimovinsku štetu povredom prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje uslijed pogoršanja njezina zdravstvenog stanja zbog neadekvatnih uvjeta u Kaznionici u Požegi i to zbog neadekvatnog smještaja, higijene, mogućnosti liječenja i dostupnosti lijekova, odnosno uskraćivanja liječničke skrbi. Sporne činjenice sud je utvrdio čitanjem materijalnih dokaza navedenih pod točkom 3. obrazloženja ove odluke, saslušanjem svjedoka, uviđajem na licu mjesta radi pregleda prostorija i utvrđenja uvjeta u kojima je boravila tužiteljica, saslušanjem tužiteljice u svrhu dokazivanja te medicinskim vještačenjem radi utvrđenja odlučnih činjenica za koje je potrebno stručno znanje kojim sud ne raspolaže (utvrđenja povreda prava osobnosti) kao i radi utvrđenja postojanja uzročno – posljedične veze između tegoba tužiteljice i njezinog boravka u Kaznionici u Požegi.

5. Tužiteljica u tužbi navodi da joj je omogućeno da se jednom tjedno tušira, da su kreveti bili stari i pohabani, da je dnevnog svjetla bilo izuzetno malo, da je higijena u sobi bila izrazito loša, da je bilo puno prljavštine, dima, bez ventilacije, a u područje blagovaonice za vrijeme obroka da su ulazile mačke te da su zatvorenice u istoj prostoriji nalazile izmet i dlake.

6. Iz zapisnika o provedenom izvanrednom inspekcijskom pregledu od 2. rujna 2016. (str.9-11) proizlazi da je pregledan objekt Centralne kuhinje u sastavu Kaznionice kojim je između ostaloga utvrđeno da je u blagovaonici pod izveden keramičkim pločicama, zidovi su oličeni, stolovi prekriveni plastičnim stolnjacima, hrana se poslužuje na plastičnim poslužavnicima, a u trenutku kontrole da je inspektor zatekao stolove u urednom stanju, dok nisu zatečene mačke za koje je u prijavi podnesenoj Ministarstvu zdravlja navedeno da ulaze u blagovaonicu, a koje se inače nalaze u krugu kaznionice. Nadalje, da mačke nisu zatečene niti u blagovaonici niti ispred objekta kuhinje, ali da je u razgovoru sa osobljem utvrđeno da se u krugu kaznionice nalaze mačke koje će biti uklonjene. Nadalje, utvrđeno je da se u sklopu kuhinje nalazi pekara smještena u podrumskom dijelu kuhinje, da se u sklopu kuhinje nalaze prostorije za pripremu hrane, skladište brašna, skladište povrća, hladnjača za povrće, hladnjača za meso, rashladni ormari za mliječne proizvode te rashladni ormari za pripremljeno i očišćeno povrće. Hrana u zamrzivačima označena je datumom i vrstom mesa, pregledom skladišta utvrđeno je da se ista dobro održavaju koliko je moguće zbog starosti i dotrajalosti istih. Sva oprema i radne površine u kuhinji izvedeni su od inoxa, od kojeg materijala je napravljeno i posuđe u kojem se poslužuje jelo. U podrumskom dijelu zbog vlage otpada žbuka te je utvrđeno da te zidove treba zaštititi keramičkim pločicama. Na svim prozorima u svim skladištima hrane su postavljene zaštitne mrežice za zaštitu od insekata. Iznad kuhinjskih blokova nalazi se napa zatečena u ispravnom stanju. U kuhinji je djelomično uveden vlastiti sustav samokontrole po principima HACCP-a, vode se evidencije za čišćenje, temperature u rashladnim uređajima, postavljeni su termometri u hladnjake i zamrzivače. Za provođenje mjera deratizacije i dezinsekcije sklopljen je ugovor sa ovlaštenom tvrtkom PESTRID iz Bilja koja mjere provodi najmanje četiri puta godišnje po potrebi i više, a za potrebe mikrobiološke i čistoće i zdravstvene ispravnosti hrane s sa Zavodom za javno zdravstvo Požeško-slavonske županije. Dezinfekcija se provodi učinkovito, a hrana je zdravstveno ispravna. Svi radnici i zatvorenice koje rade u kuhinji imaju uredu radnu odjeću i obuću te posjeduju sanitarne iskaznice. Zaključno se utvrđuje da je obavljenim nadzorom objekt ocijenjen ocjenom 4. Dakle, u prostorijama kuhinje i blagovaonice nisu zatečene mačke niti izmet i dlake mačaka.

7. Iz iskaza svjedokinje ZŠE utvrđeno je da poznaje tužiteljicu iz Kaznionice u Požegi u kojoj je izdržavala kaznu. Sa tužiteljicom se većinom družila u zajedničkim prostorijama van spavaonice gdje su se obavljale ostale aktivnosti i radnje. Prostorija u kojoj su spavale je prema kazivanju svjedokinje bila dosta velika, ali smatra da je bio loš razmještaj i malen prostor između kreveta, s tim da je u prostoriji bilo 9 kreveta. Ne zna točne dimenzije prostorije, ali je prilikom davanja iskaza istaknula da je duplo veća od sudnice koja je dimenzija cca 4,5 x 4 m. Iskazala je da je bilo malo toplinskih tijela zbog čega je prostorija bila hladna u zimskom periodu tako da je bilo otežano boraviti u njoj za osobe naočito starije životne dobi. Isto tako iskazala je da sanitarni čvor nije bio adekvatno uređen te da bi u slučaju istovremenog korištenja sanitarnog čvora i WC-a bilo nemoguće kontrolirati vodu pa bi prilikom puštanja vode tekla jako vruća voda. Međutim, što se tiče kupanja iskazala je da nema zapreke vezano za kupanje te da je postojala mogućnost svakodnevnog kupanja. Nadalje, iz iskaza svjedokinje proizlazi da se posteljina mijenjala svakih 14 dana, ali da je soba bila dosta neuredna jer nije bilo sanitarnog materijala za čišćenje tako da bi došlo do sukoba između samih zatvorenica vezano za korištenje partviša i kanti te da uprava nije osigurala osnovne stvari za održavanje higijene u prostoriji. Nadalje, da je u prostoriji cijeli dan gorila neonska lampa kao rasvjeta jer je ista bez svjetla bila mračna. Nadalje, da su u menzu tj. zajedničku prostoriju gdje se objedovalo, ponekad su dolazile mačke te da se događalo da bi ponekad bilo izmeta i dlaka u samoj prostoriji. Nadalje, da se trebao poštivati kućni red i da je bilo zabranjeno pušenje ne samo u spavaćoj sobi i blagovaoni, nego i u radionici, dok se moglo pušiti samo u hodniku. Trebale su imati dva sata šetnje na svježem zraku, ali im je 1 sat oduziman četvrtkom kada se radila generalka tako da im se od drugih aktivnosti oduzimala sama šetnja. Postojala je mogućnost bavljenja raznim aktivnostima u radionicama, a za osobe koje se bave hortikulturom bilo je moguće da vani obavljaju radove. Zatvorenice koje su bile u poluzatvorenom dijelu mogle su se baviti hortikulturom cijeli dan. Svjedokinja je bila u zatvorenom odjelu, a tužiteljica je u početku bila u zatvorenom djelu, kasnije u poluotvorenom prostoru pa svjedokinja pretpostavlja da je i tužiteljica mogla izlaziti van vezano za poslove hortikulture. Omogućena im je zdravstvena zaštita, u slučaju bolesti su dobivali lijekove i tu nije bilo nikakvog ograničenja osim činjenice da bi se dugo čekalo kod liječnika. Svjedokinja nema saznanja da bi se medicinska zaštita u hitnim slučajevima odmah pružala od strane liječnika. Vezano za urednost prostorija, dostupnost i raspoloživu količinu sredstava za čišćene svjedokinja je iskazala da sredstva nisu redovno dobivali te da su bila sve manje raspoloživa, a sve se očitovalo na način da se prostorije nisu mogle redovno održavati. Od osnovnih sredstava za čišćenje dobivali su WC sanitar i Čarli, što se ne dobiva redovno i ne uvijek, ali ne bi znala reći koliko se puta mjesečno dobije WC sanitar ili čarli jer bude vremenskog perioda kada ne dobiju čarli pa je i sama svojim novcem kupovala. Za nabavu sanitarnog materijala, konkretno za čarli, obraćala se pravosudnom policajcu, te joj je rečeno da se par mjeseci neće dobivati čarli zbog čega ga je o svom trošku kupovala. Što se dobivalo od ostalih sredstava joj nije poznato. Što se tiče organizacije čišćenja prostorija iskazala je da se čišćenje obavlja prema redarstvu te da je ovisno o brojnom stanju i broju osoba koje obavljaju redarstvenu službu, a ista da se organizirala dnevno. Prozori kao i sama prostorija da su bili dosta stari i da ne dihtaju dobro zbog čega dolazi do propuha, sunce ne ulazi u prostorije te ne postoje roletne. U odnosu na stanje kreveta, odnosno ležaja ista iskazuje kako su kreveti dosta stari, da madrac na kojem ona spava nije zračen i čišćen tri godine od kada spava na njemu. Upitana za zdravstvene probleme koji se javljaju zbog takvih uvjeta života iskazala je da se javljaju dermatološki problemi te problemi vezano za ujed insekata jer nema zaštitne mreže na prozorima pa dolazi do uboda stršljena ili pčela. Vezano za čistoću u blagovaonici iskazala je da pod nije uredan te da bi pribor za jelo trebao biti čišći, odnosno da sam prostor nije adekvatno čist. U odnosu na dostupnost liječnika iskazala je da liječnica dolazi dva puta tjedno, a medicinske sestre nije vidjela. Upitana koliko se dugo čeka na specijalistički pregled iskazala je da ne zna koliko se čeka liječnika spec. okulistu, dok se stomatologa čeka 4 mjeseca, ali se ne može izjasniti u kojim slučajevima, odnosno čeka li se toliko kod bolova ili vađenja zubi. Nadalje, da je blagovaonica izdvojena od prostorije u kojoj se spava te da se do blagovaonice treba proći kroz dvorište 50-ak metara. Pretpostavlja da se upravi prijavljivala pojava mačaka u blagovaoni te da mjesecima nije ništa poduzeto. Nakon toga perioda mačaka nije bilo, a sada ih opet ima, ali da su sada pred vratima, ne u blagovaonici. Kada je bila u blagovaonici vidjela je da su mačke hranjene od nekih osoba. Na ulazu u blagovaonicu primijetila je mehanizam te da su se vrata teže otvarala i zatvarala. Razgovarala je sa tužiteljicom, zna da je imala prometnu nesreću, ali joj nije poznato je li tužiteljica kada je izlazila iz zatvora imala kakvih zdravstvenih problema.

