Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj Gž Ob-206/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sutkinji toga suda Mireli Mijoč Kramar, sucu pojedincu, u pravnoj stvari predlagateljice CP, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv prveprotustranke Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, Zagreb, Ulica Antuna Mihanovića 3 i drugeprotustranke Karlo Husak, [adresa], OIB:393283998005, radi utvrđenja izvanbračne zajednice, odlučujući o žalbi protustranke Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje protiv rješenja Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj R1 Ob-642/2024-8 od 9. travnja 2025., dana 6. lipnja 2025.,

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba protustranke Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Bjelovaru poslovni broj R1 Ob- 642/2024-8 od 9. travnja 2025.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim rješenjem utvrđuje se da je između predlagateljice CPJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i VP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], umrlog **.**.2023. postojala izvanbračna zajednica u vremenskom razdoblju od siječnja 1998. do 22. srpnja 2023.

2. Protiv prvostupanjskog rješenja žali se protustranka Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje zbog svih zakonom predviđenih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., dalje: ZPP), u vezi odredbe članka 2. Zakona o izvanparničnom postupku („Narodne novine“, broj 59/2023., u daljnjem tekstu: ZIPP), koja odredba propisuje da se u izvanparničnom postupku podredno primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku. Predlaže prvostupanjsko rješenje preinačiti i odbiti zahtjev predlagateljice.

3. Žalba je neosnovana.

4. Predmet odlučivanja je zahtjev predlagateljice da se utvrdi postojanje izvanbračne zajednice između predlagateljice i sada pokojnog VP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], umrlog **.**.2023. u vremenskom razdoblju od siječnja 1998. do 22. srpnja 2023., sa tvrdnjom da ista udovoljava svim pretpostavkama propisanim za valjanost bračne zajednice te stvara iste učinke kao i bračna zajednica, u svrhu ostvarivanja prava iz mirovinskog osiguranja predlagateljice u smislu odredbe čl. 11. Obiteljskog zakona („Narodne novine“, broj 103/2015., 98/2019., 47/2020., dalje: ObZ) i odredbe čl. 75. st. 3. u svezi s odredbom čl. 22. st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj 157/2013., 151/2014., 33/2015., 93/2015., 120/2016., 18/2018., 62/2018., 115/2018., 102/2019., 84/2021., 119/2022., dalje ZMO).

5. Prvostupanjski sud je prihvatio prijedlog predlagateljice polazeći od zaključaka i utvrđenja:

-da je predlagateljica CP podnijela prijedlog radi utvrđenja izvanbračne zajednice u kojem navodi je ona živjela u izvanbračnoj zajednici sa sada pokojnim IP,

-da je izvršen uvid u isprave sadržane u spisu predmeta te je izveo dokaz saslušanjem predlagateljice, te svjedoka GP i ŠP,

-da je uvidom u podatke Jedinstvenog registra osoba RH (MUP) za predlagateljicu i sada pokojnog IP utvrđeno da je predlagateljica živjela na adresi [adresa] u periodu od 16. veljače 2000. do 7. travnja 2003., dok je zatim živjela na adresama [adresa] u periodu od 7. travnja 2003. do 8. travnja 2013., a zatim na adresi [adresa], na kojoj i danas ima prebivalište na istoj adresi, dok je pok. IP imao prijavljeno prebivalište na adresi [adresa] u razdoblju od 8. svibnja1975. sve do njegove smrti 22. srpnja 2023.,

-da iz Izvadaka iz matice rođenih za predlagateljicu i sada pokojnog IP proizlazi da oni za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice nisu bili u bračnoj zajednici sa drugim osobama,

-da iz rješenja o nasljeđivanju iza pok. IP donesenog po javnom bilježniku Mladen Čop sa sjedištem u [adresa] broj:O-1702/2023, UPP-OS-241/2023- 216.11.2023. proizlazi da su njegovim zakonskim nasljednicima I. nasljednog reda na temelju Zakona o nasljeđivanju i sporazuma o diobi nasljedstva proglašeni izvanbračna supruga ostavitelja – CP, te sinovi KP i HP,

-da je saslušanjem predlagateljice i svjedoka utvrđeno da je predlagateljica sa pok. IP tijekom predmetnog perioda živjela u zajedničkom kućanstvu i to na način da su međusobno bili u emotivnim odnosima, da su zajednički skrbili o svojoj imovini i raspolagali sa sredstvima koja su imali, brinuli se međusobno jedan o drugome, te o njihovom zajedničkom djetetu, te je predlagateljica organizirala njegov posljednji ispraćaj i sahranu nakon njegove smrti,

-da je utvrđeno da je njihova izvanbračna zajednica trajala u neprekidnom periodu dužem od tri godine (više od 20 godina) te da za to vrijeme nijedan od njih nije bio u braku sa drugom osobom.

