Republika Hrvatska

Županijski sud u Karlovcu

Stalna služba u Gospiću

Gospić

Gž-221/2024-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Karlovcu, Stalna služba u Gospiću, kao drugostupanjski sud, u vijeću sastavljenom od sudaca Milke Vraneš, predsjednice vijeća, Tatjane Radaković Bašić sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Ante Ujevića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice BB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik mr. sc. Antun Šagovac, odvjetnik u Velikoj Gorici, protiv tuženog ČB, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica Sandra Šolaja, odvjetnica u Zagrebu, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tužiteljice izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Crikvenici poslovni broj P-1246/2019 od 14. prosinca 2023., na sjednici vijeća održanoj 9. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e:

I. Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana, potvrđuje se presuda Općinskog suda u Crikvenici poslovni broj P-1246/2019 od 14. prosinca 2023.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu žalbenog troška, kao neosnovan.

III. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na žalbu, kao neosnovan.

Obrazloženje

I. Presudom suda prvog stupnja presuđeno je:

"Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"Utvrđuje se da je tužiteljica BB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], suvlasnica nekretnina upisanih u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to k. č. br. [katastarska čestica] kuća i dvorište od 220,2 m2 u ¼ dijela, a tuženi ČB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u ¾ dijela, pa je tuženik dužan trpjeti da se tužiteljica nakon pravomoćnosti ove presude upiše u zemljišnim knjigama kao suvlasnik navedenih nekretnina u ¼ dijela, a sve u roku od 15 dana."

II. Nalaže se tužiteljici da naknadi tuženom parnični trošak u iznosu od 1.791,00 EUR / 13.494,29 HRK zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 14. prosinca 2023. kao dana donošenja ove presude pa do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, u roku od 15 dana."

2. Protiv navedene presude u pravovremenom roku žali se tužiteljica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi predlaže da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu i usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troškova postupka i trošak sastava žalbe, podredno da ukine pobijanu presudu i vrati spis prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Potražuju trošak sastava žalbe u ukupnom iznosu od 303,09 eura.

3. Na žalbu tužiteljice odgovorio je tuženik koji u odgovoru na žalbu osporava žalbene navode tužene, te predlaže da drugostupanjski sud odbije žalbu kao neosnovanu i potvrdi prvostupanjsku presudu u cijelosti. Potražuje trošak sastava odgovora na žalbu u iznosu od 200,00 eura.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući presudu suda prvog stupnja kao i postupak koji joj je prethodio u nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8. 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 , 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavak 2. ZPP-a.

6. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, na koju ukazuje tuženik, a ovo iz razloga jer presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Razlozi dani o odlučnim činjenicama su jasni i određeni, odnosno nisu nejasni i proturiječni, izreka nije proturječna obrazloženju, kako to u žalbi tvrdi tuženik. Upravo suprotno tome presuda se temelji na rezultatima provedenog dokaznog postupka.

7. Kod donošenja presude nije počinjena bitna povreda iz članka 354. stavka 1. ZPP-a pogrešnom primjenom odredbi članka 338. i članka 8. ZPP-a, na koje se sadržajem žalbe poziva tuženik, iznošenjem žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava. Suprotno uopćenim žalbenim prigovorima, prvostupanjski sud je izložio zahtjeve stranaka, njihove navode o činjenicama na kojima se ti zahtjevi temelje, sažeo bitne dokaze kojima su utvrđene činjenice koje formiraju činjenično stanje i izložio norme materijalnog prava koje je primijenio. Na temelju odredbe članka 8. ZPP-a, sud samostalno i prema svom uvjerenju ocjenjuje provedene dokaze, a korištenjem ovog ovlaštenja nije počinjena relativno bitna povreda postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP-a, na koju se poziva tuženik.

8. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenjem da je suvlasnica nekretnina upisanih u zk. ul. Broj [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] i to k. č. br. [katastarska čestica], kuća i dvorište površine od 220,2 m2 u ¼ dijela, a tuženik u ¾ dijela, slijedom čega je tuženik dužan trpjeti da se tužiteljica nakon pravomoćnosti predmetne presude upiše u zemljišnim knjigama kao suvlasnik navedenih nekretnina u ¼ dijela.

