Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-1175/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sutkinje Krunoslave Dropulić predsjednice vijeća, sutkinje Štefice Bukvić izvjestiteljice i članice vijeća i suca Tomislava Šimića člana vijeća, u građanskopravnoj stvari tužitelja ES, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], kojeg zastupa punomoćnica Martina Alagić, odvjetnica iz Vukovara, protiv tuženika Privredne banke Zagreb d.d., [osobni identifikacijski broj], Radnička cesta 50, Zagreb, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva Šooš Maceljski, Mandić, Stanić & Partneri d.o.o. Zagreb, radi utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Valpovu, poslovni broj P-633/2020-32 od 15. travnja 2025., u sjednici vijeća održanoj 6. lipnja 2025.

p r e s u d i o j e  i  r i j e š i o j e

I. Žalba tuženika odbija se kao djelomično neosnovana i uvažava kao djelomično osnovana te se presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalne službe u Valpovu, poslovni broj P-633/2020-32 od 15. travnja 2025.

a) potvrđuje u pobijanoj točki I. izreke,

b) ukida

- u pobijanom dijelu točke II. izreke kojim je naloženo tuženiku da tužitelju isplati iznos od 7.706,30 EUR-a sa zateznim kamatama od 1. listopada 2015 do isplate,

- u pobijanom dijelu odluke o troškovima postupka iz točke III. izreke kojim se nalaže tuženiku da tužitelju naknadi troškove postupka u iznosu od 2.013,56 EUR-a sa zateznim kamatama,

i u tim dijelovima predmet se vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. O zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka odlučit će se konačnom odlukom.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Utvrđuju se ništetnim čl. 4. Ugovora o kreditu broj 9011815546 od 23.08.2006. kojeg su sklopili tužitelj, kao korisnik kredita i tuženik, kao kreditor, a kojim je banka ovlaštena izvršiti promjenu kamatne stope sukladno odluci Banke o kreditiranju građana kao i odredbe u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF.

II. N a l a ž e s e tuženiku Privrednoj banci Zagreb d.d., [osobni identifikacijski broj], Radnička cesta 50, Zagreb, da tužitelju ES, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], isplati iznos od 7.706,30 €

(sedamtisućasedamstošesteuraitridesetcenti) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 01.10.2015. do 31.12.2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, od 01.01.2023. do 31.12.2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a sve u roku od 15 dana, dok se tužitelj o d b i j a s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 2.289,72 €.

III. N a l a ž e s e tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od

2.013,56 € (dvijetisućetrinaesteuraipedesetšestcenti) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od presuđenja tj. 15. travnja 2025. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a sve u roku od 15 dana, dok se tužitelj s preostalim dijelom zahtjeva u iznosu od 888,63 € o d b i j a ."

2. Navedenu presudu pod točkom I. i dijelu točke II. izreke kojim je prihvaćen tužbeni zahtjev te u dijelu odluke o trošku postupka pod točkom III. izreke kojim je naloženo tuženiku da naknadi tužitelju trošak postupka, pravovremenom žalbom pobija tuženik zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se žalba uvaži na način da se odbiju tužbeni zahtjevi. Traži trošak sastava žalbe i sudske pristojbe na žalbu.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika djelomično je osnovana.

5. Ispitujući presudu u pobijanim dijelovima, postupak koji je prethodio njezinom donošenju, kao i žalbene navode tuženika, ovaj sud je utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a na koje pazi po službenoj dužnosti prema odredbi čl. 365. st. 2. ZPP- a.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnom odredbe čl. 4. Ugovora o kreditu broj 9011815546 od 23. kolovoza 2006. kojom je banka ovlaštena izvršiti promjenu kamatne stope sukladno odluci Banke o kreditiranju građana, kao i odredbe u dijelu kojim je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF, te zahtjev za isplatom iznosa od 9.996,02 EUR-a s osnova ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli, ništetnih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i zateznih kamata obračunatih do 30. rujna 2015., sve sa pripadajućim zateznim kamatama.

