REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI - POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula - Pola

Poslovni broj Gž-308/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Alenke Paus, predsjednice vijeća, Ive Kancijanić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Dolores Peruško, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. VA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 2. EA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i 3. HA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Darko Šuper, odvjetnik u Osijeku, protiv tuženog JA iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Branimir Zmijanović, odvjetnik u Šibeniku, radi predaje u suposjed, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru poslovni broj P-863/2022-29 od 17. prosinca 2024., u sjednici održanoj 9. lipnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru poslovni broj P-863/2022-29 od 17. prosinca 2024. i predmet se vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. Ostavlja se da se o troškovima žalbe odluči u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja da im tuženik preda u suposjed kuću u [adresa], upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi k. č. br. [katastarska čestica], površine 350 m2, kao i da im naknadi parnični trošak, u roku od 15 dana.

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedenu presudu pobijaju tužitelji zbog povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o troškovima postupka. Ističu da je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. -pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP), prvenstveno iz razloga što je obrazloženje suda u potpunoj suprotnosti s nespornom činjenicom da je pravomoćnom sudskom odlukom utvrđeno da su tužitelji suvlasnici svaki u 1/6 dijela predmetne nekretnine. Ističu da je odluka protivna odredbama članka 48. i 29. Ustava Republike Hrvatske budući da ih se nakon dugogodišnjeg vođenja postupka onemogućuje u posjedovanju nekretnine koja predstavlja njihovo vlasništvo. Navode da njihovo pravo na posjed, kao suvlasnika u 3/6 dijela na temelju Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju čija je valjanost potvrđena i pravomoćnom sudskom odlukom, uopće nije upitno pa je nejasno na temelju čega im sud to pravo uskraćuje. Osporavaju stav prvostupanjskog suda da je riječ o zajedničkom vlasništvu, jer to može biti samo onaj dio nekretnine koji nije raspoređen u ostavini iza pok. AA, a kada bi se i radilo o zajedničkom vlasništvu smatraju da imaju pravo izvršavati suposjed zajedno s tuženikom prema članku 59. u vezi s člankom 30. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 143/12., 152/14. i 81/15. – pročišćeni tekst, dalje: ZVDSP). Osporavaju i odluku o troškovima postupka. Žalbeni je prijedlog da se presuda preinači i prihvati tužbeni zahtjev te obveže tuženika na naknadu parničnih troškova.

3. Sa žalbom tužitelja postupljeno je prema odredbi članka 359. stavka 1. ZPP-a.

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba tužitelja je osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja, kao uknjiženih suvlasnika k. č. br. [katastarska čestica], pašnjak površine 350 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi kuća u [adresa], za predaju u suposjed navedene nekretnine.

7. Iz stanja prvostupanjskog spisa proizlazi nespornim:

- da je upis suvlasništva na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u korist tužitelja proveden na temelju Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju kojega su tužitelji kao davatelji uzdržavanja sklopili s djedom DA kao primateljem uzdržavanja 15. travnja 1998., a da je pravomoćnom presudom suda prvog stupnja poslovni broj P Ob-491/2015 od 28. studenog 2017., koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Splitu od 15. ožujka 2018., utvrđeno da je taj ugovor ništav u dijelu članka 1. kojim DA raspolaže s k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] za više od ½ dijela (jer se radi o bračnoj stečevini njegove supruge AA) te je na tome suvlasničkom dijelu naloženo brisanje prava suvlasništva s imena tužitelja,

- da ostavinski postupak iza pok. AA nije dovršen, a da su tužitelji (jednako kao i tuženik) njeni zakonski nasljednici i

- da tuženik drži u samoposjedu navedenu nekretninu.

8. Neovisno o navedenim činjenicama sud prvog stupnja odbija tužbeni zahtjev za predaju nekretnine u suposjed, jer ½ dijela predmetne nekretnine (u odnosu na koji dio je Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju utvrđen ništavim) čini ostavinsku masu pok. AA, čiji su nasljednici sve parnične stranke, a njihovi alikvotni dijelovi još nisu utvrđeni. Pritom se sud prvog stupnja poziva na pravno shvaćanje iskazano u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev 1235/2015-5 od 12. listopada 2016.

9. Ispitavši pobijanu presudu u granicama razloga određenih u žalbi, pazeći pri tome po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. ZPP-a, prema članku 365. stavku 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., dalje: ZPP/14), koja odredba se u ovom postupku primjenjuje na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 70/19.), ocjena je ovog drugostupanjskog suda da pobijana presuda nije pravilna ni zakonita.

10. U prvostupanjskom postupku nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, jer presuda sadrži valjano obrazloženje o odlučnim činjenicama i može se ispitati.