9. Iz stanja prvostupanjskog spisa proizlazi:

- da je predmetna nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] kuća i dvorište od 220,2 m2, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], kao vlasništvo tuženog, a isto proizlazi i iz izvatka iz zemljišne knjige,

- da se u naravi radi o kući i okućnici u [adresa], u [adresa] B [adresa],

- da je se tuženi upisao kao vlasnik predmetne nekretnine temeljem ugovora o darovanju od 1. svibnja 2000., sklopljenog sa sada pok. ocem SB iz [adresa], kao darodavateljem,

- da je navedeni ugovor proveden u zemljišnim knjigama pod brojem Z-810/00, temeljem prijedloga od 11. svibnja 2000., što proizlazi iz povijesnog izvatka iz zemljišne knjige za zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina],

- da su tužiteljica i tuženi djeca i zakonski nasljednici pok. oca SB, koji je umro **.**.2013.,

- da nije sporno da se iza pok. oca stranaka SB pred Općinskim sudom u Velikoj Gorici, javnim bilježnikom Ivanom Malekovićem iz Velike Gorice, kao povjerenikom suda, pod poslovnim br. O-726/13 vodio ostavinski postupak, a spisu prileži rješenje o nasljeđivanju iza istoga od 29. siječnja 2014., koje je pravomoćno navedenoga dana,

- da je majka stranaka ZB iz [adresa], umrla **.**.2009., dakle 4 godine prije bračnog druga SB, da su zakonski nasljednici iste SB, kao bračni drug, te tužiteljica i tuženi, kao njezina djeca,

- da su se SB i tuženi odrekli prava na nasljedstvo iza ZB, koje im temeljem zakona pripada, a da se tužiteljica prihvatila nasljedstva, te da je tužiteljica proglašena njezinom nasljednicom, temeljem zakona, na nekretnini k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u 1/3 dijela, kao ostavinskoj imovini,

- da je predmetna nekretnina k. č. br. [katastarska čestica] kuća i dvorište od 220,2 m2, k. o. [katastarska općina], nije bila predmetom raspravljanja kao ostavinska imovina u ostavinskim postupcima iza pok. roditelja stranaka ZB i SB,

- da tužiteljica tvrdi da je predmetna nekretnina bila bračna stečevina pok. roditelja stranaka ZB i SB, odnosno da je pok. SB bio suvlasnik samo u ½ dijela navedene nekretnine, iako je formalno u zemljišnim knjigama ta nekretnina bila upisana na njegovo ime i vlasništvo,

- da je tužiteljica bila predložila da se u ostavinskom postupku iza pok. majke ZB kao naknadno pronađena imovina raspravi ½ suvlasništva predmetne nekretnine, dakle onoga suvlasničkog dijela za kojeg tvrdi da je temeljem zakona bio vlasništvo njihove majke TB,

- da je javni bilježnik odbio gore navedeni prijedlog tužiteljice rješenjem O- 761/09 od 20. veljače 2018. koje je povodom prigovora tužiteljice potvrđeno rješenjem Općinskog suda u Velikoj Gorici posl. br. O-648/18 od 10. svibnja 2018.,

- da tužiteljica u ovome postupku tvrdi da je navedena nekretnina bračna stečevina roditelja stranaka pok. ZB i SB, te da bi njezinoj majci ZB pripadalo suvlasništvo temeljem zakona u ½ suvlasničkog dijela, te smatra da joj po osnovi nasljeđivanja iza pok. majke ZB pripada ½ njezinog zakonskog dijela, tj. ¼ suvlasničkog dijela navedene nekretnine, te tužbenim zahtjevom traži da se utvrdi suvlasnicom iste u ¼ suvlasničkog dijela, kao i to da je prijenos predmetne nekretnine darovnim ugovorom s oca stranaka na tuženog izvršen samo radi ishođenja kredita, kojeg je tuženi podigao radi uređenja predmetne nekretnine, koja je u vrijeme sklapanja ugovora o darovanju bila u roh-bau izvedbi, i nepodobna za stanovanje. Nadalje, tvrdi da su njihovi roditelji oduvijek govorili da ona i brat tj. tuženi imaju jednaka prava na toj nekretnini,

