Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-1106/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, po sutkinji Ljiljani Banac, u pravnoj stvari tužitelja CG, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupaju punomoćnici Željko Lubina i Jelena Mandarić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Lubina i Čutura j.t.d. Split, protiv tuženika Republike Hrvatske OIB: 52634238587, koga zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Splitu, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog suda u Splitu od 3. travnja 2025., poslovni broj Pn-17/2024-10, 9. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tužitelja se odbija kao neosnovana, dok se žalba tuženika odbija kao djelomično neosnovana i uvažava kao djelomično osnovana pa se presuda Općinskog suda u Splitu od 3. travnja 2025., poslovni broj Pn-17/2024-10:

a) potvrđuje u pobijanom usvajajućem dijelu kojim je naloženo tuženiku da tužitelju na ime naknade neimovinske štete isplati iznos od 111,48 EUR-a s zateznim kamatama tekućim od 10. travnja 2020. do isplate i to za razdoblje od 10. travnja 2020. pa do 31. prosinca 2022., po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do 30. prosinca 2023.g. prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 31. prosinca 2023.g. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, kao i u pobijanom odbijajućem dijelu za iznos od 630,87 EUR-a s zateznim kamatama,

b) preinačava u pobijanom usvajajućem dijelu kojim je naloženo tuženiku da tužitelju isplati na ime neimovinske štete iznos od 293,52 EUR-a s pripadajućim zateznim kamatama te odluci o trošku i sudi:

Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja kojim od tuženika potražuje na ime naknade neimovinske štete isplatu iznosa od 293, 52 EUR-a s pripadajućim zateznim kamatama.

Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 77,82 EUR-a zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja (3. travnja 2025.) pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak žalbe u iznosu od 93,75 EUR-a u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda je odlučeno:

"I Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587, u roku od 15 dana isplatiti tužitelju CG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 405,00 eura sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od 10. travnja 2020. pa do isplate, i to za razdoblje od 10. travnja 2020. pa do 31. prosinca 2022., po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do 30. prosinca 2023.g. prema stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 31. prosinca 2023.g. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok se zahtjev tužitelja odbija u dijelu kojim traži isplatu više zatraženih zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos od 405,00 eura te u dijelu kojim traži isplatu iznosa od 630,87 eura (preko dosuđenog iznosa od 405,00 eura do iznosa od 1035,87 eura) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos od 210,29 eura od 11. srpnja 2010., na iznos od 210,29 eura od 4. kolovoza 2010. te na iznos od 210,29 eura od 22. kolovoza 2010. pa do isplate.

II Nalaže se tuženiku, u roku od 15 dana, naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 276,37 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od presuđenja (3. travnja 2025.) pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine."

2. Ovu presudu pravovremeno podnesenim žalbama pobijaju tužitelj u odbijajućem dijelu a tuženik u usvajajućem dijelu u odnosu na glavnu stvar (točka I. izreke) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, kao i u odluci o parničnom trošku (točka II. izreke), s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu odluku preinači u smislu žalbenih navoda, odnosno da pobijanu presudu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traže trošak.

3. Odgovori na žalbu nisu podneseni.

4. Žalba tužitelja nije osnovana, dok je žalba tuženika djelomično osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu kao i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud je utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje ZPP), na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP-a).

6. S obzirom da se tužbeni zahtjev odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 1.320,00 EUR-a radi se o sporu male vrijednosti u smislu odredbe čl. 458. st. 1. ZPP-a. Prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP-a presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz čl. 354. st. 2. t. 3. ZPP-a. Dakle, u sporovima male vrijednosti se presuda ne može pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, što znači da je drugostupanjski sud kod odlučivanja o žalbi vezan za činjenični supstrat spora koji je utvrdio prvostupanjski sud.

7. Nisu osnovani žalbeni navodi tuženika da je počinjena bitna povreda odredbe parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a. Suprotno navodima žalbe pobijana presuda sadrži jasne i valjane razloge o svim odlučnim činjenicama koje imaju podlogu u izvedenim dokazima te se presuda može ispitati, kao i razloge o svim prigovorima, u obrazloženju presude iznesene su činjenice koje su stranke iznijele te je obrazloženo koje je dokaze sud izveo i što je dokazivanjem utvrđeno, a navedeno je i koje je materijalno pravo sud primijenio.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja da mu tuženik nadoknadi štetu koju je pretrpio zbog neutemeljenog boravka u pritvoru 10. srpnja 2010., 3. kolovoza 2010. i 21. kolovoza 2010. u iznosu 1.035,87 EUR-a s pripadajućim zateznim kamatama do isplate.

