Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Stalna služba u Gospiću

Gospić

Gž-62/2024-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Milke Vraneš, predsjednice vijeća, Tatjane Radaković Bašić, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Ante Ujevića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja KĆ, [adresa], sada na adresi [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Matić, Feldman & Herman iz Zagreba, protiv tuženika Erste& Steiermärkische Banka dioničko društvo (Erste& Steiermärkische Bank d.d.), OIB: 23057039320, Jadranski Trg 3/a, Rijeka, kojeg zastupa Odvjetničko društvo Metelko, Knežević & partneri iz Zagreba, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika i o žalbi tužitelja, izjavljenoj protiv presude sadržane u presudi i rješenju Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj P-358/2022-12 od 9. studenoga 2023., na sjednici vijeća održanoj 9. lipnja 2025.

r i j e š i o  j e:

I. Uvažavaju se žalba tuženika i žalba tužitelja kao osnovane, ukida se presuda i rješenje Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj P-358/2022-12 od 9. studenoga 2023. i predmet se vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. O žalbenom trošku tuženika odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

" I. Utvrđuje se da su djelomično ništetne sljedeće odredbe Ugovora o [broj kredita] od **.**.2006. godine, zaključenog između tužene ERSTE & STEIERMARKISCHE BANK d.d., Jadranski trg 3/A, 51000 Rijeka, OIB: 23057039320 kao kreditora i tužitelja KĆ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita, potvrđenog od strane javnog bilježnika Vesne Pučar iz Zagreba pod brojem OU-295/06-1, i to:

- odredba čl. 2. Ugovora u dijelu koji gasi:

„…protuvrijednost u kunama obračunata po srednjem tečaju Banke na dan puštanja kredita u tečaj.“;

- odredba čl. 3. Ugovora u dijelu koji gasi:

„ …uz čvrstu valutnu klauzulu...“;

- odredba čl. 7. Ugovora u dijelu koji gasi: „ VALUTNA KLAUZULA. Povrat obveza iz ovog Ugovora (iznos kredita i pripadajuće kamate, kamate za zakašnjenja u plaćanju, naknade i drugi eventualni troškovi) obračunat će se po srednjem tečaju Banke za CHF na dan odobrenja žiro-računa banke. Korisnik kredita upoznat je s mogućim promjenama iznosa anuiteta o dospijeću u kunama nastalog uslijed promjene tečaja. Potpisom na ovom ugovoru korisnik potvrđuje da ga je Banka informirala o posljedicama i svim eventualnim rizicima promjene tečaja.“;

- odredba čl. 8. Ugovora u dijelu koji gasi:

„ Kamatna stopa je promjenjiva…“

“Ugovorne strane su suglasne da se za vrijeme trajanja Ugovora o kreditu mogu vršiti promjene ugovorene kamatne stope, kao i način obračuna i naplate u skladu s važećim odlukama Banke.“.

II. Nalaže se tuženiku ERSTE & STEIERMARKISCHE BANK d.d., Jadranski trg 3/A, 51000 Rijeka, OIB: 23057039320 da tužitelju KĆ, [adresa] (ranije [adresa], 40000 [adresa]), OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 9.111,07 EUR (devettisućastoijedanaest eura i sedam centi ) / 68.647,36 kuna (šezdesetiosamtisućašestočetrdesetisedam kuna i tridesetišest lipa ), sa zateznim kamatama koje teku na pojedine iznose kao u prvostupanjskoj presudi pa do isplate po stopi od 14% godišnje za razdoblje od dospijeća svakog pojedinog iznosa do 30.06.2011. godine, po stopi od 12% godišnje za razdoblje od 01.07.2011. do 31.07.2015. godine, te od 1. kolovoza 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena koju utvrđuje Hrvatska narodna banka do 31.12.2022.god., a od 01.01.2023.god. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku ERSTE & STEIERMARKISCHE BANK d.d., Jadranski trg 3/A, 51000 Rijeka, OIB: 23057039320 da tužitelju KĆ, [adresa] (ranije [adresa], 40000 [adresa]), OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 4.180,49 EUR (četiritisućestoiosamdeset eura i četrdesetidevet centi ) / 31.497,90 kuna (tridesetijednutisućučetiristodevdesetisedam kuna i devedeset lipa ), sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na navedeni iznos od 16.02.2016. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena koju utvrđuje Hrvatska narodna banka do 31.12.2022.god., a od 01.01.2023.god. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.153,04 EUR (dvijetisućestopedesetitri eura i četiri centa ) /16.222,08 kuna (šesnaesttisućadvjestodvadesetidvije kune i osam lipa ) s pripadajućim zakonskim zateznima kamatama, tekućim od dana donošenja ove presude, u roku od 15 dana.

