- 1 -              Revd 4569/2021-2

 

 

 

 

 

 

Broj: Revd 4569/2021-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. S. K. iz Z., ..., OIB: ..., 2. A. K. iz Z., ..., OIB: ..., 3. M. S. iz R., ..., OIB: ... i 4. I. K. iz Z., ..., OIB: ..., koje zastupa punomoćnik I. M., odvjetnik u Z., ..., protiv tuženika 1. M. Š. iz V., ..., OIB: ... i 2. S. K. iz Z., ..., OIB: ..., radi utvrđenja ništetnosti i uspostave ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, odlučujući o prijedlogu tužitelja za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku, poslovni broj Gž-1099/2020-2 od 25. ožujka 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-212/2018-59 od 23. siječnja 2020., u sjednici održanoj 22. studenog 2023.,

 

 

r i j e š i o   j e:

 

              Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije tužitelja 1. S. K. iz Z., 2. A. K. iz Z., 3. M. S. iz R. i 4. I. K. iz Z.

 

 

Obrazloženje

 

1. Tužitelji su podnijeli prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž-1099/2020-2 od 25. ožujka 2021., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-212/2018-59 od 23. siječnja 2020.

 

2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tužitelji postavljaju pitanja za koja navode da su važna za odluku u predmetnom sporu te za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

 

2.1. Pitanja koja tužitelji u prijedlogu postavljaju glase:

 

              "1. U slučaju derivativnog stjecanja i prijenosa prava vlasništva, koje su pravne posljedice raspolaganja nekretninom koja nije u vlasništvu prodavatelja, odnosno dovodi li činjenica da je prodavatelj Ugovorom o kupoprodaji nekretnine raspolagao stvari koja nije u njegovom vlasništvu, tj. izostanak pravne osnove vlasništva prodavatelja, do ništetnosti takvog Ugovora o kupoprodaji i pripadajućeg Aneksa?

 

              2. Može li stjecatelj nekretnine koji ne uživa zaštitu načela povjerenja u zemljišne knjige, valjano steći vlasništvo nad nekretninom koju je stekao od nevlasnika, odnosno koja je pravna posljedica izostanka navedene zaštite?"

 

3. Prema odredbi čl. 385.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) Vrhovni sud Republike Hrvatske dopustiti će reviziju ako se može očekivati odluka o nekom pravnom pitanju koje je važno za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, a neki razlozi su u toj odredbi navedeni kao osobito važni.

 

4. Prema odredbi čl. 387. st. 1. ZPP Vrhovni sud Republike Hrvatske odlučuje o dopuštenosti revizije na temelju prijedloga za dopuštenje revizije. U prijedlogu stranka mora određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg predlaže da joj se dopusti podnošenje revizije, te određeno izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno u smislu odredaba čl. 385.a st. 1. ZPP.

 

5. Ovaj sud je, postupajući sukladno odredbama čl. 385., čl. 385.a i čl. 387. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11-proč.tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) ocijenio kako postavljena pitanja nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

 

6. Pobijana odluka - kojom je odbijen zahtjev za utvrđenje ništetnosti ugovora o kupoprodaji nekretnine od 28. travnja 2009., sklopljenog između prvotuženika te B. K. i njegovog aneksa, zahtjev za upis brisanja uknjižbe prava vlasništva i imena pravne prednice drugotuženika (B. K.) te zahtjev za uspostavu ranijeg zemljišnoknjižnog stanja - temelji se na zaključku nižestupanjskih sudova kako u konkretnom slučaju "(...) činjenica da je ugovorom o kupoprodaji nekretnine prvotuženik raspolagao stvari koja nije u njegovom vlasništvu, ne dovodi sama za sebe do ništetnosti tog ugovora i aneksa istog, već do odgovornosti prodavatelja za pravne nedostatke stvari u smislu odredbe čl. 430. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18 - dalje: ZOO). Takav ugovor obvezuje stranke, a raskidanje može pod određenim pretpostavkama zahtijevati stjecatelj kojem otuđivalac odgovara ako na toj strani postoji neko pravo koje isključuje umanjenje ili opravdava pravo stjecatelja. U konkretnom slučaju, stjecatelji nisu tužitelji.".

 

7. U opravdanju prvo postavljenog pitanja tužitelji navode sudsku odluku (Vrhovni sud Republike Hrvatske, Rev-189/04 od 8. prosinca 2014.) koju smatraju suprotnom pobijanoj jer sadrži shvaćanje prema kojem " (...) vlasništvo prednika jedno je od pretpostavki za derivativno stjecanje prava vlasništva na nekretninama, a kako prodavatelj nije bio vlasnik nekretnine, niti je imao valjanu pravnu osnovu za upis prava vlasništva, to pravo vlasništva nije niti mogao prenijeti."