9. Iz spisa predmeta i proizlaze slijedeća činjenična utvrđenja:

- da je tužitelj bio optužen za kazneno djelo ubojstva iz članka 90. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj 110/97., 27/98., 50/00., 129/00., 84/05., 51/01., 111/03., 190/03., 105/04., 71/06. i 110/07.) te je protiv njega pred Županijskim sudom u Splitu pod poslovnim brojem K-13/18 vođen kazneni postupak u kojem je presudom od 16. listopada 2018. pravomoćno oslobođen optužbe,

- da je tužitelj bio u pritvoru od 9. veljače 2010. do 2. srpnja 2013., odnosno ukupno 1240 dana,

- da se tužitelj 10. travnja 2020. obratio zahtjevom za mirno rješenje spora Ministarstvu pravosuđa Republike Hrvatske sukladno članku 495. stavak 2. Zakonu o kaznenom postupku (Narodne novine broj 110/97., 27/98., 58/99., 112/99., 58/02., 143/02. i 115/06. – dalje: ZKP/97) čime je ispunjena procesna pretpostavka za podnošenje tužbe,

- da je tužitelj u zahtjevu za mirno rješenje spora za svaki dan koji je proveo u pritvoru zatražio isplatu iznosa od 500,00 kuna, odnosno 66,36 eura po danu s zateznom kamatom koja teče na svaki pojedini iznos od dana provedenog u pritvoru do isplate,

- da je Ministarstvo pravosuđa u dopisu KLASA: UP/I-702-03/20-01/52 od 2. veljače 2023. odgovorilo na zahtjev tužitelja i priznalo mu štetu u iznosu od 46.078,40 eura za ukupno 1240 dana što po danu iznosi 37,16 eura.

10. Na temelju tako utvrđenih činjenica te uzimajući u obzir iskaz tužitelja prvostupanjski sud je zaključio da tužitelju na temelju članka 480. stavak 1. u vezi članka 1100. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22.,156/22. i 155/23. – dalje: ZOO/05) pripada naknada neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti u iznosu 135,00 EUR-a po danu ili ukupno 405,00 EUR-a zbog neutemeljenog boravka u pritvoru, a da je neosnovan ostatak tužbenog zahtjeva u iznosu 630,87 EUR-a.

11. Tuženik u žalbi navodi da je tražbina tužitelja zastarjela budući je zahtjev za mirno rješenja spora tužitelj podnio 10. travnja 2020., da je tužbe mogao podnijeti protekom roka od tri mjeseca, dakle najkasnije do 10. srpnja 2020., a kako je tužbe podnio tek 07. odnosno 8. siječnja 2024., to je protekao zastarni rok od tri godine i tražbina tužitelja je u cijelosti zastarjela.

12. Člankom 477. stavak 1. ZKP/97 propisano je da pravo na naknadu štete zastarijeva za tri godine od dana pravomoćnosti prvostupanjske presude kojom je okrivljenik oslobođen optužbe ili kojom je optužba odbijena, odnosno pravomoćnosti prvostupanjskog rješenja kojim je postupak obustavljen, a ako je u povodu žalbe rješavao viši sud - od dana primitka odluke višeg suda.

13. Člankom 477. stavak 2. ZKP/97 propisano je da se oštećenik prije podnošenja tužbe za naknadu štete dužan obratiti sa svojim zahtjevom Ministarstvu pravosuđa radi postignuća nagodbe o postojanju štete te vrsti i visini naknade.

14. Tužitelj je odluku Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Kž-679/18 od 17. prosinca 2019. zaprimio 3. siječnja 2020., te je 10. travnja 2020. podnio zahtjev za mirno rješenje spora, tj. postupio je u skladu s člankom 477. stavak. 2. ZKP/97.

16. Člankom 478. stavak 1. ZKP propisano je da ako zahtjev za naknadu štete ne bude prihvaćen ili o njemu ne bude odlučeno u roku od tri mjeseca od podnošenja zahtjeva, oštećenik može kod nadležnog suda podnijeti tužbu za naknadu štete.

