REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Zadru
Borelli 9, 23000 Zadar
Poslovni broj: 81 KM-16/2023-66
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Općinski sud u Zadru, u vijeću za mladež sastavljenom od suca za mladež toga suda Ane Zrilić kao predsjednice vijeća za mladež, te sudaca porotnika za mladež Denisa Pavlovića i Vedranke Galac kao članova vijeća, uz sudjelovanje Eme Vrsaljko kao zapisničara, u kaznenom postupku prema maloljetniku ĆU radi kaznenog djela iz članka 117. stavak 2. u svezi stavka 1. i u svezi članka 36. stavak 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 – dalje u tekstu: KZ/11) povodom prijedloga Općinskog državnog odvjetništva u Zadru pod brojem KOm-DO-16/2021 od dana 26. kolovoza 2021. godine, uređenog 22. rujna 2022. godine i 22. svibnja 2025. godine nakon održane sjednice vijeća za mladež sa koje je isključena javnost dana 6. lipnja 2025. godine u nazočnosti zastupnice optužbe ĆUA, zamjenice u Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, maloljetnika ( danas mlađeg punoljetnika ) ĆU, branitelja Trpimira Kučine odvjetnika iz [adresa] te roditelja TU i ŠU te zamjenika opunomoćenika oštećenika Lovre Bubičića odvjetnika iz Zadra temeljem članka 88. Zakona o sudovima za mladež („Narodne novine“ br. 84/11, 143/12, 148/13, 56/15 i 126/19 – dalje u tekstu: ZSM),
r i j e š i o j e
I.
prema maloljetniku ( danas mlađem punoljetniku ) ĆU, / OIB: [osobni identifikacijski broj]/, sinu Ć i T, rođenom **.**.2004. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljaninu Republike Hrvatske, sa završenom srednjom školom za vozača, nezaposlenom, neoženjenom, bez djece, brani se sa slobode,
i z r i č e s e
temeljem odredbe članka 10. stavak 2. točka 8. i točka 11. Zakona o sudovima za mladež
ODGOJNA MJERA
POSEBNE OBVEZE
-da se uključi u rad humanitarnih organizacija ili u poslove komunalnog ili ekološkog značenja,
-da se uključi u pojedinačni ili skupni psihosocijalni tretman u savjetovalištu za mlade.
II. Izrečena odgojna mjera posebne obveze može trajati najdulje do jedne godine a sud ih može naknadno izmijeniti ili obustaviti. Hrvatski zavod za socijalni rad će pratiti i provoditi izvršenje odgojnih mjera – posebne obveze. Maloljetnik ( danas mlađi punoljetnik ) se upozorava da zbog skrivljenog neispunjenja posebnih obveza može biti upućen u disciplinski centar.
III. Maloljetnik ( danas mlađi punoljetnik ĆU ) će posebnu obvezu iz članka 10. stavak 2. točka 8. ZSM odraditi i to 100 ( sto ) sati u razdoblju od 6 ( šest ) mjeseci.
VI. Temeljem članka 89. stavak 1. Zakona o sudovima za mladež oštećenik dijete CU zastupan po roditeljima ŽU i NU a ovi po opunomoćeniku OD Surić & partneri d.o.o. iz Zadra se upućuje da imovinskopravni zahtjev ostvari u parnici.
V. Temeljem odredbe članka 89. stavak 1. Zakona o sudovima za mladež, troškovi ovog provedenog postupka padaju na teret državnog proračuna.
Obrazloženje
1. Općinsko državno odvjetništvo u Zadru podnijelo je dana 26. kolovoza 2021. godine pod brojem KOm-DO-16/2021 prijedlog za izricanjem maloljetničkih sankcija trojici maloljetnika i to TUA, ĆU i SU, koje se teretilo da su počinili kaznena djela iz članka 118. stavak 2. u svezi stavka 1. i iz članka 323. a. KZ/11 na štetu djeteta žrtve CU. Kazneni postupak u odnosu na maloljetnika SU je razdvojen i proveden pod poslovnim brojem KM-1/22. U odnosu na dva maloljetnika TUA i ĆU tužitelj je uredio optužnicu podneskom od 22. rujna 2022. god. te im se u konačnici na teret stavljalo počinjenje kaznenog djela iz članka 117. stavak. 2. u svezi stavka 1. KZ/ 11. Po provedenom postupku je sud utvrdio da su počinili kaznena djela koja su im stavljena na teret te je doneseno Rješenje 81 KM-16/2021 od 22. rujna 2022. godine kojim su maloljetnicima izrečene maloljetničke sankcije. Povodom izjavljenih žalbi viši sud je Rješenjem 2 Kžm-1/2023 od 22. ožujka 2023. godine ukinuo prvostupanjsku odluku. U odnosu na maloljetnika ŠUA je Rješenjem Km-16/2023 od 23. siječnja 2025. godine obustavljen kazneni postupak te je preostao samo ĆU poradi čega je tužitelj uredio optužnicu podneskom od 22. svibnja 2025. godine.