7. Među strankama tijekom postupka nije bilo sporno da su tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor dana 23. kolovoza 2006. sklopili Ugovor o kreditu broj 9011815546, (u daljnjem tekstu: Ugovor o kreditu), za kupnju stambenog objekta i adaptaciju, u iznosu od 101.268,20 CHF protuvrijednost u kunama po srednjem tečaju banke na dan korištenja kredita, sa promjenjivom kamatnom stopom sukladno odluci banke s tim da je početna kamatna stopa ugovorena u visini od 4,30%. Ugovorena je otplata kredita u 300 jednakih mjesečnih anuiteta plativo u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju za CHF tečajne liste Banke važeće na dan plaćanja. Nadalje nije sporno da su stranke dana 16. prosinca 2015. sklopile Dodatak Ugovoru o kreditu broj 9011815546, (u daljnjem tekstu: Dodatak Ugovoru o kreditu), na način da je s danom 30. rujna 2015. provedena konverzija kredita sa valutnom klauzulom u CHF u kredit sa valutnom klauzulom u EUR-o sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ("Narodne novine" broj 102/15; u daljnjem tekstu: ZID ZPK/15). Nije sporno da je kredit otplaćen.

8. Odlučujući o osnovanosti deklaratornog tužbenog zahtjeva sud prvog stupnja pravilno je utvrdio da su ništetne odredbe Ugovora o kreditu koje se odnose na valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, budući je banka postupala suprotno načelu savjesnosti i poštenja vodeći računa samo o svom interesu i ne uvažavajući interes potrošača, a kako se o predmetnim odredbama nije pregovaralo, da su nametnute ugovorne odredbe tužitelja stavile u neravnopravni položaj.

8.1. Cijeneći iskaz tužitelja, pravilno je utvrđeno da su mu djelatnica banke koja je radila na kreditima ponudila kredit u CHF navodeći da je povoljniji od kredita u EUR-ima koji je on tražio, da je CHF stara valuta, a Švicarska sigurna za bankarsko poslovanje, a kako je bio klijent banke, kao i danas, podnio je zahtjev za kredit. Prilikom razgovora djelatnica banke nije ga upozoravala da HNB ne štiti tečaju kune u odnosu na tečaj CHF kao što to čini u odnosu na EUR-a. Upozorila ga je da će kredit biti sklopljen uz promjenjivu kamatnu stopu i da bi ovisno o tome rate mogle biti veće ili manje, ali u neznatnom iznosu jer kod CHF nema velikog odstupanja. Banka je sačinila ugovore po svojim uvjetima, a on je samo tražio visinu kredita koju može podnijeti njegova plaća tako da mu je kredit odobren u iznosu od oko 101.000 CHF uz rok otplate od 25 godina te početnu ratu od 550 CHF. Smatra da mu rizici vezano za podizanje kredita u CHF od strane djelatnice banke nisu dovoljno pojašnjeni, a nije očekivao da će tečaj CHF znatno porasti.

8.2. Imajući u vidu da iz provedenog dokaznog postupka, a osobito iz iskaza tužitelja, proizlazi da prilikom sklapanja Ugovora o kreditu stranke nisu pojedinačno pregovarale na način da bi tuženik dao tužitelju odgovarajuće obavijesti o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba, a da je predmetni Ugovor o kreditu bio unaprijed pripremljen od tuženika i da tužitelj nije mogao utjecati na njegov sadržaj, kao i da je iz priloženog Ugovora o kreditu vidljivo da se radi o standardnom ugovoru koji sadrži odredbu o valutnoj klauzuli u kojoj je sav rizik razlika na ime ugovorene valutne klauzule prebačen na tužitelja kao korisnika kredita, te da sadrži odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi koja je određena u visini od 4,30%, a da pri tome nisu navedeni kriteriji na temelju kojih će se ta kamatna stopa nadalje mijenjati, te vodeći računa o ishodu kolektivne tužbe u kojoj je tuženik sudjelovao kao stranka, a koja se vodila kod Trgovačkog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem P-1401/2012 i kod Visokog trgovačkog suda RH pod poslovnim brojem Pž-7129/2013 i Pž-6632/2017, te primjenjujući odredbe čl. 81. i čl. 82. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03; u daljnjem tekstu: ZZP) u svezi čl. 4. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23; u daljnjem tekstu: ZOO), sud prvog stupnja pravilno je utvrdio, da su ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi sukladno čl. 87. ZZP-a, kao i čl. 322. ZOO-a. Stoga je valjalo žalbu tuženika u tom dijelu odbiti kao neosnovanu, a presudu u pobijanoj točki I. izreke potvrditi.