V. O d b i j a s e zahtjev tuženika za utvrđenje tuženikova potraživanja prema tužitelju u vezi ugovora o kreditu i to s osnove potplaćenih anuiteta kad je tečaj CHF bio niži od početnog, te se temeljem navedenog odbija prigovor prijeboja za iznos od 364,54 EUR (tristošezdesetičetiri eura i pedesetičetiri centa ) / 2.746,64 kuna (dvijetisućesedamstočetrdesetišest kuna i šezdesetičetiri lipe ) s osnova odbijenih potraživanja tuženika."

1.2. Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:

"D o p u š t a s e preinaka tužbenog zahtjeva kako je isti tužitelj KĆ postavio u podnesku zaprimljenom 29. travnja 2021.god. u valuti HRK, a dana 22. rujna 2023. u valuti EUR kada je u tužbenom zahtjevu s osnova isplate nakon provedenog financijsko-knjigovodstvenog vještačenja naveo još i zasebno iznos od 4.180,49 EUR (četiritisućestoiosamdeset eura i četrdesetidevet centi ) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na navedeni iznos od 16.02.2016. godine, a koji potražuje još od tuženika."

2. Protiv navedene presude i rješenja u pravovremenom roku žale se tužitelj i tuženik.

2.1. Tuženik se žali protiv presude i rješenja pobijajući istu u cijelosti i to zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava, te pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Predlaže da drugostupanjski sud preinači i tužbene zahtjeve tužitelja odbije uz naknadu troškova tuženiku, ili podredno da ukine presudu i predmet vrati na ponovni postupak prvostupanjskom sudu. Potražuje žalbeni trošak u ukupnom iznosu od 352,32 eura.

2.2. Tužitelj se žali protiv presude u dijelu pod točkom IV. izreke koji se odnosi na odluku o trošku postupka radi pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja i bitne povrede odredaba parničnog postupka. Predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu odluku o troškovima postupka na način da tužitelju prizna daljnji trošak od ukupno 746,54 eura+PDV.

3. Na žalbu tuženika i tužitelja nije odgovoreno.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora je utvrđenje ništetnom odredbe o valutnoj klauzuli vezanoj za CHF iz Ugovora o kreditu kojeg je tužitelj zaključio s tuženikom 10. ožujka 2006. i isplata iznosa od 9.111,07 eura sa zateznom kamatom iz osnove tečajnih razlika zbog valutne klauzule CHF te naknada parničnog troška sa zateznom kamatom.

6. Među parničnim strankama nije sporno da su sklopile Ugovora o kreditu od 10. ožujka 2006., prema kojem je tuženik, kao kreditor, odobrio tužitelju, kao korisniku kredita, potrošački kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 160.500,00 CHF s valutnom klauzulom u CHF obračunat prema srednjem tečaju za CHF tečajne liste banke važeće na dan korištenja kredita.

7. Međutim, stranke su 15. veljače 2016. sklopile Dodatak tog ugovora kojim su izmijenjene odredbe osnovnog ugovora, a temeljem Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 102/15, dalje: ZID ZPK/15), na način da su ugovor konvertirale u eur.

8. U svezi s pitanjem valjanosti i pravnim učincima sporazuma o konverziji sklopljenog na osnovi ZID ZPK/15 izjasnio se Vrhovni sud Republike Hrvatske u oglednom sporu broj Gos-1/2019 rješenjem od 4. ožujka 2020.: „Sporazum o konverziji sklopljen na osnovi Zakona o izmjeni i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“ broj 102/15) ima pravne učinke i valjan je u slučaju kada su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli.“

9. Nadalje, Vrhovni sud u obrazloženju zauzetog pravnog shvaćanja ističe da je ZID ZPK poseban zakon (lex specialis) u odnosu na opća pravila obveznog prava, odnosno Zakon o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 11/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje: ZOO/05), te da je riječ o izvanrednoj, jednokratnoj i retroaktivnoj mjeri (intervenciji) zakonodavca, kao i da ne mogu opća pravila ZOO/05 o ništetnosti ili izostajanju pravnih učinaka u dijelu u kojem su u eventualnoj koliziji s režimom ZID ZPK-a o konverziji, dovesti do ništetnosti ili nepostojanja sporazuma o konverziji pod pretpostavkom da je sporazum sklopljen sukladno prisilnim propisima ZID ZPK-a.

