Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2309/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji Jadranki Travaš, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice Vodoopskrbe i odvodnje d.o.o., Zagreb, Folnegovićeva 1, OIB:83416546499, koju zastupa punomoćnik Dražan Crnković, odvjetnik u Zajedničkom odvjetničkom uredu Dražan Crnković & Alen Pešušić u Zagrebu, protiv tuženice CČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P-5142/2024-5 od 3. ožujka 2025., dana 9. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P-5142/2024-5 od 3. ožujka 2025. pod stavcima I. i II. izreke u dijelu u kojem je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj: Ovrvd-12247/2006 od 28. veljače 2006. u dijelu u kojem je tuženici CČ naloženo isplatiti tužiteljici Vodoopskrbi i odvodnji d.o.o. iznos od 20,35 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom te je u tom dijelu tužbeni zahtjev odbijen, te u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tužiteljice Vodoopskrbe i odvodnje d.o.o. za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 140,93 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom i sudi:

1. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj: Ovrvd-12247/2006 od 28. veljače 2006. u dijelu u kojem je tuženici CČ naloženo isplatiti tužiteljici Vodoopskrbi i odvodnji d.o.o. iznos od 20,35 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se od dospijeća pa do 31. prosinca 2007. određuje po čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate („Narodne novine“, broj: 72/02) i čl. 1. Uredbe o visini stope zatezne kamate („Narodne novine“, broj: 153/04), zatim od 1. siječnja 2008. pa do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, zatim od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, zatim od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja kamata teče na pojedinačne iznose kako slijedi:

- na iznos od 20,30 EUR od 2. srpnja 2005. pa do isplate,

- na iznos od 0,05 EUR od 2. srpnja 2005. pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženici CČ naknaditi tužiteljici Vodoopskrbi i odvodnji d.o.o. trošak parničnog postupka u iznosu od 140,93 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 9. lipnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Odbija se žalba tužiteljice Vodoopskrbe i odvodnje d.o.o. kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P-5142/2024-5 od 3. ožujka 2025. pod stavcima I. i II. izreke u dijelu u kojem je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj: Ovrvd-12247/2006 od 28. veljače 2006. u dijelu u kojem je tuženici CČ naloženo naknaditi tužiteljici Vodoopskrbi i odvodnji d.o.o. nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 15,93 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate te je zahtjev tužiteljice Vodoopskrbe i odvodnje d.o.o. u tom dijelu odbijen, te u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tužiteljice Vodoopskrbe i odvodnje d.o.o. za naknadu daljnjeg troška parničnog postupka u iznosu od 202,82 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

III. Nalaže se tuženici CČ naknaditi tužiteljici Vodoopskrbi i odvodnji d.o.o. trošak žalbenog postupka u iznosu od 88,27 EUR u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužiteljice Vodoopskrbe i odvodnje d.o.o. za naknadu troška žalbenog postupka u preostalom zatraženom iznosu od 3,13 EUR kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj: P-5142/2024-5 od 3. ožujka 2025. pod stavkom I. izreke ukinut je platni nalog (pogrešno navedeno rješenje o ovrsi) sadržan u rješenju o ovrsi Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj: Ovrvd-12247/2006 od 28. veljače 2006. u dijelu u kojem je tuženici naloženo isplatiti tužiteljici iznos od 20,35 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom na iznos od 20,30 EUR od 2. srpnja 2005. pa do isplate, te na iznos od 0,05 EUR od 2. srpnja 2005. pa do isplate, te joj naknaditi nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 15,93 EUR zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate. Stavkom II. izreke odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti.

2. Protiv navedene presude žali se tužiteljica zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 02/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP). Predlaže presudu preinačiti u smislu žalbenih navoda uz naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 91,40 EUR, a podredno ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Žalba tužiteljice je djelomično osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice radi isplate iznosa od 20,35 EUR/153,36 kuna[1] zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, koji iznos tužiteljica potražuje od tuženice na ime naknade za pruženu komunalnu uslugu opskrbe vodom nekretnine na adresi [adresa], po računu s dospijećem 1. srpnja 2005., a koji se odnosi na potrošnju do lipnja 2005. za razdoblje očitanja vodomjera od 20. travnja 2005 do 17. svibnja 2005.

5. Suprotno žalbenim navodima tužiteljice, presuda prvostupanjskog suda može se ispitati, izreka presude je razumljiva, ne proturječi sama sebi niti razlozima presude, razlozi o svim odlučnim činjenicama važnim za presuđenje u ovom predmetu jasni su i neproturječni te ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i samih tih isprava, slijedom čega su neosnovani žalbeni navodi tužiteljice u kojima ona ističe da je prvostupanjski sud prilikom donošenja pobijane presude počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

6. Prilikom ispitivanja pobijane presude i postupka koji joj je prethodio, utvrđeno je da nisu počinjene ni ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe iz čl. 365. st. 2. ZPP-a.