15. Člankom 478. stavak 2. ZKP/97 propisano je da dok traje postupak iz stavka 1. ovog članka, ne teče zastara predviđena u članku 481. stavku 1. ovoga Zakona.

16. Člankom 238. stavak 2. ZOO/05 propisano je da ako je zastara počela teći prije nego što je nastao uzrok koji je zaustavio njezin daljnji tijek, ona nastavlja teći kad prestane taj uzrok, a vrijeme koje je isteklo prije zastoja računa se u zakonom određeni rok za zastaru.

17. Dakle, članak 478. stavak 2. ZKP/97 jasno propisuje da podnošenje zahtjeva za mirno rješenje spora ima za posljedicu zastoj zastarijevanja, a koje su posljedice zastoja na računanje rokova zastare propisuje citirani članak 238. stavak 2. ZOO/05.

18. Slijedom tih odredbi proizlazi da zastarijevanje koje je počelo teći prije nego je tužitelj podnio zahtjev za mirno rješenje spora, a koji je zahtjev zaustavio daljnji tijek zastare, nastavilo je teći po proteku tri mjeseca od podnošenja zahtjeva (ovakvo pravno shvaćanje zauzeto je u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr 1081/13-2 od 3. siječnja 2017. i odluci Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-660/2024 od 15. svibnja 2024.).

19. U okolnostima konkretnog slučaja to znači da je zastara počela teći 3. siječnja 2020. (kada je tužitelj zaprimio odluku kojom je pravomoćno oslobođen optužbe), do zastoja zastare došlo je 10. travnja 2020. (kada je tužitelj podnio zahtjev za mirno rješenje spora) i zastara je nastavila teći 10. srpnja 2020. (nakon što je protekao rok od 3 mjeseca iz članka 478. stavak 1. ZKP/97). Prema tome, zastara je nastupila 3. travnja 2023., a tužitelj je tužbe podnio 7. odnosno 8. siječnja 2024.

20. Međutim, kako nije sporno da je tuženik dopisom od 2. veljače 2023. djelomično priznao zahtjev tužitelja za iznos od 37,16 EUR-a po danu, to je za taj iznos, sukladno članku 240. stavak 1. ZOO/05, nastupio prekid zastare, koja je ponovno počela teći od dana priznanja, dakle od 2. veljače 2023. (čl. 245. st. 2. ZOO/05), pa za taj iznos od 37,16 EUR-a po danu ili ukupno 111,48 EUR-a tražbina tužitelja nije zastarjela.

21. Dakle, zastarjela je tražbina tužitelja u preostalom dijelu zahtjeva koji je dosuđen prvostupanjskom presudom (u iznosu 293,52 EUR-a s zateznima kamatama tekućim od 10. travnja 2020.), pa je u tom dijelu osnovana žalba tuženika da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo.

22. Slijedom navedenoga, valjalo je na temelju članka 368. stavak 1. ZPP-a odbiti žalbu tužitelja u cijelosti a djelomično odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi dio točke I. izreke pobijane presude za iznos od 111,48 EUR-a sa zateznim kamatama koje teku od 10. travnja 2020. do isplate i odlučiti kao pod točkom I. a) izreke, dok je u preostalom dijelu za iznos od 293,52 EUR-a s pripadajućim zateznim kamatama valjalo zbog nastupa zastare preinačiti dio točke I. izreke i na temelju članka 373. točka 3. ZPP-a odbiti zahtjev tužitelja kao neosnovan i odlučiti kao pod točkom I. b) izreke.

22.1. S obzirom da je prvostupanjska presuda djelomično preinačena to je valjalo odlučiti o parničnom trošku, pa je tako tužitelju koji je u parnici uspio s 10,7 % valjalo priznati trošak u ukupnom iznosu od 77,82 EUR-a na temelju odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a i čl. 166. st. 2. ZPP-a i odlučiti kao pod točkom I. b) izreke.

23. Kako je tuženik s žalbom uspio djelomično (75%) to mu je priznat trošak u iznosu od 93,75 EUR-a i odlučeno kao pod točkom II. izreke (čl. 166. st. 2. ZPP-a).

Osijek, 9. lipnja 2025.

Sutkinja

Ljiljana Banac