8. Iz iskaza svjedokinje ZŠ proizlazi da boravi u kaznionici u Požegi gdje je boravila i u periodu od 15.07.2105. do 15.02.2017. kada je ondje boravila i tužiteljica. U samom početku kada je tužiteljica došla boravile su skupa u zatvorenom odjelu i bile su zajedno u sobi, a tužiteljica je kasnije otišla u poluotvoreni odjel. Svjedokinja je iskazala da je prostorija bila održavana jer su zatvorenice imale raspored dežurstava po tjedan dana i dobivale su sanitarni materijal i sredstva za čišćenje, a prostorije su se uredno održavale pa kao primjer navodi da je urednost bila kao u sudnici. U prostoriji je bilo 8-9 kreveta s tim da je prostorija bila puno veća od sudnice samo što je prostor između kreveta bio dosta širok tj. u razmaku od oko 2 metra. Prozori su također bili uredni i održavani, ponekad su se otvarali. U prostoriji je bilo ugodno te su bili radijatori. Isto tako u prostoriji je bilo dovoljno svjetla, a po potrebi, tko je želio upalio bi svjetlo. Nadalje, iskazala je da je blagovaonica bila održavana kao i sve stvari i pribor u blagovaonici. Točno je da bi mačke ponekad ušle u blagovaonicu, ali samo na način i uz uvjete kada bi ih netko zvao i dao hranu te bi mačka išla za takvom osobom kao primjerice kad bi ona mački dala hranu ona bi išla prema njoj, ali je nije smjela odgurnuti. Ističe da je u hodniku postojao prostor za pušače i nepušače, ali da su ponekad nepušači mogli doći kod pušača radi priče ili obrnuto. Nadalje, da se dnevno šetnja mogla odvijati po 2 sata, ali ne zna koliko bi bilo ljeti jer ona nije išla u šetnju jer je boravila u teretani ili igrala ping pong. Ističe kako su sve zatvorenice imale mogućnost rada i bavljenja raznim aktivnostima pa navodi da su neke mogle raditi vez, ići na pjevanje i slično. Nadalje, da je postojala i zdravstvena zaštita te da bi i sami zaštitari upozorili zatvorenice kad primijete da se radi o nekoj bolesti, da odu kod liječnika. Iskazuje da su nju osobno tjerali kod doktora, ali ona nije htjela ići. Što se tiče svraba ili šuge iskazuje da toga nije bilo ili eventualno ako bi netko sa vikenda došao, što joj nije poznato. Što se tiče sredstava za čišćenje iskazala je da su uvijek imale sredstava za čišćenje, da su se madraci i posteljina mijenjali pa tako primjerice ako bi neka od zatvorenica sjela na njen krevet te ako bi zbog slabog mjehura došlo do uriniranja tada bi obavijestila odjelnu policajku da ne želi spavati na takvom krevetu te bi se madraci i posteljina zamijenili. Na upit je li u prostoriji bilo propuha kod zatvorenog prozora svjedokinja je iskazala da ona uvijek spava kraj prozora i nikada nije osjetila propuh i hladni zrak, ali ako nekome to smeta tada se može preseliti u drugu sobu gdje se prozori ne otvaraju. Upitana je li se dugo čekalo na specijalistički pregled svjedokinja iskazala je da je njoj to nepoznanica. Ona osobno se nikada nije žalila na uvjete u kaznionici, a ona uvijek kaže ako joj nešto ne štima, što zna i tužiteljica. Upitana je li dozvoljeno i koliko tuširanja iskazala je od 0-24 sata osim u vrijeme kada se to ne može zbog kućnog reda. Tople vode ima uvijek. Radnim danom vrata se zaključavaju u 11 sati, a vikendom do ponoći. Nikada joj nije bila uskraćena pomoć i sredstva koja je tražila jer odmah na to reagira te iskazuje kako dobiju sredstva za čišćenje. Iskazala je kako svi znaju da ona voli boraviti u čistom, prozračnom i da želi da se to tako održava. Vezano za održavanje čistoće zatvorenici ne mogu međusobno komunicirati zbog toga što dolaze u sukob, ali ako osoba koja je zadužena za čišćenje ne čisti uredno, tada se mogu obratiti pravosudnom policajcu. U odnosu na pojavu mačaka u blagovani iskazala je da je to netko prijavio i poduzete su mjere te se nakon toga mačka više ne može vidjeti u blagovaonici te da nema mogućnosti da bi mačke više ulazile u prostorije, a dok mačka ne bude istjerana van da se ne dijeli ručak. U odnosu na prehranu iskazala je da je hrana dobra i da ima i repete. U početku dok je bila zajedno sa tužiteljicom ista joj je rekla da ima šećer te bi joj dala nešto slatko iz ormara, ali da nisu bile osobe koje bi se otvorile jedna drugoj osim tračanja.

8.1. Punomoćnik tužiteljice je istaknuo primjedbu na iskaz svjedokinje ZŠ navodeći da je svjedokinja u hodniku suda, prije početka rasprave, iskazala da se ne nalazi u dobrim odnosima sa tužiteljicom te da neće iskazati ništa što tužiteljici neće ići u prilog što je rečeno pred nizom svjedoka koji su se u trenutku nalazili u hodniku ispred sudnice pa smatra da je svjedokinja lažno iskazivala.

8.2. Svjedokinja je osporila navode punomoćnice tužiteljice te je navela da dugo nije bila zajedno sa tužiteljicom te da neće iskazati ono što nije istina i da ju ne može nitko potkupiti. Nadalje, istaknula je da je tužiteljica svjedokinji MŠ (sada ĐŠ) dala 100 kn, što joj je rekla MŠ da joj je tužiteljica dala da svjedoči njoj u korist. Nadalje, da je punomoćnica tužiteljice prije rasprave u hodniku navela kako će i svjedoci od toga imati koristi te da je navela točke što će ih pitati na što je svjedokinja rekla da nju nitko neće kupiti za nikakav novac.

8.3. Nakon istaknute primjedbe i očitovanja svjedokinje na istu punomoćnica tužiteljice navela je da se radi o netočnom navodu svjedokinje te da je ona samo rekla na koje okolnosti treba svjedočiti kao i da to sve može ići i njima u korist ukoliko se odluče tužiti jednoga dana na ove okolnosti.

