P-1838/22

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Trg John F. Kennedy 11

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu Josipu Biliću, u pravnoj stvari tužitelja ADRIATIC OSIGURANJE d.d., OIB: 94472454976, Listopadska 2, zastupano po punomoćnici Ingi Bošnjak, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Grgić i partneri, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, protiv I. tuženika GENERALI OSIGURANJE d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 284, OIB: 10840749604, zastupano po punomoćniku Krešimiru Ćurkoviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Ćurković i Šanjug d.o.o., Zagreb, Maksimirska 25 i protiv II. tuženika HRVATSKI URED ZA OSIGURANJE, OIB: 38922958547, Zagreb, Martićeva 71, zastupan po punomoćniku Hrvoju Luiu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Mađarić & Lui, Zagreb, Zelinska 4, radi isplate 9.013,33 €, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 28. travnja 2023., u nazočnosti punomoćnice tužitelja Inge Bošnjak, odvjetnice i u nazočnosti punomoćnika I. tuženika IH, odvjetnika i u nazočnosti punomoćnice II. tuženika, UH, odvjetnice, donio je i objavio 9. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se I. tuženiku GENERALI OSIGURANJE d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 284, OIB: 10840749604, u roku od 15 dana platiti tužitelju ADRIATIC OSIGURANJE d.d., OIB:94472454976, Listopadska 2, iznos od 6.309,33 € sa zateznim kamatama tekućim od 31. ožujka 2021. do 30. lipnja 2021. po stopi od 5,75 % godišnje, od 1. srpnja 2021. do 31. prosinca 2021. po stopi od 5,61 % godišnje, od 1. siječnja 2022. do 30. lipnja 2022. po stopi od 5,49% godišnje, od 1. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi od 5,31% godišnje, od 1. siječnja 2023. do 30. lipnja 2023. po stopi od 5,50 % godišnje, a od 1. srpnja 2023. do 31. prosinca 2023. po stopi od 7% godišnje, a od 1. siječnja 2024., do 30. lipnja 2024. po stopi od 7,5 % godišnje, a od 1. srpnja 2024. do 31. prosinca 2024. po stopi od 7,25 % godišnje, od 1. siječnja 2025. do 30. lipnja 2025. po stopi od 6,15 % godišnje, a od 1. srpnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Nalaže se II. tuženiku HRVATSKI URED ZA OSIGURANJE, OIB: 38922958547, Zagreb, Martićeva 71, u roku od 15 dana platiti tužitelju ADRIATIC OSIGURANJE d.d., OIB: 94472454976, Listopadska 2, iznos od 2.703,99 € sa zateznim kamatama tekućim od 24. lipnja 2022., do 30. lipnja 2022. po stopi od 5,49% godišnje, od 1. srpnja 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi od 5,31% godišnje, od 1. siječnja 2023. do 30. lipnja 2023. po stopi od 5,50 % godišnje, a od 1. srpnja 2023. do 31. prosinca 2023.

Stranica 1 od 12

po stopi od 7% godišnje, a od 1. siječnja 2024., do 30. lipnja 2024. po stopi od 7,5 % godišnje, a od 1. srpnja 2024. do 31. prosinca 2024. po stopi od 7,25 % godišnje, od 1. siječnja 2025. do 30. lipnja 2025. po stopi od 6,15 % godišnje, a od 1. srpnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

III. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu solidarnosti obveze odnosno u dijelu kojim je tužitelj zahtijevao da mu tuženici solidarno isplate iznos 9.013,33 €.

IV. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev u dijelu kojim se nalaže I. tuženiku platiti tužitelju zatezne kamate tekuće na iznos od 6.309,33 € za razdoblje od 27. siječnja 2021. do 30. ožujka 2021. te u dijelu kojim se nalaže II. tuženiku platiti tužitelju zatezne kamate tekuće na iznos od 2.703,99 € za razdoblje od 27. siječnja 2021. do 23. lipnja 2022.

V. Nalaže se I. i II. tuženiku u roku od 15 dana naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 3.402,41 € zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 9. lipnja 2025. do 30. lipnja 2025. po stopi od 6,15 % godišnje, a od 1. srpnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

VI. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu parničnih troškova u iznosu od 397,50 € zajedno sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 9. lipnja 2025. do 30. lipnja 2025. po stopi od 6,15 % godišnje, a od 1. srpnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da se 9. listopada 2020. u 10:31 h u Kraljevici, mjesto Šmirka, dogodila prometna nesreća na način da je vozač ĐH upravljao osobnim automobilom reg. oznake i br. [registarska oznaka] i kretao se u mjestu Šmirka, ulicom prvog maja iz smjera sjevera u smjeru juga. Dolaskom na nepregledno raskrižje s državnom cestom br. 8, nije postupio po postavljenom prometnom znaku izričitih naredbi i oznakama na kolniku „obavezno zaustavljanje“, kako bi propustio vozilo s prednošću prolaza, te je tom prilikom ulaskom u raskrižje skrećući udesno u smjeru Kraljevice oduzeo prednost prolaska i prednjim lijevim dijelom vozila udario u prednji dio motocikla marke „Suzuki“ reg. oznake i br. LJ 11 RD (SLO), kojim je upravljala vozačica KH, državljanka Republike Slovenije (osiguranik I. tuženika) koja se kretala cestom s prednošću prolaska iz smjera Kraljevice u smjeru Crikvenice, a koja je u trenutku prometne nesreće vršila radnju nepropisnog pretjecanja teretnog vozila marke Volvo, reg. oznake i br. [registarska oznaka] s priključnim vozilom marke „Schwarzmüller“ reg. oznake i br. [registarska oznaka], preko pune razdjelne kolničke crte, a kojim vozilom je upravljao FH. Od siline udara motocikl