9. Suprotno žalbenim navodima, sud prvog stupnja nije pogrešno primijenio materijalno pravo kada je zaključio da samom činjenicom sklapanja Dodatka Ugovoru o kreditu i provođenjem konverzije se ne isključuje mogućnost utvrđenja ništetnim pojedinih odredaba osnovnog Ugovora o kreditu i ne gubi se pravo na bilo kakvo potraživanje stečenog bez osnove temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog Ugovora o kreditu uz valutnu klauzulu uz koju je vezana glavnica u CHF. Odredbama ZID ZPK/15 nije predviđeno i propisao da se sklapanjem Dodatka Ugovoru o kreditu gube prava temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi Ugovora o kreditu koji je u potpunosti vrijedio i imao svoje pravne učinke do dana sklapanja tog Dodatka Ugovoru o kreditu. Također iz samog Dodatka Ugovoru o kreditu nigdje ne proizlazi da bi se korisnik kredita provođenjem konverzije odrekao prava (kada bi to i mogao u konkretnoj situaciji) koja mu pripadaju temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog Ugovora o kreditu.

10. ZID ZPK/15, prema pravnom shvaćanju ovoga suda, imao je osnovni cilj otkloniti dužničku krizu zbog rasta tečaja CHF, te je u tom smislu zakonom bilo predviđeno da banke moraju ponuditi sklapanje dodatka osnovnom ugovoru o kreditu, a potrošači mogu prihvatiti konverziju u odgovarajući kredit sklopljen u EUR na način da se krediti vezani uz CHF konvertiraju u kredite denominirane u EUR i kredite denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR (čl. 19.a do čl. 19.e ZID ZPK/15).

11. Zakonitost i provedba konverzije sukladno ZID ZPK/15 je utvrđena rješenjem Vrhovnog suda RH broj Gos-1/2019-36 od 4. ožujka 2020. kao i odlukom Ustavnog suda Republike Hrvatske broj U-I-3685/2015 i dr. od 4. travnja 2017. Međutim, sklapanjem sporazuma o konverziji potrošač i korisnik kredita u CHF nije izgubio pravo potraživati stečeno bez osnove temeljem nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi osnovnog Ugovora o kreditu za razdoblje važenja Ugovora o kreditu u CHF do dana sklapanja Dodatka Ugovora o konverziji.

12. U situaciji kada su ugovorne odredbe ništetne po samom zakonu iste ne mogu postati valjane niti kada uzrok ništetnosti naknadno nestane, čl. 326. st. 1. ZOO-a. Iako Dodatak Ugovora o kreditu predstavlja akt kojeg su banke bile dužne sklopiti na temelju zakona odnosno odredbe čl. 19. b. ZID ZPK/15, a sve u cilju da se položaj korisnika kredita u valuti CHF kao potrošača izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u valutu EUR, to ne znači da je tužitelj kao korisnik kredita izgubio pravo potraživati stečeno bez osnove zbog ništetnih ugovornih odredbi ukoliko se u postupku utvrdi da Dodatkom Ugovora o kreditu tužitelj nije u cijelosti obeštećen, odnosno da sklapanjem Dodatka Ugovoru o kreditu nisu sanirane posljedice ništetnosti Ugovora o kreditu.

13. U postupku je, nadalje, utvrđeno da je tuženik ponudom konverzije postupio sukladno odredbama ZID ZPK/15 koji je stupio na snagu 30. rujna 2015., a kojim je propisano načelo konverzije kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR na način da se položaj potrošača u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit u EUR-u.

14. Okolnost što su stranke sklopila Dodatak Ugovoru o kreditu, kojim je predmetni kredit konvertiran iz valute CHF u valutu EUR, i prema ocjeni ovog suda, nema nikakvog pravno relevantnog značaja za ocjenu pravnog interesa za pokretanje i vođenje predmetne parnice, a kako to tuženik neutemeljeno ističe i u postupku pred sudom prvog stupnja, a i u izjavljenoj žalbi.

