Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-2266/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Andrini Raspor Flis, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ŽN iz [adresa] i [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnici Darki Lovrić, odvjetnici iz Petrinje, protiv prvotuženice ŽNB, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] i boravištem u [adresa]. 29, 47839, Krefeld i drugotuženika TN, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] i boravkom u [adresa], oboje zastupani po punomoćnicima iz ZOU Milenku Jakšiću i Vanji Jakšić, odvjetnicima iz Siska, radi smetanja posjeda, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Sisku, Stalna služba u Hrvatskoj Kostajnici broj Psp-10/2024-10 od 27. ožujka 2025., ispravljenog rješenjem istoga suda broj Psp-10/2024-13 od 29. travnja 2025. godine, dana 6. lipnja 2025. godine,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja ŽN kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Sisku, Stalna služba u Hrvatskoj Kostajnici, broj Psp- 10/2024-10 od 27. ožujka 2025. godine, ispravljeno rješenjem toga suda broj Psp- 10/2024-13 od 29. travnja 2025. godine, u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja kojim traži da se naloži prvo i drugotuženicima uspostava ranijeg posjedovnog stanja micanjem tri lokota i tri lanca sa ograde ili predaje jednog primjera ključeva za brave na postavljene lokote.

II. Uvažava se žalba tužitelja ŽN i preinačuje se navedeno rješenje u dijelu kojim je odbijen tužitelj sa zahtjevom za utvrđenje čina smetanja i zabrane svakog takvog i sličnog smetanja i daljnjeg uznemiravanja tužitelja u posjedu navedene kuće i rješava:

1. Prvotuženica ŽNB i drugotuženik TN smetali su tužitelja u posjedu kuće u [adresa], na način da su neutvrđenog dana, a što je tužitelj saznao 15. lipnja 2024. godine, stavljena tri lanca i tri lokota na ulazim vratima od ograde kod kuće u [adresa], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to čk.br. 281/16, [adresa], te se prvo i drugotuženicima zabranjuje svako takvo i slično smetanje, te im se zabranjuje svako daljnje uznemiravanje tužitelja u posjedu navedene kuće, pod prijetnjom novčane kazne.

2. Odbija se zahtjev tužitelja ŽN za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 638,27 eura.

III. Svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem odbija se tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži da se utvrdi da su prvo i drugotuženici smetali tužitelja u posjedu kuće u [adresa], na način da su neutvrđenog dana, a što je tužitelj saznao 15. lipnja 2024 godine, stavljena tri lanca i tri lokota na ulaznim vratima od ograde kod kuće upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i to čk.br. 281/16 kuća i dvorište [adresa], pa se prvo i drugotuženima nalaže uspostava ranijeg posjedovnog stanja micanjem tri lokota i tri lanca sa ograde ili predaja jednog primjerka ključeva za brave na postavljene lokote u roku od 8 dana, a ujedno im se zabranjuje svako takvo i slično smetanje, a zabranjuje se prvo i drugotuženima da tužitelja dalje uznemiravaju u posjedu navedene kuće pod prijetnjom novčane kazne, te je odbijen i zahtjev da mu prvo i drugotuženici naknade parnični trošak, sve u roku od 15 dana.

2. Ujedno se nalaže tužitelju naknaditi prvo i drugotuženicima trošak parničnog postupka u iznosu od 638,27 eura u roku od 15 dana.

3. Protiv tog rješenja žali se tužitelj iz svih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), te predlaže da se pobijano rješenje preinači, odnosno ukine.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. U provedenom postupku sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući da rješenje nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu proturječni i o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima rješenja navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika.

6. Sud prvog stupnja nije počinio ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

7. Djelomično su osnovani žalbeni navodi jer sud prvog stupnja, na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, nije pravilno utvrdio materijalno pravo kada je u cijelosti odbio tužbeni zahtjev tužitelja.

8. Nesporno je da su stranke sklopile Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju 1. kolovoza 2014. godine, kojim ugovorom su sporazumno ugovorile da tužitelj kao primatelj dosmrtnog uzdržavanja ima doživotno pravo stanovanja, uporabe i pravo plodouživanja na predmetnoj nekretnini.

9. Stoga je tužitelj, suprotno zaključku suda prvog stupnja, dokazao da je u posjedu predmetne nekretnine, pa sama činjenica da odlazi u Republiku [adresa] i povremeno dolazi u Republiku Hrvatsku ne znači da je time izgubio posjed s obzirom da tužitelj ima pravo doživotno stanovati u navedenoj nekretnini i na taj način biti u posjedu iste.

