Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Poslovni broj: Gž-377/2025-3

Vukovar, Županijska 33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda: Željka Marina, kao predsjednika vijeća, te Krešimira Biljana kao suca izvjestitelja i Ivice Raguž kao člana vijeća, u pravnoj stvari prvotužiteljice KČ, OIB: [osobni identifikacijski broj] i drugotužitelja AČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], oboje zastupani po punomoćnici Ani Galoši Comisso odvjetnici u Zagrebu, Palmotićeva ulica 35, protiv tužene Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, po punomoćniku Zlatku Knezoviću odvjetniku u odvjetničkom društvu Knezović i partneri j.t.d. u Zagrebu, Radnička cesta 54, radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbama parničnih stranaka, protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-422/2020-41 od 28. ožujka 2025., na sjednici vijeća održanoj dana 9. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbijaju se žalbe drugotužitelja i tužene kao neosnovane te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-422/2020-41 od 28. ožujka 2025. u točkama I., II. i III. izreke.

II. Dijelom se uvažava žalba tužene te se preinačava presuda Općinskog suda u Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj: P-422/2020-41 od 28. ožujka 2025. u točki IV. izreke na način da se tužena obvezuje naknaditi parnični trošak prvotužiteljici u iznosu od 2.577,95 eura (dvije tisuće petsto sedamdeset sedam eura i devedeset pet centi) sa zakonskom zateznom kamatom od 28. ožujka 2025. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3% poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referenta stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi 01. srpnja u roku 15 dana.

III. Odbija se zahtjev drugotužitelja i tužene za naknadom troškova sastava žalbe protiv presude.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom utvrđena je ništetnost odredbi ugovora o kreditu u pogledu promjenjive kamatne stope i valutne klauzule vezane uz CHF (točka I. izreke) te je tuženoj naloženo da prvotužiteljici s osnove ništetnih odredbi isplati iznos od 2.671,36 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama na svakomjesečni iznos preplate od dospijeća pa do isplate (točka II. izreke). Prvotužiteljica je odbijena sa ostalim dijelom zahtjeva u iznosu od 173,51 eura kao i zahtjev drugotužitelja za isplatu iznosa od 2.671,36 eura (točka III. izreke). Tuženoj je naloženo da prvotužiteljici naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.652,81 euro sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate (točka IV. izreke).

2. Pravodobno podnesenom žalbom drugotužitelj pobija prvostupanjsku presudu u točki III. i IV. izreke iz svih razloga sadržanih u članku 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91., 91/92., 88/01., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. – dalje u tekstu ZPP) te predlaže drugostupanjskom sudu uvažavanje žalbe i preinaku pobijane presude sukladno žalbenim navodima uz naknadu troškova sastava žalbe. U bitnom navodi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je zaključio da drugotužitelj nema pravo potraživati preplaćene iznose s osnova ništetne odredba ugovora o kreditu imajući u vidu odredbu članka 36. stavak 1. i 3. i članka 44. Obiteljskog zakona ( NN 103/15., 98/19., 47/20., 49/23., 156/23. – dalje u tekstu OBZ).

Naime prvotužiteljica je drugotužiteljeva supruga a navedeni iznos preplate predstavlja bračnu stečevinu u jednakim dijelovima.

Za obveze koje je jedan bračni drug preuzeo radi namirenja tekućih potreba bračne i obiteljske zajednice kao i za obveze koje su bračni drugovi preuzeli zajednički u vezi s bračnom stečevinom odgovaraju solidarno oba bračna druga. Kako iz stanja spisa proizlazi da su tužitelji obveze po kreditu podmirivali zajedno prvostupanjski sud je pogrešno odbio zahtjev za isplatu preplaćenog iznosa kredita u odnosu na drugotužitelja a slijedom toga je donio i pogrešno odluku o troškovima parničnog postupka kada nije i drugotužitelju dosudio parnični trošak.

3. U odgovoru na žalbu tužena u cijelosti osporava žalbene navode navodeći kako je evidentno da je podnošenje tužbe odnosno zahtjeva za isplatu i od strane drugotužitelja očito usmjereno na stvaranje dodatnih parničnih troškova tuženoj. Napominje da je drugotužitelj u predmetnom ugovoru bio sudužnik tako da je njegov zahtjev za isplatu neosnovan.

4. Tužena je također uložila pravodobnu žalbu pobijajući prvostupanjsku presudu u točkama I., II. i IV. izreke iz svih žalbenih razloga sadržanih u članku 353. stavak 1. ZPP-a te predlaže drugostupanjskom sudu uvažavanje žalbe i preinaku pobijane presude sukladno žalbenim navodima a podredno ukidanje iste i vraćanje predmeta na ponovni postupak.