14.1. Međutim ovdje ipak treba reći da se je o navedenom pitanju postojanja pravnog interesa za pokretanje i vođenje parnica u kojima tužitelj, ili ističe ništetnost, ili traži utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi ugovora o kreditu sklopljenog u valuti CHF, a u slučajevima kada su stranke sklopile dodatak ugovoru o kreditu kojim je izvršena konverzija kredita, već izjasnio i VSRH u odluci od 12. veljače 2019. donesenoj u spisu predmeta Rev-2868/18 povodom izvanredne revizije u kojoj je postavljeno pitanje da li sklapanjem dodatka ugovora o kreditu korisnik kredita gubi pravni interes zahtijevati utvrđenje ništetnosti odredbi osnovnog ugovora o kreditu. Na tako izričito postavljeno pravno pitanje VSRH je izrazio stav da sama činjenica - da su stranke sklopile dodatak ugovoru o kreditu na temelju ZID ZPK/15, kojim je izvršena konverzija kredita u valuti CHF u kredit uz valutnu klauzulu u EUR, a kojim su u prethodno sklopljenom ugovoru o kreditu izmijenile odredbe glede valutne obveze, kamatne stope i iznosa preostale neotplaćene glavnice kredita, i kojim su postigle sporazum o raspolaganju preplatom - ne znači da je korisnik kredita izgubio pravni interes za utvrđenjem da su pojedine odredbe ugovora o kreditu u valuti CHF ništetne. To sve stoga što korisnik kredita i nadalje tvrdi da mu nije u cijelosti podmiren dug, odnosno da provedbom konverzije nije u potpunosti obeštećen glede posljedica koje su proizvele ništetne ugovorne odredbe, slijedom čega i postavlja kondemnatorni zahtjev za isplatu, pri čemu treba imati u vidu i to da ništetnost nastupa po samom zakonu i nastaje od samog trenutka sklapanja pravnog posla, a ništetan ugovor ne postaje valjan ni kad uzrok ništetnosti naknadno nestane (čl. 326. st. 1. ZOO-a), osim u izuzetnim uvjetima koje propisuje čl. 326. st. 2. ZOO-a. Potpuno identičan pravni stav VSRH je izrazio i u kasnije donesenoj odluci Rev- 18/2018 od 26. svibnja 2020.

14.2. Slijedom naprijed navedenog sud prvog stupnja je pravilno zaključio da tužitelj, neovisno o sklopljenom Dodatku Ugovoru o kreditu o konverziji ima pravni interes za pokretanje predmetne parnice, odnosno da se je ovlašten u istoj zahtijevati utvrđenje ništetnosti ugovornih odredbi Ugovora o kreditu sklopljenog u valuti CHF kako bi na temelju toga ostvario zaštitu povrijeđenih prava za koja smatra da mu pripadaju, odnosno kako bi ostvario pravo na obeštećenje zbog primjene tih ništetnih odredbi. Takav zaključak suda prvog stupnja je u skladu i sa pravnim shvaćanjem izraženim i u odluci Suda EU, donesenoj 14. ožujka 2019. u predmetu C-118/17 (E protiv Erste bank Hungary), a prema kojem shvaćanju odredbu čl. 6. st. 1. Direktive 93/13/EEZ o nepoštenim ugovornim odredbama uvijek treba tumačiti na način da nepoštene ugovorne odredbe nisu obvezujuće za potrošače, kao da nikada nisu postojale tako da ne mogu imati učinak u odnosu na potrošača, sve to s posljedicom ponovne uspostave pravne i činjenične situacije u kojoj bi se potrošač nalazio kada navedena odredba ne bi postojala. Polazeći od navedenog pravnog shvaćanja, iz kojeg proizlazi pravo na potpuno obeštećenje od posljedica ništetnosti nekih ugovornih odredbi, prema ocjeni ovog suda, u situaciji kada su nepoštene ugovorne odredbe izmijenjene ili zamijenjene drugim odredbama sa ciljem kako bi se neki ugovor održao na snazi, i to ne samo onda kada do toga dođe izravnom intervencijom zakonodavca, već i onda kada do toga dođe intervencijom ugovornih strana izvršenom temeljem neke zakonske odredbe kao što je to ovdje slučaj, nikako ne može imati za posljedicu smanjenje zajamčene pravne zaštite potrošača. To drugim riječima znači da potrošač u svakoj situaciji, pa tako i u konkretnom slučaju tužitelj, mora imati mogućnost uspostave činjenično i pravno one situacije u kojoj bi se nalazio da takve nepoštene odredbe nisu postojale, a osobito mora imati mogućnost ostvarivanja povrata koristi koju je trgovac neopravdano stekao na njegovu štetu temeljem nepoštenih i ništetnih ugovornih odredbi.

