REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Gr 1-171/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske po sucu Slavku Pavkoviću, u pravnoj stvari u tužiteljice SS iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Mariju Vrnogi odvjetniku u Metkoviću, protiv tužene Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB 53056966535, zastupane po punomoćniku Josipu Grošeti odvjetniku u Zagrebu, odlučujući o sukobu nadležnosti između Općinskog suda u Metkoviću, koji se oglasio stvarno nenadležnim rješenjem poslovni broj P-818/2019-6 od 17. svibnja 2022. i Općinskog suda u Splitu, koji je taj sukob izazvao dopisom poslovni broj P-1963/2022 od 15. travnja 2025., dana 6. lipnja 2025,

r i j e š i o  j e:

Za postupanje u ovom predmetu nadležan je Općinski građanski sud u Zagrebu.

Obrazloženje

1. Općinski sud u Metkoviću se, u uvodu navedenom rješenju, oglasio mjesno nenadležnim u ovom predmetu i predmet po pravomoćnosti tog rješenja dostavio Općinskom sudu u Splitu.

2. Općinski sud u Splitu, u uvodu naznačenim dopisom, je izazvao sukob nadležnosti, navodeći da je u ovom predmetu ugovorena prorogacijska klauzula iz koje bi proizlazila nadležnost Općinskog građanskog suda u Zagrebu, kao i da bi bilo mjesta razmatranju mjesne nadležnosti Općinskog suda u Metkoviću, jer je ugovor o kreditu sklopljen u poslovnici tužene u Metkoviću.

3. Za postupanje u ovom predmetu mjesno i stvarno je nadležan Općinski građanski sud u Zagrebu.

4. Prema odredbi članka 70. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08 i 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), stranke se mogu sporazumjeti da im u prvom stupnju sudi sud koji nije mjesno nadležan, uz uvjet da je taj sud stvarno nadležan i ako zakonom nije određena isključiva mjesna nadležnost suda. Stavkom 2. istoga članka propisano je ako je zakonom određeno da su za suđenje u određenom sporu nadležna dva ili više sudova, stranke se mogu sporazumjeti da im u prvom stupnju sudi jedan od tih sudova, dok je stavkom 3. istog članka propisano da taj sporazum važi samo ako je pismeno sastavljen i ako se tiče određenog spora ili više sporova koji svi proistječu iz određenog pravnog odnosa.

5. Prvenstveno je za navesti da je člankom 14. ovopredmetnog Ugovora o kreditu (a predmet ovoga spora u glavnoj stvari je utvrđenje ništetnim pojedinih odredbi ugovora o kreditu i, posljedično, isplata nepripadno stečenih iznosa) ugovoreno da je u slučaju spora nadležan sudu u mjestu sjedišta Kreditora (tužene), koje sjedište je (nije osporeno) na području mjesne nadležnosti Općinskog građanskog suda u Zagrebu.

6. Načelno ocjenjujući, sporazumom o mjesnoj nadležnosti iz potrošačkog ugovora nužno se ne isključuje niti se po njemu samom nužno otežava potrošaču pravo na ostvarivanje prava iz takvog ugovora pred sudom ili drugim nadležnim tijelom, posebno ne u okolnostima kakve su u konkretnom slučaju, odnosno kada je ugovorena nadležnost u skladu s odredbom članka 46. stavka 1. ZPP, određena po općoj mjesnoj nadležnosti za tuženicu.

7. Ugovorna odredba o mjesnoj nadležnosti ne može se, sama po sebi, smatrati nepoštenom odredbom ugovora prema odredbi članka 49. stavaka 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 41/14, 110/15 i 14/19) važećeg u vrijeme podnošenja tužbe, kao ni članka 53. stavaka 1. i 2. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 19/22 i 59/23) kojima je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača pri čemu se smatra da se o pojedinoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca.

