- 1 -              Rev-x 995/2017-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev-x 995/2017-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i suca izvjestitelja, Željka Šarića člana vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje iz Z., OIB …, …, protiv I-tuženika H. I. d.o.o. Z., OIB …, …, II-tuženika H. P. … d.o.o. Z., OIB …, … i III-tuženika H. C. d.o.o., OIB…, Z., …, kojeg zastupa Odvjetničko društvo S. & P., odvjetnici iz Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji III. tuženika protiv presude Županijskog suda u Šibeniku broj Gž-373/14-2 od 19. lipnja 2017., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj Pn-801/10-41 od 18. prosinca 2012., u sjednici održanoj 22. studenog 2023.,

 

p r e s u d i o   j e:

 

I. Prihvaća se revizija III. tuženika kao osnovana u odnosu na prvo pravno pitanje postavljeno u izvanrednoj reviziji koje glasi: „Da li se radi o sudaru motornih vozila, te da li tuženi mogu solidarno odgovarati za štetu koja je proizašla iz predmetne prometne nezgode, u smislu odredaba čl. 178. st. 4. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99, dalje ZOO), budući su vlak i druga vozila koja se kreću po tračnicama, zakonom izuzeti iz kategorije motornih vozila sukladno odredbi čl. 4. st. 1. t. 31. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 59/96 dalje ZSPC)?“,

 

te se preinačuje presuda Županijskog suda u Šibeniku broj Gž-373/14-2 od 19. lipnja 2017. u dijelu pod toč. 2. i 3. izreke u kojem je u odnosu na III. tuženika prihvaćena žalba tužitelja i preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj Pn-801/10-41 od 18. prosinca 2012. te je odbijen zahtjev III. tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka, tako da ista u odnosu na III. tuženika glasi:

 

1. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja protiv prvostupanjske presude u odnosu III. tuženika te se ista presuda u odnosu na III. tuženika potvrđuje u cijelosti.

 

2. Nalaže se tužitelju naknaditi III. tuženiku trošak žalbenog postupka u iznosu 182,49 EUR / 1.375,00 kn.

 

II. Nalaže se tužitelju naknaditi III. tuženiku trošak revizijskog postupka u iznosu od 248,86 EUR /1.875,00 kuna.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio da mu tuženici solidarno iz osnova naknade štete isplate iznos od 2.159,43 EUR / 16.270,19 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku, i to na iznos od 947,43 EUR / 7.138,43 kn od 22. travnja 2004. god., na iznos od 372,69 EUR/ 2.808,04 kn od 12. siječnja 2006. god. a na iznos od 839,80 EUR / 6.323,72 kn od 19. svibnja 2010. god., sve do konačne isplate (toč. I. izreke), te je tužitelj obvezan na naknadu parničnog troška tuženicima ad.2. i 3. u iznosu od 705,09 EUR / 5.312,50 kn (toč. II. izreke).

 

2. Drugostupanjskom presudom suđeno je:

 

„1.Djelomično se odbija kao neosnovana žalba tužitelja, te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 18. prosinca 2012. god., pod br. Pn – 801/10, u toč. I. izreke glede iznosa od 579,22 EUR / 4.364,15 kn sa zakonskim zateznim kamatama, koje su na iznos od 521,51 EUR / 3.929,29 kn zatražene od 22. travnja 2004. god., na iznos od 17,75 EUR /133,72 kn od 12. siječnja 2006. god. a na iznos od 39,97 EUR / 301,14 kn od 19. svibnja 2010. god.

 

2.Djelomično se uvažava žalba tužitelja, te se u preostalom odbijajućem dijelu iz toč. I. izreke preinačava prvostupanjska presuda na način da se nalaže tuženicima da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe solidarno isplate tužitelju iznos od 1.580,20 EUR / 11.906,04 kn sa zakonskim zateznim kamatama, koje teku, i to na iznos od 425,93 EUR / 3.209,14 kn od 22. travnja 2004. god., na iznos od 354,94 EUR / 2.674,32 kn od 12. siječnja 2006. god. a na iznos od 799,34 EUR / 6.022,59 kn od 19. svibnja 2010. god., sve do konačne isplate, te se preinačava i odluka o parničnom trošku iz toč. II.  izreke prvostupanjske presude, na način da se  nalaže tužitelju da tuženicima ad.2. i 3. naknadi parnični trošak u ukupnom iznosu od 256,73 EUR / 1.434,34 kn, dok se žalba tuženika ad.1. protiv odluke o parničnom trošku u cijelosti odbija kao neosnovana.