2. U ponovljenom postupku je maloljetnik ( sada mlađi punoljetnik ) naveo da nije počinio kazneno djelo iz prijedloga tužitelja.
3. Na sjednici vijeća su pročitani dokazi i to : zapisnik o očevidu (list spisa 17-18), liječnička dokumentacija za oštećenika (list spisa 21.), zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta (list spisa 22), potvrda o privremenom oduzimanju predmeta (list spisa 23), zapisnik o pretrazi pokretne stvari i bankovnog sefa (list spisa 24-26), izvješće (list spisa 28), zapisnik o prepoznavanju (list spisa 44-45), potvrda o privremenom oduzimanju predmeta (list spisa 95), razgledana je snimka događaja (list spisa 96), izvješće defektologa za ĆU (list spisa 173-175), reproduciran je iskaz LU (list spisa 192) i čita se zapisnik (list spisa 191-192), iskaz svjedoka ZU (list spisa 204-205, 299-300), vještačenje dr. Davora Mayera (list spisa 219-221), liječnička dokumentacija za oštećenika (list spisa 223-230), zapisnik o ispitivanju svjedoka djeteta EU i reproduciran je njegov iskaz (list spisa 234-235, 318-319), iskaz svjedoka VU (list spisa 239-240, 298-299), iskaz svjedoka ŽU (list spisa 285-287), iskaz svjedokinje CUA (list spisa 287-288), podnesak Trpimira Kučine sa fotografijama i porukama te novinskim člankom (list spisa 290-297), podnesak oštećenika sa imovinskopravnih zahtjevom (list spisa 303-317), iskaz vještaka Davora Mayera (list spisa 319-320), iskaz svjedokinje DU (list spisa 329), rješenje 81 Km-16/21 (list spisa 340-351), rješenje 2 Kžm-1/23 (list spisa 359-361), rješenje Km-16/23 od 23. siječnja 2025. godine (list spisa 378-380), dopuna socijalne anamneze ( list spisa 399-400 ) i prijedlog sankcije ( list spisa 409 ).
4. Maloljetnika se teretilo da je dana 22. travnja 2021. oko 20,00 sati u [adresa], u [adresa], u parku, po prethodnom dogovoru da će napasti i ozlijediti oštećenika žrtvu dijete CU, rođenog **.**.2006., zajedno sa svojim prijateljima i to maloljetnikom TUA, ČU i ZU, s ciljem da tjelesno ozlijedi dijete žrtvu CU, rođenog **.**.2006., iako svjestan da je imenovano dijete u dobi od 14 godina i 4 mjeseca i po konstituciji tijela znatno fizički slabije od njih, te time nesposobno za bilo kakav adekvatan fizički otpor grupi od četvorice napadača, došao do imenovanog djeteta žrtve, pa je maloljetnik TUA prišao djetetu žrtvi CU s leđa, a zatim ga uhvatio rukama u predjelu vrata i povlačeći ga prema sebi oborio na tlo, pa dok je dijete žrtva CU bespomoćno ležao na tlu, to ga je više puta udario šakama po glavi, a zatim dva puta nogom u predjelu leđa, pa kada je imenovano dijete žrtva CU uspjelo ustati s poda, to mu je prišao maloljetnik ĆU i uhvatio ga u predjelu prsa te mu zadao udarac šakom u glavu držeći u ruci bokser, nakon čega je dijete žrtva CU trčeći pokušao pobjeći u pravcu ulice Bana Josipa Jelačića, nakon čega je maloljetnik ĆU, zajedno s prijateljima TUA, EU i ZU trčećim korakom krenuo za njim, pa kada ga je sustigao to je maloljetnik ĆU podmetnuo djetetu žrtvi CU nogu za vrijeme dok je isti trčao, uslijed čega je dijete žrtva CU pao na pod, te dok je imenovano dijete žrtva ponovno ležalo na podu, to ga je maloljetnik ĆU udario nekoliko puta šakom u glavu a daljnji napad na dijete CU spriječio je prolaznik koji je vidjevši što se događa, priskočio djetetu žrtvi u pomoć, nakon čega su se maloljetnici trčeći udaljili s mjesta događaja, a uslijed kojih udaraca je dijete žrtva CU zadobilo laku tjelesnu povredu u vidu rane razderotine na glavi sljepoočno desno duljine 1 cm, dakle, drugoga tjelesno ozlijedio, a kazneno djelo je počinjeno prema osobi posebno ranjivoj zbog njezine dobi, čime je počinio kazneno djelo protiv života i tijela – tjelesnom ozljedom, opisano i kažnjivo po članku 117. stavak 2. u vezi stavka 1. i u svezi članka 36. stavak 2. KZ/11.