Stranica 2 od 12

reg. oznake i br. LJ 11 RD (SLO) odbačen je na desnu prometnu traku i desnim bočnim dijelom udario je u zadnji lijevi bočni dio priključnog vozila marke „Schwarzmüller“ reg. oznake i br. [registarska oznaka], nakon čega je naprijed navedeni motocikl pao na kolnik na lijevi bočni dio ispod zadnjih lijevih kotača priključnog vozila reg. oznake i br. [registarska oznaka] i uzdužno je vučeno po desnoj prometnoj traci u dužini od 100 metara, te je po zaustavljanju došlo do samozapaljenja motocikla koji je u potpunosti izgorio. Tužitelj je oštećeniku [obrt], vl. BH nadoknadio imovinsku štetu nastalu na priključnom vozilu reg. oznaka i br. [registarska oznaka] (Schwarzmüller S1), u predmetnoj prometnoj nesreći te je 26. siječnja 2021., po završetku obrade odštetnog zahtjeva oštećeniku na temelju Sporazuma o izvansudskoj nagodbi isplatio/kompenzirao iznos od 67.911,00 kn. Šteta na vozilu reg. oznake i br. [registarska oznaka] nadoknađena je temeljem kasko police broj [broj police] koju je oštećenik-osiguranik imao ugovorenu kod tužitelja. Tužitelj ističe kako ima pravo na regresno potraživanje isplaćene naknade štete od I. i II. tuženika u visini 67.911,00 kn, jer je tužitelj isplatom gore navedenog iznosa naknade štete stekao pravo regresa prema tuženiku sukladno odredbama iz čl. 963. Zakona o obveznim odnosima.

2. Prvotuženik u odgovoru na tužbu navodi da osporava odgovornost, osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Ne osporava pasivnu legitimaciju te navodi da je do prometne nezgode došlo isključivo uslijed neoprezne vožnje vozačice KH koja je upravljala motociklom registarske oznake [registarska oznaka], a koja je u trenutku prometne nezgode vršila radnju nepropisnog pretjecanja teretnog vozila s priključenom prikolicom. Vozačica je motociklom vršila radnju pretjecanja više vozila i to preko pune linije čime je ugrozila sigurnost i imovinu svih sudionika u prometu. Izostanak nedopuštene radnje vozačice KH dovela bi i do izbjegavanja nastanka prometne nezgode. Navodi da je osiguranik 1. tuženika prilikom ulaska u raskrižje pravilno postupio, zaustavio se, provjerio promet vozila i potom nastavio sa radnjom skretanja udesno u smjeru Kraljevice, stoga ne može odgovarati za naglu i nenadanu radnju vozača iz suprotnog smjera – pretjecanje kolone vozila preko pune crte u nepreglednom raskrižju. Osporava tijek zateznih kamata.

3. Drugotuženik u odgovoru na tužbu navodi da priznaje pasivnu legitimaciju ali osporava nastanak šetnog događaja, na način kako je isti opisan i interpretiran u tužbi. Osporava odgovornost za prometnu nesreće i ističe prigovor isključive odgovornosti vozača ĐH budući da isti nije postupio po postavljenom prometnom znaku izričitih naredbi i oznakama na kolniku „obavezno zaustavljanje“, odnosno isti nije propustio vozila na cesti s prednošću prolaza, kojom prilikom je ulaskom u raskrižje, skrećući udesno u smjeru Kraljevice, oduzeo prednost prolaza i prednjim lijevim dijelom vozila, udario u prednji dio motocikla reg. broja [registarska oznaka], kojim je upravljala i kretala se cestom s prednošću prolaza KH, kojom prilikom je ista zadobila teške tjelesne ozljede. Stoga smatra da je osiguranik I. tuženika isključivo odgovoran za štetni događaj te osporava i uzročnu vezu u smislu obveze za naknadu štete. Nadalje, osporava postojanje solidariteta na strani tuženika jer se odgovornost utvrđuje po načelu krivnje te osporava visinu tužbenog zahtjeva.

4. U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u modemski ispis podataka o nezgodi (list 6. – 7 spisa), Uvjeti za kasko osiguranje motornih vozila (list 18. - 45. spisa), račun br. 104/ured/2 (list 48. - 49. spisa), preslika vozačke dozvole za ŠH (list

Stranica 3 od 12

56. – 57. spisa), prijava i zahtjev za naknadu štete (list 101. – 105. spisa), potvrdu MUP-a, PU primorsko goranska, PPP Rijeka, broj 511-09-34/06-1-20/7/2020 od 27. listopada 2020., Ugovor o radu na neodređeno za ŠH (list 110. – 111. spisa).

5. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 155/23 - dalje: ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

6. Među strankama nije sporna aktivna legitimacija tužitelja te pasivna legitimacija I. i

II. tuženika.

7. No, među strankama je sporna odgovornosti za predmetni štetni događaj budući da tužitelj smatra da su oba tuženika odgovorna za štetni događaj, dok I. tuženik smatra da je za štetni događaj isključivo odgovoran osiguranik II. tuženika (KH), a II. tuženik smatra da je za štetni događaj odgovoran isključivo osiguranik I. tuženika (ĐH) te je sporna visina štete, tijek zateznih kamata i postojanje solidariteta na strani tuženika.

8. Prvenstveno se ukazuje da je iz priklopljenog spisa ODO Rijeka razvidno da vezano uz predmetni štetni događaj nije utvrđeno postojanje obilježja kaznenog djela iz čl. 277. Kaznenog zakona niti drugog kaznenog djela koje se progoni po službenoj dužnosti te je prema ocjeni ODO Rijeka do prometne nezgode i teškog ozljeđivanja vozačice motora CH došlo isključivo njenom krivnjom uslijed nepropisne vožnje čime se nisu ostvarila obilježja kaznenog djela iz čl. 277. Kaznenog zakona niti drugog kaznenog djela koje se progoni po službenoj dužnosti.

9. Odredbom članka 1045. stavka 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 dalje: ZOO), propisano je da tko drugome prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.

10. Odredbom članka 1072. stavka 1. ZOO-a je propisano da kad je šteta prouzročena pogonom dvaju ili više vozila, svu štetu snosi vlasnik vozila koji je isključivo kriv za štetni događaj. Nadalje, stavkom 2. istog članka, propisano je da kad je šteta prouzročena pogonom dvaju ili više vozila, a postoji obostrana krivnja, svaki vlasnik odgovara drugomu za njegovu štetu razmjerno stupnju svoje krivnje.

11. S obzirom na to da je među strankama sporna odgovornost, to je na istu okolnost odnosno na okolnost dinamike nastanka štetnog događaja izveden dokaz saslušanjem svjedoka ĐH, KH, AH i FH, te je izveden dokaz prometnim vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za cestovni promet i procjenu vozila Peri Todoroviću na okolnost dinamike nastanka štetnog događaja i visine štete.

12. U svom iskazu svjedok ĐH (osiguranik I. tuženika) je u bitnome naveo da 9. listopada 2020. oko 10,00 sati upravljao vozilom BMW iz smjera Šmrike prema Rijeci i da je bio sam u vozilu. Prilikom uključivanja na jadransku magistralu stao je na znak stop, te je pogledao prvo u lijevo pa zatim desno pa ponovno lijevo te se

Stranica 4 od 12

obzirom da nije bilo vozila, uključio na magistralu. Vrlo brzo nakon uključenja nekih par metara je vidio motoristicu iz suprotnog smjera koja je prestizala kolonu vozila te se kretala prevelikom brzinom te se dao skroz desno kako bi izbjegao udar i zaustavio je vozilo u potpunosti i maknuo nogu s kočnice kako ne bi bilo otpora. Motoristica je velikom brzinom udarila u njegovo vozilo odnosno očešala je motorom lijevu stranu njegovog vozila te se odbila dalje u prikolicu kamiona. Od siline udarca odletjela je sigurno 10-15 metara u njegovu traku iza njega. Naveo je da je za predmetnu nezgodu okrivljena isključivo motoristica a da protiv njega nije pokrenut prekršajni ni kazneni postupak. Naveo je da nije bio alkoholiziran te da motor nije bio u svojoj traci već u njegovoj prometnoj traci. Također je naveo da je on stao na znak „stop“ i da prilikom uključivanja na cestu nije bilo motora na vidiku već se ona stvorila nakon uključivanja na cestu te je vozila preko 100 km/h te da je kamion bio udaljen nekih 30 m u trenutku uključivanja na cestu.

13. U svom iskazu svjedok CH (osiguranik II. tuženika) je u bitnome navela da su vremenski uvjeti u trenutku štetnog događaj bili dobri i da su uvjeti za vožnju bili dobri te da je bila tekuća kolona i da se ona uključila na magistralu iza kamiona i vozila je za njim. Navela je da navedeni kamion bio s prikolicom i da je na tom dijelu bio ravni dio s vidljivošću većom od kilometra te se odlučila odmah preteći navedeni kamion. Iskazala je da je kamion bio spor i da je bila uzbrdica te je u tijeku pretjecanja primijetila da je s lijeve strane provirio auto i bez zaustavljanja se nastavio uključivati na glavnu magistralu te je još i uzeo širok kut skretanja te je ona pokušala se izmaći ali to nije bilo moguće tako da se zaletjela u njegovu lijevu stranu vozila. Navela je da to drugo vozilo nije vozilo i po drugoj traci ali da je izgledalo da će udariti u kamion koliko široko se uključivao te je bio 20-30 cm od kamiona. Iskazala je da ga je vidjela kada je bila otprilike na sredini prikolice te da je brzina kamiona bila 30-40 km/h a da je ona također vozila tom brzinom te da je tek prilikom pretjecanja ubrzala na oko 60-70 km/h. Navela je da se ne sjeća da je ranije pretjecala Volkswagen Polo i Caddy koji su vozili iza kamiona te da je iza nje vozio njen suprug na svom motoru. Navela je da iz svoje pozicije nije vidjela križanje iz kojeg je došao BMW te da nije vidjela da je na tom dijelu zabrana pretjecanja već da je kasnije bila upoznata s time. Dodatno je navela da je vozilo BMW vidjela na udaljenosti od oko 5 metara od nje. Misli da je ograničenje brzine bilo 60 km/h i da ne može reći je li iza kamiona bilo još jedno vozilo. Nadalje je navela da joj je zbog posljedica prometne nezgode amputirana noga te joj je bila slomljena lopatica i zapešće. Navela je da je tražila naknadu štete te da joj je sporazumno s osiguravajućem društvom utvrđena suodgovornost 50% i da se radi o osiguranju vozila BMW-a, vjerojatno te da je dobila neimovinsku štetu, dok je za motor dobila naknadu štete preko kasko osiguranja.

