Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Osijek, Europska avenija 7
Poslovni broj Gž-1177/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Osijeku, po sucu Svjetlani Tolj, u pravnoj stvari 1. tužitelja HF, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i 2. tužitelja ZF, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Filip Gradišek, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Erste&Steiermarkische bank d.d., sa sjedištem u Rijeci, Jadranski trg 3 a, OIB 23057039320, koga zastupa punomoćnica Dora Hanžeković Žuža, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Hanžeković & Partneri Zagreb, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv rješenja Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj P-102/2025-18 od 7. travnja 2025., 9. lipnja 2025.,
r i j e š i o j e
I. Žalba tuženika uvažava se kao osnovana, ukida rješenje Općinskog suda u Koprivnici poslovni broj P-102/2025-18 od 7. travnja 2025. i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovni postupak.
II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja riješeno je:
"Odbija se prigovor tuženice Erste&Steiermärkische Bank d.d., Rijeka, Jadranski trg 3/a, OIB: 23057039320, mjesne nenadležnosti ovog suda, kao neosnovan."
2. Ovo rješenje pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 142/22 i 155/23 - dalje: ZPP), s prijedlogom da se ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak, podredno preinači sukladno žalbenim navodima. U žalbi ukazuje na postojanje bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. i toč. 11. ZPP-a. Zahtijeva trošak sastava žalbe.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je osnovana.
5. Ispitujući pobijano rješenje suda prvog stupnja, postupak koji je prethodio, kao i žalbene navode tuženika, ovaj sud je utvrdio da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, na koju u žalbi ukazuje tuženik.
6. Iz spisa predmeta proizlazi da je prednica 1. tužitelja HF i 2. tužitelja ZF (dalje: tužitelji) protiv tuženika podnijela tužbu radi utvrđenja ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu broj [broj kredita] zaključenog 14. lipnja 2007. (dalje: Ugovor) i isplate preplaćenih iznosa temeljem ništetnih ugovornih odredbi.
7. U odgovoru na tužbu tuženik je, prije upuštanja u raspravljanje o glavnoj stvari, istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti pozivajući se na odredbu čl. 14. Ugovora kojom odredbom je za slučaj spora ugovorena nadležnost suda u mjestu sjedišta banke i na odredbe čl. 46. i 48. ZPP-a
8. Sud prvog stupnja je prigovor tuženika odbio uz obrazloženje da je prorogacijska klauzula nepoštena i ništetna na temelju odredbe čl. 81. i čl. 83. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03, 46/07 i 79/07- dalje ZZP/03) i odredbi Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 19/22 i 59/23) kojim je implementirana Direktiva Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim odredbama potrošačkih ugovora te se na taj način hrvatsko zakonodavstvo usuglasilo s pravnom stečevinom Europske unije na području zaštite potrošača. Nadalje, sud prvog stupnja poziva se na odredbe čl. 59. ZPP-a i čl. 19.l st. 1. Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 75/09, 112/12, 143/13, 147/13, 9/15, 78/15, 102/15 i 52/16 - dalje ZPK).
9. Zaključak je suda prvog stupnja da je u konkretnom slučaju Ugovor sklopljen na unaprijed formuliranom obrascu pa se temeljem zakonske presumpcije ima uzeti da se radi o unaprijed formuliranim ugovornim odredbama o kojima stranke nisu pregovarale te tužitelji nisu imali nikakvog utjecaja na njihov sadržaj. Osim toga, sud u Rijeci, čija je mjesna nadležnost određena ugovorom je od prebivališta tužitelja udaljen oko 220 kilometara pa odredba Ugovora o mjesnoj nadležnosti predstavlja nepoštenu ugovornu odredbu o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo i koja je sročena od strane tuženika sa svrhom da se nadležnost za sve sporove iz ugovora povjere sudu njegovog sjedišta te se time ostvari pogodnost i smanje troškovi. Uzimajući u obzir udaljenost mjesta prebivališta tužitelja od suda čija je nadležnost ugovorena, takva ugovorna odredba bi tužiteljima izazvala dodatne troškove dolaska na sud i ulaganje dodatnog vremena, a time i znatnu neravnotežu u procesnopravnom položaju ugovornih stranaka, iz čega proizlazi da među strankama nije sklopljena valjana prorogacijska klauzula u smislu odredbe čl. 70. st. 1. do 4. ZPP-a.