5. U ponovljenom postupku je sud vodio računa o svemu ukazanom mu u ukidnoj odluci.
6. Određene činjenice niti u ponovljenom postupku nisu sporne, pa tako uopće nije sporno da su se sukobili maloljetnici i oštećeno dijete, također maloljetno. Nije sporno ni mjesto ni vrijeme sukoba jer taj sukob je u konačnici i snimljen a sudskom spisu prileže i snimka njihovog sukoba, odnosno dijela sukoba.
7. Maloljetnik ( danas mlađi punoljetnik ) ĆU nije osporio da bi djetetu žrtvi nanio ozljedu, odnosno iskazao je i pojasnio kako ga je udario, ali je osporio težinu ozljede kao i da bi ista potjecala od udarca bokserom.
8. Ovdje se prvo valja osvrnuti na činjenicu da se navedeni maloljetnik tereti da je zajedno i po prethodnom dogovoru sa još trojicom prijatelja (RU i OU te ŠUA ) se dogovorio da će napasti i ozlijediti dijete oštećenika žrtvu CU, imali su dogovor da će ga istući. Dakle, nastupaju četiri osobe starosti od 14 pa do punoljetnog OU, naspram djeteta od 14 godina, kojemu poručuju preko djevojaka ( što je pojasnila svjedokinja DU ) gdje da bude, dakle, pozvan je u predmetni park, sam. Maloljetnici djeluju kao supočinitelji, u odnosu na ostale su vođeni kazneni postupci. Svatko od njih je tamo bio sa razlogom, sa dogovorom, sa zadatkom kako bi oštećenik „dobio što je i zaslužio“ prema stavu obrane. U konkretnoj situaciji imamo grupu od 4 napadača ( od kojih još samo postupak u odnosu na ovog maloljetnika nije dovršen ) naspram djeteta samog, od 14 godina. Tom prilikom, dijete je zadobilo tjelesnu ozljedu za čije nanošenje se terete svi, kao supočinitelji. Ovdje se posebno treba osvrnuti na iskaz svjedoka EU (list spisa 318-319) koji cijelo vrijeme o grupi govori u množini „ mi smo se tukli“ a pod „mi“ misli na sebe, TUA, ĆU i ZU. „Mi smo se samo tukli, nije sad to bilo nešto posebno“ navodi ovaj svjedok.
9. Obrana je tvrdila da se maloljetnici nisu dogovarali da će se naći u predmetnom parku već da bi tuda slučajno prolazili prema kolodvoru. Ovakva tvrdnja nije istinita što posebno proizlazi iz kazivanja svjedoka EU (list spisa 318-319) koji u konačnici navodi kako su njih četvorica prvo bili u jednom kafiću u gradu a potom su došli u taj park jer su znali da će tamo biti žrtva, njima su cure rekle da CU zna biti tamo, baš u tom parku. Valja navesti i da predmetni park u kojemu je došlo do sukoba nikako nije bio maloljetnicima „uz put“ prema kolodvoru. Tamo, u predmetnom parku gdje se sukob dogodio isti su se mogli naći samo po prethodnom dogovoru i to je znatno duži put od Grada ( naziv za [adresa] u [adresa] ) prema Gradskom kolodvoru. U svom iskazu da li su znali ili nisu znali da je žrtva u parkiću poprilično se zapetljao u iskazu svjedok ZU koji je u konačnici potvrdio (list spisa 300) da su znali kako je žrtva CU u tom parkiću pa su zato tamo i išli, a svjedok ZU je dobio i poseban zadatak od TUA da snimi tučnjavu mobitelom istoga što je svjedok i učinio o čemu svjedoči snimka događaja. Majka žrtve ŽUA (list spisa 287) je iskazala „ Rekao je da je dobio poruku od nekakve Š, koja je bivša cura od TUA, da se tu nađu, da se nađu kod Male pošte..ta ga je cura zapravo namamila da dođe tu i onda počinje napad.“ Dakle, analizom kazivanja svjedoka i to majke žrtve, DU, ZU i EU zaključuje se kako je DU osigurala da se isti sastanu u predmetnom parkiću te je ona prenijela žrtvi gdje da dođe, dakle, na mjesto na kojemu je bila tučnjava i na kojemu je žrtva zadobila tjelesnu ozljedu, iz čega se zaključuje da se nije radilo o slučajnom susretu, da maloljetnici tuda nisu slučajno prolazili, već su se dogovorili da dođu upravo u taj park gdje je trebao biti i oštećenik, žrtva, kojemu je poručeno da tu dođe.