6. Polazeći od navedenih utvrđenja, prvostupanjski sud je pozivom na odredbu članka 11. ObZ-a utvrdio da je predlagateljica sa sada pokojnim IP tijekom predmetnog perioda tj. neprekidno od siječnja 1998. pa do njegove smrti 22. srpnja 3023. živjela u zajedničkom kućanstvu i to u izvanbračnoj zajednici, da je njihova izvanbračna zajednica trajala u neprekidnom period dužem od tri godine (više od 20 godina) te da za to vrijeme nijedan od njih nije bio u braku sa drugom osobom.

7. Odredbom čl. 22. st. 1. toč. 1. ZMO-a propisano je da su u slučaju smrti osiguranika ili korisnika starosne, prijevremene starosne mirovine, invalidske mirovine i privremene invalidske mirovine osigurani članovi njegove obitelji i to udovica odnosno udovac. Stavkom 3. istog članka određeno je da se pod članom obitelji iz stavka 1. točke 1. članka smatra i izvanbračni drug koji je s osiguranikom ili s korisnikom mirovine do njegove smrti živio u zajedničkom kućanstvu najmanje tri godine. Status izvanbračne zajednice utvrđuje se u izvanparničnome sudskom postupku.

8. Odredbu čl. 22. ZMO-a treba tumačiti logički i teleološki imajući pritom posebice u vidu svrhu i prirodu postupka, te okolnost da se, sukladno čl. 151. ZMO-a, Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, između ostalog, financira doprinosima osiguranika i prihodima državnog proračuna, dakle, novcem poreznih obveznika.

9. U situaciji kada se u postupku utvrđuje postojanje određenog pravnog odnosa (u ovom slučaju postojanje izvanbračne zajednice) koji će posljedično dovesti do nastanka neke obveze (u ovom slučaju obveze na isplatu mirovine) jedino je logično da tvrdnje predlagatelja osporava ona osoba koju će eventualna buduća obveza teretiti. To u ovom konkretnom slučaju znači da jedini koji ima stvarni, pravni, a i s njime povezani ekonomski interes, osporavati tvrdnje predlagatelja o postojanju izvanbračne zajednice je Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje iz čijih će se sredstava u konačnici morati predlagateljici, u slučaju za predlagateljici pozitivnog ishoda postupka, isplaćivati mirovina. Eventualni zakonski nasljednici preminulog izvanbračnog druga neće imati bilo kakav interes osporavati postojanje izvanbračne zajednice jer eventualnim prihvaćanjem prijedloga oni neće doći u nikakvu nepovoljniju pravnu poziciju s obzirom da će mirovinu biti dužan isplaćivati upravo Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje. Mirovina se isplaćuje iz sredstava Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje koji se, između ostalog (čl. 151. ZMO-a), financira doprinosima osiguranika i prihodima iz državnog proračuna, dakle, pojednostavljeno rečeno, sredstvima poreznih obveznika. U takvom slučaju nedvojbeno se mora osigurati javni interes odnosno mora spriječiti da se mirovina isplaćuje osobi koja ne ispunjava uvjete iz čl. 22. st. 1. i 3. ZMO-a. Imajući u vidu da odluka u postupku iz čl. 22. st. 3. ZMO, posljedično, u načelu dovodi do nastanka obveze na isplatu mirovine iz sredstava Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, onda ovaj sud smatra da je jedino logično da u takvom postupku Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje i sudjeluje kao pasivna strana a kako bi odlukom, s obzirom da ista djeluje inter partes, u konačnici bio i vezan (tako i Županijski sud u Zagrebu u odluci broj Gž Ob-107/2024-2 od 21. listopada 2024.).

10. Zaključno dakle, iz ranije obrazloženih razloga, pravni je stav ovog suda da je postupak iz čl. 22. st. 3. ZMO-a dvostranački izvanparnični postupak u kojem, s jedne strane, na aktivnoj strani kao predlagatelj sudjeluje izvanbračni drug, te s druge strane, kao protustranka Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje (identično pravno shvaćanje zauzeto je i u odlukama ovog suda posl. broj Gž Ob-33/2024 od 23. siječnja 2024., Gž Ob-1002/2022 od 20. prosinca 2022. i Gž Ob-332/2023 od 29. kolovoza 2023.).

