Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž-2818/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Kseniji Grgić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice JK, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], koju zastupa punomoćnik Toni Vukičević, odvjetnik u Splitu, protiv tuženika MK, OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Smrečka Cvitanović, odvjetnica u Supetru, radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Supetru, poslovni broj Psp-43/2023-21 od 26. travnja 2024., dana 9. lipnja 2025.,

r i j e š i o  j e

Uvažava se žalba tužiteljice i preinačuje rješenje Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Supetru, poslovni broj Psp-43/2023-21 od 26. travnja 2024., i rješava:

I. Utvrđuje se da je tuženik ZK iz [adresa] J 2, OIB: [osobni identifikacijski broj] zasmetao tužiteljicu CK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u posljednjem mirnom posjedu nekretnina oznake čest. zgr. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] u sklopu njene obiteljske kuće na adresi angarafske oznake [adresa] na način što je dana 12. ožujka 2023. g. u jutarnjim satima do 12,00 h srušio željezni stol i drvenu klupu koji su se nalazili na popločanom dvorištu kamenim mozaikom označeno u Skici mjesta spora koju je sačinio LK, dip. ing. goed. u mjesecu studenom 2023. g. plavom zatvorenom linijom, a koja Skica predstavlja sastavni dio ovog rješenja, te razbacao ostale manje pokretne stvari u vlasništvu tužiteljice koje su nalazile na toj površini, nadalje i metalne police i stvari u zapadnom dijelu prizemnog pomoćnog objekta koje je u navedenoj Skici mjesta spora označeno zatvorenom linijom magenta boje, a kojim postupanjem je tuženik tužiteljicu uznemirio u posjedovanju predmetnih nekretnina, te se tuženiku pod prijetnjom ovrhe zabranjuje ubuduće takvo i slično smetanje posjeda predmetnih nekretnina. u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 500,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 9. lipnja 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjeva tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 500,00 EUR.

IV. Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici trošak žalbe u iznosu od 176,54 EUR, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem je odlučeno:

„I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:

1. Utvrđuje se da je tuženik ZK iz [adresa] J 2, OIB: [osobni identifikacijski broj] zasmetao tužiteljicu CK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u posljednjem mirnom posjedu nekretnina oznake čest. zgr. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina] u sklopu njene obiteljske kuće na adresi angarafske oznake [adresa] na način što je dana 12. ožujka 2023. g. u jutarnjim satima do 12,00 h srušio željezni stol i drvenu klupu koji su se nalazili na popločanom dvorištu kamenim mozaikom označeno u Skici mjesta spora koju je sačinio LK, dip. ing. goed. u mjesecu studenom 2023. g. plavom zatvorenom linijom, a koja Skica predstavlja sastavni dio ovog rješenja, te razbacao ostale manje pokretne stvari u vlasništvu tužiteljice koje su nalazile na toj površini, nadalje i metalne police i stvari u zapadnom dijelu prizemnog pomoćnog objekta koje je u navedenoj Skici mjesta spora označeno zatvorenom linijom magenta boje, a kojim postupanjem je tuženik tužiteljicu uznemirio u posjedovanju predmetnih nekretnina, te se tuženiku pod prijetnjom ovrhe zabranjuje ubuduće takvo i slično smetanje posjeda predmetnih nekretnina s tim da eventualno izjavljena žalba protiv ovog rješenja ne odgađa njegovo izvršenje.

2. Dužan je tuženik u roku od osam dana pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužiteljici troškove ovog postupka zajedno s pripadajućim zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a koje kamata na taj iznos teče od dana donošenja rješenja pa do konačne isplate.

II. Nalaže se tužiteljici da, u roku od 15 dana, naknadi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 500,00 eura.“

2. Protiv navedenog rješenja žalbu je podnijela tužiteljica iz žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 – Odluka USRH, 84/08, 96/08 – Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 – Odluka USRH i 70/19 - dalje: ZPP), uz prijedlog da se rješenje preinači i tužbeni zahtjev prihvati uz naknadu parničnog troška ili da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovan postupak uz naknadu troškova žalbe.

3. Žalba je osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za pružanjem posjedovne zaštite.

5. Ispitujući pobijano rješenje i postupak koji mu je prethodio, nije uočeno da bi bile počinjene bitne povrede odredba parničnog postupak iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP na koje ovaj sud u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP pazi po službenoj dužnosti, pa tako niti ona iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju određeno u žalbi ukazuje žaliteljica. Rješenje sadrži jasne i valjane razloge o odlučnim činjenicama i može se ispitati, te nije ostvaren ovaj žalbeni razlog.

6. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice prvostupanjski sud ispitao je sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke, te je na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene sukladno odredni čl. 8. ZPP potpuno i pravilno utvrdio činjenično stanje.

7. Odlučujući o tužbenom zahtjevu prvostupanjski sud je utvrdio da je tužiteljica u posljednjem mirnom posjedu nekretnina čest zgr. 202/1 i čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] na adresi [adresa], na kojima ima obiteljsku kuću i da ju je tuženik 12. ožujka 2023. uznemiravao u njezinu posjedu na način da je srušio željezni stol i drvenu klupu postavljene na popločenom kamenom mozaiku, razbacao ostale manje pokretne stvari tužiteljice koje su se nalazile na toj površini, i metalne police i stvari u zapadnom dijelu prizemnog pomoćnog objekta, te da se tužiteljica istoga dana poslužila samopomoći i zaštitila svoj posjed na način da je podigla sve razbacane stvari i uspostavila prijašnje posjedovno stanje.