- da je tužiteljica isticala i da joj pripada pravo na vlasništvo predmetne nekretnine, ne samo s osnova bračne stečevine iza pok. majke, već i s osnova povrede nužnog dijela iza pok. oca stranaka,

- da je uvidom u povijesni izvadak iz zemljišne knjige za predmetnu nekretninu utvrđeno je da je navedena nekretnina bila u režimu društvenog vlasništva, da je temeljem rješenja SO Crikvenica br. 225/88 od 24. ožujka 1988. uknjiženo pravo korištenja za korist SB, oca stranaka, temeljem prijedloga zaprimljenog 10. lipnja 1988., a provedenoga pod brojem Z-977/88, koji je temeljem članka 367. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima uknjižen kao vlasnik (Z-586/98),

- da je temeljem ugovora o darovanju od 1. svibnja 2000. kao vlasnik predmetne nekretnine je upisan ČB (Z-810/00, prijedlog zaprimljen 11. svibnja 2000.), a temeljem ugovora o zajmu od 11. svibnja 2000., zaprimljenog 12. svibnja 2000. pod brojem Z-821/00 uknjiženo je pravo zaloga na kuću tuženog za glavni dug od 80.000 DEM u kunskoj protuvrijednosti s 8% kamata / god. za korist OB iz [adresa],

- da je navedeno pravo zaloga brisano temeljem brisovnog očitovanja od 20. ožujka 2001., zaprimljenog 23. ožujka 2001. pod brojem Z-721/01,

- da je na temelju ugovora sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine prijenosom vlasništva od 27. lipnja 2001. uknjiženo je pravo vlasništva na nekretnine tuženog za korist Hypo Alpe Adria d.d. Zagreb, uz zabilježbu da je prijenos vlasništva izvršen radi osiguranja novčane tražbine od 25.600 EUR, s time da je na temelju izjave za povrat vlasništva od 22. listopada 2010. uknjiženo pravo vlasništva na navedenoj nekretnini za korist tuženog, te je uknjiženo brisanje ranije navedene zabilježbe,

- da je u vrijeme uknjižbe prava korištenja na gradilištu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] za korist SB **.**.1988., kao i u vrijeme sklapanja ugovora o darovanju od 1. svibnja 2000., temeljem kojeg je kao vlasnik navedene nekretnine uknjižen tuženi, SB bio u braku s ZB, odnosno da je navedeno gradilište kupljeno za vrijeme trajanja bračne zajednice pok. roditelja stranaka, i to 1970., te da je u vrijeme darovanja nekretnine tuženom na toj nekretnini bila sagrađena kuća u roh – bau izvedbi,

- da tužiteljica u ovome postupku tvrdi da je navedena nekretnina predstavljala bračnu stečevinu pok. roditelja stranaka, dakle pok. SB i pok. ZB, sve s obzirom na činjenicu da je ta nekretnina stečena za vrijeme trajanja braka pok. roditelja stranaka.

10. Polazeći od naprijed navedenih činjeničnih utvrđenja, prilikom ocjene osnovanosti tužbenog zahtjeva za utvrđenje prava vlasništva tužiteljice u ¼ suvlasničkog dijela, prvostupanjski sud pravilno utvrđuje i zaključuje da je u ovom postupku prethodno valjalo utvrditi je li pravno valjan ugovor o darovanju od 1. svibnja 2000., a da bi sud ocijenio je li navedeni darovni ugovor pravno valjan ili ništav pravni posao, valjalo je, dakle, prvenstveno utvrditi u smislu odredbe članka 277. Zakona o braku i porodičnim odnosima («Narodne novine» br. 51/89. pročišćeni tekst, u nastavku: ZBPO), predstavlja li predmetna nekretnina bračnu stečevinu pok. roditelja stranaka SB i ZB.

