Republika Hrvatska
Županijski sud u Karlovcu
Stalna služba u Gospiću
Gospić
Gž R-127/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Milke Vraneš, predsjednice vijeća, Tatjane Radaković Bašić, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Ante Ujevića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja IC, [adresa] (OIB: [osobni identifikacijski broj]), zastupanog po punomoćniku Borisu Rebiću, odvjetniku iz Imotskog, protiv tužene Republike Hrvatske (OIB: 52634238587) zastupane po ODO Split, SS Makarska, radi isplate, odlučujući o žalbi tužene izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj Pr-412/2021-20 od 14. lipnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 9. lipnja 2025.
r i j e š i o j e:
I. Odbija se žalba tužene kao neosnovana, potvrđuje se presuda Općinskog suda u Makarskoj poslovni broj Pr-412/2021-20 od 14. lipnja 2024.
II. Odbija se tužena sa zahtjevom za naknadu žalbenog troška, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:
"I/ Dužna je tužena u roku od 15 dana isplatiti tužitelju bruto iznose sa zakonskom zateznom kamatom obračunatom po stopi propisanoj čl. 29. Zakona o obveznim odnosima (iz ostalih odnosa), osim kamate na poreze, na pojedine iznose kao u prvostupanjskoj presudi po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2013. godine do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koja je obavila prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana.
II/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.600,00 eur, a sve u roku od 15 dana.“
2. Protiv navedene presude u pravovremenom roku žali se tužena zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže da drugostupanjski sud uvaži žalbu i ukine prvostupanjsku presudu. Tužena potražuje žalbeni trošak u iznosu od 250,00 eura.
3. Na žalbu tužene nije odgovoreno.
4. Žalba nije osnovana.
5. Donoseći pobijanu presudu prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), na koje povrede sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.
6. Posebno nije počinjena bitna povreda iz odredbe članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju se poziva tužena budući presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Sadrži jasne i određene razloge o svim odlučnim činjenicama pravno relevantnim za zakonito presuđenje.
7. Dakle, pravilno je sud prvog stupnja donio pobijanu odluku za što je dao valjane i uvjerljive razloge koje kao takve prihvaća i ovaj žalbeni sud budući isti nisu dovedeni u sumnju žalbenim navodima tužene.
8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom razlike plaće za rad bio duži od punog radnog vremena (za pola sata u dolasku na posao i pola sata u odlasku s posla) za razdoblje od 1. veljače 2016. do 1. siječnja 2021., a koji je tužitelj odradio kod tuženika kao policijski službenik na poslovima kontrolora prelaska državne granice kod PGP Imotski za graničnu kontrolu.
9. Među strankama nije sporno da je tužitelj djelatnik MUP-a u Ispostavi granične policije u Imotskom, te da je zaposlen na poslovima kontrolora prelaska državne granice kod PGP Imotski. Među strankama nije sporno ni to da je tužitelj podnio tuženoj zahtjev za mirno rješenje spora. Nije sporno niti da je tužitelj na navedenim poslovima radio u turnusima.