9. Iz iskaza svjedokinje ĐŠ (ranije MŠ) proizlazi da je poznavala tužiteljicu jer su jedno vrijeme zajedno bile u kaznionici. Svjedokinja je izašla trajno iz kaznionice 2017. godine. U kaznionici je provela 10 godina. Boravile su na istom odjelu gdje su bile 3 spavaone i dnevni boravak te su obično boravile u tim spavaonama, hodniku i dnevnom boravku. Svjedokinja je bila u drugoj spavaoni tako da nisu spavale u istoj prostoriji. Sve tri spavaone su bile jednake, bile su nešto malo veće od sudnice u kojoj daje iskaz, a bilo je ukupno 12-15 kreveta. Blagovaonica je bila na drugom dijelu i moralo se ići preko dvorišta do blagovaonice. Blagovaonice su bile čiste i uredne koliko su dežurne održavale taj prostor, a dežurstva su bila mijenjana svaki dan. Čistoća je ovisila o tome da li su dežurne čistile ili ne. Nedostajalo je sredstava za čišćenje pa se nije moglo temeljito očistiti. Što se tiče blagovaonice, u nju su ulazile mačke te su na zahtjev tužiteljice poduzete mjere tako da su se iste udaljile iz blagovaonice na jedno vrijeme, a kasnije su se opet pojavile jer su neke mačke pohvatane, a neke su nisu dale uhvatiti pa su se razmnožavale. Prostorije su bile prazne kad se nije dijelila hrana pa su mačke spavale i boravile u blagovaoni u vremenu od doručka do ručka i od ručka do večere i cijelu noć, a spavale su na stolovima. Omogućena im je šetnja, ali je bila i uskraćivana kao npr. u slučaju kada bi se vršio raspored večere pa bi šetnja umjesto dva sata koliko je trebala trajati bila po sat vremena. Jedno vrijeme uopće nije bilo vode te su odlazile u podrum na tuširanje pa je znalo biti da svaka dva mjeseca po 3-4 dana nije bilo tople vode te se nije mogla redovno održavati higijena, a možda i češće. Nakon toga je vodovod uspostavljen pa se moglo učestalije vršiti pranje i održavanje higijene. Kasnije su napravljene kupaonice te iskazuje da nakon osposobljavanja kupaonice i nadalje se nije moglo redovno kupati jer nije bilo tople vode jer sistem nije funkcionirao, a to je bilo sve dok nije napustila kaznionicu u 12 mjesecu 2017. Nadalje, da se povremeno moralo čekati na dolazak liječnika 2-3 tjedna, a u slučaju hitnih intervencija, kako svjedok navodi "kad si polumrtav", onda si dobio odobrenje za hitnu. Iskazuje da su se lijekovi redovno dobivali u slučaju neke bolesti. Nekada nije mogla dobiti lijek ako ga je trebalo platiti te bi intervenirala pa bi se taj lijek nabavio. U pogledu nedostatka sredstava za čišćenje navela je da je nedostajalo higijenskog materijala, kada bi se tražilo dobilo se vrlo malo, a trebalo je rasporediti na tri prostorije i WC. Događalo se da bi jednom u mjesec dana bilo sanitarnog materijala, a nakon toga mjesec do mjesec i pol dana da ga nije bilo. Radila je u kuhinji te je navela da u kuhinji nije bilo uredno i čisto te da nije odgovaralo higijenskim standardima Imala je pristup na donju etažu gdje se nalazilo brašno i pekao kruh, higijena se održavala običnom vodom te se znalo vidjeti da ima i štakora u tom dijelu što se prijavljivalo non-stop, ali da nitko nije poduzimao nikakve mjere. Nadalje, iskazala je da zatvorenice nisu imale adekvatnu odjeću dolje u pekari te da je dolje bilo jako hladno i nisu bili adekvatni uvjeti za rad. Što se tiče ne higijene u blagovaonici svjedokinja je navela postojanje mačaka te da su blagovaonicu čistile zatvorenice. U slučaju da netko ne očisti adekvatno prostor, nisu postojale nikakve sankcije. Liječnik je dolazio dva puta tjedno te je znalo biti 40 pacijenata, a liječnik bi obradio 15 jer više ne stigne. Pregledi su se obavljali izvan kaznionice. Kod stomatologa se moralo čekati prema popisu nekad po mjesec dana, a nekada i više. Zatvorenice koriste jednu kupaonu njih 10,15, a ako je druga kupaonica u kvaru onda i ostalih 10 do 15 zatvorenica treba koristiti i ovu kupaonicu. U slučaju da se u WC-u pusti voda, tada bi automatski nestalo hladne vode u tušu pa bi isključivo tekla vruća voda. Jedno vrijeme nisu imale pitke vode jer je pukla cijev, ali ne u kaznionici nego na području cijele općine. Stanje sa vodom i tuševima nije funkcioniralo od 15.07.2015. Zna da je u kaznionicu dolazila inspekcija zbog mačaka. Ne zna ništa o zdravstvenim problemima tužiteljice. Nije podnijela tužbu zbog uvjeta u zatvoru iskazuje, upoznata je s time da ju može podnijeti.