11. Tako je odredbom članka 277. ZBPO propisano da je zajednička ona imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili koja potječe iz te imovine. Člankom 278. stavak 1 ZBPO je određeno da imovina koju jedan bračni drug ima u času zaključenja braka ostaje njegova posebna imovina, dok je u stavku 2. istoga članka propisano da je posebna ona imovina koju u toku bračne zajednice jedan bračni drug stekne po drugoj zakonom dozvoljenoj osnovi, različitoj od osnove navedene u članku 277. ZBPO. Ovo stoga jer je odredbom članka 283. stavak 1. ZBPO propisano da zajedničkom imovinom bračni drugovi raspolažu sporazumno, dok je odredbom stavka 2. istoga članka propisano da svojim udjelom u zajedničkoj imovini jedan bračni drug ne može samostalno raspolagati niti ga opteretiti pravnim poslom među živima, te bi u smislu ove odredbe ukoliko bi se tijekom postupka utvrdilo da se radi o zajedničkoj imovini, te da je pok. SB, bez suglasnosti pok. ZB, ugovorom o darovanju darovao njihovu zajedničku imovinu, takav ugovor bio ništav, kao suprotan prinudnom propisu – članku 283. stavak 2. ZBPO, u svezi sa odredbom članka 103. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima («Narodne novine» broj 53/91., 73/91., 111/93., 3/94., 7/96., 91/96. i 112/99., u nastavku: ZOO/99). Odredbom stavka 3. istog članka ZBPO je propisano da svojim posebnom imovinom bračni drug raspolaže samostalno.

12. U ovom postupku nije sporno da su stranke brat i sestra, bili u izrazito dobrim odnosima, pa nije nelogično da je tuženi dopustio da tužiteljica nastavi živjeti u toj kući, pa ova činjenica ne ukazuje na to da je na isti način koristila nekretninu kao i tuženi, jer je sama tužiteljica izjavila da je dogovor bio da će kuću iznajmljivati gostima tuženi, radi čega se ona i maknula, te je tuženi i nastavio uređivati kuću i ulagati u nju.

13. Nadalje, prvostupanjski sud pravilno utvrđuje da iz rezultata provedenog postupka proizlazi da navedeni ugovor o darovanju nije sklopljen bez odobrenja majke stranaka ZB, odnosno proizlazi da je pok. majka stranaka na navedeno pristala, a isto proizlazi i iz njezina postupanja narednih 9 godina nakon sklapanja tog ugovora, jer nije poduzela nijednu radnju u smislu osporavanja navedenog ugovora o darovanju, odnosno prava vlasništva tuženog na toj nekretnini.

14. Isto tako, i iz postupanja SB narednih 13 godina koji nije poduzeo nijednu radnju u smislu osporavanja navedenog ugovora o darovanju, odnosno prava vlasništva tuženog, proizlazi da je isti odgovarao stvarnoj volji stranaka, odnosno obiteljskom dogovoru. Da se majka stranaka pok. ZB protivila tome da se kuća u [adresa] daruje tuženom, mogla je, tražiti da se utvrdi da je taj ugovor o darovanju ništav, jer ga nije odobrila, a ni iz jedne izjave tužiteljice iz njezina iskaza, pa tako ni iz postupanja pok. majke stranaka nakon sklapanja tog ugovora o darovanju, ne bi proizlazilo da se ona tome protivila, odnosno da nije odobrila sklapanje tog ugovora. Stoga, tužiteljica nije dokazala svoje tvrdnje da je predmetni ugovor o darovanju fiktivan, te da je sklopljen bez suglasnosti majke stranaka pok. ZB, pa isti ugovor nije protivan prisilnom propisu, tj. odredbi članka 283. stavak 2. ZBPO, pa kao takav nije ništav u smislu odredbe članka 103. stavak 1. ZOO.