14. Svjedok BH u svom iskazu je naveo da je vozilo njegovog obrta (kamion) vozio predmetne zgode vozač FH te da sva saznanja ima upravo od FH. Naveo je da je iz tahografa utvrđeno da se njegovo vozilo kretalo dopuštenom brzinom.

15. Svjedok FH je u svom iskazu u bitnome naveo da on upravljao teretnim vozilom u vlasništvu poslodavca AH i to iz smjera Rijeke prema Crikvenici te da su uvjeti bili idealni. Naveo je da je iza sebe uočio tri motora te ga je jedan pokušao zaobići i da je u tom trenutku s njegove lijeve strane sa sporedne ceste izlazilo vozilo BMW te je u retrovizoru vidio da su se motor i to vozilo sudarili. Naveo

Stranica 5 od 12

je da misli da je vozio oko 60 km/h te da je vozilo BMW vidio tek kada se počelo priključivati na glavnu cestu te mu nije poznato je li to vozilo stalo na znaku stop ili ne te se nije mogao izjasniti je li u vrijeme kada je vozilo BMW počelo priključivanje na glavnu cestu, motor već bio na lijevoj strani ili ne odnosno je li bio započeo radnju pretjecanja ili ne.

16. Sud je prihvatio iskaze saslušanih svjedoka, osim u dijelu iskaza svjedoka ĐH i CH, a što će biti obrazloženo nastavno, ali unatoč njihovom saslušanju i dalje je ostala sporna dinamika nastanka prometne nezgode kako bi se mogla utvrditi odgovornost za štetni događaj.

17. Radi utvrđenja spornih činjenica provedeno je prometno vještačenje po stalnom sudskom vještaku Peri Todoroviću koji u svom nalazu i mišljenju, a nakon provedene analize predmetne prometne nezgode naveo da se u trenutku sudara osobno vozilo BMW kretalo brzinom od 12 km/h, a motor brzinom od 90 km/h te je motor bio u pretjecanju teretnog vozila i u cijelosti se kretao ravno po sebi lijevoj prometnoj traci. Ranije i u trenutku sudara s motociklom, teretno vozilo je u raskrižju zadržavalo ravno kretanje a kretalo se brzinom od 57 km/h. Naveo je da bi osiguranik I. tuženika (vozač motornog vozila BMW, ĐH) štetni događaj izbjegao da je zaustavio osobno vozilo na sporednoj cesti (znak „stop“), ispred raskrižja s državnom cestom i da je propustio motocikl da nesmetano prođe budući je za takvu radnju imao ispunjene tehničke preduvjete (vidljivost, preglednost). Nadalje je naveo da bi osiguranica II. tuženika štetni događaj izbjegla da je pretjecanje odgodila i nastavila kretanje iza teretnog vozila osiguranika tužitelja te da je ona vršila pretjecanje u raskrižju preko pune uzdužne crte kolnika, što je nedopustivo, pa da je poštivala prometnu signalizaciju izbjegla bi štetni događaj. Zaključno je utvrdio da je na poluprikolici osiguranika tužitelja nastala totalna šteta u iznosu od 8.169,60 € bez PDV-a odnosno 10.212,00 € s PDV-om.

18. Tužitelj i II. tuženik nisu imali primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka.

19. Prvotuženik je prigovorio nalazu i mišljenju vještaka navodeći da je iz fotodokumentacije očevida PU primorsko-goranska, Rijeka, postaje prometne policije Rijeka, Ministarstva unutarnjih poslova, od 11.10.2020. godine na fotografijama F1, F2, F3, F4, F5, F6,, F8, F9, F10, F15, F18, F19, zabilježenih nekoliko trenutaka nakon prometne nesreće, jasno vidljivo kako se unatoč zaustavljanju ispred raskrižja s državnom cestom na znak “stop“, a poštujući punu zaustavnu crtu, može samo djelomično vidjeti državnu cestu br. 8. s desna, zbog čega je i propisana zabrana pretjecanja u tom dijelu dionice te ukazuje da vozač poštujući znak “stop“ ne može jasno vidjeti promet s desna zbog previsoko postavljene pune zaustavne crte i da je vozaču preglednost i vidljivost dodatno otežana uzimajući u obzir da se radi o silaznom priključku na državnu cestu koji nije okomit na državnu cestu i da se radi o zavoju prema desno i da pregled dodatno priječi vegetacija, koja je na dan prometne nesreće prema fotodokumentaciji izrasla (s obzirom na godišnje doba u kojem se dogodio štetni događaj). Stoga smatra da vozači unatoč poštivanju prometnog znaka nemaju potpun pregled desne strane dionice – koje odlučne činjenice vještak u cijelosti zanemaruje. Također smatra da se u obzir mora uzeti brzina kojom je osiguranica II. tuženika poduzela radnju pretjecanja – akceleracija od pozicije iza kamiona, do pozicije sudara s osobnim vozilom s obzirom na kratki put ubrzanja te da nije razumno očekivati kako bi pri