9. Iz iskaza svjedokinje EŠE proizlazi da je boravila u kaznionici u periodu od 23.9.2013. pa do 3. mjeseca 2017. te ne zna točan datum kada je napustila kaznionicu. U kaznionici je upoznala tužiteljicu, zajedno su boravile u spavaonicama kako u zatvorenom tako i u poluotvorenom dijelu te su u isto vrijeme bile u zatvorenom odjelu oko 17 mjeseci, a nakon toga su boravile u sobi br.2 u poluotvorenom odjelu. Zatvoreni odjel se nalazio na katu gdje je bio jedan dugi hodnik betoniran i u tom se hodniku pušilo, oni koji su pušači. Pušiti smije samo na hodniku, međutim pojedine zatvorenice su pušile u kupaonici te su zaštitari upozoravali i zabrinjavali da to radi. Iskazuje da su u otvorenom dijelu su bile 2 prostorije jedna za pušače, a druga za nepušače. Na katu su postojale 3 sobe u kojima je boravilo oko 12 zatvorenica. Sobe su bile lošeg stanja, prozori nisu bili učvršćeni tako da je u slučaju vjetra i kiše dolazilo do plavljenja prostorije te su krevete morali pomicati u sredinu sobe. Što se tiče poluotvorenog prostora, tu je bilo nešto bolje i tu su bile također spavaonice. Bile su u sobi broj 2 koja se nalazila u prizemlju, a tamo je bila i soba br.1, međutim, bilo je spavaona u poluotvorenom dijelu i na katu a koliko, nije joj poznato. Situacija je tu bila nešto bolja, ali su prozori također bili slabo učvršćeni, međutim nešto bolje nego u zatvorenom dijelu. Sobe su se čistile svaki dan prema rasporedu, a srijedom je bila generalka te se temeljito čistio cijeli prostor. U zatvorenom dijelu odjela prostorije su bile hladne i uvijek su morale spavati obučene, a u donjem dijelu je bilo nešto toplije jer kad bi se donje prostorije zagrijale termostat bi se isključio pa se ne bi mogle zagrijati prostorije na gornjem dijelu stoga je bilo hladno. Tužiteljica je spavala u krevetu do prozora sa šalom na glavi. Madraci su bili obični sa federima koji su već izlazili van, također istrošeni jastuci iako su u skladištu bili novi madraci i jastuci dok se deke nisu prale šest mjeseci i više, a tek na inzistiranje zatvorenica da je dolazilo do njihovog pranja. Posteljinu su prale same zatvorenice. U kupaonama je bilo nešto toplije jer bi se prilikom kupanja pustila topla voda, stvorila bi se para i na taj način bi se prostor zagrijao. Što se tiče održavanja osobne higijene, kupati se moglo svaki dan te je u zatvorenom dijelu kaznionice uvijek bilo tople vode, dok je u poluotvorenom situacija bila lošija te gotovo nije bilo tople vode jer su bojleri bili na struju te se voda nije mogla zagrijati. Uniforma i odjeća koju su nosile prale su se jednom tjedno. Prilikom dolaska u zatvor zadužuju odjeću i uglavnom se radi o dva para iste odjeće kao npr. dvije majice, dvije košulje i dvoje hlače te bi tu odjeću koristili na način da bi se jedna tjedan nosila, a drugi tjedan bi išla na pranje bez obzira na to koliko se odjeća prljala. Posteljina se mijenjala jednom tjedno. U zatvorenom dijelu su se pojavile gljivice koje su se prenijele i na ostale zatvorenice, a u poluzatvorenom se pojavio svrab i uši. Ove bolesti su se prenijele na druge zatvorenice zbog ne higijene dok je gljivice na nogama donijela E pa su se sve zarazile kada su se išle tuširati. Menza odnosno blagovaonica je bila isturena od prostora za spavanje i nalazila se na sredini dvorišta te je u prizemlju bila pekara gdje se pekao kruh, a kuhinja je bila povezana sa blagovaonicom. Blagovaonica kao i prostorije uz nju, pekara i kuhinja su bile uredne i čiste jer su se redovno održavale. Međutim, postojao je problem sa mačkama koje su se nekontrolirano razmnožavale, nije vršena sterilizacija pa bi mačke ulazile u blagovaonicu prilikom objeda jer se vrata nisu držala zatvorena tako da je postojala situacija da su zaštitari kao i neki zatvorenici tjerali mačke. Dozvoljeno je zatvorenicima da sami kupuju hranu za mačke koje su hranili u dvorištu. Na vratima u blagovaonici postoji mehanizam, a isti služi da ne bi ulazile životinje i da bi se zadržala toplina. Pojašnjava da prilikom ulaska i zatvaranja vrata po mehanizmu komotno u blagovaonicu može ući mačka te iskazuje da postoje glavna vrata gdje ulaze zatvorenice kad se ide na objed te da postoje i pomoćna vrata koja nikada nisu zatvorena. Navodi da postoje zatvorenice koje su same hranile mačke. Iskazuje da je 2016. došla sanitarna inspekcija u prostor zatvora te su ih maknuli da ne razgovaraju sa djelatnicima sanitarne inspekcije. Sjeća se da su jednog dana mačke lovljene po dvorištu i negdje odvezene, a gdje, nije joj poznato. Uvjeti rada u pekari gdje je svjedokinja radila bili su loši, nije bilo grijanja te su dolazili u hladni prostor u pekari gdje su radile od 7,00 do 9,00 h i nakon toga su odlazile u pripremu od 9,00 do 14,00 te iskazuje da je i u tome dijelu bilo hladno, a kad bi se digla šahta da su se vidjeli štakori koji su izlazili kroz sifone van. Iako je vršena deratizacija da od toga nije bilo koristi. Za čišćenje prostora u kaznionici svaki mjesec su dobivali materijal za čišćenje pa su tako Sanitara dobivali mjesečno jedno 3-4 litre kao i Čarlija za suđe. Međutim, zbog nedostatka sredstava ista sredstva su se razrjeđivala. Obzirom da su se sanitarna sredstava razrjeđivala nije se moglo kvalitetno obavljati čišćenje i dezinfekcija. U vrijeme zimske sezone morale su ići van čistiti snijeg i to sa motikama, bile su loše obučene i to u traper odijela koja su dosta hladna, a ispod nisu imali odjeće, što je dovodilo do prehlada te sada nakon vremenske distance zaključuje da su na taj način doživjele velike psihičke probleme. Što se tiče zdravstvene situacije zatvorenicima je bio omogućen odlazak na liječničke preglede te je doktorica dolazila jednom tjedno u zatvor i dijelila terapiju na način da je ista bila odobrena od strane liječnika primarne zdravstvene zaštite zatvorenica, a zatvorenice koje nisu imali svog osobnog liječnika njima se terapija davala od njihovih lijekova. Koliko je to bilo učestalo nije joj poznato. Na odlazak kod liječnika bi se prijavljivali, ali bez obzira na upit da ne bi došli kod liječnika pa tako primjerice kada ju je jako bolio zub nije mogla dobiti pomoć zubara nego je išla kod privatnog liječnika i sama je morala platiti. Sigurna je da je liječnik dolazio samo jednom tjedno. Ne zna da li liječnica dolazi po pozivima prema potrebama te iskazuje da ona nikada nije imala situaciju da bi je zvala hitno i uvijek je dolazila kod liječnika na način da bi se prije prijavila. Nadalje, da je na hitnu intervenciju liječnik reagirao na način da kada je uganula nogu i nije bilo liječnika, ali je prevezena u Opću bolnicu u Požegi. Obično zovu hitnu kad zatvorenice idu u samicu radi davanja injekcija za smirenje. Na vratima u blagovaonici postoji mehanizam a isti služi da ne bi ulazile životinje i da bi se zadržala toplina.

Nisu joj poznate pojedinosti vezano za bolest i zdravstveno stanje tužiteljice jer nije bila povezana sa ostalim zatvorenicama, samo zna da se tužiteljica tužila da ima problema sa očima, na bolesti glave, želudca i sl. Ne sjeća se da bi se tužiteljica tužila na zdravstvene probleme dok su bile u zatvorenom prostoru te iskazuje da nije ulazila u dubinske razgovore sa zatvorenicama. Nije joj nije poznato koliko je tužiteljica puta odlazila kod liječnika.

10. Iz iskaza svjedokinje EŠ proizlazi da je svjedokinja liječnica na radu u kaznionici u Požegi kao vanjski suradnik i ima ugovoreni radni odnos na način da dva puta tjedno dolazi u ženski dio zatvora, a jednom tjedno u muški dio. Tužiteljicu zna iz sjećanja i zna da je boravila u kaznionici u Požegi te je prije rasprave izvršila uvid u njen zdravstveni karton te je utvrdila kao i po sjećanju da ista nije imala težih zdravstvenih problema. Što se tiče zaraznih bolesti i pojave svraba koji se ponekad pojavi isti nije rezultat ne higijene zatvorskih uvjeta, nego je stvar osobe koja donese tu bolest i koja se širi među osobama. Svaka zatvorenica ima svoj zdravstveni karton dok boravi u kaznionici. Zatvorenice prilikom dolaska u kaznionicu dobivaju svoj zdravstveni karton, a u slučaju ako se radi o kroničnim bolestima tada zatvorenice donose svoju liječniku dokumentaciju kako bi se utvrdilo zdravstveno stanje te se ne koristi zdravstveni karton kojeg su imale prije dolaska u zatvor. Ako je potrebno izvršiti uvid u zdravstveni karton tada dobiju popis potrebnih radnji vezano za nabavu lijekova i poduzimanje određenih medicinskog zahvata, pretraga i sl. Za tužiteljicu nije imala potrebe kontaktirati njenog liječnika primarne zdravstvene zaštite prije dolaska u kaznionicu. Upitana na koje bolesti se tužiteljica žalila svjedokinja je iskazala da je imala problem sa uhom i očima i to blaži konjunktivitis te da se isto liječilo medikamentima, kapima za oči i slično. Rijetko da bi se žalila na neke druge bolesti te nije bilo nekih težih problema kod tužiteljice. Prilikom dolaska u kaznionicu tužiteljica je koristila terapiju zbog psihičkih tegoba i kapi za oči. Moguće je i psihijatrijsko liječenje na način da bi psihijatar dolazio u bolnicu ili bi išli u specijaliziranu ustanovu. U slučaju zaraznih bolesti kao svrab i slično, u kaznionici postoji stacionar gdje se takva osoba izolira dok ne nestanu navedeni simptomi. Izvrši se pregled ostalih zatvorenika koji su bili u kontaktu sa osobom koja ima svrab uz prethodnu najave takvih osoba u slučaju pojave simptoma. U slučaju osobe koja je imala svrab nužno je detaljno pod visokom temperaturom oprati odjeću i posteljinu i dezinficirati predmete sa kojima je dolazila u kontat. Pojava svraba nije česta pojava u kaznionici.