7. Prvostupanjski sud je u predmetnom postupku utvrdio sljedeće:

- da postoji dug tuženice prema tužiteljici u utuženom iznosu od 20,35 EUR/153,36 kuna, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, troškovima ovrhe i parničnim troškom,

- da je uvidom u Uvjerenje o prebivalištu od 7. prosinca 2022. utvrđeno da je tuženica na spornoj adresi [adresa], živjela do 15. rujna 2004., a da je od 15. rujna 2004. živjela u [adresa] na adresi [adresa],

- da je uvidom u Ugovor o kupoprodaji nekretnine utvrđeno da je nekretnina u [adresa] prodana novim kupcima dana 21. veljače 2005.,

- da tuženica u utuženom razdoblju nije živjela na spornoj adresi, te da je ista uredno odjavila prebivalište prije nego što je dug nastao,

- da je prijedlog za ovrhu koji se sada smatra tužbom podnesen 23. siječnja 2006., a da je tuženica prvi put za postupak ovrhe saznala 15. ožujka 2024., tj. nakon gotovo 18 godina.

8. S obzirom na navedeno, prvostupanjski sud je ukinuo platni nalog u cijelosti, s obrazloženjem da je tuženica odjavila prebivalište prije nego što je konkretni dug nastao, a pored navedenog, da ne bi bilo pravedno ni pravično da ista nakon toliko godina plaća ne samo glavnicu već i kamate od 2005. pa do isplate, jer bi obveza tuženice bila puno veća nego što je glavnica kada je podnesen prijedlog za ovrhu, te da bi tuženica bila stavljena u nepovoljniji položaj u odnosu na tužiteljicu što ne odgovara testu razmjernosti među strankama.

9. Međutim, prvenstveno valja istaknuti da činjenica da tuženica nije imala prijavljeno prebivalište na adresi iz tužbe u utuženom razdoblju, ne znači i da ista nije bila korisnica usluga tužiteljice na navedenoj adresi, s obzirom da status korisnika usluga tužiteljice nije vezan uz prijavu/odjavu prebivališta kod Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, već je isti reguliran Smjernicama za dobavu vode iz javnog vodovoda “Vodovoda Grada Zagreba“ (dalje: Smjernice) te Odlukom o načinu obračuna i plaćanja komunalne usluge opskrbe vodom i odvodnje i pročišćavanja otpadnih voda („Službeni glasnik grada Zagreba“, broj: 4/03., dalje: Odluka).

10. Tako je u točki 1.9. Smjernica definirano da se pod organom upravljanja podrazumijeva organ koji upravlja nekretninom odnosno njezin vlasnik, korisnik ili potrošač. Točkama 2.5-5 Smjernica propisano je da je prijavljeni organ upravljanja u obvezi za potrošenu vodu za cijelo vrijeme dok nije predao pismenu odjavu, te da se promjena organa upravljanja priznaje samo na temelju pismene prijave. Nadalje, sukladno čl. 8. Odluke naknadu za komunalnu uslugu opskrbe vodom plaća korisnik komunalne usluge na temelju računa davatelja usluge prema količini pružene usluge utvrđene vodomjerom. Potrošač i obveznik plaćanja komunalne usluge je vlasnik i korisnik nekretnine (čl. 2. Odluke). U slučaju promjene vlasnika nekretnine, dotadašnji vlasnik ostaje u statusu potrošača i obveznika plaćanja sve do kraja tekućeg mjeseca u kojem je kopijom ugovora, odnosno pisanim putem obavijestio isporučitelja usluge o prenošenju obveze na novog vlasnika (čl. 4. Odluke).

11. Tužiteljica je tijekom postupka u spis dostavila izvadak iz knjige položenih ugovora za broj [broj poduloška], knjiga PU Gornji Stenjevec-povijesni prikaz, te posebni izvadak za zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], iz kojih je razvidno da je tuženica bila (su)vlasnica predmetne nekretnine. Također, tužiteljica je u spis dostavila i izvadak iz matičnih evidencija iz kojeg proizlazi da je novi kupac predmetne nekretnine SČ evidentiran kao korisnik usluga tužiteljice dana 9. lipnja 2005. temeljem Ugovora o kupoprodaji nekretnine koji je zaprimljen kod Gradskog stambenog komunalnog gospodarstva d.o.o. dana 8. lipnja 2005.

12. S obzirom da se utuženo potraživanje odnosi na potrošnju vode do lipnja 2005. (za razdoblje očitanja vodomjera od 20. travnja 2005. do 17. svibnja 2005.), a da tuženica u tom razdoblju nije postupila sukladno čl. 4. Odluke, odnosno nije obavijestila tužiteljicu o promjeni korisnika (prijava novog korisnika učinjena je tek 9. lipnja 2005.), ista je, suprotno zaključku prvostupanjskog suda, u obvezi podmiriti utuženo potraživanje tužiteljice u iznosu od 20,35 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, jer je utuženo potraživanje osnovano u smislu odredaba iz čl. 2., 4. i 8. Odluke, toč. 2.5-5 Smjernica, te čl. 9., čl. 29. st. 1. i 2., čl. 65. st. 1., čl. 173. st. 1., čl. 183. st. 1. i čl. 342. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje: ZOO).