Stranica 6 od 12

tako naglom ubrzanju osiguranik I. tuženika uopće mogao zapaziti izlijetanje motocikla osiguranice II. tuženika radi prvenstveno radi opstrukcija u videokrugu prilazne ceste. Nadalje navodi da osiguranik I. tuženika ne bi niti mogao vidjeti motocikl osiguranice II. tuženika uzimajući u obzir mrtvi kut teretnog vozila s prikolicom, činjenicu da se osiguranica II. tuženika prema iskazu nije držala propisanog sigurnosnog razmaka te se motocikl zbog svoje veličine vjerojatno poravnao s prikolicom u vidnom polju što motocikl čini neuočljivim.

20. Vještak se podneskom od 21. siječnja 2025. očitovao na navode I. tuženika te je naveo da u slučaju da je I. tuženik koristio snimke vremenski najbliže vremenu štetnog događaja (2019. ili 2022. godina), tada bi uočio da je za osiguranika I. tuženika preglednost iznosila kao na slici 1., odnosno bila je nešto veća od preglednosti koju na temelju Google snimke iz 2024. godine, I. tuženik predočava kao stvarnu preglednost u vrijeme štetnog događaja. Naveo je da je točan navod iz podneska da je zaustavljanjem na zaustavnoj crti, osiguranik I. tuženika samo djelomično mogao vidjeti kolnik državne ceste br.8. (nastavno DC-8) sebi s desne strane. Međutim, vještak navodi da, iz smjera kretanja vozila osiguranika I. tuženika, vozila se u promet po DC-8, uključuju kako desnim, tako i lijevim skretanjem. S položaja s kojega je osiguranik I. tuženika vozilom ušao u raskrižje, ako doista ne vidi (prema podnesku) kretanje vozila po bližoj traci DC-8, onda isto tako ne vidi niti vozila koja se pravilno kreću po sebi pripadajućoj desnoj prometnoj traci DC-8. Dakle, vozila u lijevim skretanju iz smjera kretanja vozila osiguranika I. tuženika, u raskrižje ulaze bez da su njihovi vozači uvjereni da to mogu učiniti na siguran način te zaključno navodi da zbog okolnosti navedenih u podnesku, hipotetički gledano, sudar s vozilima koja se kreću tehnički pravilno po desnoj prometnoj traci DC-8, je također realno moguć. No, navodi da osiguranik I. tuženika s vozilom započeo ulaziti u raskrižje (pokrenuo je vozilo) 2, 65 s prije trenutka sudara s motociklom te da je očito osiguranik I. tuženika ranije pokrenuo vozilo nego je osiguranica II. tuženika poduzela pretjecanje te da u trenutku pokretanja vozila, osiguranik I. tuženika nije mogao vidjeti motocikl niti na lijevoj niti na desnoj prometnoj traci DC-8, već ga je mogao vidjeti na lijevoj prometnoj traci (desno na 20 m) u vremenu od 0,43 s nakon pokretanja vozila. Njegovo vozilo se tada kretalo brzinom od 2 km/h pa da je tada (kada je objektivno mogao vidjeti motocikl) poduzeto intenzivno kočenje, kočenjem bi ostvario usporenje vozila te bi vozilo zaustavio na 0,8 m ispred ruba ceste s prednošću prolaska. Dakle osiguranik I. tuženika bi pravodobnom reakcijom uspio izbjeći štetni događaj, jer pri pravodobnoj reakciji ne bi niti nastupio na kolnik DC-8.

21. Na ročištu održanom 28. travnja 2025. vještak je i usmeno iznio svoj nalaz i mišljenje te je naveo da je slika 1 u očitovanju od 23. siječnja 2025. samo paralela za fotografije koje je u svom podnesku podnio I. tuženik. Naveo je da se u njegovom podnesku radi o fotografijama koje su snimljene oko 4 godine nakon štetnog događaja pa ova paralela koju je izveo samo pokazuje da se u pogledu preglednosti ceste slike iz Google Mapsa ne mogu koristiti, naprosto iz razloga što je glava vozača na sporednoj cesti udaljena oko 1,20 do 1,40 metara iznad podloge. Kamera googlea se nalazi na krovu osobnog vozila i udaljena je iznad podmorja oko 2,5 metara pa preglednost sa mjesta vozača u vozilu i onoga što je snimljeno kamerom googlea nije ista i u tom smislu se ne može pouzdano koristiti. Također je naveo da je podatak o nepreglednosti raskrižja preuzet iz zapisnika o očevidu te da ako se razmatra definicija raskrižja onda je raskrižje kao takvo bilo pregledno. Kada je vještaku predočena fotografija oznake F2 iz dokumentacije predane od strane MUP-