10. Obrana je posebno osporila činjenicu da bi oštećenik žrtva CU bio osoba ranjiva zbog svoje dobi. Ovdje se treba osvrnuti na činjenicu da je žrtva kao prvo dijete ( osoba koja nije napunila 18 godina života ). Valjalo je sagledati osobne značajke žrtve, njenu dob, kao i odnos sa počiniteljima i prirodu kaznenog djela. Žrtva je napunila 14 godina života, od strane roditelja opisana kao dijete od 54 kg visine 170 cm ( iskaz majke ŽUA list spisa 287). Osim što se doista radi o niskoj životnoj dobi ( 14 godina i 4 mjeseca ), u prijedlogu je navedeno da je žrtva i po konstrukciji tijela bila fizički slabija od napadača što ju čini ranjivom, a također je žrtva bila s obzirom na svoju životnu dob, kao mršavi dječak, nesposoban za bilo kakav fizički otpor grupi od četvoro napadača. Ovdje je nastupala grupa, organizirana i dogovorena, naspram pojedinca. Žrtva, s obzirom na dob, na tjelesnu konstrukciju i na konkretnu situaciju bila je ranjiva s obzirom na životnu dob, jer ranjivost se dovodi u korelaciju sa počiniteljem, kaznenim djelom i konkretnom situacijom. Nije zanemariva činjenica da je TUA ujedno trenirao i boks u čemu je njegova fizička spretnost i znanje na zadavanje udaraca još jedna dodatna činjenica nadmoći nad žrtvom. Dječak od 14 godina i 4 mjeseca visok oko 170 cm i težak oko 54 kg nije mogao pružiti otpor grupi od 4 mladića, on ne samo da nije mogao pružiti otpor, on se nije mogao niti braniti, a grupa se brinula da nije mogao tako lako niti pobjeći, već da je svakako mora dobiti batine koje su mu namijenjene, dakle, morao je dobiti „ što je zaslužio“ u čemu je grupu od koje grupe se u ovom postupku sudi jednom, dakle, zaustavio ih je slučajni prolaznik, VU, svjedok koji je detaljno opisao situaciju (list spisa 239-240, 298-299). Naime, predmetni svjedok je sve uočio iz svoga vozila, zaustavio je vozilo i izašao pomoći žrtvi nakon čega su počinitelji pobjegli. Opisao je da su počinitelji svojim stasom bili veći od žrtve a on da je bio malešan, nije se niti branio, svjedok ga je zatekao sklupčanog (list spisa 298). U neposrednoj blizini je bila i DU, sa prijateljicama, koja je kasnije pristupila žrtvi, ali koja nije poduzela ništa da se tučnjava zaustavi, razumljivo, ona je osigurala da se oni sastanu, bila je pasivni promatrač.
