REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-1623/2025-5

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Lenka Ćorić, u pravnoj stvari predlagatelja osiguranja FS s prebivalištem u [adresa] ([adresa]), [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ivan Budisavljević, odvjetnik u Rijeci, protiv protivnika osiguranja C.V.B. TOURISM d.o.o. Vižinada, Vižinada 50A, OIB 66865983511, kojeg zastupaju punomoćnici Alen Kalčić i Neven Šimić, odvjetnici u Rijeci, radi osiguranja tražbine određivanjem privremene mjere, odlučujući o žalbi protivnika osiguranja protiv rješenja Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj R1-21/2025-2 od 26. ožujka 2025., 6. lipnja 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba protivnika osiguranja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj R1-21/2025-2 od 26. ožujka 2025.

II. Odbija se zahtjev predlagatelja osiguranja za naknadu troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Rješenjem Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj R1-21/2025-2 od 26. ožujka 2025. određena je mjera osiguranja zabranom otuđenja i opterećenja motorne jahte „Sea lady”, hrvatske zastave, NIB 94786, pozivni znak 9A5305, upisane pri Lučkoj kapetaniji Pula, radi osiguranja novčane tražbine predlagatelja osiguranja u iznosu od 50.000,00 eura, što predstavlja glavni dug u iznosu od 42.589,02 eura te iznos pripadajućih zateznih kamata i troškova postupka, kao i radi osiguranja nenovčane tražbine predlagatelja osiguranja koja se sastoji u obvezi protivnika osiguranja da trpi namirenje novčane tražbine predlagatelja osiguranja sudskom prodajom motorne jahte „Sea lady“, naloženo Lučkoj kapetaniji Pula da određenu privremenu mjeru zabilježi u upisnik brodova Lučke kapetanije Pula, određeno da će privremena mjera trajati do proteka 15 dana nakon stupanja uvjeta za ovrhu na temelju pravomoćne i ovršne presude u predmetu Općinskog suda u Pazinu, Stalna služba u Poreču poslovni broj Pr-15/2024, te da će sud osloboditi motornu jahtu zabrane otuđenja ili opterećenja ako protivnik osiguranja pruži dokaz da je položio na depozit suda iznos koji se ovom mjerom osigurava ili dade drugu imovinsku vrijednost u istom iznosu, uz uvjet da su ta osiguranja odnosno druge imovinske vrijednosti raspoloživi i slobodno prenosivi u korist predlagatelja osiguranja (točke I. do III. izreke) i naloženo protivniku osiguranja da predlagatelju osiguranja nadoknadi troškove postupka osiguranja u iznosu od 1.796,46 eura u roku osam dana (točka IV. izreke).

2. Protivnik osiguranja je protiv rješenja pravovremeno izjavio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene ovršnog prava. U žalbi u bitnom ističe kako pobija stajalište prvostupanjskog suda o tome da protivniku osiguranja neće biti nanesena nikakva šteta određivanjem privremene mjere, budući da mu je zabranjeno raspolaganje njegovom imovinom, posebno zato što se radi o jahti vrijednoj preko milijun eura i tvrdi kako u pobijanom rješenju uopće nije obrazloženo stajalište da će određenom privremenom mjerom protivnik osiguranja trpjeti samo neznatnu štetu. Posebno obrazlaže da je prvostupanjski sud trebao provesti test razmjernosti između zaštićenog interesa predlagatelja osiguranja i tereta koji bi trebao podnijeti protivnik osiguranja budući da se privremenom mjerom ograničavaju njegova vlasnička prava. Pored toga tvrdi kako za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari nije nadležan Trgovački sud u Rijeci, nego Trgovački sud u Pazinu s obzirom na to da je plovilo upisano u registar koji se vodi kod Lučke kapetanije Pula. Također smatra da nije jasno primjenjuje li se u ovom postupku Pomorski zakonik ili Ovršni zakon, kao i jesu li za odlučivanje o privremenoj mjeri stvarno nadležni trgovački ili općinski sudovi s obzirom na članak 841. stavak 3. Pomorskog zakonika i činjenicu da prvostupanjski sud nije utvrdio o kojoj vrsti plovila je riječ. Zaključno navodi kako prijedlog za osiguranja ne sadrži sve što je propisano člankom 341. Ovršnog zakona, pa smatra da je time onemogućen u raspravljanju jer mu nije poznata činjenična osnova prijedloga što predstavlja bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 6. Zakona o parničnom postupku. Predlaže da ovaj žalbeni sud odbije prijedlog za određivanje privremene mjere i obveže predlagatelja osiguranja da mu nadoknadi troškove postupka.

3. Predlagatelj osiguranja je podnio odgovor na žalbu protivnika osiguranja koji nije uzet u obzir u ovom žalbenom postupku budući da je člankom 352. stavkom 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22) u vezi s člankom 951. Pomorskog zakonika („Narodne novine“ broj: 181/04, 76/07, 146/08, 61/11, 56/13, 26/15 i 17/19) propisano da se žalba protiv rješenja o prijedlogu za izdavanje privremene mjere neće slati protivnoj stranci na odgovor.