10. Sporazum bez obzira je li sklopljen u formi tzv. dodatka - aneksa ili ugovora predstavlja novu pravnu osnovu koja svoje izvorište ima u prisilnom propisu ocijenjenom suglasnim s Ustavom Republike Hrvatske (rešenje Ustavnog suda RH broj U-I-3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017.).

11. Slijedom iznesenog, kao odlučno u postupku je trebalo utvrditi je li dodatak ugovora o kreditu sklopljen u skladu s uvjetima iz ZID ZPK-a, jer ako je, radilo bi se o valjanom sporazumu o konverziji koji proizvodi pravne učinke, te kojim je uspostavljena nova pravna osnova u pogledu prava i obveza ugovornih strana.

12. Pri tom je potrebno skrenuti pažnju kako se u rješenju Vrhovnog suda RH broj Gos-1/2019 također ukazuje da su oni sporazumi o konverziji koji su sklopljeni u skladu s ZID ZPK valjani i proizvode pravne učinke bez obzira što je pravomoćno presuđeno da su ništetne odredbe osnovnog ugovora o kreditu o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli izraženoj u CHF.

13. Posebno glede postojanja, odnosno nepostojanja interesa za zahtjeve da se utvrde ništetnima pojedine odredbe ugovora o kreditu prethodno vezanih uz CHF, treba reći da se u rješenju Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2868/2018-2 od 12. veljače 2019. Vrhovni sud Republike Hrvatske izjasnio da bez obzira na sklapanje dodatka ugovora o kreditu tužitelji imaju pravni interes i ovlašteni su tražiti ništetnost pojedinih ugovornih odredbi, kako bi na temelju toga mogli ostvariti neka eventualna prava koja im pripadaju, a uglavnom je riječ o kondemnatornim novčanim zahtjevima.

14. Dakle, potrebno je utvrditi je li konverzija napravljena zakonito i računski točno, iznos preplate iz članka 19.c stavak 1. točka 5. ZID ZPK-a, ako je ona utvrđena, odnosno manje plaćeni iznos iz članka 19.c stavak 1. točka 6. ZID ZPK-a ako je on utvrđen, kao i postoje li razlozi eventualne nevaljanosti ugovora koji proizlaze iz općeg obveznog uređenja, neovisnih o posebnom zakonskom uređenju ZID ZPK-a te je li njome uspostavljena (ili barem ublažena) narušena ravnoteža u odnosima trgovaca i potrošača.

15. Navedena utvrđenja predstavljaju relevantne okolnosti koje Vrhovni sud RH spominje i u svojem rješenju iz oglednog spora i to kao eventualne osnove za postavljanje deklaratornih i kondemnatornih zahtjeva potrošača koji su konvertirali svoj kredit.

16. Kako u pobijanoj presudi ove činjenice nisu utvrđene na pravilan i zakonit način ostvaren je žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, pa je valjalo na temelju odredbe članka 370. ZPP-a, ukinuti presudu suda prvog stupnja u cijelosti i predmet vratiti istom sudu radi održavanja nove glavne rasprave.

17. U ponovnom raspravljanju prvostupanjski sud će dopuniti vještačenje radi utvrđivanja odlučnih činjenica na koje je ukazano u obrazloženju ovog rješenja, odnosno dopunom vještačenja prvostupanjski sud će utvrditi razliku između ukupno plaćenih mjesečnih anuiteta koje je tužitelj platio do obračuna radi sklapanja ugovora konverziji (15. veljače 2016.) i iznosa kojeg je po toj osnovi tuženik obračunao kod sklapanja ugovora o konverziji. Tako utvrđenu razliku, koja među strankama nije niti sporna, vještak će u dopuni nalaza iskazati u pojedinim mjesečnim anuitetima u razdoblju od sklapanja ugovora do obračuna po ZID ZPK. Dakle, konačno, iznos koji pripada tužitelju treba umanjiti za iznos priznate preplate u konverziji.

22. Temeljem članka 166. stavak 3. ZPP-a, odlučivanje o troškovima postupka u povodu pravnih lijekova ostavljeno je za konačnu odluku.

U Gospiću, 9. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Milka Vraneš