11. Materijalnopravnu osnovanost tužbenog zahtjeva u odnosu na dio (1/2 dijela) nekretnine koji je u suvlasništvu tužitelja na temelju Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju i koji im do donošenja pobijane odluke nije pravomoćno osporen trebalo je ocijeniti prvenstveno kroz sljedeće odredbe ZVDSP-a:

- članak 161. stavak 1. ZVDSP-a, prema kojemu vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari,

- članak 162. stavak 1. ZVDSP-a, prema kojemu da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom ostvario svoje pravo da od osobe koja posjeduje njegovu stvar zahtijeva da mu ona preda svoj posjed te stvari, vlasnik mora dokazati da je stvar koju zahtijeva njegovo vlasništvo i da se nalazi u tuženikovu posjedu i

- članak 42. stavak 1. ZVDSP-a, kojim je propisano da svim suvlasnicima pripada pravo na suposjed stvari, ali oni mogu odlučiti da će međusobno podijeliti posjed stvari i/ili izvršavanje svih ili nekih vlasničkih ovlasti glede nje.

12. U odnosu na drugu polovicu predmetne nekretnine, kojom je prednica stranaka pok. AA oporučno raspolagala u tuženikovu korist, tužitelji smatraju da im na tome suvlasničkom dijelu pripada barem nužni dio. Ostavinski postupak iza pok. AA je u prekidu do okončanja parnice koja se pod poslovnim brojem P-2700/2021 vodi po tužbi ovdje tuženika protiv ovdje tužitelja radi utvrđenja da je isključenje tužitelja kao sunasljednika iz nasljedstva ostaviteljice opravdano.

12.1. S time u vezi valja navesti da je smrću pok. AA otvoreno njeno nasljedstvo u smislu odredbe iz članka 122. Zakona o nasljeđivanju („Narodne novine“ broj 48/03., 163/03., 35/05., 127/13., 33/15. i 14/19., dalje: ZN). Stoga odnose stranaka u odnosu na taj dio nekretnine treba razriješiti primjenom članka 141. ZN-a koji uređuje institut nasljedničke zajednice. Prema navedenoj odredbi, do utvrđenja koliki dijelovi nasljednog prava pripadaju pojedinim nasljednicima sunasljednici upravljaju i raspolažu svim što čini nasljedstvo po pravilima po kojima zajednički vlasnici upravljaju i raspolažu stvarima, osim onim što je povjereno na upravljanje izvršitelju oporuke ili skrbniku ostavine. Nasljednička zajednica predstavlja pravnu zajednica sunasljednika u kojima nasljedna prava ne pripadaju ni jednom sunasljedniku samome, nego i njemu i svim ostalim potencijalnim, presumptivnim nasljednicima. Stoga svim nasljednicima pripada i pravo na suposjed ostavinske imovine.

12.2. Nasljednička zajednica je jedan od oblika zajedničkog vlasništva (članak 57. ZVDSP-a). Prema članku 59. stavku 1. ZVDSP-a zajedničar je ovlašten izvršavati sve vlasničke ovlasti glede zajedničke stvari jedino zajedno sa ostalim zajedničarima, ako što drugo nije određeno tim ili drugim zakonom ili sporazumom zajedničara.

12.3. Postojanje nasljedničke zajednice pretpostavlja to da nasljednici do diobe zajedničke stvari upravljaju i raspolažu nasljedstvom, odnosno s nasljedničkom zajednicom kao cjelinom bez obzira na veličinu i vrijednost nasljednih dijelova. Ovo stoga što prema odredbi iz članka 129. ZN-a u času ostaviteljeve smrti nasljednik stječe nasljedno pravo i na njega po sili zakona prelazi ostavina umrle osobe, čime postaje njegovo nasljedstvo (stavak 1.), a u istome času nasljednik stječe i ostala prava i obveze vezane uz njegovo svojstvo nasljednika, ako što drugo ne proizlazi iz njihove pravne naravi (stavak 2.).

12.4. Ovakvo shvaćanje u vezi s učincima nasljedničke zajednice na pravo na suposjed ostavine iskazano je i u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-585/2024-2 od 15. svibnja 2024. i u cijelosti je primjenjivo u ovom predmetu.

13. U takvim okolnostima nije bilo moguće zakonito odbiti tužbeni zahtjev zbog činjenice što suvlasnički udjeli na polovici nekretnine nisu utvrđeni.

14. Međutim, tuženik je tijekom postupka istaknuo prigovor da je stekao samovlasništvo drugog kata kuće koja je predmet spora koji je neodvojivo povezan s odgovarajućim suvlasničkim dijelom cijele kuće, zajedno sa zajedničkim dijelovima kuće. U vezi toga prigovora tuženik je pokrenuo i parnicu koja se pred prvostupanjskim sudom vodi pod poslovnim brojem P-1836/2022 (u kojoj je predmet spora označen kao k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]), a u tijeku postupka je predložio i dokaze radi utvrđivanja osnovanosti toga prigovora, ali sud te dokaze nije izveo iskazujući shvaćanje da su neodlučni za presuđenje s obzirom na neutvrđene udjele tužitelja u suvlasništvu predmetne nekretnine. Na posljednjem ročištu za glavnu raspravu je tuženik naveo da je pokrenuo parnicu radi utvrđenja vlasništva i na preostalom dijelu nekretnine koja je predmet spora, a koji nije obuhvaćen tužbenim zahtjevom iz parnice poslovni broj P-1836/2022.