11. Saslušana u svrhu dokazivanja tužiteljica ĆŠ je iskazala da je točno da je bila u kaznionici u Požegi od 15. lipnja 2015. do 17. veljače 2017. i to najprije u odjelu zatvorenog tipa 12 mjeseci, a nakon toga zbog vladanja i ponašanja je boravila u poluotvorenom dijelu zatvora gdje je bila sve do izlaska iz kaznionice. U zatvorenom tipu kaznionice bilo 11 zatvorenica u prostoriji možda veličine sudnice cca 4 x 5 m u tom prostoru je spavalo 11 osoba te su imali stari i derutni WC koji nije funkcionirao. Mogli su se tuširati, ali su tuševi bili neispravni jer je bila nepredvidiva mogućnost doticanja hladne i tople vode tako da bi se odjednom pojavila vruća voda i došlo bi do opeklina, a prilikom tuširanja su morali najaviti da se idu tuširati kako bi sistem dotoka vode donekle mogao normalno funkcionirati. Što se tiče prostorije za dnevni boravak radilo se o hodniku koji nije bio za stalni boravak jer nije bilo dovoljno dnevnog svjetla nego je preko dana radilo neonsko svjetlo, što je svakako utjecalo na vid. Nadalje, navodi da je u kaznionici radila gotovo sve poslove kako unutarnje tako i vanjske te je održavala higijenu u blagovaonici i ambulanti, zatim dvorišne radove kao higijeničar te su joj poznati uvjeti kakva je higijena bila kako u spavaonici tako i boravišnim i radnim prostorijama. Prozori su bili stari i derutni kao i madraci jer su bili stari i ishabani. Točno je da je prilikom dolaska u kaznionicu imala određenih zdravstvenih problema što je rezultat prometne nesreće koju je doživjela i imala je invalidnost od 80% što se odnosilo na povrede donjih ekstremiteta, nogu i kralježnice te se radilo i o povredi glave. Navodi da je imala određenih problema sa očima te se situacija sa vidom i očima drastično povećala kada je došla u kaznionicu. Navela je i da higijena nije bila u normalnim okvirima jer je krug zatvora kao i blagovaonica bio pun mačaka te su mačke ulazile u blagovaonicu gdje se objedovalo, a iste su ležale i na stolovima. Točno je da se u kaznionici pojavljivao često svrab, a pojavljivale su se često i zarazne osobe koje su bile izolirane u stacionaru te je u stacionaru znalo biti i po 11 osoba. Sve to joj je poznato jer je to osobno vidjela jer je održavala i prostor stacionara. Prilikom čišćenja u prostorijama je znala pronaći dlake od mačaka. Zatvorenice su pušile u blagovaonici i u spavaonicama. Tužiteljica je iskazala da ona nije pušač te da joj je isti dim smetao. Imala je problema sa pušačima te je jednom prilikom u poluotvorenom dijelu zatekla osobu u WC da puši i upozorila ju je da joj to smeta nakon čega ju je ista udarila i tom prilikom je bila i pravosudna policija te je sve evidentirano. Nadalje, navela je da u kaznionici nije imala adekvatnu zdravstvenu skrb te da je jednom prilikom imala visoku temperaturu 40 stupnjeva, a u spavaonici nije bilo toplomjera pa je otišla na hitnu i izvršila RTG snimak gdje je uočeno da je imala ožiljak na plućima što je rezultat njenog zdravstvenog stanja. Zbog svoje invalidnosti morala je nositi prilagođenu obuću zbog nogu i kralježnice što joj nije odmah omogućeno. Nakon primjedbe, to joj je omogućila pravosudna policajka. Upitana za higijenske uvjete i zdravstveno stanje te je li nekoga obavještavala iskazala je da se obraćala unutar kaznionice predsjednici tretmana, a nakon toga i Ministarstvu zdravstva i pravosuđa koji su poslali inspekciju te je utvrđeno da se ulazak mačaka u prostor kaznionice mora spriječiti. Upitana kakva je bila higijena u prostorijama naročito sa posteljinom iskazala je da se posteljina mijenjala svakih 20 dana i da je bila jako loša. Nadalje, da je za vrijeme boravka u kaznionici imala bakterijsku infekciju, gastritis i da je to bilo prilikom već samog izlaska iz kaznionice te da joj je liječnica rekla da se odmah javi svome liječniku kako bi nastavila sa liječenjem. Nadalje, iskazala je kako su se u prostorijama pronalazili i miševi pa navodi primjer da je u svom ormaru gdje je držala hranu pronalazila miševe. Upitana kakvi su uvjeti bili u kaznionici u vrijeme njenog boravka od 15.7.2015. pa do 7.2.2017. u odnosu na stanje kakvo je bilo prije vršenja očevida, tužiteljica je iskazala kako je stanje u vrijeme njenog boravka u kaznionici bilo puno lošije pa tako navodi da je za vrijeme očevida u prostoriji bilo 6-8 kreveta, a za vrijeme njenog boravka da je bilo i 13 kreveta na kat. Osim toga, ističe da su netočni navodi da su prozori bili oštećeni od elementarnih nepogoda, nego da su takvi bili i prije toga te je tražila dodatnu deku kako bi se zaštitila jer joj se prozor nije mogao potpuno zatvoriti. Omogućeno joj je da opere madrac što joj je također dozvoljeno jer je to zaslužila svojim radom. Dalje iskazuje da su u vrijeme očevida prostorije bile okrečene te da su rukohvati bili obojani. Na upit koje konkretne zdravstvene probleme je imala nakon boravka u kaznionici iskazala je da je imala problema sa kralježnicom, sa očima te duševne boli zbog uvjeta smještaja. Problem gastritisa navodi da nije imala prije ulaska u kaznionicu, nego da ga je dobila za vrijeme boravka u kaznionici. Dodala je i da je spriječen ulazak mačaka u blagovaonicu, ali samo na kratko.

11.1. Na iskaz tužiteljice zastupnica tuženika istaknula je primjedbu i to na dio iskaza u kojemu tužiteljica navodi da je prostorija zatvora bila veličine otprilike 5 x 4 m, jer je iskaz u tom dijelu u suprotnosti sa utvrđenim stanjem na uviđaju što je vidljivo i iz zapisnika sa obavljenog uviđaja gdje je utvrđeno da je veličina prostorije u kojoj je tužiteljica boravila bila 10 x 6 m. Nadalje, zastupnica tuženika prigovarala je iskazu tužiteljice u dijelu u kojemu navodi da suza vrijeme očevida zatekli drugačije stanje vezano za broj kreveta što nije točno jer je iz zapisnika vidljivo da je i za vrijeme očevida u toj prostoriji bilo 10 kreveta. Primjedbu je istaknula i za dio iskaza gdje tužiteljica navodi da se svrab događao često kod zatvorenica jer je taj dio njenog iskaza u kontradikciji sa iskazom svjedokinje, liječnice EŠ, a to je da se svrab dogodio samo u tom periodu kada je tužiteljica boravila u zatvoru. Također, primjedbu je istaknula i u odnosu na dio iskaza tužiteljice u kojemu navodi kako je u zatvoru puno radila i nabrajala sve poslove koje je obavljala, a obzirom je sama iskazala da je u kaznionicu ušla kao 80%-tni invalid.

12. Uviđajem na licu mjesta održanom 28. rujna 2021. izvršen je pregled spavaonice zatvorenog tipa - sobe broj 1, na 2. katu, zajedno sa sanitarnim čvorom i hodnikom kojeg koriste sve zatvorenice u tom dijelu etaže te pregled prostorije poluotvorenog tipa, broj sobe 3, visoko prizemlje, zajedno sa sanitarnim čvorom. Također pregledana je blagovaonica u kojoj su zatvorenice imale objed.

12.1. U prostoriji zatvorenog tipa, sobe br.1 na 2. katu je utvrđeno da je ista dužine 10m, širine 6m te visine 3,60 m. U sobi se nalaze 3 prozora, dupli, starinski te su vanjski prozori djelomično oštećeni, kako navodi službeno osoblje zbog elementarne nepogode i starosti, dok su unutarnji čitavi. U sobi su tri radijatora za grijanje te je srednji novi, a prema kazivanju tužiteljice, taj radijator nije bio u vrijeme njenog izdržavanja kazne. Prostorija je okrečena i uredna, osim stropa na kojem su vidljivi tragovi vlage, a prema kazivanju službenih osoba zbog elementarnih nepogoda u 6. mjesecu 2021. godine. U prostoriji je ukupno 10 kreveta. Prema iskazu tužiteljice, ista je spavala u dijelu desno od vrata. U sobi je zatečen 1 zajednički ormar te ručnici na pomoćnom sušilu nakon tuširanja. Sa lijeve strane, izlaskom iz spavaone, nalazi se sanitarni čvor sa 2 WC-a i 2 tuš kabine za 2 spavaonice. Prema kazivanju službenih osoba trenutno iste koristi 19 zatvorenica. Jedan tuš i umivaonik su bili u kvaru, što je istaknuto na umivaoniku. Utvrđeno je da se u uglu sanitarnog čvora na stropu, dijagonalno od vrta, uočava crni plijesan u dužini, tj. do sredine navedenog sanitarnog čvora, tako da je u samom uglu nešto veći. Izlaskom iz sobe i sanitarnog čvora nalazi se veliki hodnik sa stolovima i stolicama koji koriste zatvorenice i isti je zajednički za sve zatvorenice s toga kata. Hodnik je dužine cca 40 m. 12.2. Soba poluotvorenog tipa nalazi se u prizemlju druge zgrade u kojoj je boravila tužiteljica, soba br.3, ista je dužine 8 m, širine 5 m i visine 3,5 m. U istoj sobi se nalaze 2 prozora te su vanjski dijelovi prozorskih okvira oštećeni i iste treba zagitati, a unutarnji okviri su u redu. U sobi se nalazi 7 kreveta. U produžetku sobe je sanitarni čvor sa tuš kabinom. Prema kazivanju službenih osoba, isti koristi samo ta soba, a tužiteljica tvrdi da u vrijeme kad je ona bila, da su koristile 2 sobe.