 

3.Odbija se zahtjev tuženika ad.2. i 3. za naknadu troška žalbenog postupka.“.

 

3. Protiv dijela drugostupanjske presude kojim je preinačena prvostupanjska presuda u odnosu na III. tuženika, reviziju je podnio III tuženik, na temelju odredbe čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku, zbog pravnih pitanja koje smatra važnim za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni. Predložio je reviziju prihvatiti, preinačiti pobijanu presudu i odbiti tužbeni zahtjev u odnosu na III tuženika u cijelosti te mu dosuditi parnični trošak i trošak revizijskog postupka.

 

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

5. Revizija III tuženika je osnovana u odnosu na prvo pravno pitanje postavljeno u reviziji.

 

6. Odredbom čl. 382. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 57/11 i 148/11 - dalje: ZPP) propisano je da u slučajevima u kojima stranke ne mogu podnijeti reviziju iz čl. 381. st. 1. istoga članka, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka o sporu ovisi o rješenju nekoga materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, primjerice:

1) ako o tom pitanju revizijski sud još uvijek nije zauzeo shvaćanje odlučujući u pojedinim predmetima na odjelnoj sjednici, a riječ je o pitanju o kojemu postoji različita praksa drugostupanjskih sudova,

2) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje, ali je odluka drugostupanjskog suda utemeljena na shvaćanju koje nije podudarno s tim shvaćanjem,

3) ako je o tom pitanju revizijski sud već zauzeo shvaćanje i presuda se drugostupanjskog suda temelji na tom shvaćanju, ali bi - osobito uvažavajući razloge iznesene tijekom prethodnog prvostupanjskog i žalbenog postupka, zbog promjene u pravnom sustavu uvjetovane novim zakonodavstvom ili međunarodnim sporazumima te odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske, Europskog suda za ljudska prava ili Europskog suda - trebalo preispitati tu praksu.

 

6.1. U izvanrednoj reviziji podnesenoj na temelju čl. 382. st. 2. ZPP stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni (čl. 382. st. 3. ZPP).

 

6.2. Iz sadržaja naprijed navedenih odredaba ZPP jasno proizlazi da je, da bi se moglo pristupiti ocjeni je li riječ o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i s tim u vezi dopuštenosti revizije, potrebno da revizija sadrži sljedeće elemente: određeno pravno pitanje, da je riječ o pitanju o čijem rješenju ovisi odluka u konkretnom sporu, da se radi o pravnom pitanju važnom za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni i da su u reviziji određeno navedeni razlozi zbog kojih revident smatra da je to pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

6.3. Kad u reviziji izostane bilo koja od navedenih zakonskih pretpostavki za dopuštenost revizije, koje moraju biti kumulativno ispunjene, izvanredna revizija nije dopuštena u smislu čl. 382. st. 3. ZPP pa se posljedično tome, revizijski sud ne može upustiti u razmatranje osnovanosti navoda iznesenih u izvanrednoj reviziji.

 

7. Predmet spora u ovom postupku jest zahtjev tužitelja za naknadu štete (isplate na ime naknade za tjelesno oštećenje) koje je isplatio svom osiguraniku J. D. koji je stradao 13. travnja 1987. u prometnoj nesreći u S. T. u sudaru autobusa  i vlaka. Takav zahtjev tužitelj temelji na odredbi čl. 210. (ranije važećeg) Zakona o mirovinskom i invalidskom osiguranju ("Narodne novine", broj 26/83, 5/86, 42/87, 34/89, 57/89, 40/90, 9/91, 26/93, 96/93, 44/94 i 59/96 - dalje: ZOMiO) kojim je bilo propisano da Republički fond mirovinskog i invalidskog osiguranja ima pravo zahtijevati naknadu nanesene mu štete od osobe koja je prouzročila invalidnost, tjelesno oštećenje ili smrt osigurane osobe.