8. Na temelju tako utvrđenih činjenica prvostupanjski sud zaključuje da tužiteljica u smislu odredbe čl. 27. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 - dalje: ZV) nema pravo na sudsku zaštitu posjeda u posjedovnoj parnici, i da u situaciji kada se više ne može narediti uspostava prijašnjeg posjedovnog stanja tužbeni zahtjev mora biti odbijen, te je odlučio kao u izreci pobijanog rješenja.

9. Osnovani su žalbeni navodi tužiteljice da je pobijano rješenje doneseno uz pogrešnu primjenu materijalnog prava. Naime, zaključak prvostupanjskog suda da tužiteljica, koja se nakon počinjenog smetanja, poslužila samopomoći i istoga dana uspostavila prijašnje posjedovano stanje, nema pravo na posjedovnu zaštitu nije pravilan.

10. Prema odredbi čl. 22. st. 1. ZV posjednik kojemu je posjed samovlasno smetan ovlašten je svoj posjed štiti putem suda, zahtijevajući da se utvrdi čin smetanja njegova posjeda, naredi uspostava prijašnjeg posjedovnog stanja kakvo je bilo prije smetanja, te zabrani takvo ili slično smetanje.

11. Dakle, pored elementa koji u svakom slučaju mora biti ispunjen da bi se pružila posjedovna zaštita, a to je tražiti utvrđenje čina smetanja, preostala dva elementa ne moraju biti kumulativno ispunjeni da bi posjednik imao pravo na posjedovnu zaštitu, već je dovoljno za postojanje osnovanog prava na posjedovnu zaštitu, pod uvjetom da su ispunjeni i opći uvjeti za pružanje posjedovne zaštite iz čl. 22. st. 2. ZV (posljednji miran posjed i nastalo smetanje) da je ostvaren i uvjet zabrane tuženiku svakog daljnjeg istog ili sličnog postupanja koje predstavlja zadiranje u posljednji mirni posjed tužitelja, jer se i samo takvom zabranom štiti posjed u smislu ZV-a.

12. Suprotno utvrđenju prvostupanjskog suda sudska zaštita posjeda u primjeni odredbe čl. 21. st. 4. ZV nije isključena nakon što se tužiteljica poslužila dopuštenom samopomoći iz razloga što zakonske odredbe koje reguliraju pitanje načina pružanja posjedovne zaštite zbog smetanja posjeda ne isključuju jedna drugu, odnosno posjedovna zaštita ostvarena putem dopuštene samopomoći ne dokida pravo i na sudsku zaštitu kao potpuniji oblik posjedovne zaštite. Iz sadržaja navedene zakonske odredbe čl. 21. ZV proizlazi da su pravila postupka zbog smetanja posjeda tako postavljena da omogućuju što efikasniju zaštitu posjeda putem suda budući da posjedovna zaštita ostvarena putem dopuštene samopomoći, za razliku od one ostvarene putem suda, ne uključuje zabranu daljnjeg uznemiravanja koja zabrana upravo daje efikasan smisao posjedovnoj zaštiti.

13. Kako se u konkretnom slučaju tužiteljica poslužila zakonitom samopomoći i istoga dana kada je tuženik počinio smetanje posjeda uspostavila prijašnje posjedovno stanje, pravilnom je primjenom materijalnog prava iz odredbi čl. 21. st. 4. i 22. st. 2. ZV tužiteljici trebalo pružiti posjedovnu zaštitu.

14. Slijedom iznijetih razloga, temeljem odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP prvostupanjsko rješenje valjalo je po žalbi tužiteljice preinačiti i tužbeni zahtjev prihvatiti.

15. Zbog preinačenja prvostupanjskog rješenja sukladno odredbama čl. 166. st. 2. i 154. st. 1. ZPP valjalo je preinačiti i odluku o troškovima postupka. Kako je nakon preinačenja pobijanog rješenja tužiteljica uspjela u sporu, valjalo joj je dosuditi zatraženi trošak jednokratne naknade za cijeli prvostupanjski postupak u iznosu od 250 bodova po Tbr. 7./2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 138/23 – dalje: Tarifa), što pomnoženo s vrijednošću jednog boda od 2,00 EUR i uvećano za trošak PDV-a od 25%, čini ukupni trošak tužiteljice u iznosu od 500,00 EUR.

16. Kamata na parnični trošak tužiteljici je dosuđena temeljem odredbe čl. 151. st. 3. ZPP od dana donošenja ovoga drugostupanjskog rješenja.

17. Kako je tuženik izgubio parnicu, preinačeno je prvostupanjsko rješenje u toč. II. izreke i tuženik je odbijen sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u iznosu od 500,00 EUR.

18. Tužiteljici koja je uspjela u žalbenom postupku dosuđen je zatraženi trošak sastava žalbe u iznosu od 60 bodova po Tbr. 10./2. Tarife uvećano za trošak PDV-a od 25%, i plaćene sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 26,54 EUR, ili ukupno 176,54 EUR.

U Zagrebu, 9. lipnja 2025.

Sutkinja:

Ksenija Grgić