12.3. Blagovaonica je smještena u 3. zgradi dužine cca 22 m, širine 13 m, visine 2,70 m. Ista je uredna i prozračna sa podnim keramičkim pločicama. Prostorija ima ukupno 10 prozora, 5 s jedne, a 5 s druge strane, koji su u dobrom stanju.

Tužiteljica je istaknula kako je u sanitarnom čvoru u jednoj tuš kabini zahrđala pipa i da postoji plijesan te da je to jedina ispravna tuš kabina u vrijeme očevida. Punomoćnik tužiteljice je istaknuo kako su i unutarnji prozori oštećeni kao i vanjski, napukli i istrunuli. Na zapisniku je konstatirano da sud niti zakonski zastupnik tuženika navedeno nisu vidjeli. Punomoćnik tužiteljice istaknuo je kako je staklo na vanjskom okviru prozora odvojeno od okvira, a što je i konstatirano na zapisniku te bi isto staklo trebalo zagitati. Nadalje, da je staklo razbijeno, na što su nazočne službene osobe Kaznionice istaknule da je to nastalo od štete. Nadalje, punomoćnik tužiteljice istaknuo je kako se na okviru prozora nalazi rupa koju treba sanirati, a što je utvrđeno pregledom nakon čega nazočne službene Kaznionice navode da je to od elementarne nepogode. Nadalje, predlaže da se po zahtjevu tužiteljice pregledaju kuhinja i pekarnica jer je to obuhvaćeno tužbom, jer je navedeno da je neuredno i da su viđeni štakori, nakon čega je sama tužiteljica navela da nije radila u kuhinji i pekarnici, a za štakore da je iskazivao svjedok.

12.4. Zastupnica tuženika istaknula je da u prostorijama, u dvorištu i blagovaonici nije viđena niti jedna mačka. Nadalje, kako u kuhinji postoji veliki caffe aparat, što sudac nije utvrdio, punomoćnik tužiteljice iskazuje da ga nije vidio, a potom su službene osobe kaznionice navele da postoji caffe aparat. Nadalje, zastupnica tuženika istaknula je da na prozorima postoji zaštita od komaraca, na što je punomoćnik tužiteljice naveo da je poderana.

12.5. Nadalje, utvrđeno je da se u prostoru Kaznionice izvode građevinski radovi, a prema kazivanju službenih osoba, iste je bilo nužno obaviti zbog elementarnih nepogoda u 6. mjesecu te godine. Punomoćnik tužiteljice naveo je da se u sobi br. 1 zatvorenog tipa nalaze lampe sa 2 neonske cijevi. Nakon toga utvrđeno je da navedena prostorija služi samo za spavanje, a za vrijeme ružnog vremena zatvorenice borave u hodniku i u dnevnom boravku.

13. Za ocjenu osnovanosti i visine tužbenog zahtjeva bilo je potrebno provesti i medicinsko vještačenje. U postupku je provedeno medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku Danijelu Prpiću, dr.med.

13.1. Iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka dr. Danijela Prpića proizlazi da je vještak uvidom u medicinski karton tužiteljice između ostalog utvrdio da je 29. kolovoza 1979. tužiteljica upućena na kontrolni rtg želuca, da joj je verificirana dijagnoza akutnog gastritisa te ordinirana adekvatna terapija. Nadalje, da je 3. lipnja 1985. utvrđeno da je pregledana od strane gastroenterologa, dana 26. lipnja 1985. je utvrđeno da je upućena na dijagnostičku pretragu ezofagogastroduodenoskopije.

13.2. Ovdje treba istaknuti da tužiteljica u tužbi navodi da joj se u Kaznionici na izdržavanju kazne zatvora “zdravstveno stanje znatno pogoršalo te su se pojavili i znaci kroničnog gastritisa, kao i česte bakterijske infekcije urinarnog trakta nastale kao posljedica nehigijenskih uvjeta boravka…“. Nadalje, tužiteljica u svom iskazu 12. travnja 2022., upitana koje konkretne zdravstvene probleme je imala nakon boravka u kaznionici navodi: „….da je imala problema sa kralježnicom, sa očima te duševne boli zbog uvjeta smještaja. Problem gastritisa navodi da nije imala prije ulaska u kaznionicu, nego da ga je dobila za vrijeme boravka u kaznionici.“.

13.3. Slijedom navedenoga, iskaz tužiteljice sud ocjenjuje potpuno nevjerodostojnim u dijelu u kojemu navodi koje je zdravstvene tegobe imala zbog boravka u Kaznionici jer iz nalaza vještaka I medicinskog kartina proizalzi da se radi o tegobama koje je imala od ranije.

13.4. Nadalje, vještak navodi da se u medicinskoj dokumentaciji utvrđuje da se 2004. godine tužiteljica liječi zbog posljedica politraume. Druga medicinska stanja opisana u medicinskom kartonu su općenita i nespecifična kao primjerice liječenje zbog anksiozno-depresivnog poremećaja, akutnog sinusitisa, glavobolje, bolova u leđima i nogama, povišenih vrijednosti krvnog tlaka i dr.

13.5. Vještak zaključuje da je tužiteljica tijekom boravka u kaznionici Požega liječena zbog respiratornih i urinarnih infekcija. Navedena stanja su uvidom u medicinsku dokumentaciju posljedica uobičajenih kruženja patogena u zraku te kontaminacije urogenitalnog sustava učestalije u osoba ženskog spola obzirom na anatomski kratki uretralni kanal. Vještak je mišljenja da uvjeti boravka u takvom prostoru imaju različitu reperkusiju prije svega na psihološko stanje osobe koja se nalazi u takvom prostoru. Ne nalazi da je došlo do nastanka fizičkih ozljeda uočljivih pregledom tužiteljice. Obzirom na uvjete u kojima se tužiteljica nalazila moguće je, uslijed reakcije na stresnu reakciju uvjetovano po tužiteljici neadekvatnom skrbi, da je moglo doći do tzv. egzarcerbacije(pogoršanja) ranije verificiranog gastritisa(upale želučane sluznice). Nakon izlaska iz kaznionice u Požegi je tužiteljica opetovano učinila ezofagogastroduodenoskopiju (str.83spisa) te su endoskopski utvrdeni znaci kroničnog antralnog gastritisa. Patohistološka dijagnostika uzetoga materijala prilikom iste dijagnostičke pretrage (str.84 spisa) je utvrdila da se ovdje radi o kroničnom gastritisu srednje izražene aktivnosti s znacima kompletne intestinalne metaplazije. Nastalo stanje je moglo povremeno uslijed jačeg lučenja i djelovanja želučane kiseline kao posljedica lučenja hormona stresa (kortizol) dovesti do boli u trbuhu, mučnine i gubitka apetita. Stoga je povremeno za vrijeme boravka u kaznionici Požega mogla imati bolove jakog intenziteta u trajanju 1/2 do 1 sat, srednjeg intenziteta 2-3 sata te slabog intenziteta 2-3 dana. Pritom je mogla trpjeti strah srednjeg intenziteta u trajanju od 1-2 sata u smislu zabrinutosti za pogoršanje zdravstvenog stanja. Vještak ne može iz spisa zaključiti u kojoj frekvenciji su se navedene tegobe pojavljivale.

13.6. O prisutnosti i trajanju straha uzrokovanog eventualno etiologijom vezanom uz verificiran anksiozno-depresivni poremećaj ili neki drugi psihološko-psihijatrijski entitet vještak prepušta odluku sudu obzirom da nije psihijatar te se o istom ne može adekvatno i stručno očitovati.

13.7. Tužiteljica je na nalaz i mišljenje vještaka primjedbe iznijela u podnesku od 28. ožujka 2024. te je na ročištu održanom 19. rujna 2024. na kojemu je vještak dr. Danijel Prpić usmeno izložio nalaz i mišljenje i odgovorio na pitanja i primjedbe stranaka, punomoćnik tužiteljice predložio novo vještačenje na okolnost utvrđenja postojanja uzročno-posljedične veze između boravka tužiteljice u kaznionici i pogoršanja zdravstvenog stanja, koji prijedlog je sud usvojio raspravnim rješenjem od 19. rujna 2024. međutim, tužiteljica je odustala od prijedloga za provođenjem novog vještačenja pa ovaj dokaz u postupku nije izveden.