10. U vrijeme zaključenja predmetnog Ugovora o kreditu 14. lipnja 2007. na snazi je bio ZZP/03.
11. U odnosu na žalbeni navod tuženika da se nepoštenost odredbe ugovora o kreditu, a time i njezina ništetnost može ispitivati samo u kontradiktornom postupku, iz spisa predmeta je razvidno da je strankama omogućeno raspravljanje po istaknutom prigovoru mjesne nenadležnosti. Naime, tužitelji su izabrali sud pred kojim žele ostvarivati zaštitu svojih prava i interesa, tuženik je istaknuo prigovor mjesne nenadležnosti povodom kojeg je tužiteljima omogućeno da se o istom prigovoru izjasni, pa suprotno žalbenim navodima nije počinjena bitna povreda postupka iz čl. 354. st. 2. toč.6. ZPP-a.
12. U pravu je tuženik kada ističe da sud prvog stupnja nije utvrdio sve relevantne činjenice kako bi mogao zaključiti da je navedena odredba o prorogaciji nadležnosti ništetna i da je ona kao takva dovela do znatne neravnoteže u pravima i obvezama stranaka na štetu tužitelja, te je činjenično stanje za sada nepotpuno utvrđeno pa je i materijalno pravo eventualno pogrešno primijenjeno.
13. Prije svega valja istaknuti kako činjenica da se o pojedinoj odredbi potrošačkog ugovora nije pojedinačno pregovaralo, sama po sebi ne čini takvu odredbu nepoštenom, odnosno ništetnom, već ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo mora biti takva da, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Ovo stoga, jer bi ugovorna odredba kojom se ugovara mjesna nadležnosti eventualno bila nepoštena odredba kada bi kao takva pretjerano ograničavala pravo potrošača na djelotvornu sudsku zaštitu ili izvršavanje prava sukladno Direktivi Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima.
14. U Zaključku predsjednika građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 5. studenog 2020. zauzet je stav u odnosu na pitanje smatra li se nepoštenom odredba ugovora o kreditu o prorogaciji mjesne nadležnosti, koji glasi „Prorogacijska klauzula (o mjesnoj nadležnosti) u korist registriranog sjedišta banke, je klauzula o kojoj se nije posebno pregovaralo a ista je ništetna ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača imajući u vidu vrijednost predmeta spora, udaljenost između prebivališta tužitelja (potrošača) i sjedišta tuženika (banke), mogućnost dolaska na sud (u mjeri da taj trošak i način dolaska stranku odvrati od bilo kakvog prigovora ili pravnog lijeka ili tužbe), opće imovno stanje potrošača, te ostale relevantne okolnosti koje predstavljaju questio facti.“
15. Dakle, u konkretnom slučaju da bi se navedena odredba o prorogaciji nadležnosti smatrala ništetnom potrebno je utvrditi da se o toj odredbi nije pojedinačno pregovaralo i da ona suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a što sud prvog stupnja može ocijeniti samo nakon saslušanja tužitelja, a radi utvrđenja udaljenosti između prebivališta tužitelja i sjedišta tuženika, mogućnost dolaska na sud, općeg imovnog stanja tužitelja, te ostalih relevantnih činjenica zbog kojih bi došlo do znatne neravnoteže u pravima i obvezama stranaka na štetu tužitelja.
16. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja će zakazati ročište na kojem će saslušati tužitelje u odnosu na sve ukazane relevantne okolnosti, nakon čega će ponovno odlučiti o prigovoru tuženika te će za svoju odluku dati jasne razloge utemeljene na utvrđenim činjenicama.
17. O troškovima povodom žalbe, odlučit će se u konačnoj odluci (čl. 166. st. 3. ZPP- a).
18. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod toč. I. izreke, na temelju odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a.
Osijek, 9. lipnja 2025.
Sudac
Svjetlana Tolj