11. Stoga žalbeni navodi da je u konkretnom slučaju kao protustranka trebao biti uključen i sin sada pokojnog IP iz prvog braka, koji je utvrđen kao zakonski nasljednik nisu od utjecaja na zakonitost i pravilnost pobijanog rješenja.

12. Pri tome, s obzirom da sukladno odredbi čl. 365. st. 1. i 2. ZPP-a, u vezi odredbe čl. 381. ZPP-a i 2. ZIPP-a, drugostupanjski sud ispituje prvostupanjsku odluku samo u onom dijelu u kojemu se pobija žalbom, okolnost da je pobijano rješenje doneseno i u odnosu na DP ne može biti predmet ispitivanja u žalbenom postupku.

13. Vezano za žalbene navode protustranke koji se odnose na ocjenu dokaza sa tvrdnjom da je prvostupanjski sud pogrešno ocijenio provedene dokaze, valja reći da su isti u cijelosti neosnovani jer je prvostupanjski sud pri ocjeni provedenih dokaza dao jasne i valjane razloge, dok se prigovori žalitelja u suštini svode na preocjenjivanje tih dokaza i davanje vlastite i pogrešne ocjene izvedenih dokaza, na koju je u smislu odredbe čl. 8. ZPP-a ovlašten jedino sud. Žalbeni navodi svode se na drugačiju ocjenu provedenih dokaza od one ocjene dokaza suda prvog stupnja te o pravnoj (ne)utemeljenosti zahtjeva predlagateljice, a koji navodi i tvrdnje nisu doveli u sumnju pravilnost i zakonitost pobijane odluke budući je prvostupanjski sud ispitao sve okolnosti važne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom predmetu i za svoj zaključak dao jasne i valjane razloge koje prihvaća i ovaj sud. Žalitelj u žalbi ne iznosi relevantne razloge za drugačiju ocjenu navedenih okolnosti, već daje svoju ocjenu provedenih dokaza, međutim takvim navodima žalbe ne dovodi s uspjehom u sumnju osnovanost pobijanog rješenja.

14. Naime, pravilnom primjenom odredbe čl. 8. ZPP, koja propisuje da će sud prema svom uvjerenju odlučiti koje će činjenice uzeti kao dokazane na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, cijeneći rezultate cjelokupnog postupka, prvostupanjski sud je utvrdio da je zajednica života između predlagateljice CP i VP koje je trajala od siječnja 1998. pa sve do smrti pokojnog VP, koja je nastupila 22. srpnja 2023, imala obilježja bračne zajednice.

15. Iz suglasnih iskaza nepristranih svjedoka GP i ŠP (str. 23 spisa), čije iskaze protustranka Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje na ročištu nije osporila, u bitnome proizlazi da poznaju predlagateljicu i sada pokojnog VP, da znaju da su živjeli u izvanbračnoj zajednici sve do njegove smrti, da su živjeli na zajedničkoj adresi, da predlagateljica i IP imaju sina koji je rođen 1997. godine te da je posljednji ispraćaj VP organizirala CPJ. Pri tome su neosnovani žalbeni navodi da se radi o svjedocima koje sa tužiteljicom povezuje rodbinski i kumski odnos jer navedeno ne proizlazi iz sadržaja spisa.

16. Iz neosporenog iskaza tužiteljice (str. 24 spisa) proizlazi da ona sada pokojnog VP upoznala 1994. godine kada je počela raditi u [adresa], a da su počeli živjeti zajedno 1995. kod njenih roditelja u [adresa], te da su nakon toga otišli živjeti u [adresa] jer su tamo završili kuću, tamo su krenuli živjeti negdje oko 2000. godine, a 1997. godine rodio se njihov zajednički sin, sada pokojni IP živio je sa njom sve do svoje smrti u [adresa], a vezano za njegovo prebivalište može reći da je imao svoju privatnu firmu i da je zbog toga cijelo vrijeme imao prijavljeno prebivalište u [adresa].

17. Stoga, s obzirom da je prvostupanjski sud ocjenom svakog provedenog dokaza i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno odredbi čl. 8. ZPP, utvrdio da je zajednica predlagateljice i sada pokojnog VP u smislu odredbe čl. 11. ObZ-a i odredbe čl. 75. st. 3. u svezi s odredbom čl. 22. st. 3. ZMO-a stvarala sve osobne i imovinske učinke kao bračna zajednica, valjalo je na temelju odredbe čl. 380. st. 2. ZPP-a u vezi odredbe čl. 2. ZIPP-a odbiti žalbu protustranke Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsko rješenje.

U Zagrebu 6. lipnja 2025.

Sutkinja

Mirela Mijoč Kramar