13.8. Na ročištu za glavnu raspravu održanom 19. rujna 2024. stalni sudski vještak dr. Danijel Prpić iskazao je da na temelju dokumentacije u spisu i u zdravstvenom kartonu tužiteljice ne nalazi uzročno-posljedičnu vezu između boravka tužiteljice u zatvoru u utuženom razdoblju i pogoršanja zdravstvenog stanja. Nadalje, da stanje u samoj kaznionici, kako je opisano tijekom boravka tužiteljice, može kod određenih osoba izazvati određene psihičke tegobe anksioznog depresivnog poremećaj ili nekih drugih psihijatrijskih entiteta, te da se može izvršiti i pregled od strane specijaliste psihijatra koji bi eventualne navode isključili ili potvrdili. Nadalje, da je na temelju uvida u medicinsku dokumentaciju naveo da se tužiteljica i ranije liječila zbog anksiozno- depresivnog poremećaja, prije boravka u kaznionici. Osim toga, liječila se zbog akutnog sinuitisa, glavobolje, bolova u leđima i nogama, povišene vrijednosti krvnoga tlaka, a također je utvrđen i akutni gastritis, te je još 1985. i pregledana od strane gastroenterologa te ordinirana adekvatna terapija. Istaknuo je da se ne smije također smetnuti s uma da je tužiteljica prije boravka u kaznionici doživjela traumu uslijed prometne nezgode te i zbog toga ima eventualne određene tegobe. Boravak tužiteljice u kaznionici u Požegi mogao je utjecati na pogoršanje njenog psihičkog stanja. Nadalje, ako je tužiteljica zaista imala određene tegobe za vrijeme svog boravka u kaznionici u navedenom periodu, vještak smatra da je onda trebala zatražiti i adekvatnu medicinsku pomoć od strane određenog liječnika specijaliste. Uvidom u spis zaključuje da se za vrijeme cijeloga boravka tužiteljice u kaznionici javila tek zbog nespecifičnih tegoba vezano uslijed respiratorne infekcije kada je dovedena u pratnji pravosudne policije. Druge medicinske dokumentacije o eventualnim tegobama za vrijeme boravka u kaznionici nije uspio utvrditi.

13.9. Nalaz i mišljenje vještaka sud je prihvatio u cijelosti jer je isti izrađen profesionalno, detaljno i u skladu sa pravilima struke. Tuženik je nalaz vještaka prihvatio u cijelosti, a tužiteljica premda je istom prigovarala, nije ustrajala na provođenju novog vještačenja, odnosno od istog je prijedloga odustala premda je novo vještačenje predložio njen punomoćnik na ročištu 19. rujna 2024., a ne sud kako je to zaključila u podnesku od 26. veljače 2025. jer sud takve zakonske ovlasti nema.

14. Iskaze svjedokinje EŠ, liječnice koja je zaposlena u kaznionici u Požegi kao vanjski suradnik sud je u cijelosti ocijenio vjerodostojnim jer ista nema nikakav interes u ovom sporu, a dobro je upoznata sa okolnostima na koje su svjedočile saslušane svjedokinje i tužiteljica posebice u vezi dostupnosti zdravstvene zaštite zatvorenicama kao i tegobama koje su imale za vrijeme boravka u Kaznionici u Požegi. Navode tužiteljice iz tužbe i dijelove njezinog iskaza koji su u suprotnosti sa sa iskazom svjedokinje EŠ sud ocjenjuje nevjerodostojnim.

14.1. Iskaze svjedokinja ZŠ, EŠE, ĐŠ (ranije MŠ) i ZŠE sud ocjenjuje vjerodostojnim u dijelu u kojem su isti u suglasju, odnosno u dijelovima u kojima su svjedokinje jednako iskazivale. Naravno, treba uzeti u obzir okolnosti slučaja i činjenicu da svačiji osobni doživljaj u istoj ili sličnoj situaciji nije isti te da na svakog čovjeka određene okolnosti imaju drugačiji utjecaj. Tako je sud vjerodostojnim ocijenio iskaze svih svjedoka i tužiteljice glede pojave mačaka u blagovaonici te utvrđuje da su iste dolazile jer su od zatvorenica dobivale hranu jer kako navodi svjedokinja ZŠ: „Točno je da bi mačke ponekad ušle u blagovaonicu, ali samo na način i uz uvjete kada bi ih netko zvao i dao hranu te bi mačka išla za takvom osobom kao primjerice kad bi ona mački dala hranu ona bi išla prema njoj, ali je nije smjela odgurnuti.„ dok svjedokinja EŠE navodi: „Dozvoljeno je zatvorenicima da sami kupuju hranu za mačke koje su hranili u dvorištu.„ i „Navodi da postoje zatvorenice koje su same hranile mačke.“, stoga prema mišljenju suda nije isključivo tuženik odgovoran za pojavu mačaka u blagovaonici budući su mačke ondje dolazile jer su ih zatvorenice u tom prostoru ili oko njega hranile. Također, s obzirom da se ne radi o mačkama u vlasništvu tuženika tuženik nije u obvezi sterilizirati iste, ovo stoga jer je svjedokinja EŠE iskazala da su se mačke razmnožile jer se nisu sterilizirale. Međutim, kako je obveza tuženika održavati higijenu, čistoću i red, sud smatra da je tuženik svoju obvezu izvršio angažiranjem ovlaštene Veterinarske stanice za hvatanje i zbrinjavanje mačaka nakon čega iste prema navodima svjedokinja ZŠ više nisu viđene u blagovaonici jer ista navodi: „U odnosu na pojavu mačaka u blagovani iskazala je da je to netko prijavio i poduzete su mjere te se nakon toga mačka više ne može vidjeti u blagovaonici te da nema mogućnosti da bi mačke više ulazile u prostorije, a dok mačka ne bude istjerana van da se ne dijeli ručak. “, ali mačke nisu zatečene niti prilikom uviđaja koji je obavljen 28. rujna 2021., dok iz preslike narudžbenice i radnog naloga na str. 12 i 13 spisa proizlazi da iste datiraju sa 27. rujna 2016., što znači da je hvatanje mačaka obavljeno još za vrijeme boravka tužiteljice u Kaznionici.

14.2. Iskazi svjedokinja oprečni su u pogledu uvjeta boravka u kaznionici. Prema mišljenju sud razlog tome je dvojak, s jedne strane, kako to utvrđuje i vještak dr. Danijel Prpić, uvjeti boravka u takvom prostoru imaju različitu reperkusiju prije svega na psihološko stanje osobe koja se nalazi u takvom prostoru, a s druge strane postoji i faktor svijesti o mogućnosti podnošenja tužbe i kalkulacije glede uspjeha u sporu. Naime, u postupku je svjedokinja ZŠ iskazala da joj je svjedokinja ĐŠ rekla da joj je tužiteljica dala 100,00 kuna da svjedoči u njezinu korist, dok je punomoćnica tužiteljice navela da je svjedocima rekla na koje okolnosti će svjedočiti te da to sve može ići i njima u korist ukoliko se odluče tužiti jednoga dana na ove okolnosti.

14.3. Iskaze svjedokinja i tužiteljice glede higijene i uvjeta u kuhinji i blagovaonici sud ocjenjuje nevjerodostojnim jer su isti u suprotnosti sa iskazom svjedokinje ZŠ, ali i sa rezultatima provedenog nadzora odnosno inspekcijskog pregleda izvršenog 2. rujna 2016. (str. 9-11).