10. Isto tako, tužitelj je dokazao da su ga prvo i drugotuženi smetali u posjedu, jer je u svom iskazu naveo da povremeno dolazi u predmetnu kuću, a kada je došao 15. lipnja 2024. godine nije mogao ući u kuću jer je na ulaznoj ogradi bio lokot i lanac, te je otišao kod susjede VN, kod koje su on i tuženici inače ostavljali ključ od kuće, međutim ona mu je rekla da nema ključ, a nakon toga mu je prvotuženica rekla da je ključ ipak kod svjedokinje VN, te je u srpnju 2024. ušao u kuću jer mu je kćer donijela ključ od ograde i kuće.

11. Svjedokinja VN u svom iskazu navodi da je ona imala ključ od predmetne kuće za slučaj da netko od rodbine tužitelja dođe iz [adresa] a nema ključ od kuće ili ga zaboravi, te joj je kći tužitelja ČN, nakon što je mijenjala bravu na kući, ponovo predala taj ključ od kuće, a 2024. godine drugotuženik TN tražio je taj ključ od kuće, te joj je rekao da je on promijenio bravu jer s ključem koji mu je ona dala nije mogao ući u kuću, a od tada ona nije više imala bilo kakav ključ od predmetne kuće, odnosno njoj je taj ključ ubačen u poštanski sandučić i dobila je poruku od drugotuženika sa zamolbom da novi ključ da tužitelju kako bi mogao ući u kuću, jer mu taj ključ nisu mogli predati ni poslati s obzirom da tužitelj nije bio u kući. Ona je taj ključ predala tužitelju, te je nakon samog čina stavljanja lokota na ulazna vrata tužitelj dolazio i normalno ulazio u kuću.

12. Iz tih iskaza proizlazi da su prvo i drugotuženici stavljanjem lanca i lokota na ogradu, kao i mijenjanjem brave od kuće, a koje ključeve nisu odmah predali svjedokinji VN kako bi ga dala tužitelju, smetali tužitelja u njegovom posjedu, budući da on kada je došao 15. lipnja 2024. godine nije mogao ući u kuću zbog toga što se na ulaznoj ogradi nalazio taj lanac i lokot, niti je mogao ući u kuću jer je brava bila promijenjena, a za što nije znao, a on ključ nije imao, niti je ključ tada bio kod svjedokinje VN, nego je tek u srpnju 2024. godine dobio ključ od predmetnog lokota i kuće, pa mu je tek tada posjed kuće vraćen.

13. Stoga su ispunjena oba uvjeta za pružanje posjedovne zaštite, u smislu odredbe čl. 22. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 73/00, 114/01, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 – dalje: ZVDSP), a to je posljednje stanje posjeda i nastalo smetanje, zbog čega je tužitelj, u smislu odredbe st. 1. istog članka bio ovlašten štiti svoj posjed sudskim putem, te ima pravo na posjedovnu zaštitu.

14. Isto tako ostvaren je i uvjet zabrane prvo i drugotuženicima svako daljnje takvo smetanje i uznemiravanje posjeda, koje predstavlja zadiranje u posljednji mirni posjed tužitelja, pa se i samo takvom zabranom štiti posjed u smislu navedenog zakona.

15. Stoga je valjalo preinačiti prvostupanjsko rješenje glede utvrđenja čina smetanja posjeda tužitelja i zabrane daljnjeg smetanja i uznemiravanja tužitelja u njegovom posjedu, čime je materijalno pravo pravilno primijenjeno.

16. S obzirom da su prvo i drugotuženici tužitelju predali ključ od lokota i ulaznih vratiju, time je tužitelju vraćen posjed, pa nije bilo osnove za uspostavu ranijeg posjedovnog stanja, što je pravilno utvrdio i sud prvog stupnja, zbog čega je pravilno u tom dijelu tužbeni zahtjev odbijen.

17. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 4. ZPP, budući da su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima.

18. Slijedom navedenog valjalo na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi rješenje suda prvog stupnja, a na temelju odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP uvažiti žalbu tužitelja i preinačiti rješenje suda prvog stupnja.

U Zagrebu 6. lipnja 2025. godine

Sudac:

Andrina Raspor Flis