11. Maloljetnik ( danas mlađi punoljetnik ) ĆU se na sjednici vijeća u dokaznom postupku branio da je prišao CU iz razloga što je on u to vrijeme njegovoj curi tadašnjoj slao svakakve poruke, a također i o njemu. Prije ga nije niti poznavao, tada ga je prvi put vidio, ali je čuo za njega da pravi probleme i svima prijeti. Oštećenik je njemu potvrdio da je slao te poruke. Cura nije bila tu prisutna. Onda ga je maloljetnik udario šakom u glavu. Negdje s njegove lijeve strane iznad uha, onda je on krenuo trčati. Taj dio se i vidi na snimci. Nije imao ništa u ruci. Nije u ruci imao bokser. Tamo je bio TUA, također i EU i ZU. Prije su on, ZU i EU bili na kavi pa su dobili poruku da će CU tući TUA. Poslije su ga zvali da dođe, TUA nije bio s njima. Kada su došli tamo nije bilo nikoga od Alenove ekipe, bio je samo on. Tada je imao 16 godina, a CU je tada imao 14 godina. Družio se sa ŠUA koji je mlađi od njega 2 godine. Kasnije je saznao da ŠUA i CU idu zajedno u razred. Prije nego što ga je udario šakom u glavu, nije vidio da ga je netko udario ili bacio na tlo. Kad je CU počeo trčati, on je krenuo za njim. On je poslije skužio da su poslije svi došli za njim. Dok je CU trčao nije mu podmetnuo nogu pa da je isti pao na tlo. On je CU zaustavio tako što ga je uhvatio za jaketu, pa ga je preko noge spustio na pod, nije mu podmetnuo nogu da on padne. Na podu se on sklupčao i branio se rukama, a on ga je udario možda još dva put u ruke, ali ne šakom već otvorenim dlanom. Kad se okrenuo ZU i EU su bili tu, a ŠUA je tek dolazio, onda je čovjek iz auta trubio, a on je rekao njima „ajmo ća“, pa su otišli, kada ga se pita jesu li otišli ili pobjegli, pa oni su pobjegli, a tek onda je taj čovjek izašao iz auta. Pobjegli su preko igrališta. Njegov motiv dolaska tamo bio je te poruke koje je slao njegovoj djevojci. Te poruke nema i ne bi ih mogao pokazati. Ne zna da li je u lošim odnosima bio TUA sa CU. On je TUA javio da ga CU hoće tuči, a to mu je rekao jedan Alenov prijatelj. EU je isto od njega mlađi 2 godine. ZU je stariji od njega, možda godinu dana. Ovo sve je snimao ZU, a ne zna zašto je on to snimao. Ne zna tko je FU. Dao je ZU mobitel da ga pridrži, a on je snimao. Kada je ovaj čovjek izašao, on je inače prvi pošao ća i drugima je vikao „ajmo ća“. Kada je ovaj čovjek trubio i kada su bili na tom dijelu u toj ulici TUA nije udario CU. To zna jer su se zajedno okrenuli i otišli. Nije vidio ni da su ga udarili EU i ZU. On je prvi krenuo bježati skupa sa ŠUA i više se nije okretao da vidi gdje su EU i ZU. Nitko od njih nije imao metalni bokser niti drugi oštar predmet. Ne zna zašto bi CU govorio da su ga svi udarali. Upitan zašto bi VU iskazao da su svi udarali, pa on mislim da svjedok nije dobro vidio.
12. Da se inkriminirani događaj nije dogodio na način kako ga je opisao maloljetnik ĆU proizlazi prvenstveno iz kazivanja žrtve djeteta CU koji je u svom iskazu detaljno opisao kako se našao na navedenom mjestu te kako je i zašto došlo do toga da je zadobio tjelesne ozljede. Sud nije imao razloga ne vjerovati žrtvi, i to iz više razloga. Postupanje prema žrtvi je u određenom trenutku snimljeno mobitelom, iako je utvrđeno da nije snimljen trenutak kada je žrtva dobila konkretne ozljede što je pojasnio detaljno vještak dr. Davor Mayer. Žrtva posjeduje liječničku dokumentaciju od inkriminiranog događaja (list spisa 223-230). Nadalje, dio događaja je vidio i svjedok VU (list spisa 239-240, 298-299) koji je u konačnici i zaustavio inkriminirano ponašanje jer kada je on zaustavio svoje vozilo i krenuo prema počiniteljima isti su pobjegli. Svjedok je opisao događaj te da je vidio kako napadači žrtvu udaraju i nogama i rukama. Navedeni svjedok je također pomogao žrtvi i pozvao žrtvina oca. Ovaj svjedok je detaljno pojasnio što je vidio te sud nije imao nikakvog razloga sumnjati u iskaz slučajnog prolaznika koji nema nikakvog interesa od ishoda ovog kaznenog postupka.