 

8. Polazeći od utvrđenih činjenica da je za prometnu nezgodu u kojoj je stradao osiguranik tužitelja pravomoćno oglašen krivim i kažnjen presudom Okružnog suda u Zagrebu poslovni broj K-280/87 od 29 rujna 1987., vozač autobusa Z. K. te da je vlasnik autobusa R. Z. … čiji je pravni slijednik bio C. Z., a ne tuženici (njihov pravni prednik), prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev, prethodno nalazeći neosnovanim istaknuti prigovor zastare, no ocjenjući da tužitelj nije dokazao visinu tražbine jer da okolnost što se na priloženim obračunima nalaze potpisi odgovornih osoba i pečati tužitelja, ujedno ne predstavlja i dokaz da su iznosi prema tim obračunima osiguraniku doista i plaćeni. Međutim, drugostupanjski sud je preinačio prvostupanjsku odluku te djelomično prihvatio tužbeni zahtjev (za iznos 1.580,20 EUR /11.906,04 kn).

 

8.1. Pritom su i prvostupanjski i drugostupanjski sudovi izrazili shvaćanje kako postoji solidarna odgovornost tuženika u smislu odredbe čl. 178. st. 4. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99 - dalje: ZOO) jer da se u konkretnom slučaju radi o sudaru motornih vozila.

 

9. III. tuženik u izvanrednoj reviziji postavlja pitanje:

 

„Da li se radi o sudaru motornih vozila, te da li tuženi mogu solidarno odgovarati za štetu koja je proizašla iz predmetne prometne nezgode, u smislu odredaba čl. 178. st. 4. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99, dalje ZOO), budući su vlak i druga vozila koja se kreću po tračnicama, zakonom izuzeti iz kategorije motornih vozila sukladno odredbi čl. 4. st. 1. t. 31. Zakona o sigurnosti prometa na cestama („Narodne novine“ broj 59/96 dalje ZSPC)?“.

 

10. Odlučujući o dopuštenosti III tuženikove izvanredne revizije u smislu odredbe čl. 382. st. 2. i 3. ZPP vijeće je ocijenilo da je pravno pitanje važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

 

11. Na temelju odredbe čl. 392.a st. 2. ZPP pobijana drugostupanjska presuda ispitana je samo u dijelu u kojem se pobija revizijom i samo zbog materijalnopravnog pitanja postavljenog u izvanrednoj reviziji.

 

12. Potrebno je naglasiti kako u sustavu prometa roba i usluga željeznice i željeznički promet predstavljaju zasebnu cjelinu čija je organizacija i sigurnost oduvijek uređena posebnim zakonima - Zakonom o željeznicama („Narodne novine“, broj 18/79, 4/81, 20/84 i 57/89) te Zakonom o osnovama sigurnosti u željezničkom prometu („Službeni list SFRJ“, broj 62/77), a zatim Zakonom o osnovama sigurnosti u željezničkom prometu („Službeni list SFRJ“, broj 77/87, 80/89 i 29/90), koji je prestao važiti donošenjem Zakona o osnovama sigurnosti u željezničkom prometu („Službeni list SFRJ“, broj 26/91 - koji je preuzet Zakonom o preuzimanju saveznih zakona iz oblasti prometa i veza koji se u Republici Hrvatskoj primjenjuju kao republički zakoni, „Narodne novine“, broj 53/91).

 

12.1. Stoga je pogrešno pravno shvaćanje nižestupanjskih sudova kako postoji solidarna odgovornost tuženika u smislu odredbe čl. 178. st. 4. ZOO, jer se u konkretnom slučaju ne radi o sudaru motornih vozila, s obzirom na to da je vlak, kao i druga vozila koja se kreću po tračnicama, zakonom izuzet iz kategorije motornih vozila.

 

13. Slijedom izloženog je vezano za postavljeno pitanje valjalo prihvatiti reviziju III. tuženika i preinačiti pobijanu drugostupanjsku presudu u odnosu III. tuženika na temelju odredbe čl. 395. st. 1. ZPP na način kako je to navedeno u izreci.

 

14. Obzirom na odlučeno, preostala dva pitanja u reviziji III. tuženika postala su bespredmetna.

 

15. III. tuženiku je na temelju odredbe čl. 154. st. 1. ZPP i čl. 155. st. 1. ZPP dosuđen parnični trošak kao i trošak za sastav revizije s pripadajućim PDV-om, sukladno uspjehu u revizijskom postupku.

 

16. Temeljem odredbi Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj („Narodne novine“, broj 57/22, 88/22) ovaj sud je dvojno iskazao cijene, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz ovoga Zakona (1 € = 7,53450 kuna).

 

Zagreb, 22. studenog 2023.