Stranica 7 od 12

a, vještak je naveo da je obveza osiguranika I. tuženika bila zaustaviti vozilo na zaustavnoj crti koja se nalazi iznad ruba ceste s prednošću prolaska. Međutim nakon toga mogao je pokrenuti vozilo ali dok nije bio siguran nije niti smio vozilom ući u raskrižje. Dolaskom do ruba ceste s prednošću prolaska, vozilo osiguranika I. tuženika se kretalo brzinom od oko 8 km/h. Da je tada stao, a mogao je, mogao je sebi s desne strane na oko nepunih 22 metra vidjeti vozilo osiguranice II. tuženika u kretanju po sebi lijevoj prometnoj traci. Da je ostao stajati i propustio motocikl da nesmetano prođe izbjegao bi predmetni štetni događaj. Naime, u trenutku kada je okretanjem glave mogao vidjeti motocikl u dolasku on se kretao brzinom od oko 75 km/h i kao što je rečeno od mjesta sudara je bio udaljen nepunih 22 metra. Kako je mogao vidjeti motocikl na ovoj udaljenosti da je ostao stajati ispred raskrižja i propustio motocikl da, iako nepravilno prođe kroz raskrižje osiguranik I. tuženika bi na taj način izbjegao štetni događaj.

22. Sud je nalaz i mišljenje sudskog vještaka ocijenio nepristranim, jasnim, logičnim, argumentiranim i izrađenim u skladu s pravilima struke, a izrađen je temeljem dokumentacije i raspoloživih podataka koji prileže spisu, pa ga je kao takvog u cijelosti prihvatio.

23. Ovaj sud nije poklonio vjeru iskazu svjedoka ĐH u dijelu gdje je naveo da je stao na znak stop, te je pogledao prvo u lijevo pa zatim desno pa ponovno lijevo te se obzirom da nije bilo vozila, uključio na magistralu, budući da je njegov iskaz u tom dijelu u suprotnosti s nalazom i mišljenjem vještaka kao i iskazu svjedoka DH u dijelu u kojem je navela da nije vidjela da je na tom dijelu zabrana pretjecanja, budući da iz nalaza i mišljenja vještaka kao i priloženih fotografija sasvim razvidno proizlazi da je na tom dijelu ceste bila puna crta koja predstavlja upravo zabranu pretjecanja.

24. Slijedom navedenog iz izvedenih dokaza a posebno na temelju predmetnog nalaza i mišljenja vještaka, ovaj sud je utvrdio da je za predmetni štetni događaj postoji suodgovornost osiguranika I. tuženika i osiguranika II. tuženika i to na način da je osiguranik I. tuženika suodgovoran u omjeru od 70 %, a osiguranik II. tuženika u omjeru od 30%.

25. Naime, u konkretnom slučaju budući da je vještak utvrdio da je osiguranik I. tuženika odnosno vozač vozila BMW mogao izbjeći štetni događaj da je zaustavio osobno vozilo na sporednoj cesti (znak „stop“), ispred raskrižja s državnom cestom i da je propustio motocikl da nesmetano prođe budući da je za takvu radnju imao ispunjenje tehničke preduvjete (vidljivost i preglednost),to je osiguranik I. tuženika prije započinjanja radnje uključivanja u promet odnosno na glavnu cestu mogao uočiti nadolazeće vozilo osiguranika II. tuženika pa da je odustao od radnje uključivanja u promet i prepustio vozilo osiguranika II. tuženika koje se kretalo glavnom cestom, do sudara ne bi došlo. Iz navedenog je nesporno sud utvrdio da postoji odgovornost osiguranika I. tuženika budući da je osiguranik I. tuženika postupio u suprotnosti sa stavkom 4. čl. 57. i člankom 43. st. 1. i 2. Zakona o sigurnosti prometa na cestama ("Narodne novine" br. 67/2008, 48/2010, 74/2011, 80/2013, 158/2013, 92/2014, 64/2015, 108/2017, 70/2019 i 42/2020 - dalje ZSPC), a koje postupanje je u izravnoj uzročno posljedičnoj vezi sa štetnim događajem.

26. Nadalje, iz izvedenih dokaza također proizlazi da je osiguranik II. tuženika iako se kretao cestom s prednošću prolaska, pretjecao vozilo preko pune crte i to skoro u

Stranica 8 od 12

samom raskrižju. No, sama činjenica da je osiguranik II. tuženika pretjecao preko pune crte te se vozio brzinom većom od dopuštene a što je nesporno prometni prekršaj, u postupku naknade štete, sama po sebi ne dovodi automatizmom do odgovornosti ili suodgovornosti za štetni događaja, već je potrebno utvrditi je li navedeni prekršaj u uzročno posljedičnoj vezi sa štetnim događajem odnosno utvrditi je li takva radnja utjecala na nastanak štetnog događaja ili obujam štete. Stoga prema mišljenju ovog suda u situaciji kao što je ova, kada postoji apsolutna mogućnost izbjegavanja sudara u slučaju da je osiguranik II. tuženika odgodio pretjecanje preko pune crte, a što znači i apsolutnu mogućnost izbjegavanja nastanka štete uopće, postoji i suodgovornost osiguranika II. tuženika, budući da do štete uopće ne bi došlo da nije bilo ne samo nepropisne radnje vozača vozila BMW, već do štete ne bi došlo i da nije bilo i nepropisne radnje osiguranika II. tuženika, odnosno pretjecanja u raskrižju preko pune uzdužne crte kolnika.