14.1. Neovisno o očito sukcesivnom iznošenju činjenica i predlaganju dokaza s tuženikove strane, radi se o zakonitom materijalnopravnom prigovoru posjednika nekretnine u reivindikacijskoj parnici kojim negira vlasnički zahtjev tužitelja. O osnovanosti toga prigovora ovisi aktivna legitimacija tužitelja, a time i osnovanost samog revindikacijskog zahtjeva pa je taj prigovor u prvostupanjskom postupku trebalo raspraviti.

14.2. Sud prvog stupnja ima mogućnost spojiti sve navedene spise pa jednom odlukom odlučiti kako o reivindikacijskom zahtjevu tako i o zahtjevima za utvrđenje tuženikovog vlasništva na predmetu spora, a može o tuženikovom prigovoru odlučiti i kao o prethodnom pitanju (ili pak sačekati da o tome odluči nadležni sud uvažavajući ipak činjenicu dugotrajnosti postupka i tuženikovo sukcesivno iznošenje činjenica i predlaganja dokaza na sporne okolnosti.).

15. Pored navedenoga, u prvostupanjskom postupku je propušteno raspraviti i prigovore koji se odnose na identifikaciju nekretnine koja je predmet spora. Sud prvog stupnja je predmet spora, koji je u tužbenom zahtjevu označen kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], površine 350 m2, identificirao uz pomoć mjerničnog vještaka i utvrdio da se radi o nekretnini koja je u katastarskom operatu upisana kao k. č. br [katastarska čestica] dvorište 360 m2 i k. č. br. zgr. [katastarska čestica] kuća površine 217 m2. Međutim, tijekom postupka nije razjašnjeno koji su razlozi navedenim razlikama u oznakama katastarskih čestica u zemljišnoj knjizi i katastarskom operatu, što je svakako trebalo utvrditi, uvažavajući i činjenicu da je tuženik osporavao identifikaciju. Ovo posebice stoga što je k. č. br. [katastarska čestica] upisana u zemljišnoj knjizi kao pašnjak površine 227 m2 kao vlasništvo DA iz [adresa], na temelju Kupoprodajnog ugovora od 13. rujna 2001., kako to proizlazi iz spisu priloženog povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka. Pritom ovaj sud primjećuje da tuženik u tužbi radi utvrđenja vlasništva na predmetu spora (dijelu predmeta spora), povodom koje se postupak vodi pod poslovnim brojem P-1836/2022, predmet spora označava oznakama k. č. br. [katastarska čestica], obje k. o. [katastarska općina], čija (tek) ukupna površina od 577 m2, odgovara površini k. č. br. [katastarska čestica] i k. č. br. zgr. [katastarska čestica] kako su one upisane u katastarskom operatu i na kojima se prema identifikaciji provedenoj tijekom postupka nalazi predmet spora.

16. Kako je zbog pogrešnog materijalnopravnog pristupa propušteno ocijeniti osnovanost prigovora tuženika da je on samovlasnik nekretnine koja je predmet spora, kao i onih prigovora koji se odnose na identifikaciju predmeta spora, pa je i činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno, valjalo je ukinuti pobijanu presudu i vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, na temelju članka 370. ZPP-a.

17. U ponovljenom će suđenju sud prvog stupnja ocijeniti tuženikov prigovor da je stekao vlasništvo predmetne nekretnine rukovodeći se stajalištima ove drugostupanjske odluke u vezi s procesnim mogućnostima odlučivanja o tome prigovoru, a raspravit će i ocijeniti i one prigovore koje se odnose na identifikaciju nekretnine, te će na temelju tih utvrđenja donijeti novu odluku o tužbenom zahtjevu. Sud prvog stupnja mora voditi računa da iz donesene presude bude jasno što je predmet presuđenja (koja nekretnina odnosno njezin dio) kako bi u slučaju prihvaćanja tužbenog zahtjeva presuda bila i prisilno provediva.

17.1. Budući da se radi o parničnom postupku koji je započet prije 1. travnja 2013., sud prvog stupnja postupit će prema odredbi članka 108. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 80/22.) i održati pripremno ročište na kojem će zaključiti prethodni postupak i na istom ročištu održati glavnu raspravu. Nakon toga stranke više neće moći iznositi nove činjenice niti predlagati nove dokaze, osim u zakonom iznimno predviđenim situacijama.

18. Odluka o troškovima postupka ostavljena je za konačnu odluku prema odredbi članka 166. stavka 3. ZPP-a.

U Puli 9. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća

Alenka Paus