 

8. Međutim, ovaj sud o pitanju ništetnosti ugovora kojom je otuđena tuđa stvar ima stabilnu praksu (tako u odluci Rev-x 836/2011-6 od 11. veljače 2020.), prema kojoj "(...) ugovor kojim se raspolaže tuđom nekretninom nije ništetan, on obvezuje samo stranke iz ugovora ali ne obvezuje treće osobe, dakle vlasnika nekretnine. Ta činjenica ne daje pravo vlasniku stvari kojom se raspolagalo zahtijevati utvrđenje ništavosti takvog ugovora (u tom smislu i odluke Rev-1103/87 od 23.12 1987., Rev-x 780/11 od 17.2.2015.)."

 

8.1. Pored toga, za istaknuti je da je navedeno pravno shvaćanje Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odnosu na ništetnost kupoprodajnog ugovora kojim se otuđuje tuđa stvar, bilo je ocjenjivano i u ustavnosudskom postupku u kojem je Ustavni sud Republike Hrvatske (odluka br. U-III-2995/12 od 14. travnja 2015.) izrazio slijedeće shvaćanje: "(...) pri tome Ustavni sud smatra potrebnim istaknuti da stajalište sudova izraženo u osporenim presudama prema kojem "U smislu odredbe čl. 460. Zakona o obveznim odnosima ... prodaja tuđe stvari obvezuje ugovaratelje pa činjenica da je tuženica pod 1) prodala tuđu nekretninu ne čini takav ugovor ništavim odnosno ne daje sama po sebi osnove trećoj osobi koja polaže vlasnička prava zahtijevati utvrđenje ništavim ugovora o prodaji, ..." sukladno je pravnom stajalištu koje je u više svojih odluka izrazio Vrhovni sud Republike Hrvatske (odluke broj Rev-506/2012-2 od 5.2.2013., Rev-1400/2009-2 od 12.08.2012., Rev-1370/2009-2 od 28.04.2011. i dr.)."

 

8.2. Dodatno, ovaj sud smatra korisnim uputiti i na pravno shvaćanje kakvo je izraženo u odluci poslovnog broja Rev-1106/2022-3 od 21. ožujka 2023., gdje se navodi: "(...) drugostupanjski sud sporni odnos među strankama promatra u svjetlu odredbe čl.103. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/76, 91/96, 112/99 i 88/01 - dalje u tekstu: OZ/91) odnosno u svjetlu odredbe čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' broj 35/05 - dalje u tekstu: ZOO/05). Pri tome drugostupanjski sud ispušta iz vida odredbu čl. 460. ZOO/91 odnosno odredbu čl. 382. ZOO/05, kojom je na poseban način propisana posljedica prodaje tuđe stvari (...) Prema odredbi čl. 460. ZOO/91 odnosno prema odredbi čl. 382. ZOO/05 prodaja tuđe stvari obvezuje ugovaratelje, ali kupac koji nije znao ili nije mogao znati da je stvar tuđa, može ako se uslijed toga ne može ostvariti svrha ugovora, raskinuti ugovor i tražiti naknadu štete (...) Dakle, u slučaju prodaje tuđe stvari (...) ti ugovori samo zbog tog razloga nisu ništetni, pa niti u situaciji kada su stranke iz tih ugovora bile nesavjesne."

 

9. Imajući u vidu navedeno odgovor na prvo postavljeno ne može utjecati na odluku u ovoj pravnoj stvari s obzirom na to da se pobijana odluka temelji na pravnom shvaćanju koje je u skladu s praksom ovoga suda.

 

10. U skladu s navedenim ni odgovor na drugo postavljeno pitanje ne može utjecati na odluku u predmetnoj parničnoj stvari, odnosno odgovor na postavljeno pitanje ne može dovesti tužitelje u povoljniju poziciju. Ovo tim više, što se sudovi i nisu pozivali na načelo povjerenja u zemljišne knjige.

 

11. Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za dopuštenost revizije propisane odredbom čl. 385.a st. 1. ZPP, pa je prijedlog tužitelja valjalo odbaciti na temelju odrede čl. 392. st. 1. u vezi s čl. 387. st. 5. ZPP.

 

Zagreb, 22. studenog 2023.

 

Predsjednik vijeća

Đuro Sessa, v.r.