4.1. Navodi kako je prvostupanjski sud prekoračio tužbeni zahtjev iz razloga što je prvotužiteljici dosudio na ime preplate kredita iznos od 2.671,36 eura dok je tužbeni zahtjev glasio na solidarno ispunjenje navedenog iznosa.

4.2. Smatra da se prvostupanjski sud pogrešno poziva na odredbu članka 502.c. ZPP-a jer presude iz postupka kolektivne zaštite potrošača korisnika kredita u CHF (dalje u tekstu Kolektivni spor) nisu primjenjive u ovome postupku jer se prema navedenoj odredbi radi o parnicama za naknadu štete a ovdje u konkretnom slučaju je postavljen zahtjev za vraćanje stečenog bez osnove.

4.3. Nadalje osporava zaključak prvostupanjskog suda u pogledu ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF iz razloga što nije proveo test transparentnosti i test poštenosti i u tome dijelu izostaju razlozi o tome zašto se o spornim odredbama nije pojedinačno pregovaralo.

4.4. U pogledu provedenog vještačenja tužena navodi kako je nejasno iz kojih razloga sud nije prihvatio njezin zahtjev za provođenje vještačenja.

Naime ako sud smatra da u odredbe o valutnoj klauzuli ništetne tada je zapravo riječ o kunskom kreditu i slijedom toga je jedino ispravno primijeniti kamatnu stopu koja je vrijedila za takve kredite u predmetnom razdoblju.

4.5. Tužena osporava zaključak prvostupanjskog suda u pogledu neosnovanosti istaknutog prigovora zastare kao i tijek zakonskih zateznih kamata na dosuđene iznose preplate smatrajući da nije nepošteni stjecatelj.

Pri tome se poziva i na pravno shvaćanje VSRH, Su-IV-222/2004. od 5. ožujka 2024.

4.6. Zaključno osporava i odluku o troškovima parničnog postupka smatrajući da je prvostupanjski sud pogrešno obračunao vrijednost boda imajući u vidu Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12., 103/14., 118/14., 107/15. – dalje u tekstu OT).

Nadalje smatra da prvotužiteljici nije trebao biti dosuđen trošak pristupa na ročište za objavu presude a niti priznati trošak sudske pristojbe na tužbu.

5. Na žalbu tužene nije odgovoreno.

6. Žalba drugotužitelja nije osnovana dok je žalba tužene dijelom osonovana.

7. Ovaj sud je ispitao pobijanu presudu sukladno odredbi članka 365. ZPP-a te utvrđuje da je prvostupanjski sud na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo te nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud kao drugostupanjski pazi po službenoj dužnosti a niti povredu iz članka 354. stavak 2. točka 11. navedenog zakona jer daje jasne razloge o odlučnim činjenicama zbog kojih tužbeni zahtjev smatra osnovanim u odnosu na prvotužiteljicu a te činjenice nisu u suprotnosti sa provedenim dokazima u postupku.

8. Predmet spora je zahtjev za utvrđenjem ništetnosti ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF kao i zahtjev za isplatu preplaćenog iznosa kredita zbog navedenih ništetnih odredbi.

9. Tijekom postupka je utvrđeno da su parnične stranke sklopile ugovor o namjenskom kreditu 7. travnja 2005. broj: 5140030242-69800004233/2005 prema kojem je prvotužiteljici odobren kredit u iznosu od 23.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju tužene na rok otplate od 120 mjeseci i uz početno ugovornu kamatnu stopu od 4,90% godišnje koja je promjenjiva sukladno odluci tužene.

Nesporno je da se tijekom otplate kredita mijenjala kamatna stopa i tečaj CHF a prema nalazu i mišljenju sudskog vještaka knjigovodstveno-financijske struke proizlazi da je došlo do preplate kredita u iznosu od 2.671,36 eura imajući u vidu promjenu tečaja CHF u odnosu na kunu.

Nesporno je da je drugotužitelj bio sudužnik prema navedenom ugovoru o kreditu.

10. Na tako utvrđeno činjenično stanje prvostupanjski sud pozivom na odredbe članka 502.c. ZPP-a te utvrđenja sudova u kolektivnom sporu utvrđuje ništetnost navedenih ugovornih odredbi te obvezuje tuženu da prvotužiteljici isplati preplaćeni iznos kredita imajući u vidu provedeno financijsko vještačenje te odbija kao neosnovan istaknuti prigovor zastare tražbine.

11. Činjenična i pravna utvrđenja prvostupanjskog suda u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

12. O žalbi drugotužitelja.

12.1. Neosnovani su žalbeni navodi drugotužitelja da je prvostupanjski sud trebao obvezati tuženu da i drugotužitelju isplati preplaćeni iznos kredita pri čemu se neosnovano poziva na odredbe članka 36. stavak 1. i 3. odnosno članka 44. OBZ-a.