4. Žalba je neosnovana.

5. Pobijano rješenje ispitano je na temelju odredbe članka 365. stavka 2. u vezi s člankom 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) u vezi s odredbom članka 21. stavka 1. Ovršnog zakona i članka 951. Pomorskog zakonika, u granicama žalbenih razloga, pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka (članak 356. ZPP-a).

6. U obrazloženju rješenja prvostupanjski sud je najprije izložio sadržaj prijedloga, zatim razloge zbog kojih smatra da je stvarno i mjesno nadležan za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari, potom mjerodavne odredbe Pomorskog zakonika i Ovršnog zakona o određivanju privremene mjere zabranom raspolaganja brodom, razlozima zbog kojih smatra da je predlagatelj učinio vjerojatnom postojanje svoje novčane tražbine prema protivniku osiguranja pozivom na mjerodavne odredbe Zakona o radu („Narodne novine“ broj: 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 i 64/23), te potom i razloge zbog kojih smatra da će određivanjem predložene privremene mjere zabranom raspolaganja brodom, protivnik osiguranja pretrpjeti samo neznatnu štetu u smislu ispunjenja i druge zakonske pretpostavke za određivanje privremene mjere. Na koncu prvostupanjski sud je obrazložio i zašto smatra da je predlagatelj osiguranja učinio vjerojatnim i postojanje nenovčane tražbine koja se sastoji u obvezi protivnika osiguranja da trpi namirenje predlagateljeve tražbine prodajom broda s obzirom na to da je riječ o tražbini po osnovi plaće koja se duguje zapovjedniku broda, časnicima i posadi u svezi s njihovim zaposlenjem na brodu koje su osigurane pomorskim privilegijem.

7. Neosnovano žalitelj dovodi u pitanje stvarnu i mjesnu nadležnost prvostupanjskog suda. Prije svega, žalitelj gubi iz vida odredbu članka 841. stavka 3. Pomorskog zakonika kojom je propisano da izraz „brod“ u ovom dijelu Zakonika (riječ je o dijelu devetom „Ovrha i osiguranje na brodu i teretu“) obuhvaća, te se na odgovarajući način primjenjuje i na ostale pomorske objekte, osim brodica, te da je potom stavkom 6. propisano da ovrhu i osiguranje na brodu i teretu na brodu određuju i provode trgovački sudovi nadležni za pomorske sporove.

8. Prema odredbi članka 5. točke 7. Pomorskog zakonika brodica jest plovni objekt namijenjen za plovidbu morem koji je ovlašten prevoziti najviše 12 putnika, čija je duljina trupa veća od 2,5 metra, a manja ili jednaka 15 metara, ili ukupne snage porivnih uređaja veća od 5 kW, a prema točki 13. tog članka jahta jest plovni objekt za sport i razonodu, neovisno o tome koristi li se za osobne potrebe ili za gospodarsku djelatnost, a čija je duljina trupa veća od 15 metara i koji je namijenjen za dulji boravak na moru, te koji je osim posade ovlašten prevoziti do 12 putnika.

9. U spisu se nalazi izvadak iz upisnika brodova za jahtu „Sea Lady“ (s obzirom na to da je jahta vlasništvo protivnika osiguranja ti podaci su i njemu poznati), iz kojeg proizlazi da je njena duljine trupa 23,95 m, ukupne snage glavnog motora 2942 kw. Prema tome, plovilo na koje se odnosi određena privremena mjera nije brodica, pa se na ovrhu i osiguranje na takvom plovilu ne primjenjuju pravila Ovršnog zakona, nego Pomorskog zakonika. Budući da je upravo Pomorskim zakonikom propisano da ovrhu i osiguranje provode trgovački sudovi, prvostupanjski sud je stvarno nadležan za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari.

10. Mjesna nadležnost trgovačkih sudova određuje se prema sjedištu lučke kapetanije koja vodi upisnik brodova (članak 849. Pomorskog zakonika). Točne su tvrdnje žalitelja da se sjedište Lučke kapetanije Pula nalazi na području Trgovačkog suda u Pazinu, ali taj sud nije nadležan za pomorske sporove, nego upravo prvostupanjski sud na temelju članka 7. Zakona o područjima i sjedištima sudova („Narodne novine“ broj 67/18 i 21/22).

11. Neosnovane su i tvrdnje žalitelja da je donošenjem pobijanog rješenja učinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 6. ZPP-a time što je prvostupanjski sud odlučio o prijedlogu koji ne sadržava sve što je propisano člankom 341. Ovršnog zakona. Iako tu svoju tvrdnju žalitelj nije obrazložio, osim da predlagatelj osiguranja samo paušalno, nepotpuno i nejasno navodi osnovu prijedloga, što također predstavlja paušalne navode, iz sadržaja prijedloga i priloženih isprava proizlazi da je u njemu istaknut zahtjev s točno označenim tražbinama čije osiguranje predlagatelj traži, određeno je kakvu mjeru traži i vrijeme njezina trajanja, sredstva osiguranja kojima će se privremena mjera prisilno ostvariti te predmet osiguranja, navedene su činjenice na kojima se temelji zahtjev za određivanje privremene mjere i predloženi dokazi kojima se ti navodi potkrepljuju, tako da prijedlog sadrži sve što je bilo potrebno da bi se po njemu moglo postupati.