15. Sklapanjem Dodatka Ugovoru o kreditu izmijenili su se samo uvjeti i način otplate kredita, a ne radi se o sklapanju sasvim novog ugovora. Sklapanjem Dodatka Ugovoru o kreditu stranke su utvrdile svoja prava i obveze ubuduće te retroaktivno od dana sklapanja osnovnog Ugovora o kreditu, ali ničime nisu niti su mogle regulirati prava korisnika kredita u CHF temeljem ništetnih odredbi osnovnog Ugovora o kreditu za razdoblje do konverzije. Do dana sklapanja Dodatka Ugovora o kreditu osnovni Ugovor o kreditu proizvodio je pravne učine, kao i kod korisnika koji nisu sklopili dodatak ugovora i proveli konverziju. Prihvaćajući pravni stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske čak da je osnovni ugovor prestao važiti, ne bi bilo zapreke za utvrđenje nepoštenim i ništetnim odredbi osnovnog Ugovora o kreditu, koje razloge je dao sud prvog stupnja glede valutne klauzule i promjenjive kamatne stope, a što u cijelosti prihvaća kao pravilne i ovaj sud.

16. Stoga, sklapanjem Dodatka Ugovora o kreditu kojim je izvršena konverzija kredita sukladno ZID ZPK/15 tužitelj (potrošač) nije izgubio pravo na potraživanje preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi osnovnog Ugovora o kreditu, te korisnik (potrošač) kredita zadržava pravo potraživati eventualnu razliku preplaćenih iznosa temeljem nepoštenih i ništenih odredbi osnovnog Ugovora o kreditu.

17. Visinu tako pretplaćenog iznosa sud prvog stupnja utvrdio je po vještaku financijske struke. Iz nalaza i mišljenja vještaka (list 427 do 448) jasno proizlazi da sklapanjem Dodatka Ugovoru o kreditu tužitelj nije u potpunosti obeštećen. Tako je utvrđeno da je u razdoblju od 1. siječnja 2009. do 30. rujna 2015. utvrđena preplata od ukupno 14.273,61 EUR-o i to s osnova ništetnosti odredbe koje se odnose na stopu kamate u iznosu 2.289,72 EUR-a, s osnova promjene tečaja valute CHF u iznosu od 7.854,42 EUR-a, s osnova zatezne kamate obračunate od isplate svakog anuiteta do 30. rujna 2015. u iznosu od 4.129,47 EUR-a. U provedenoj konverziji utvrđena je pretplata u iznosu od 4.277,59 EUR-a Nakon odbitka preplate utvrđene u konverziji i preplate s osnova promjenjive stope kamata u odnosu na koju je zahtjev zastario, sud prvog stupnja je tužitelju dosudio iznos od 7.706,30 EUR-a.

18. Kako je razmatranjem spisa utvrđeno da tuženik u ovom konkretnom slučaju vezano za tzv. negativnu razliku nije na određen način istaknuo procesnopravni prigovor radi prebijanja iz čl. 333. ZPP-a ili materijalnopravni prigovor prijeboja (kompenzacije) iz čl. 195. i čl. 196. ZOO-a, odnosno nije podnio protutužbu, već je tijekom postupka osporavao visinu potraživanja tužitelja temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi Ugovora o kreditu koje se odnose na valutnu klauzulu u CHF i promjenjivu stopu kamate, to sud nije bio ovlašten niti dužan umanjivati potraživanje tužitelja s negativnim tečajnim razlikama nastalim u razdoblju kada je tečaj CHF bio niži od tečaja CHF na dan isplate kredita, pa su stoga u tom dijelu žalbeni navodi tuženika neosnovani, ( vidi pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženom u odluci broj Rev 549/2023-4 od 18. prosinca 2023.).

19. Nadalje, suprotno žalbenim navodima tuženika, sud prvog stupanja pravilno je ocijenio prigovor zastare jer prema Objedinjenom pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Su-IV-33/2022- 2 od 31. siječnja 2022., pokretanje parničnog postupka radi zaštite kolektivnih interesa potrošača dolazi do prekida zastare na temelju čl. 241. ZOO-a, te zastara individualnih restitucijskih zahtjeva počinje teći ispočetka tek od trenutka pravomoćnosti sudske odluke donesene u povodu te tužbe.