13. Pri tome valja dodati da ni činjenica da je tuženici tužba od 23. siječnja 2006. dostavljena tek 15. ožujka 2024. ne može predstavljati razlog za odbijanje tužbenog zahtjeva tužiteljice. Naime, iako se sudski postupak mora provesti u razumnom roku i bez odugovlačenja imajući u vidu odredbe čl. 13. st. 1. i 2. OZ-a te čl. 10. st. 1. ZPP-a, dugotrajnost postupka ne može utjecati na odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva. Prema tome, kako je u konkretnom slučaju tužbeni zahtjev osnovan jer tuženica, za koju je utvrđeno da je u utuženom razdoblju bila obveznik plaćanja usluga tužiteljice, utuženo potraživanje nije podmirila, tako ista ne može biti oslobođena plaćanja zbog dugotrajnosti postupka pred prvostupanjskim sudom, već ista ima na raspolaganju druga pravna sredstva radi naknade štete zbog dugotrajnosti predmetnog spora.

14. Stoga je valjalo, sukladno čl. 451. st. 3. ZPP-a, održati na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj: Ovrvd- 12247/2006 od 28. veljače 2006. u dijelu u kojem je tuženici naloženo isplatiti tužiteljici iznos od 20,35 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od sljedećeg dana od dana dospijeća svakog pojedinog utuženog iznosa pa do isplate.

15. Nadalje, u odnosu na trošak postupka prvenstveno valja reći da prema Zaključku br. 3. sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanog 2. lipnja 2017., presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi temeljem vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka.

16. Tužiteljica ima pravo na naknadu troška jednokratne nagrade zastupanja u predmetnom postupku u iznosu od 125,00 EUR, te troška sudske pristojbe i administrativnog troška izdavanja rješenja o ovrsi od 28. veljače 2006. u iznosu od 15,93 EUR, odnosno tužiteljica ima pravo na naknadu troška parničnog postupka u ukupnom iznosu od 140,93 EUR, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 9. lipnja 2025. pa do isplate, sve u smislu odredaba iz 7. toč. 9., Tbr. 46., Tbr. 52. st. 3. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23., dalje: Tarifa), čl. 38. st. 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost („Narodne novine“, broj: 73/13., 99/13., 148/13., 153/13., 143/14., 115/16., 106/18., 121/19., 138/20., 39/22., 113/22., 33/23., 114/23. i 35/24., dalje: ZPDV), Tar. br. 1. st. 2. Tarife sudskih pristojbi koja je sastavni dio Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj: 74/95., 57/96. i 137/02), čl. 37. Pravilnika o privremenoj javnobilježničkoj tarifi („Narodne novine“, broj: 38/94., 82/94. i 52/95), te čl. 151. st. 3. ZPP-a i čl. 29. st. 2. ZOO-a, u svezi čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. i 2. ZPP-a.

17. Tužiteljica nema pravo na naknadu troška sudske pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 EUR, s obzirom da u smislu odredbe iz čl. 219. st. 1. ZPP-a nije dokazala da je istu zaista i platila.

18. Uzimajući u obzir navedeno, kao i iznos zatražen troškovnikom od 16. siječnja 2025. (343,75 EUR), valjalo je pobijanu presudu preinačiti u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 140,93 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, i naložiti tuženici naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 140,93 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 9. lipnja 2025. pa do isplate, odnosno prvostupanjsku presudu potvrditi u dijelu u kojem nije prihvaćen zahtjev tužiteljice za naknadu daljnjeg troška parničnog postupka u iznosu od 202,82 EUR zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

19. Slijedom svega navedenog, primjenom odredbe iz čl. 373.a st. 1. toč. 2. ZPP-a odlučeno je kao pod stavkom I. izreke, a primjenom odredbe iz čl. 368. st. 1. ZPP-a kao pod stavkom II. izreke ove odluke.

20. Tužiteljica, koja je sa žalbom u pogledu glavnog potraživanja uspjela u cijelosti, ima pravo na naknadu troška žalbenog postupka u iznosu od 88,27 EUR, i to troška sastava žalbe u iznosu od 75,00 EUR sukladno odredbama iz Tbr. 10. toč. 3., Tbr. 46., Tbr. 52. st. 3. i Tbr. 54. Tarife i čl. 38. st. 1. ZPDV-a, te troška sudske pristojbe na žalbu u iznosu od 13,27 EUR sukladno Tar. br. 3. st. 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“, broj: 37/23), u svezi čl. 1. st. 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“, broj: 118/18. i 51/23), te čl. 154. st. 1., čl. 155. st. 1. i 2. i čl. 166. st. 2. ZPP-a, dok ista nema pravo na naknadu troška žalbenog postupka u preostalom zatraženom iznosu od 3,13 EUR, slijedom čega je odlučeno kao pod stavcima III. i IV. izreke ove odluke.

U Zagrebu 9. lipnja 2025.

Sutkinja:

Jadranka Travaš