10. Među strankama je sporno pripada li tužitelju naknada za rad duži od punog radnog vremena i u kojem iznosu .
11. Prvostupanjski sud je u postupku utvrdio:
- da je tužitelj u utuženom razdoblju radio smjenski i da je do mjesta rada iz PP Imotski odlazio organiziranim prijevozom,
- da su pojedini prijelazi kao npr. Sebišina, Slivno značajno udaljeni od policijske postaje u Imotskom, pa da su policijski službenici koji su bili raspoređeni na te pogranične prijelaze na posao trebali doći i ranije 30 minuta), te da je vožnja do mjesta rada trajala u tim slučajevima od 40 do 60 minuta obzirom na udaljenost, gustoću prometa, gužve na prijelazima,
- da je jedno službeno vozilo odvozilo sve policajce na prijelaze u istom smjeru, te da su policajci iz suprotne smjene nakon primopredaje službe istim vozilom se vraćali u policijsku postaju,
- da su se policajci, pa tako i tužitelj, po završetku smjene, organiziranim prijevozom u PGP Imotski vraćali ne odmah po završetku smjene u 7:00 tj 19:00 nego i cca 20, 30 do 60 minuta nakon završetka smjene,
- da granični prijelaz, bio on međunarodni ili pogranični, policajci nisu mogli niti smjeli napustiti u 7:00 tj. 19:00, odmah po završetku smjene nego su mjesto rada napuštali tek po dolasku policajaca koji rade u slijedećoj smjeni odnosno nakon primopredaje smjene na svakom pojedinom graničnom prijelazu kojim su prolazili, organiziranim prijevozom,
- da je po dolasku u policijsku postaju u Imotskom voditelj smjene trebao razdužiti službeno vozilo, te predati radna izvješća, za što mu je trebalo dodatno vrijeme s tim da su ovu obvezu imali i ostali policijski službenici za kontrolu državne granice ukoliko je samo jedan policajac raspoređen na pograničnom prijelazu, a što je bilo gotovo uvijek,
- da je tužitelj u utuženom razdoblju radio na poslovima policijskog službenika za kontrolu državne granice, te je kao takav mogao biti raspoređen na bilo koji granični prijelaz odnosno bilo na međunarodni (Vinjani Donji, Vinjani Gornji), bilo na pogranični prijelaz (Jovića Most, Sebišina, Slivno),
- da policijski službenici koji rade na poslovima granične kontrole unutar turnusa od 12 sati po zakonu trebali imati pravo na dnevni odmor, ali u praksi da se to ne ostvaruje zbog malog broja policijskih službenika,
- da iskazima svjedoka BC, HC i ČC u dijelu u kojem navode da su od 2013. policijski službenici koji rade na međunarodnim prijelazima Vinjani Donji i Vinjani Gornji imali mogućnost dolaska na granični prijelaz i svojim privatnim osobnim automobilom, sud nije poklonio vjeru jer su u suprotnosti je sa iskazima ostalih saslušanih svjedoka kojima je prvostupanjski sud poklonio vjeru , a koji su iskazali da su tužitelj kao i ostali policijski službenici koji rade na poslovima kontrole državne granice, u utuženom razdoblju bili u obvezi odlaziti na granične prijelaze i vraćati se do policijske postaje Imotski isključivo službeno organiziranim prijevozom.
12. Slijedom navedenih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski sud zaključuje da tužitelju pripada pravo na naknadu za rad u turnusima tj. za vrijeme provedeno na radu dulje od formalno propisanog radnog vremena sve pozivom na članak 39. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (narodne novine broj 92/04, 114/04 i 150/04) te članka 44. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike (narodne novine broj 93/08, 89/12 i 104/13), a prema kojoj odredbi se osnovna plaća službenika može uvećati, između ostalog, i po osnovi rada u turnusima. Vrijeme provedeno na radu dulje od formalno propisanog radnog vremena mora se honorirati tužitelju, pa bi tužitelju na temelju navedene odredbe pripadalo pravo na uvećanje plaće za rad dulji od punog radnog vremena
13. U postupku su saslušani brojni svjedoci, čije je iskaze sud prvog stupnja pravilno cijenio i analizirao sukladno odredbi članka 8. ZPP-a, iz kojih iskaza je pravilno zaključeno da je tužitelj neovisno što nije obavljao poslove voditelja smjene imao obvezu da dolazi prije početka rada na granični prijelaz u policijsku postaju i da se vrati po završetku posla u policijsku postaju neovisno o tome radi li se o međunarodnom graničnom prijelazu ili na prijelazu za pogranični promet jer je postojala obveza da se policijski djelatnici vrate u policijsku postaju i utuženom razdoblju bili su u obvezi odlaziti na granične prijelaze i vraćati se do policijske postaje Imotski isključivo službeno organiziranim prijevozom.
14. S obzirom na tako utvrđenje suda prvog stupnja isti je pravilno zaključio da tužitelju pripada naknada za rad u turnusima i za daljnjih pola sata koji se odnose na javljanje na posao nakon obavljenog posla na graničnom prijelazu pa je stoga sud prvog stupnja pravilno primijenio odredbu članka 44. stavak 1. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine" broj 93/04, 89/12 i 104/13).