13. Obrana je osporavala da bi ozljeda bila nanesena bokserom, međutim žrtva CU je potvrdio da je bokser imao upravo maloljetnik ĆU ( snimka list spisa 191-192, 7, 13 i 16 minuta ). Sud nije imao razloga ne vjerovati žrtvi obzirom da je žrtvin iskaz potkrijepljen i medicinskom dokumentacijom i vještačenjem, te je u tom dijelu ovo utvrđenje sukladno i naputku višeg suda u ukidnoj odluci.
14. Što se tiče same tjelesne ozljede, njezine težine i kvalifikacije, sud nije imao razloga sumnjati u zaključak vještaka dr. Davora Mayera , te u njegovu stručnost i objektivnost (list spisa 221). Vještak je zaključio da je žrtva zadobila tjelesnu ozljedu. Vještak je opisao da je žrtva zadobila razderotinu na glavi, sljepoočno, desno, duljine 1 cm. Sud je uvažio ozljedu u sudskomedicinskom smislu koju opisuje vještak. Na okolnost zadobivenih ozljeda ispitani su i roditelji žrtve ŽU i NU. Njihov iskaz se zasniva na činjenicama koje su dobili od svog djeteta i na neposrednom opažanju onih ozljeda koje su na djetetu vidjeli, međutim, oni su roditelji ( a ne liječnici ) koji su samim događajem pretrpjeli i određeni šok, i tugu, i zabrinutost, i teško je isključiti emocije kada se djetetu dogode određene stvari, i njima su ozljede zasigurno izgledale puno strašnije i intenzivnije nego što doista i jesu a to je potvrđeno upravo vještačenjem. Stoga je u pogledu zadobivenih ozljeda sud uvažio vještačenje a iskaze svjedoka je promatrao s obzirom na bliskost sa žrtvom, njihove emocije, te je svakako sud pošao od činjenice da u pogledu ozljeda roditelji nisu liječnici koji sa sigurnošću mogu opisati zadobivene ozljede i odmjeravati njihov intenzitet i težinu, a ovo osvrćući se na kazivanja roditelja o ozljedama obzirom da je obrana upirala na vjerodostojnost zaključaka o ozljedama i iskaza ovih svjedoka. Jasno je da sud kod vrednovanja iskaza svjedoka svakako polazi od činjenice da li svjedok ima vezu sa počiniteljem ili žrtvom, u konkretnom slučaju između žrtve i svjedoka je roditeljska veza i ne može se isključiti činjenica da isti svjedoče pod djelovanjem snažnih emocija kada iznimno emotivno opisuju i događaj i ozljede. Njihove iskaze sud dovodi u svezu sa drugim iskazima i nalazom vještaka koji je jedini stručan u pogledu zaključaka o dinamici zadobivene tjelesne ozljede i kvalifikaciji iste.
15. Vještak dr. Davor Mayer je zaključio u pogledu samog nastanka ozljede da je ozljeda nastala udarcem tupotvrdog sredstva, što je mogao biti neki čvrsti predmet držan u ruci počinitelja (uključujući i predmet tipa metalnog boksera), ali i obuveno stopalo (udarac nogom dok se ozljeđenik nalazi na tlu). Za nastanak ove ozljede je bio potreban jedan udarac po desnom sljepočnom dijelu glave, zadan silom slabog do srednjeg intenziteta. Dovođenjem u vezu opisane ozljede sa snimkom događaja slijedi da ozljeda nije nastala u prvom dijelu događaja (udarac šakom u glavu, prikazan na snimci), već u drugom dijelu (nije prikazan na snimci), koji se očigledno odvijao nakon sustizanja oštećenika od strane počinitelja, na mjestu ili u blizini mjesta pada oštećenika na tlo. Inicijalnom radiološkom dijagnostičkom obradom očitan je i nalaz koji govori za žarište nagnječenja u tkivu slezene, ali ponovljenim pretragama tijekom hospitalizacije takva ozljeda nije potvrđena te se u zaključku otpusnog pisma navodi da je ozljeda trbušnih organa, što uključuje i slezenu, isključena, a s time je u skladu i nenavođenje dijagnoze ozljede slezene u otpusnom pismu. Prema tome, ne može se tvrditi da bi oštećenik u događaju zadobio ozljedu slezene. Nadalje, navode se dijagnoze višestrukih natučenja glave, trupa (prsni koš i leđa) i udova, ali se u opisu tjelesnog statusa - osim ozljede glave - ne navodi niti jedna druga vidljiva ozljeda (štoviše, za pojedine regije se izrijekom navodi da na njima nema ozljeda) nema pa je očigledno da su te dijagnoze bile postavljene temeljem anamnestičkih podataka o zadobivenim udarcima i bolnosti tih dijelova tijela prilikom pregleda iz čega slijedi da predmetne dijagnoze ne predstavljaju ozljede u sudskomedicinskom smislu. Ovo ne isključuje mogućnost da bi oštećenik u događaju zadobio i dodatne udarce, ali bi se u tom slučaju radilo o udarcima niskog intenziteta koji nisu rezultirali vidljivim ozljedama. Zaključno, oštećenik je u događaju zadobio tjelesnu ozljedu.