12.2. Naime u provedenom dokaznom postupku je utvrđeno da je prvotužiteljica korisnik kredita te da ga je ona otplaćivala slijedom čega ne postoji solidarnost na strani oba tužitelja kao vjerovnika a ukoliko se zaista radi o bračnoj stečevini kako to žalitelj navodi tada svoje imovinske odnose u smislu odredbi OBZ-a može riješiti sa prvotužiteljicom izvan ovoga postupka.

U pogledu pozivanja na odredbu članka 44. OBZ-a ovaj sud napominje da se radi o solidarnosti bračnih drugova u pogledu preuzetih obveza za potrebe bračne i obiteljske zajednice.

13. O žalbi tužene.

13.1. Neosnovani su žalbeni navodi da je prvostupanjski sud dosuđenjem preplaćenog iznosa kredita samo u odnosu na prvotužiteljicu počinio bitnu povredu postupka iz članka 354. stavak 2. točka 12. ZPP-a.

Naime tužbeni zahtjev je postavljen na način da se tužena obveže preplaćeni iznos kredita solidarno isplatiti tužiteljima.

Na temelju rezultata dokaznog postupka prvostupanjski sud je odbio takav zahtjev u odnosu na drugotužitelja slijedom čega nespornim proizlazi kako odbijanjem zahtjeva za solidarno ispunjenje obveze tužiteljima nije prekoračen tužbeni zahtjev.

13.2.Neosnovani su žalbeni navodi o pogrešnom zaključku prvostupanjskog suda vezanom za ništetnost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.

Prvostupanjski sud daje jasno i dostatno obrazloženje na temelju utvrđenog činjeničnog stanja zbog čega smatra da su navedene ugovorne odredbe ništetne imajući u vidu, između ostalog, i presude sudova u postupku kolektivne zaštite potrošača korisnika kredita u CHF odnosno pravna utvrđenja kojima je vezan.

13.3. Naime prema odredbi članka 502.c. ZPP-a fizičke i pravne osobe u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu se mogu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz kolektive tužbe i u tome slučaju će sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

13.4. U postupku kolektivne zaštite potrošača korisnika kredita u CHF je pravomoćno utvrđeno da je tužena zajedno sa ostalim tuženim bankama postupala suprotno načelu savjesnosti i poštenja kada je u svojim ugovorima o kreditima koristila ništetne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli što je prouzročilo znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

13.5. Nesporno je da se tužitelji u tužbi i tijekom postupka pozivaju na pravomoćne presude sudova u postupku kolektivne zaštite slijedom čega ima mjesta primjeni odredbi članka 502.c. ZPP-a.

Pri tome ovaj sud napominje da se u svakom posebnom predmetu mora utvrditi činjenično stanje u pogledu konkretnog potrošača te na osnovu tako utvrđenog činjeničnog stanja primijeniti stajališta sudova u postupku kolektivne zaštite potrošača obzirom da se u tome postupku ništetnost navedenih odredbi ugovora procjenjivala imajući u vidu prosječnog potrošača (o tome Ustavni sud

Republike Hrvatske, U-III/4613/2021., U-III/3540/2021., U-III/3446/2021., U-III- 5458/2021.).

13.6. Teret dokaza na okolnost da li je prvotužiteljica kao potrošač u potpunosti bila upoznata sa svim elementima promjene kamatne stope i valutne klauzule odnosno povećanja tečaja CHF na osnovu kojih bi mogla donijeti informiranu odluku kao i na to da se eventualno ne radi o potrošačkom ugovoru je na strani tužene.

13.7. Upravo imajući u vidu gore navedeno prvostupanjski sud je proveo dokaz saslušanjem prvotužiteljice kao stranke te pravilnom ocjenom njezinog iskaza utvrdio da nije bila upoznata od strane tužene sa svim elementima promjene kamatne stope i valutne klauzule radi donošenja informirane odluke za sklapanje ugovora.

13.8. Neosnovani su žalbeni navodi u pogledu istaknutog prigovora zastare. Naime prema odredbi članka 241. ZOO-a zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine a nakon prekida zastara počinje teći iznova i vrijeme koje je proteklo prije prekida ne računa se u zakonom određeni rok za zastaru (članak 245. stavak 1. ZOO-a). Potraživanje prvotužiteljice zastarijeva u općem petogodišnjem zastarnom roku (stjecanje bez osnove) te imajući u vidu vrijeme podnošenja tužbe 24. siječnja 2020. te pravomoćnost presude o ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli (14. lipnja 2018.) nesporno je da nije došlo do zastare tražbine jer se iznos preplate odnosi na valutnu klauzulu vezanu za CHF dok je za promjenjivu kamatnu stopu zahtjev odbijen (o tome i objedinjeno pravno shvaćanje Građanskog odjela VSRH od 31. siječnja 2022., Su-IV-33/2022-2).