27. Imajući u vidu odredbu čl. 58. st. 1. i st. 2. ZSPC-a, kojima je propisano da vozač koji se približava raskrižju mora voziti s povećanim oprezom koji odgovara prometnim uvjetima na raskrižju i da je vozač dužan na dovoljnoj udaljenosti pred raskrižjem vozilom zauzeti položaj na onoj prometnoj traci kojom mora proći kroz raskrižje kao i odredbu čl. 51. ZSPC-a kojom se od sudionika u prometu očekuje da je dužan prilagoditi brzinu kretanja vozila uvjetima, tako da vozilo može pravodobno zaustaviti pred svakom zaprekom koju, u konkretnim uvjetima, može predvidjeti, a budući da je prema mišljenju ovog suda, osiguranik II. tuženika nailazio na raskrižje, to se prvenstveno trebao kretati u svojoj traci, a ne započinjati radnju pretjecanja preko pune crte i u raskrižju te je također trebao voziti s povećanim oprezom (čl. 58. st. 1. ZSPC-a), pa kada to nije učinio već je postupio suprotno odredbama čl. 58. st. 1. i 2. ZSPC-a, tada je morao i trebao sukladno odredbi čl. 51. ZSPC-a, prilagoditi brinu kretanja tako da vozilo može pravodobno zaustaviti pred svakom zaprekom koju, u konkretnim uvjetima, može predvidjeti, budući da je prema stavu ovog suda u konkretnim uvjetima, mogao i trebao predvidjeti mogućnost eventualnog uključivanja vozila sa sporedne ceste. Slijedom navedenog, ovaj sud je utvrdio da je i osiguranik tuženika suodgovoran za predmetni štetni događaj.

28. No, budući da je prema stavu ovog suda "ključni" događaj koji je doveo do predmetnog štetnog događaja, radnja osiguranika I. tuženika koji je ušao svojim vozilom na cestu koja je prometnim znakom označena kao cesta s prednošću prolaska bez da se zaustavio i bez da je propustio sva vozila koja se kreću tom cestom pa tako i vozilo osiguranika II. tuženika, to je sud utvrdio da je omjer suodgovornosti osiguranika I. tuženika 70%, a osiguranika II. tuženika 30%.

29. Iz nalaza i mišljenje vještaka ovaj sud je utvrdio i visinu štete i to u iznosu od 10.212,00 € s PDV-om pa budući da je tužitelj potraživao iznos od 9.013,33 €, to je sud odlučujući sukladno odredbi čl. 2. ZPP-a, u granicama postavljenog tužbenog zahtjeva, a polazeći od utvrđenog omjera suodgovornosti odlučio da je I. tuženik dužan naknaditi tužitelju iznos od 6.309,33 € (70% od iznosa 9.013,33 €), a II. tuženik iznos od 2.703,99 € (30% od iznosa 9.013,33 €), kako je odlučeno u točki I. i II. izreke.

30. Sud je odbio prijedlog tužitelja za izvođenjem dokaza saslušanjem djelatnika MUP- a koji su vršili očevid predmetne prometne nesreće, te sačinili Zapisnik o očevidu i skicu lica mjesta na okolnost zatečenog stanja, budući da navedena okolnost nije

Stranica 9 od 12

bila sporna, kao i da sud službenim putem provjeri osiguranja putem Hrvatskog ureda za osiguranje i Ministarstva unutarnjih poslova te da sud službenim putem pribavi predmetne police i uvjeta službenim putem, budući da pasivna legitimacija nije bila sporna. Sud je odbio i dokaz da službenim upitom Agram banci na okolnost izvršenih uplata, te financijsko vještačenje na okolnost izvršenih plaćanja/kompenzacije budući da je navedeno bilo moguće utvrditi iz isprava u spisu. Nadalje sud je odbio i dokaz za saslušanjem ugovaratelja osiguranja na okolnost sklapanja police kasko osiguranja, plaćanja premije osiguranja, isplate po predmetnoj prometnoj nezgodi budući da te okolnosti nisu bile sporne te je također odbio i financijsko vještačenje na okolnost plaćanja premije po polici kasko osiguranja br. 03068000004459 jer ni ta okolnost nije bila sporna i zaključno sud je odbio i prijedlog II. tuženika za provođenom novog prometnog vještačenja na okolnost dinamike nastanka štetnog događaja budući da u nalazu vještaka Pere Todorovića nije bilo proturječnosti ili nedostataka, niti se pojavila osnovana sumnja u pravilnost danog mišljenja, to je ovaj sud smatrao da nisu ispunjeni uvjeti iz odredbe čl. 261. st. 2. ZPP-a.

31. Ovdje se napominje da se u konkretnom slučaju ne radi o nedjeljivoj obvezi iz odredbe čl. 64. ZOO-a, a niti se radi o ugovornoj ili zakonskoj solidarnosti, a niti je riječ o zahtjevu za naknadu štete od strane treće osobe, već upravo suprotno u konkretnom slučaju se radi o djeljivoj obvezi te o zahtjevu za naknadu štete od strane jednog od vlasnika vozila to svaki od vlasnika vozila u slučaju kada je šteta prouzročena pogonom dvaju ili više vozila, sukladno odredbi čl. 1072. ZOO-a, odgovara razmjerno stupnju svoje krivnje pa stoga ne postoji solidarna odgovornost I. i II. tuženika za štetni događaj. (točka III. izreke)

32. Budući da tuženici nisu ispunili svoju novčanu obvezu po dospijeću, osim glavnice, dužan je platiti i zatezne kamate u skladu s odredbom članka 29. st. 1. i 2. ZOO-a, a koja se odnosi na ostale odnose.