19.1. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da se u konkretnom slučaju ima primijeniti opći zastarni rok od 5 godina, da je u odnosu na preplatu o osnova ništetenih odredbi o valutnoj klauzuli zastara počela teći ispočetka donošenje presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/2017 od 14. lipnja 2018., a glede promjenjive stope kamate prema odluci davatelja kredita zastara je počela teći ispočetka donošenje presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. pa kako je tužitelj tužbu podnio 1. listopada 2020. zastara nije nastupila u odnosu na preplatu s osnova ništetenih odredbi o valutnoj klauzuli, dok je nastupila u odnosu na preplatu s osnova ništetene odredbe o promjenjivoj stopi kamate prema odluci banke.

19.2. Osnovano tuženik u žalbi navodi da presuda suda prvog stupnja nema razloga o zastari zahtjeva za isplatu zateznih kamata obračunatih od uplate svakog anuiteta (kojim se otplaćuje glavnica i kamate, čl. 226. ZOO-a), do 30. rujna 2015. Stoga se u tom dijelu presuda prvog stupnja nije mogla ispitati pa je počinjena bitna povreda iz odredba čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju osnovano u žalbi ukazuje tuženik.

19.3. Kad zastari glavna tražbina u konkretnom slučaju tražbina za isplatu preplate s osnova ništetne odredbe o promjenjivoj stopi kamate prema odluci banke, zastarjele su i sporedne tražbine kao što su tražbine zateznih kamata koje su u konkretnom slučaju nakon izrade nalaza i mišljenja vještaka financijske struke zatraženih u apsolutnom iznosu zajedno sa zateznim kamatama na preplatu s osnova ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli, čl. 223 ZOO-a. Stoga je i činjenično stanje nepravilno i nepotpuno utvrđeno pa ovaj su nije mogao primijeniti odredbu čl. 373.a st. 2. ZPP-a.

19.4. Prema navedenom valjalo je ukinuti presudu suda prvog stupnja u pobijanom dijelu točke II. izreke kojim je naloženo tuženiku da tužitelju isplati iznos od 7.706,30 EUR-a sa zateznim kamatama od 1. listopada 2015 do isplate, i u tom dijelu predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje u kojem će sud prvog stupnja otkloniti bitnu povredu na koju mu je ukazano i nakon što po vještaku financijske struke utvrdi koliko iznosi zatezna kamata na preplatu s osnova ništetenih odredbi o valutnoj klauzuli, a koliko zatezna kamata na preplatu s osnova ništetenih odredbi o promjenjivoj stopi kamate prema odluci banke, obračunate do 30. rujna 2015., odlučiti o prigovoru zastare u odnosu na te zatezne kamate i o tužbenom zahtjevu za isplatu iznosa za koji tužitelj nije obeštećen.

20. Odluke Županijskog suda u Zagrebu i Županijskog suda u Zagrebu na koje se tuženik poziva u žalbi ne obvezuju ovaj sud.

21. Kako je zbog ukidanja dijela presude za sada neizvjestan uspjeh stranaka u sporu, valjalo je ukinuti i odluku o troškovima postupka u pobijanom dijelu iz točke III. izreke presude kojim se nalaže tuženiku da tužitelju naknadi troškove postupka u iznosu od 2.013,56 EUR-a sa zateznim kamatama, jer ovisi o tom uspjehu.

22. U nepobijanom dijelu točke II. izreke kojim je tužitelj odbijen s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 2.289,72 EUR-a i nepobijanom dijelu točke III. izreke kojim je tužitelj odbijen s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troškova postupka u iznosu od 888,63 EUR-a presuda suda prvog stupnja ostaje neizmijenjena.

23. Slijedom navedenoga, na temelju odredbi čl. 368. st. 1., čl. 369. st. 1. i čl. 370. ZPP-a, odlučeno je kao u točki I. izreke ove odluke.

24. Na temelju odredbe čl. 166. st. 4. ZPP-a odlučeno je kao u točki II. izreke ove odluke.

Osijek, 6. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća

Krunoslava Dropulić