13.9. U pogledu provedenog vještačenja neosnovani su žalbeni navodi da je prilikom obračuna vještak trebao imati u vidu kamatne stope koje su vrijedile za kunske kredite.

Ovaj sud napominje da prema pravnom stajalištu koje proizlazi iz prakse Suda Europske Unije članak 6. stavak 1. Direktive 93/13. treba tumačiti na način da ugovornu odredbu koja je proglašena nepoštenom valja smatrati, u načelu, kao da nikada nije postojala te da ne može imati učinak u odnosu na potrošača. Sudsko utvrđenje nepoštenosti takve odredbe ima za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije u kojoj bi se potrošač nalazio da navedene odredbe nije bilo (spojeni predmeti C-154/2015., C-307/2015., C-308/2015.). Obzirom na gore navedeno sama činjenica da je vještačenjem utvrđena preplata kredita imajući u vidu početno ugovorenu kamatnu stopu i tečaj CHF-a ne znači ujedno da je prvostupanjski sud dao pogrešan nalog vještaku jer se radi o saniranju negativnih učinaka takvih odredbi.

14. Također su neosnovani žalbeni navodi u pogledu dosuđenih zakonskih zateznih kamata.

Naime prema odredbi članka 1115. ZOO-a kada se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja a inače od dana podnošenja zahtjeva.

Kao što je već navedeno u postupku kolektivne zaštite je utvrđeno da je tužena zajedno sa ostalim tuženim bankama postupala suprotno načelu savjesnosti i poštenja kada je u svojim ugovorima o kreditima koristila navedene ništetne odredbe a slijedom navedenog je i nepošteni stjecatelj navedenog iznosa preplate kredita. Pri tome se tužena pogrešno poziva na pravno shvaćanje VSRH, Su-IV- 222/2004. prema kojem se ugovorne strane ništetnog ugovora o zajmu smatraju savjesnima obzirom da se radi o oborivoj predmjevi.

14.1. Neosnovani su žalbeni navodi da je prvostupanjski sud pogrešno obračunao vrijednost boda od 2,00 eura.

Prema tbr 52. OT odvjetnik primjenjuje tarifu koja je na snazi u trenutku dospijeća odvjetničke nagrade.

Odvjetnička nagrada dospijeva u trenutku zaključenja glavne rasprave. Glavna rasprava je u ovome predmetu zaključena 13. veljače 2025. kada je vrijednost boda iznosila 2,00 eura.

14.2. Nadalje su neosnovani žalbeni navodi u pogledu priznavanja troška pristupu ročištu za objavu i uručenje presude jer iz obrazloženja odluke o troškovima jasnim proizlazi da prvotužiteljici ovi troškovi nisu priznati iz razloga što njezin odvjetnik nije ni pristupio na navedeno ročište (list 535. spisa).

14.3. Osnovan je žalbeni navod u pogledu sudske pristojbe na tužbu. Iz obrazloženja prvostupanjskog suda proizlazi da su prvotužiteljici priznati troškovi sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 74,86 eura a iz eSpisa proizlazi da ova pristojba nije plaćena.

Prema članku 11. stavak 1. točka 20. Zakona o sudskim pristojbama (NN 118/18., 51/23.) od plaćanja pristojbi oslobođeni su tužitelji postupcima pokrenutim na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa.

Obzirom da se u konkretnom slučaju radi upravo o takvoj parnici prvotužiteljica nije dužna platiti sudsku pristojbu na tužbu slijedom čega joj je prvostupanjski sud pogrešno dosudio ovaj trošak.

15. Slijedom navedenog ovaj sud je sukladno odredbi članka 368. stavak 1. ZPP-a odbio žalbe tužene i drugotužitelja i potvrdio prvostupanjsku presudu u točkama I., II. i III. izreke a sukladno odredbi članka 380. stavak 1. točka 3. navedenog zakona dijelom uvažio žalbu tužene i preinačio odluku o troškovima postupka.

16. O troškovima žalbenog postupka odlučeno je temeljem članka 166. stavak 1. ZPP-a te je odbijen zahtjev drugotužitelja za naknadom troškova sastava žalbe protiv presude kao i zahtjev tužene jer je uspjela sa žalbom samo u neznatnom dijelu u pogledu troškova postupka.

Vukovar, 9. lipnja 2025.

Predsjednik vijeća

Željko Marin