16. Na sjednici vijeća za mladež vještak Mayer je isključio mogućnost da je ozljeda nastala od pada (list spisa 320). Također je isključio mogućnost da je ozljeda mogla nastati samo od udarca šakom, naveo je da je na šaci morao biti prsten ( u konkretnom slučaju je oštećenik tvrdio da je napadnut bokserom ). Vještak je isključio tezu da se radilo o ozljedi kako to opisuju roditelji žrtve.
17.Analizirajući činjenice koje su bile sporne i koje je obrana osporavala, sud nalazi da su osporavane tvrdnje neosnovane, a iz sudskomedicinskoga vještačenja, te iskaza same žrtve CU, njegovih roditelja ŽU i NU te iz iskaza sudionika PU i ZU te slučajnog prolaznika i svjedoka koji je doprinio zaustavljanju sukoba VU kao i iz kazivanja svjedokinje koja je na određeni način osigurala da do susreta počinitelja i žrtve dođe DU, imajući u vidu činjenicu da je maloljetnik nastupio kao supočinitelj kaznenog djela, posebno se osvrćući na dinamiku nastanka ozljeda i na iskaz nepristranog svjedoka slučajnog prolaznika VU, nedvojbenim se utvrđuje da je maloljetnik svojim postupanjem i doprinosom ostvario obilježja kaznenog djela koje mu je prijedlogom stavljeno na teret.
18. Utvrdivši da je maloljetnik počinio kazneno djelo koje mu je stavljeno na teret, valjalo je odlučiti da li je predložena sankcija za maloljetnika adekvatna osobi maloljetnika, njegovoj krivnji i težini kaznenog djela te da li će se istom polučiti svrha vođenja ovog kaznenog postupka. Sud nije vezan prijedlogom maloljetničke sankcije državnog odvjetnika za mladež ( članak 88. ZSM ), ali je svakako sud uvažio mišljenje o sankciji pribavljeno od strane stručnih osoba ( list spisa 399 i 409 ).
19. Maloljetniku ( danas mlađem punoljetniku ) ĆU predložena je maloljetnička sankcija iz članka 10. stavak 2. točka 8 i točka 11. Zakona o sudovima za mladež mišljenjem stručnih osoba ( list spisa 399 i 409 ).
20. Inače, sud maloljetniku izriče jednu ili više posebnih obveza kada ocjeni da je primjerenim nalozima ili zabranama potrebno utjecati na maloljetnika i njegovo ponašanje.
21. Sud je maloljetniku kao olakotne okolnosti cijenio okolnosti u kojima je maloljetnik živio i rastao, te cjelokupnu sliku o ličnosti maloljetnika dobivenu od stručnih osoba, dok otegotnih okolnosti na strani maloljetnika sud nije našao.
22. Iz izvješća defektologa za ĆU proizlazi da se radi o starijem maloljetniku koji dolazi iz obitelji očuvane strukture i naizgled urednih odnosa, kod kojega su prisutne neprilagodbe u ponašanju primarno uvjetovane štetnim utjecajem šireg socijalnog prostora unutar kojega se kreće, ali i izostankom kontrole i nadzora roditelja. Pribavljena je dopuna socijalne anamneze ( list spisa 399-400 ) sa pozitivnim pomakom u ponašanju istoga te sa prijedlogom sankcije koje je adekvatno težini kaznenog djela i ličnosti maloljetnika ( danas mlađeg punoljetnika ). Pribavljen je i prijedlog sankcije i mišljenje stručne suradnice, psihologa, KU ( list spisa 409) te je bitno za zaključiti da nakon inkriminiranog događaja ovaj maloljetnik ( sada mlađi punoljetnik ) više nije bio evidentiran kao počinitelj nekog novog kaznenog djela, isti je završio školovanje i zaposlio se.