12. Iz sadržaja žalbe razvidno je da protivnik osiguranja ne pobija razloge rješenja o postojanju predlagateljeve novčane tražbine ni njenu visinu, kao ni postojanje nenovčane tražbine. S druge strane, razloge koje je prvostupanjski sud naveo u prilog postojanja tih tražbina do stupnja vjerojatnosti, prihvaća i ovaj žalbeni sud. Prema tome, za određivanje privremene mjere bila je ispunjena prva propisana pretpostavka iz članka 344. odnosno članka 346. Ovršnog zakona.

13. Pobijano rješenje sadrži i valjane razloge o tome da predlagatelj nije bio dužan učiniti vjerojatnim postojanje opasnosti za buduće ostvarenje njegove tražbine (druge zakonske pretpostavke za određivanje privremene mjere), ako učini vjerojatnim da bi predloženom mjerom protivnik osiguranja pretrpio samo neznatnu štetu (članak 344. stavak 2. Ovršnog zakona). U vezi s tim valja istaknuti kako se žalitelj, pobijajući taj dio odluke, bavi samo pitanjem predstavlja li zabrana raspolaganja imovinom neznatnu štetu ili ne, ali pri tome ispušta iz vida okolnosti konkretnog slučaja koje je predlagatelj naveo u prijedlogu u prilog svojim tvrdnjama da bi protivnik osiguranja trpio samo neznatnu štetu određivanjem privremene mjere. Riječ je, naime, o činjenici da je jahta u vrijeme podnošenja prijedloga za osiguranje već opterećena privremenom mjerom zabrane otuđenja i opterećenja upisanom u upisnik brodova u korist treće osobe, pa će zabranom raspolaganja predmetnom jahtom radi osiguranja predlagateljevih tražbina, protivniku osiguranja doista nastati samo neznatna šteta.

14. U vezi s tim potrebno je istaknuti da se u postupku osiguranja ni postojanje tražbine, a ni postojanje neznatne štete, ne utvrđuje sa sigurnošću, nego samo do stupnja vjerojatnosti. Test razmjernosti, kojem žalitelj posvećuje veliki dio žalbe, sadržan je već u pretpostavkama za određivanje privremene mjere, pa ako su te pretpostavke ispunjenje, sud određuje privremenu mjeru kojom se postiže svrha traženog osiguranja.

15. Suprotno žalbenim navodima, prvostupanjski sud nije bio dužan ispitivati ima li protivnik osiguranja neku drugu imovinu koja bi bila dovoljna za osiguranje predlagateljeve tražbine. Ako takva imovina postoji protivnik osiguranja može ponuditi jamčevinu umjesto privremene mjere (članak 348. stavak 2. Ovršnog zakona). Uostalom, predlagatelj je već u prijedlogu za određivanje privremene mjere izjavio da se, umjesto privremene mjere, zadovoljava davanjem jamčevine od strane protivnika u vidu polaganja depozita u visini tražbine čije je osiguranje određeno privremenom mjerom (članak 348. stavak 1. Ovršnog zakona).

16. Taj je prijedlog sadržan u točki III. izreke pobijanog rješenja tako da su određeni uvjeti pod kojima će sud osloboditi brod zabrane otuđenja ili opterećenja broda i pri tome se pozvao na odredbu članka 955. Pomorskog zakonika iako je iz sadržaja te odredbe jasno da se odnosi na privremenu mjeru zaustavljanja broda. Na davanje jamčevine umjesto privremene mjere zabrane otuđenja ili drugog raspolaganja brodom primjenjuje se odredba članka 348. Ovršnog zakona jer odredbama Pomorskog zakonika nije drugačije predviđeno (članak 951. Pomorskog zakonika). Međutim, i pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo je jednako odlučiti o prijedlogu predlagatelja za davanje jamčevine.

17. Prema tome, donošenjem pobijanog rješenja nisu ostvareni oni žalbeni razlozi na koje ukazuje žalitelj, a ni oni na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, pa je na temelju odredbe članka 380. točke 2. ZPP-a valjalo odbiti žalbu protivnika osiguranja i potvrditi rješenje prvostupanjskog suda.

18. S obzirom na to da se žalba protiv rješenja o određivanje privremene mjere ne dostavlja na odgovor, zahtjev predlagatelja osiguranja za naknadu troškova sastavljanja odgovora na žalbu protivnika osiguranja odbijen je kao neosnovan jer nisu bili potrebni za vođenje ovog postupka (članak 14. stavak 4. Ovršnog zakona).

Zagreb, 6. lipnja 2025.

Sudac

Lenka Ćorić