8. Slijedeći praksu Suda Europske unije, Vrhovni sud Republike Hrvatske u okviru nadležnosti iz članka 23. ZPP ocjenjuje da ugovorna odredba kojom se ugovara mjesna nadležnost može eventualno biti nepoštena kada bi kao takva pretjerano ograničavala pravo na djelotvornu sudsku zaštitu ili izvršavanje prava dodijeljenih Direktivom Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima. Odredba ugovora kojom se u slučaju spora ugovara nadležnost nekog suda sama po sebi ne može dovesti do pretjeranog ograničenja prava potrošača na djelotvornu sudsku zaštitu niti takva nadležnost isključuje mogućnost sudjelovanja potrošača u postupku i isticanja prava koja ima na temelju spomenute Direktive. To bi pretjerano ograničavalo prava potrošača tek u situaciji kada bi sud pred kojim bi se vodio postupak bio previše udaljen od njegova prebivališta pa mu prouzročilo prevelike troškove putovanja koji ga mogu odvratiti od upuštanja u postupak (tako i Sud EU u predmetu Aqua Med sp. z.o.o., broj C- 266/2018, ECLI:EU:C:2019:28, od 3. travnja 2019.). Valja napomenuti da su, prema ustaljenoj praksi Vrhovnog suda RH (primjerice, Rev-245/2017-2 od 20. ožujka 2018.), hrvatski sudovi obvezni tumačiti nacionalno pravo u duhu prava Europske unije i njene sveopće pravne stečevine što uključuje, uz ostalo, i praksu Suda Europske unije.

9. U okolnostima konkretnog slučaja za suđenje u ovoj pravnoj stvari nije određena isključiva mjesna nadležnost, pa su stranke imale mogućnost sporazumjeti se o nadležnosti suda u mjestu sjedišta tuženice i valjano su se o tome sporazumjele pri čemu valja naglasiti da se tužbenim zahtjevom i ne traži utvrđenje ništetnosti prorogacijske klauzule niti je ona do sada tijekom utvrđena ništetnom.

10. Ovaj sud je također imao u vidu i znatnu udaljenost između prebivališta tužiteljice i suda u Zagrebu, u smislu je li ta udaljenost "izaziva znatnu neravnotežu u procesnom položaju ugovornih stranaka jer da za tužiteljicu kao potrošača izaziva veće troškove dolaska na sud". No, tužiteljica nije tužbu podnijela osobno niti radnje u postupku poduzima osobno, već ju u postupku još od podnošenja tužbe zastupa kvalificirani punomoćnik, a kvalificiranog punomoćnika tužiteljica može angažirati i ovlastiti na postupanje kako na području Metkovića, tako i na području Zagreba, jer za tu radnju nije nužno osobno pristupanje uredu odvjetnika. Osim toga, sud pred kojim se vodi postupak, u slučaju potrebe, ima na raspolaganju i ovlaštenja iz članka 224. i 225. ZPP, odnosno mogućnost određivanja izvođenja pojedinih dokaza u postupku pred zamoljenim sucem, a što je u skladu s načelom ekonomičnosti (članak 10. ZPP) na kojem se, među ostalim načelima, temelji domaći građanski parnični postupak. U tom smislu trošak kojeg tužiteljica kao stranka ima za ovlašćivanje odvjetnika u Zagrebu u odnosu na ovlašćivanje odvjetnika kao punomoćnika u Metkoviću (odnosno Splitu) nije takav da bi odvratio tužiteljicu od pristupa sudu kroz podnošenje tužbe, pravnog lijeka ili bilo kakvih prigovora, jer svi odvjetnici u Republici Hrvatskoj troškove odvjetničkih usluga odmjeravaju na temelju iste tarife na čiju primjenu inače upućuje odredba članka 155. stavaka 2. ZPP.

11. Valja također uočiti da sadržaj spisa ne ukazuje da je tužiteljica tijekom postupka isticala druge činjenične okolnosti koje bi zbog prorogacijske klauzule za nju bile odvraćajuće od traženja pravne zaštite po osnovi ništetnosti pojedinih odredaba potrošačkog ugovora.