15. Navedena nekretnina je predstavljala bračnu stečevinu pok. roditelja stranaka, kojom su isti raspolagali predmetnim ugovorom o darovanju 2000., za života pok. roditelja stranaka, pa tako i oca SB, koji je tada bio upisan kao vlasnik, pa je neosnovan zahtjev tužiteljice da se utvrdi da je vlasnica ¼ suvlasničkog dijela navedene nekretnine, odnosno neosnovana je tvrdnja tužitelja da ½ suvlasničkog dijela navedene nekretnine ulazi u ostavinsku masu iza pok. majke stranaka ZB, koja je umrla 2009., dakle 9 godina nakon toga raspolaganja ugovorom o darovanju u korist tuženog. Neosnovani su navodi tužiteljice da joj pripada suvlasnički dio navedene nekretnine iza pok. oca zbog povrede prava na nužni dio.

16. Tužiteljica je sudjelovala u ostavinskom postupku iza pok. oca SB, pa je vezana rješenjem o nasljeđivanju iza pok. oca, koje je pravomoćno 29. siječnja 2014. (članak 232. Zakona o nasljeđivanju «Narodne novine» broj 48/03., 163/03., 35/05. i 127/13). Naime, u tom postupku je tužiteljica trebala istaknuti takav zahtjev, što nije učinila. Radi svega navedenoga, pravilno je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice opisan u točki I izreke presude, kao neosnovan.

17. Ovako utvrđeno činjenično stanje, pravne zaključke i primjenu materijalnog prava od strane suda prvog stupnja u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, budući je isto u cijelosti utemeljeno na rezultatima provedenog dokaznog postupka i pravilnoj ocjeni svih u postupku provedenih dokaza sukladno odredbi članka 8. ZPP- a, a koju ocjenu tužitelji neosnovano osporavaju.

18. Osim toga, sud prvog stupnja je za naprijed rečena činjenična utvrđenja i svoja pravna stajališta dao uvjerljive i logične zaključke koje prihvaća i ovaj sud, s time da tužitelji svojim žalbenim navodima nisu doveli u sumnju naprijed opisana činjenična utvrđenja suda prvog stupnja, kao i njegova stajališta.

19. Naime, tužiteljica, na kojoj je bio teret dokaza, u ovom postupku nije dokazala da se njezina majka ZB na bilo koji način protivila sklapanju darovnog ugovora od 1. svibnja 2000. sa ovdje tuženikom iako je sud na tu okolnost saslušao brojne svjedoke predložene po tužiteljici, niti jedan od predloženih svjedoka tu činjenicu nije potvrdio.

20. Da je sporna kuća vlasništvo tuženika, osim vlasničkog lista koji je neosporiv dokaz nečijeg vlasništva, a u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] je tuženik kao vlasnik upisan od svibnja 2000., dakle skoro 24 godine i iskazi svjedoka su potvrdili da vlasnička prava na spornoj kući s voljom roditelja stranka ima samo tuženik.

21. Svoje stajalište da je predmetna kuća isključivo vlasništvo tužitelja prvostupanjski sud je obrazložio jasno i argumentirano, a ista činjenica potvrđena je brojnim materijalnim dokazima u spisu iz kojih nedvojbeno proizlazi da je tužitelj pozajmljivao novac, dizao kredite i ulagao u navedenu nekretninu, a pored toga angažirao je radnike za izvođenje radova i iste plaćao. To znači da je tužitelj ulagao svoj rad i sredstva u navedenu nekretninu.

22. Tvrdnja tužiteljice da je dogovor između obitelji, roditelja, tužiteljice i tuženika bio da se nekretnina tuženiku daruje samo formalno, tijekom postupka nije dokazano, a konačno tu i takvu činjenicu tužiteljica je iznijela tek godinu i pol od trajanja prvostupanjskog postupka, tj. tužiteljica tek u podnesku od 29. studenoga 2019. ističe postojanje tzv. "usmenog sporazuma" u obitelji temeljem kojeg bi njoj i tuženiku pripalo svakom ½ predmetne nekretnine, a ista je tuženiku darovana samo formalno zbog ishođenja kredita.

