Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž-587/2023-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca tog suda, Borisa Mimice, kao predsjednika vijeća, Andree Boras-Ivanišević, kao suca izvjestitelja i Sonje Meštrović, kao člana vijeća, na temelju nacrta odluke koji je izradio sudski savjetnik Tomislav Vukman, u pravnoj stvari tužitelja CROATIA OSIGURANJE d.d. Zagreb. V. Jagića 33, OIB: 26187994862, zastupanog po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Tulija Zele-Janjanin i Adrijana Jovanović iz Rijeke, protiv tuženika SĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj: P-406/2022-9 od 28. studenog 2022., na sjednici vijeća održanoj 6. lipnja 2025.,
p r e s u d i o j e:
Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj: P-406/2022-9 od 28. studenog 2022.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom, točkom I. izreke, naloženo je tuženiku SĐ isplatiti tužitelju Croatia osiguranju d.d. Zagreb iznos od 44.887,51 kn/ 5.957,60 eura sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 25. ožujka 2019. pa do isplate, te se točkom II. izreke nalaže tuženiku SĐ da tužitelju Croatia osiguranju d.d. Zagreb naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 4.723,00 kn /626,85 eura sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate u roku od 15 dana.
2. Protiv navedene presude tuženik je podnio žalbu, pobijajući istu u cijelosti, zbog žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. točke 2. i 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 , 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/1, 70/19, 80/2022, 114/2022 dalje: ZPP), s prijedlogom da drugostupanjski sud prihvati žalbu, te poništi pobijanu presudu.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba tuženika nije osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za povrat iznosa od 44.887,51 kn s pripadajućim zateznim kamatama od tuženika, radi stjecanja bez osnove, obzirom da je prvobitna pravna osnova temeljem koje je ovdje tuženiku isplaćen navedeni novčani iznos naknadno otpala.
6. Nije sporno da je tužitelj kao osiguravatelj HEP- Operatora distribucijskog sustava d.o.o. Elektroprimorje Rijeka po polici broj [broj police], 21. ožujka 2017. isplatio ovdje tuženiku SĐ s osnova imovinske i neimovinske štete ukupan iznos od 44.887,51 kn na račun tuženikova punomoćnika, na temelju pravomoćne presude Općinskog suda u Rijeci poslovni broj: P-235/2013 od 30. ožujka 2015., koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Splitu poslovni broj: Gž R-8/2016 od 10. studenog 2016. Nije ni sporno da je Vrhovni sud RH presudom od 6. veljače 2019. Rev-2058/2017 preinačio presudu Županijskog suda u Splitu Gž-8/2016 i presudu Općinskog suda u Rijeci P- 235/13 na način da je odbio tužbeni zahtjev tužitelja (ovdje tuženika) SĐ i obvezao ga na plaćanje parničnog troška umješaču (ovdje tužitelju) Croatia osiguranju d.d. Zagreb.
7. Sporno je ima li tužitelj pravo na povrat ranije isplaćenog iznosa, obzirom da je osnova za isplatu naknadno otpala. Sporno je i ima li tužitelj pravo od tuženika potraživati navedeni iznos, obzirom da je isplata izvršena na račun punomoćnika ovdje tuženika.
8. Iz rezultata prvostupanjskog postupka u bitnom proizlazi:
- da je presuda Vrhovnog suda RH od 6. veljače 2019. broj: Rev-2058/2017 dostavljena tuženiku dana 25. ožujka 2019.
- da je tuženik u odgovoru na tužbu isticao kako je pošteni stjecatelj te da stoga nije dužan vratiti isplaćeni iznos, kao i da mu tužitelj nije nikakav novac isplatio, već odvjetničkom uredu Borisa Gregovića, tuženikovom punomoćniku u ranije spomenutim postupcima, pritom navodeći da je isti od punomoćnika dobio samo 28.500,00 kn od čega je 3.500,00 kn utrošeno na podmirenje troška medicinskog vještaka
9. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja, prvostupanjski sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan na temelju odredaba čl. 1111. st. 1. i 3. ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., dalje: ZOO), kojim je propisana obveza vraćanja imovine stečene po osnovi koja je naknadno otpala, te da je sukladno čl. 1117. st. 2. ZOO-a tuženik nepošten stjecatelj od 25. ožujka 2019., te je dužan od navedenog datuma vratiti primljeno s pripadajućim kamatama. Konačno prvostupanjski sud ocjenjuje neosnovanim navode tuženika da isti ne bi bio dužan vratiti isplaćeni iznos jer je uplata izvršena na račun njegova odvjetnika, obzirom da je upravo tuženik ovlastio punomoćnika, odvjetnika Gregovića, za zastupanje i preuzimanje dosuđenog iznosa, a odnos između ovdje tuženika i njegova odvjetnika vezano uz naknadu za zastupanje u ranijim postupcima ne utječe na obvezu povrata isplaćenog iznosa tužitelju.
10. Odredbom čl. 1111. st. 1. ZOO-a propisano je da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi, dok je st. 3. navedenog članka propisano da obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala
11. Odredbom čl. 1117. st. 2. ZOO-a propisano je da se stjecatelj smatra nepoštenim od trenutka dostave odluke o prihvaćanju izvanrednog pravnog lijeka i dužan je vratiti primljeno na osnovi koja je otpala s kamatama od trenutka kad je postao nepošten.
12. Odredbom čl. 95. st. 1. toč. 3. ZPP-a propisano je da ako je stranka izdala odvjetniku punomoć za vođenje parnice, a nije pobliže odredila ovlaštenja u punomoći, odvjetnik je ovlašten na temelju takve punomoći i od protivne stranke primiti dosuđene troškove.
13. Tuženik u žalbi u bitnom navodi kronološki tijek događaja do donošenja spomenute presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske, navodeći kako je prilikom podnošenja tužbe vjerovao svojoj odvjetnici i ponavljajući da je istome pripalo svega 25.000,00 kn nakon snošenja troškova vještačenja.
14. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je tuženiku isplaćen novčani iznos temeljem osnove koja je sukladno odredbi čl. 1111. st. 1. u vezi st. 3. ZOO-a naknadno otpala, te da je tuženik sukladno čl. 1117. st. 2. ZOO-a nepošten stjecatelj od trenutka dostave revizijske odluke, pa od navedenog trenutka mora vratiti ranije isplaćen iznos s kamatama koje teku od primitka revizijske odluke. Pritom je pravilan i zaključak prvostupanjskog suda da interni odnosi ovdje tuženika i njegovog punomoćnika vezano uz dogovor oko troškova zastupanja, ne utječu na obvezu tuženika da vrati tužitelju iznos isplaćen temeljem osnove koja je naknadno otpala.
15. Također, tuženik posebno obrazloženo ne osporava odluku o troškovima postupka. S obzirom da drugostupanjski sud sukladno članku 365. stavku 2. ZPP-a, kada ispituje odluku o troškovima postupka, ne pazi po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava, to se ovaj sud nije upuštao u ocjenu jesu li sve radnje za koje je tužitelju priznat trošak zastupanja po punomoćniku uistinu bile potrebne za vođenje ovog postupka, niti u to je li visina priznatih troškova tužitelju pravilno odmjerena, a sve uslijed izostanka takvih žalbenih navoda tuženika.
16. S obzirom da nisu ostvareni žalbeni razlozi tuženika, niti razlozi na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, valjalo je temeljem odredbe iz članka 368. stavka 1. ZPP-a, odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude.
U Splitu, 6. lipnja 2025.
Predsjednik vijeća
Boris Mimica