33. Člankom 12. st. 4. ZOOP-a propisano je da u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete ili nespornog iznosa naknade štete, u roku iz stavka 1. ovoga članka, oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, odnosno uz dužni nesporni iznos naknade štete ima pravo i na isplatu iznosa kamate, i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Budući da u odnosu na I. tuženika iz isprava u spisu proizlazi da je tužitelj prije slanja opomene od 24. lipnja 2022 (list 9 spisa), podnio zahtjev prema I. tuženiku 31. ožujka 2021. (list 11 spisa) to u odnosu na I. tuženika zatezne kamate teku od 31. ožujka 2021. a prema II. tuženiku 24. lipnja 2022. (list 15 spisa) budući da u spisu ne prileži drugi zahtjev osim navedene opomene upućene Triglav osiguranju d.d. koje je korespodent u odnosu na strana osiguravajuća društva iz Republike Slovenije pa se stoga podnošenjem odštetnog zahtjeva Triglav osiguranju d.d., smatra da je podnesen i zahtjev prema II. tuženiku. Stoga u odnosu na II. tuženika tužitelj ima pravo na zatezne kamate od 24. lipnja 2022. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točkama I., II. i IV. izreke. (tako i VSRH, Rev-550/14, Rev-934/14, Rev x-1171/17, Rev-1052/13, Rev i Rev-323/18 od 9. lipnja 2021.).

34. Budući da tužitelj nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog čega nisu nastali posebni troškovi, to su tuženici dužni naknaditi tužitelju troškove ovog postupka u smislu odredbe čl. 154. st. 5. i čl. 155. ZPP-a.

Stranica 10 od 12

35. Tužitelj ima pravo na naknadu troška na ime naknade za zastupanje po odvjetniku u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine": broj 138/23, nastavno: Tarifa“) za pristup na ročišta održana 6. rujna 2023., 11. siječnja 2024., 14. veljače 2024, 15. svibnja 2024., 3. lipnja 2024. i 28. travnja 2025. u iznosu od 200,00 € za svako od navedenih ročišta (Tbr. 9. t. 1. Tarife), kao i za pristup na ročište održano 13. ožujka 2025. u iznosu od 100,00 € (Tbr. 9. t. 2. Tarife) kao i za sastav podnesaka od 12. listopada 2022. (tužba) i podneska od 18. rujna 2024.. (očitovanje na nalaz i mišljenje) u iznosu od 200,00 € za svaki do navedenih podnesaka (Tbr. 8. t 1. Tarife), kao i za sastav podneska od 28. ožujka 2024. u iznosu od 50,00 € (Tbr. 8. t. 4. Tarife) što sve skupa uvećano za PDV iznosi 2.187,50 €. Također, tužitelju pripada i sudska pristojba na tužbu u iznosu od 68,29 € u skladu s Tar. br. 1. Tarife sudskih pristojbi koje su sastavni dio Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj: 118/18 i 51/23 - dalje ZSP), kao i trošak provedenog vještačenja u iznosu od 400,00 € te trošak prijevoda po ovlaštenom sudskom tumaču u iznosu od 174,21 € i 572,41 €. Dakle, tuženici su dužni naknaditi tužitelju troškove postupka u sveukupnom iznosu od 3.402,41 € (točka V. izreke).

36. Sud je odbio tužiteljev zahtjev za naknadu troška za pristup na ročište održano 13. ožujka 2025. preko dosuđenog iznosa od 100,00 € pa do traženog iznosa od 200,00 € budući da se na navedenom ročištu raspravljalo samo o procesnim pitanjima pa tužitelj ima pravo na 50% nagrade. Jednako tako sud je odbio tužiteljev zahtjev za naknadu troška „zamjeničkog zastupanja“ u iznosu od 210,00 € na ročištu održanom 15. veljače 2025. budući da je sud već priznao tužitelju trošak pristupa na navedeno ročište. Slijedom navedenog, odbijen je kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu parničnih troškova u iznosu od 397,50 € (točka VI. Izreke).

37. O zateznim kamatama na trošak parničnog postupka odlučeno je primjenom odredbe članka 151. st. 3. ZPP-a i članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021 – ZOO) i to uzimajući u obzir stopu koja se odnosi na ostale odnose.

Zagreb, 9. lipnja 2025.

Sudac:

Josip Bilić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u roku od 15 dana od dana kada se smatra da joj je dostava presude obavljena (za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), odnosno u roku od dana po primitku presude (za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje), a podnosi se putem ovog suda u dva primjerka za sud i po jedan za svaku protivnu stranku

Stranica 11 od 12

DNA

- tužitelju po pun uz nalog za sudsku pristojbu na presudu u iznosu od 136,59 €

- I. tuženiku po pun.

- II. tuženiku po pun.

Stranica 12 od 12