14.4. Iskaz tužiteljice sud ocjenjuje nevjerodostojnim u dijelu u kojem iskazuje o veličini prostorija, broju kreveta, mogućnostima tuširanja, pranja posteljine, higijene blagovaonice i pušenja u sobama, pojavi zaraznih bolesti zbog nehigijenskih uvjeta jer je isti u suprotnosti s ostalim izvedenim dokazima, prvenstveno iskazima svjedokinja EŠ i ZŠ te nalazu provedenog inspekcijskog nadzora i stanju utvrđenom uviđajem na licu mjesta (veličina prostorija). Jednako tako iskaz tužiteljice proturječan je iskazu svjedokinje EŠE u dijelu koji se odnosi na čišćenje jer je svjedokinja iskazala da su se sobe čistile svaki dan prema rasporedu, da je srijedom bila generalka te da se temeljito čistio cijeli prostor. U suglasju sa iskazom svjedokinje VŠ je iskaz svjedokinje ZŠ koja je iskazala da je prostorija u kojoj je boravila bila održavana jer su zatvorenice imale raspored dežurstava po tjedan dana i dobivale su sanitarni materijal i sredstva za čišćenje, a prostorije su se uredno održavale pa kao primjer navodi da je urednost bila kao u sudnici. Tužiteljica je iskazala da higijena nije bila u normalnim okvirima, da se posteljina prala svakih 20 dana dok je svjedokinja ZŠ iskazala da su same zatvorenice prale posteljinu.Pri tome sud ne umanjuje činjenicu da bi zbog starosti i oštećenja uslijed vremenskih nepogoda bilo potrebno obnoviti prostore kaznionice te sanirati nastala oštećenja i nedostatke na prozorima i zidovima.

15. Na temelju rezultata provedenog dokaznog postupka, sud nalazi da nisu dokazani navodi tužiteljice da bi pretrpjela neimovinsku štetu zbog neadekvatnih i nehigijenskih uvjeta smještaja u Kaznionici u Požegi. Naime, u postupku je utvrđeno da je tužiteljica imala dijagnosticiran kronični gastritis još 1979. godine, da je imala problema sa kralježnicom od ranije, a posebno nakon prometne nezgode koju je doživjela 2005. godine dok psihičke tegobe, odnosno postojanje psihološko- psihijatrijskog entiteta u postupku nisu utvrđene jer stalni sudski vještak dr. Danijel Prpić za to područje nije posebno specijaliziran te je u svom nalazu i mišljenju naveo da u tom dijelu treba vještačiti specijalist psihijatar međutim, tužiteljica je odustala od prijedloga za provođenjem psihijatrijskog vještačenja pa isto nije provedeno jer sud nema inkvizitorne ovlasti u pogledu izvođenja dokaza pa su ove činjenice u postupku ostale neutvrđene (psihičke posljedice).

15.1. Jednako tako, iz iskaza svjedokinje EŠ, liječnice u Kaznionici proizlazi da tužiteljica nije imala težih zdravstvenih problema. Nadalje, svjedokinja je iskazala da je tužiteljica za vrijeme boravka u Kaznionici imala problem sa uhom i očima i to blaži konjunktivitis te da se isto liječilo medikamentima, kapima za oči i slično. Rijetko da bi se žalila na neke druge bolesti te da nije bilo nekih težih problema kod tužiteljice. Prilikom dolaska u kaznionicu tužiteljica je koristila terapiju zbog psihičkih tegoba i kapi za oči. I sama tužiteljica u svom iskazu navodi da je prije dolaska u Kaznionicu imala invalidnost od 80% što se odnosilo na povrede donjih ekstremiteta, nogu i kralježnice, a što je rezultat prometne nesreće koju je doživjela te da se radilo i o povredi glave. Navodi da je imala i određenih problema sa očima te da se situacija sa vidom i očima drastično povećala kada je došla u kaznionicu. Međutim takva pogoršanja liječnik vještak nije utvrdio.

16. Odredbom članka 19. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05 i 41/08. 125/11., 78/2015., 29/2018. dalje: ZOO) propisana su prava osobnosti koja se podrazumijevaju u smislu toga Zakona, dok odredba članka 1100. propisuje kriterije glede popravljanja neimovinske štete u vidu pravične novčane naknade.

16.1. Odredbom članka 1100. ZOO određeno je da će sud u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da težina povrede i okolnosti slučaja to opravdavaju, dosuditi pravičnu naknadu, a pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade voditi će računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

16.2. Visina pretrpljene štete prosuđuje prema općim pravilima za naknadu štete propisanim odredbama ZOO-a. Povrede prava osobnosti nisu taksativno nabrojane već je riječ o tzv. otvorenoj listi koja omogućuje primjenu i drugih različitih prava od onih propisanih odredbom članka 19. stavka 2. ZOO-a.

16.3. Međutim, svaka povreda prava osobnosti ne znači nužno i bezuvjetno pravo na isplatu pravične novčane naknade obzirom da oštećenik takvo pravo ostvaruje pod uvjetima propisanim odredbom članka 1100. ZOO-a što znači da prilikom odlučivanja o visini štete sud mora voditi računa o:

– jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih i duševnih boli i straha,

– cilju kojem služi ta naknada,

– tome da se ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom,

– pri čemu kod povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da težina povrede i okolnosti slučaja to opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu nezavisno od imovinske štete, odnosno čak i kad nje nema.

17. U konkretnom slučaju sud ne nalazi opravdanim dosuditi pravičnu novčanu naknadu tužiteljici jer nije utvrdio postojanje štete koja bi opravdala dosudu pravične novčane naknade. Naime, tužiteljica je u tužbi i svom iskazu navela da je zbog neadekvatnih i nehigijenskih uvjeta u Kaznionici imala probleme sa kralježnicom i očima, duševne boli zbog uvjeta smještaja te problem gastritisa za koji navodi da nije imala prije ulaska u kaznionicu, nego da ga je dobila za vrijeme boravka u kaznionici. Međutim, u postupku je utvrđeno da je kod tužiteljice još 1979. godine dijagnosticiran akutni gastritis te joj je oridinirana adekvatna terapija, a potom je 3. lipnja 1985. bila na pregledu kod gastroenterologa (str.174, nalaz i mišljenje vještaka). Dakle, tužiteljica ne iskazuje istinito kada navodi da problem gastritisa nije imala prije ulaska u kaznionicu, nego da ga je dobila za vrijeme boravka u kaznionici, zbog čega sud smatra da bi se isplatom pravične novčane naknade pogodovalo težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom. Nadalje, stalni sudski vještak u nalazu i mišljenju utvrđuje da je tužiteljica tijekom boravka u Kaznionici liječena od respiratornih i urinarnih infekcija koje su posljedica uobičajenih kruženja patogena u zraku te kontaminacije urogenitalnog sustava koje su česte kod osoba ženskog spola obzirom na anatomski kratki uretralni kanal, dakle da iste nisu posljedica loših higijenskih uvjeta u kaznionici.

17. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP u vezi s odredbom članka 155. ZPP i odredbom članka 2. stavka 1. ZPP, a trošak postupka je odmjeren u skladu sa vrijednosti predmeta spora i Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/2023. dalje: Tarifa) u skladu sa odredbom Tbr. 52. toč. 3. Tarife vodeći računa o odredbi članka 155. ZPP.

17.1. Vrijednost boda utvrđena je primjenom odredbe Tbr. 54. Tarife (1bod=2eura).

17.2. Tuženiku je priznat trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 8.1.Tarife, 100 bodova) i sastava obrazloženog podneska od 15. travnja 2024. u iznosu 200,00 eura (Tbr. 8 toč. 1 Tarife u vezi sa Tbr.7., 100 bodova).

17.3. Nadalje, tuženiku su priznati troškovi zastupanja na pripremnom ročištu 8. siječnja i 15. svibnja 2019. u popisanom iznosu 100,00 eura za svako (Tbr. 9 toč. 2 Tarife), zastupanja na ročištima za glavnu raspravu u dane 4. studeni 2019., 20. listopad 2020., zastupanje na uviđaju 28. rujna 2021., na glavnoj raspravi 12. travnja 2022., 19. rujna 2024. i 7. svibnja 2025. u iznosu 200,00 eura za svako ročište (Tbr. 9 toč. 1. Tarife) što ukupno iznosi 1.900,00 eura pa je odlučeno kao pod točkom II. izreke presude.

17.4. Tuženiku nije priznat popisani trošak ročišta u iznosu 100,00 eura pozivom na Tbr. 9.3. Tarife za koji nije navedeno na koji dan je ročište održano pa kako ovaj dio zahtjeva nije u skladu sa odredbom članka 164. ZPP to je odbijen kao neosnovan pa je odlučeno kao u izreci presude.

18. Slijedom navedenoga, odlučeno je kao u izreci.

Slavonski Brod, 9. lipnja 2025.

Sutkinja

Marina Smaić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi u 3 (tri) istovjetna primjerka, putem ovog suda, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud (članak 348. Zakona o parničnom postupku).

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onog dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti neposredno u sudu istoga dana (članak 335. Zakona o parničnom postupku).

O tome obavijest:

1. Tužiteljici po punomoćnicima, odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Hećimović i partneri d.o.o. Slavonski Brod,

2. Tuženiku po Općinskom državnom odvjetništvu u Slavonskom Brodu, Građansko- upravni odjel.