23. Pored toga, ovdje je bitno istaknuti, a što je naveo i prvostupanjski sud da za vrijeme života svojih roditelja i to 9 godina za života majke ZB (preminula 2009.) od predmetnog darovnog ugovora i 13 godina za života oca SB (preminuo 2013.) od predmetnog darovnog ugovora, tužiteljica nikada nije pobijala ugovor o darovanju od 1.svibnja 2000., kao niti bilo što po navedenom ugovoru potraživala na ostavinskim raspravama iza majke i iza oca na kojima je bila prisutna , uz svog oca i brata, kasnije samo uz brata ovdje tuženika, te su navedeni postupci postali pravomoćni.

24. U odnosu na žalbene tvrdnje tužiteljice da je sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka jer je odbio spojiti spis poslovni broj P-1257/22 s ovim predmetom potrebno je odgovoriti da je tužiteljica tijekom cijelog postupka koji se vodi pod poslovnim brojem P-1246/19 imala punomoćnika – odvjetnika koji sasvim logično poznaje odredbe ZPP-a i u situaciji kada je shvatila da u tom postupku nema nikakve pravne osove za provođenje postupka vještačenja s osnove ulaganja u nekretninu, jer to svojom tužbom i tužbenim zahtjevom u tom postupku nije tražila niti predložila, a uz to su joj za takve prijedloge prošli svi zakonom predviđeni rokovi do zaključenja prethodnog postupka, podigla je tužbu pod poslovnim brojem P-1257/22 i traži spajanje postupka.

25. Odredbom članka 156. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, dalje: ZV) jasno je definirano tko i kada može isticati stvarnopravni zahtjev s osnova ulaganja u nekretninu. Tužiteljica nije uopće legitimirana za postavljanje takvog zahtjeva. Ostvarenje svojih prava s osnova ulaganja u nekretninu, ukoliko smatra da za isto ima osnove, tužiteljica može tražiti samo sukladno stavku 2. članka 156. ZV-a, a kako određuju pravila obveznog prava i to u posebnom postupku. Dakle, u ovom slučaju do spajanja postupaka ne može doći jer se radi i o različitoj pravnoj osnovi. Tužiteljica u postupku poslovni broj P- 1257/22 ne može isticati stvarnopravni nego eventualno samo obveznopravni zahtjev, te je razvidno da se radi o dvije različite pravne osnove, utvrđenju prava vlasništva i isplati, te se postupci i iz tog razloga ne mogu spojiti.

26. Dakle, suprotno svim žalbenim tvrdnjama tužiteljice prvostupanjski sud je svoje zaključke izveo na temelju utvrđenih činjenica i provedenih dokaza koji su priloženi u spis, a ne proizvoljno i površno kako to tvrdi tužiteljica.

27. Prema tome, pobijana presuda u cijelosti je zakonita i temelji se na rezultatima provedenog dokaznog postupka, dok je obrazloženje presude jasno i logično i u potpunosti utemeljeno na pravilno utvrđenom činjeničnom stanju i pravilno primijenjenom materijalnom pravu.

28. Pravilna je i odluka o dosuđenom parničnom trošku, pravilno je obrazložena i utemeljena na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a, te Tarifi o nagradama i naknadi za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, i 126/22).

29. Slijedom naprijed navedenog valjalo je pozivom na odredbu članka 368. stavak 1. ZPP-a, žalbu tuženih odbiti kao neosnovanu, a prvostupanjsku presudu i rješenje potvrditi u cijelosti.

30. Tužiteljici nije dosuđen žalbeni trošak iz razloga jer ista nije uspjeli sa svojom žalbom (članak 154. stavak 1. ZPP-a).

31. Tuženiku nije dosuđen trošak odgovora na žalbu jer isti nije bio potreban niti nužan za vođenje ovog postupka (članak 155. stavak 1. ZPP-a).

U Gospiću, 9. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća:

Milka Vraneš