15. Kolektivnim ugovorom za državne službenike i namještenike (Narodne novine broj: 93/08., 89/12.,104/13., dalje: KU) određeno je da se radom u turnusu smatra rad službenika i namještenika prema utvrđenom radnom vremenu poslodavca koji službenik i namještenik obavlja naizmjenično tijekom tjedna ili mjeseca u smjenama od po 12 sati dnevno u ciklusima 12-24 i 12-48, dok se prekovremenim radom smatra kad je rad službenika i namještenika organiziran u smjenama (2 prve – 2 druge – 2 treće – 2 dana slobodno) ili u turnusu, svaki sat rada duži od redovnog mjesečnog fonda radnih sati.
16. Pravilno se prvostupanjski sud poziva na odredbu članka 44. stavka 1. KU kojom je propisano da će se osnovna plaća službenika i namještenika uvećati za svaki sat rada i to za rad noću 40%, za prekovremeni rad 50%, rad subotom 25%, rad nedjeljom 35%, za rad blagdanom, neradnim danom utvrđenim zakonom i na Uskrs 150%, za rad u drugoj smjeni ukoliko službenik ili namještenik radi naizmjenično ili najmanje dva radna dana u tjednu, u prvoj i drugoj smjeni 10%, za dvokratni rad s prekidom dužim od 90 minuta 10%, za rad u turnusu 5%, a stavkom 2. članka 44. KU određeno je da se dodaci iz stavka 1. članka KU međusobno ne isključuju, osim dodatka za rad u turnusu i rad u drugoj smjeni.
17. I prema pravnom shvaćanju zauzetom u presudi Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Revr-1001/2011-2 od 11. listopada 2016. prava na dodatke na plaću međusobno se kumuliraju, a dodaci na plaću se odnose kako na plaću za redovno radno vrijeme tako i na plaću za prekovremeni rad te je prihvaćen način utvrđivanja naknade na bazi prosječne vrijednosti sata za svaki pojedini mjesec uvećanjem osnovne plaće za sve dodatke (izuzev dodatka za prekovremeni rad) koji zajedno čine iznos bruto plaće, a koji način obračuna je u skladu s odredbom članka 44. KU prema kojoj rad u turnusu ne isključuje druge oblike uvećanja plaća (osim naknade za rad u drugoj smjeni).
18. Upravo suprotno žalbenim prigovorima pravilan zaključak prvostupanjskog suda da Zakon o radu ne predviđa vrednovanje rada na pola sata ili na minutu kao mjernu jedinicu, već isključivo u punim satima tako da tužitelja za svaki započeti sat rada pripada plaća za puni sat te da mu stoga u svakom slučaju pripada plaća za po jedan sat, za svaki odrađeni turnus, prihvaća i ovaj sud.
19. U odnosu na žalbene navode kojima se ukazuje na drugačije pravomoćne odluke u istim pravnim stvarima, za odgovoriti je da ova odluka nije suprotna odlukama na koje se poziva tuženik jer je pitanje duljine rada tužitelja izvan redovnog rada činjenično pitanje koje može biti različito od slučaja do slučaja .
20. Suprotno žalbenim navodima, a s obzirom na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da tužitelju pripada naknada za jedan sat izvan redovnog rada, odnosno radi javljanja u postaju prije i nakon obavljenog posla na graničnom prijelazu pa je sud prvog stupnja pravilno primijenio materijalno pravo, i to odredbu članka 44. KU, kada je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja.
21. I odluka o zateznim kamatama pravilna je i zakonita u smislu odredbe članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05., 41/08., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22.,156/22., dalje: ZOO).
22. Neosnovano tužena pobija odluku o trošku jer je ista zakonita sukladno odredbi članka 154. stavak 5. ZPP-a, u vezi članka 155. ZPP-a u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine“ broj: 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22.,126/22., dalje: Tarifa) budući da je tužitelj tijekom prvostupanjskog postupka smanjio tužbeni zahtjev, a čemu se tužena protivila, a što ima značaj djelomičnog povlačenja tužbe, odnosno nije uspio s neznatnim dijelom zahtjeva, zbog kojega nisu nastali posebni troškovi.
23. S obzirom da je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjeno materijalno pravo, a nisu počinjene niti bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. ZPP), valjalo je primjenom odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a žalbu tužene odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.
24. Budući tužena nije uspjela u žalbenom postupku odbijen je njen zahtjev za naknadom troškova kao neosnovan, temeljem odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a.
U Gospiću, 9. lipnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Milka Vraneš