12. U takvim okolnostima, dalje je potrebno imati u vidu da su stranke ugovornom odredbom ugovorile nadležnost suda u mjestu sjedišta kreditora, tužene. Ta odredba u kontradiktornom postupku nije utvrđena ništetnom niti se o ništetnosti te odredbe vodi postupak. Također, ne postoje okolnosti iz kojih bi proizlazilo da bi nadležnost izabranog suda odvratio tužiteljicu od upuštanja u postupak.

13. Pri tome je za navesti da iz sadržaja spisa nije jasno (ni rješenjem o nenadležnosti obrazloženo) zbog čega je u konkretnom slučaju Općinski sud u Metkoviću, oglašujući se nenadležnim, odlučio po pravomoćnosti tog rješenja predmet dostaviti Općinskom sudu u Splitu, kao mjesno nadležnom. Naime, u spisu nema naznaka koje bi upućivale na mjesnu nadležnost Općinskog suda u Splitu (prebivalište i sjedište stranaka, kao ni prorogacijska klauzula ne upućuju na mjesnu nadležnost Općinskog suda u Splitu).

14. Iako je iz Ugovora o kreditu razvidno da je on sklopljen u Metkoviću, a iz pečata tužene – kreditora na tom ugovoru je razvidno da tuženik ima poslovnicu u tom mjestu, nema mogućnosti primljene čl. 59. ZPP po kojoj "Za suđenje u sporovima protiv pravne osobe koja ima poslovnu jedinicu izvan svog sjedišta, ako spor nastane u povodu djelatnosti te jedinice, pored suda općemjesne nadležnosti nadležan je i sud na čijem se području ta poslovna jedinica nalazi.". Naime, čl. 70. st. 2. izričito određuje da "Ako je zakonom određeno da su za suđenje u određenom sporu mjesno nadležna dva suda ili više sudova, stranke se mogu sporazumjeti da im u prvom stupnju sudi jedan od tih sudova ili drugi stvarno nadležni sud.". Dakle, smisao prorogacijske klauzule je ugovaranje nadležnosti suda koji ipso iure nije jedan od mjesno nadležnih (pa i izberivih) sudova, pa će tako sud na kojeg je prorogirana nadležnost biti nadležan i unatoč općemjesne nadležnosti (nekog drugog) suda i unatoč nadležnosti (nekog trećeg) suda po mjestu poslovne jedinice (u smislu čl. 59. ZPP i sve to samo u slučaju nepostojanja odredbe o isključivoj nadležnosti).

15. Sukladno članku 37. Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne novine", broj 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 111/12, 125/11, 68/13, 110/15, 40/19) (st. 1.) sjedište trgovačkoga društva je mjesto u Republici Hrvatskoj u kojemu je uprava društva i odakle se upravlja poslovima društva ili mjesto u kojemu društvo trajno obavlja svoju djelatnost, a određeno je izjavom o osnivanju društva ili društvenim ugovorom, odnosno statutom društva. Prema stavku 2. toga članka, (a što je bitno radi donošenja odluke u ovome predmetu) trgovačko društvo može imati samo jedno sjedište. Prema stavku 3. toga članka sjedište trgovačkoga društva upisuje se u sudski registar.

16. U konkretnom slučaju kreditor je u Ugovoru o kreditu naznačen Raiffeisenbank Austria d.d. Zagreb, a uvidom u Izvod iz Sudskog registra Trgovačkog suda u Zagrebu ta tvrtka ima sjedište u Zagrebu, Magazinska cesta 69, što je na području mjesne nadležnosti Općinskog građanskog suda u Zagrebu.

17. Stoga ovaj sud, na temelju odredbe članka 23. stavka 1., u vezi s člankom 70. stavkom 1. ZPP, ocjenjuje da je za suđenje u ovoj pravnoj stvari mjesno nadležan Općinski građanski sud u Zagrebu.

18. Zbog toga je, na temelju članka 23. stavaka 1. i 3. ZPP, odlučeno kao u izreci ovog rješenja.

Zagreb, 6. lipnja 2025.

Sudac:

Slavko Pavković