23. Uvažavajući sve navedeno sudsko vijeće zaključuje kako je kaznenopravna sankcija koju je odredilo sudsko vijeće za mladež primjerena osobi maloljetnika ( danas mlađeg punoljetnika ).
24. Tu se prvenstveno polazi od svrhe odgojnih mjera koja se sastoji u tome da se pružanjem zaštite, brige, pomoći i nadzora te osiguranjem opće i stručne naobrazbe maloljetnog počinitelja kaznenog djela utječe na njegov odgoj, razvijanje njegove cjelokupne ličnosti i jačanje njegove osobne odgovornosti radi suzdržavanja od ponovnog činjenja kaznenih djela.
25. Pri izboru odgojnih mjera sud je uzeo u obzir maloljetnikovu dob, njegovu psihofizičku razvijenost i osobine, težinu i narav počinjenoga djela, pobude iz kojih i okolnosti u kojima je djelo počinio, ponašanje nakon počinjenog djela i osobito je li, ako je to mogao, pokušao spriječiti nastupanje štetne posljedice ili nastojao popraviti počinjenu štetu, odnos prema oštećeniku i žrtvi, njegove osobne i obiteljske prilike, je li i prije činio kaznena djela i je li mu već bila izrečena maloljetnička sankcija, sve okolnosti koje utječu na izbor takve odgojne mjere kojom će se najbolje ostvariti svrha odgojnih mjera.
26. Opravdanost izricanja maloljetničke sankcije posebne obveze sud drži da se upravo ovim nalozima i zabranama može utjecati na ponašanje maloljetnika koji se do sada nije susreo sa penalizacijom niti je osjetio da njegovo neprimjereno ponašanje ima posljedice a on odgovornost za učinjeno. Sud drži da su upravo izrečene posebne obveze primjerene težini kaznenog djela, i ličnostima maloljetnih počinitelja.
27. Izrečena odgojna mjera posebne obveze može trajati najdulje do jedne godine a sud ih može naknadno izmijeniti ili obustaviti. Hrvatski zavod za socijalni rad će pratiti i provoditi izvršenje odgojnih mjera – posebne obveze. Maloljetnik ( danas mlađi punoljetnik ) se upozorava da zbog skrivljenog neispunjenja posebnih obveza može biti upućen u disciplinski centar.
28. Maloljetnik ( danas mlađi punoljetnik ĆU ) će posebnu obvezu iz članka 10. stavak 2. točka 8. ZSM odraditi i to 100 ( sto ) sati u razdoblju od 6 ( šest ) mjeseci. Sud drži da je broj sati i razdoblje primjereno ličnosti maloljetnika, težini djela te činjenici da je isti u radnom odnosu i da isto neće ometati njegov posao.
29. Temeljem članka 89. stavak 1. Zakona o sudovima za mladež oštećenik dijete CU zastupan po roditeljima ŽU i NU a ovi po opunomoćeniku OD Surić & partneri d.o.o. iz [adresa] se upućuje da imovinskopravni zahtjev ostvari u parnici.
30. Temeljem odredbe članka 89. stavak 1. Zakona o sudovima za mladež, troškovi ovog provedenog postupka padaju na teret državnog proračuna.
31. Slijedom svega iznijetog odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
U Zadru, 6. lipnja 2025.
PREDSJEDNIK VIJEĆA
SUDAC ZA MLADEŽ
Ana Zrilić
PRAVNA POUKA:
Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 8 (osam) dana od dana primitka pisanog otpravka istog. Žalba se podnosi putem ovog suda vijeću za mladež Županijskog suda, pisano u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivne stranke.
Odluka suda se može pobijati zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, zbog povrede Kaznenog zakona, nepotpuno i netočno utvrđenog činjeničnog stanja te odluke suda o kaznenoj sankciji i odluke suda o trošku kaznenog postupka.
D N A :
1. ODO Zadar na broj KOm-DO-16/2021,
2. Maloljetnik ( danas mlađi punoljetnik ) ĆU putem oca ŠU, [adresa].
3. Branitelj Trpimir Kučina odvjetnik iz Zadra,
4. Oštećenik – žrtva CU, [adresa],
5. ZZ Oštećenika UU, [adresa],
6. ZZ Oštećenika Inse Skorić, [adresa],
7. Opunomoćenik Karlo Surić odvjetnik iz Zadra
8. U spis 81 KM-16/2023.
Nakon pravomoćnosti:
Hrvatski zavod za socijalni rad,
Stručna suradnica KU.
