REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6, Zagreb

Poslovni broj: Us I-3564/2024-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Vanji Crnković te zapisničarki Jasminki Janković, u upravnom sporu tužiteljice TŠ, rođene **.**.1976., državljanke Ruske Federacije, koju zastupa opunomoćenica Martina Grgec, odvjetnica u Zagrebu, Bukovačka cesta 51, protiv tuženog Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, OIB: 36162371878, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Zagreb, Ilica 335, radi međunarodne zaštite, 6. lipnja 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove KLASA: UP/I-216-03/23- 06/39231, URBROJ: 511-01-212-24-8 od 1. srpnja 2024. te se predmet vraća na ponovni postupak u kojem je obvezno postupiti u skladu s pravnim shvaćanjima i primjedbama suda izraženima u obrazloženju ove odluke.

II. Odobrava se besplatna pravna pomoć tužiteljici u predmetnom upravnom sporu.

III. Nalaže se tuženiku da isplati odvjetnici Martini Grgec, pružateljici pravne pomoći, iznos od 1.250,00 eura (tisuću dvjesto pedeset eura) u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

IV. Odbija se zahtjev odvjetnice Martine Grgec, pružateljice pravne pomoći, za naknadu iznosa troška besplatne pravne pomoći preko iznosa od 1.250,00 eura (tisuću dvjesto pedeset eura).

Obrazloženje

1. Rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove KLASA: UP/I-216-03/23-06/39231, URBROJ: 511-01-212-24-8 od 1. srpnja 2024. odbijen je zahtjev tužiteljice za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj.

2. Tužiteljica u tužbi i tijekom spora u bitnome navodi da osporava rješenje u cijelosti zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stana, bitne povrede postupovnih pravila i pogrešne primjene materijalnog prava. Smatra da tuženik dokaze koji su sastavni dio upravnog postupka nije preveo niti temeljito i pažljivo razmotrio njihov sadržaj niti ih je u obrazloženju osporavanog rješenja naveo niti pažljivo i brižljivo ocijenio. Iznosi da je njezinom suprugu priznat azil presudom švedskog Migracijskog suda od 7. lipnja 2023. Dodaje da suprug ima i putnu ispravu po Konvenciji o statusu izbjegilica iz 1951. izdanu od strane Švedske. Ističe da njezin suprug ima priznat status izbjeglice u Švedskoj, a da ta ključna i dokazna činjenica uopće nije utvrđena niti ocijenjena u osporavanom rješenju niti je navedeni dokaz uopće spomenut i ocijenjen u osporavanom rješenju, a da jest, smatra da je morala biti donesena odluka u njezinu korist. Nastavlja da ona predstavlja člana uže obitelji izbjeglice i čime ona nedvojbeno predstavlja pripadnika određene (proganjane) društvene skupine u smislu članka 22. stavka 1. točke 5. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti. Poziva se na točku 36. Preambule Direktive 2011/95/EU Europskog parlamenta i vijeća od 13. prosinca 2011. o standardima za kvalifikaciju državljana trećih zemalja ili osoba bez državljanstva za ostvarivanje međunarodne zaštite prema kojoj će članovi obitelji inače, zbog same činjenice da su povezani s izbjeglicom, biti izloženi proganjanju na takav način da to predstavlja osnovu za stjecanje statusa izbjeglice. Poziva se na predmet Europskog suda pravde C-652/16, na presudu ovog suda poslovni broj: UsI-1845/23 od 14. rujna 2023. i na presudu poljskog Vrhovnog upravnog suda broj II OSK 126/07 od 12. ožujka 2013. Iznosi da se stoga u ovom slučaju teret dokaza prebacuje na tuženika, a da tuženik u odnosu na nju nije dokazao ništa. Smatra da kod nje ne postoji razlog za isključenje, a da njena situacija ima vezu s logikom međunarodne zaštite supruga, upravo iz razloga jer je ona otišla iz zemlje podrijetla u vezi sa svojim statusom člana najuže obitelji proganjane osobe (izbjeglice), a koju je upravo i jedino zbog te najuže obiteljske povezanosti sa suprugom (izbjeglicom) privukla neželjenu "pažnju" ruskih i čečenskih vlasti, koja bi se s visokom vjerojatnošću nastavila i ponavljala u slučaju ostanka/povratka u zemlji podrijetla, što jasno dokazuju izvješća o stanju u zemlji podrijetla. Opisuje da je navela da bi po povratku u zemlju podrijetla mogla biti uhićena, silovana ili bi mogla čak i nestati, a da je tuženik navedeni strah pogrešno ocijenio subjektivnim. Smatra da je irelevantan i nevjerodostojan navod da je predsjednik T **.**.2023. "potvrdio" da buduće mobilizacije neće biti, jer je osnovani strah od proganjanja za njezinog supruga utvrđen presudom švedskog suda. Ističe da je pogrešan i zaključak iz obrazloženja osporavanog rješenja da ona u slučaju povratka ne bi bila u fokusu sigurnosnih službi, jer opasnost prijeti i članovima obitelji percipiranih protivnika čečenskih i ruskih vlasti. Smatra da čak i kad joj ne bi bilo priznato pravo na azil u Republici Hrvatskoj da ona ispunjava i uvjete za supsidijarnu zaštitu. Mišljenja je da se država njezinog podrijetla ne može smatrati sigurnom za nju. Ističe da se njezin suprug zakonito nalazi i ima pravo na boravak na području EGP-a (Švedska) pa da ona ima pravo na spajanje obitelji. Predlaže da se poništi osporavano rješenje, da se riješi stvar, da se joj odobri besplatna pravna pomoć te da se pružateljici pravne pomoći isplate troškovi pružene pravne pomoći.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom spora u bitnome navodi da je tužba neosnovana u cijelosti. Dodaje da je u konkretnom predmetu izveo i ocijenio sve potrebne dokaze, potpuno i točno utvrdio činjenično stanje te postupak povodom zahtjeva za međunarodnu zaštitu okončao sukladno materijalnim i procesnim odredbama Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti i Zakona o strancima, uz dosljedno poštivanje osnovnih načela navedenih Zakona. Iznosi da opunomoćenica tužiteljice navodi da je suprug tužiteljice po izlasku iz zatvora zemlju podrijetla napustio uslijed prisile da ide u rat u Ukrajinu. Nastavlja da je uvidom u zapisnik sa saslušanja od 3. travnja 2024. vidljivo da je suprug tužiteljice zemlju podrijetla napustio 27. siječnja 2022., odnosno skoro mjesec dana prije početka rata u Ukrajini što dovodi do zaključka da zemlju podrijetla nije napustio zbog rata nego zbog toga kako je tužiteljica ranije navodila sigurnosnog nadzora koji mu je bio određen na 8 godina. Ističe da se je navodno privođenje tužiteljice također dogodilo prije početka rata u Ukrajini, odnosno 8. veljače 2022. i 22. veljače 2022. što potvrđuje da navedeni događaji nisu bili vezani uz mobilizaciju i odlazak na ratište u Ukrajinu. Navodi da je sukladno odredbama Direktive 2011/95/EU tražitelj međunarodne zaštite dužan svoj zahtjev potkrijepiti dokazima. Dodaje da je sukladno odredbama Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti dužan ostati na prostoru Republike Hrvatske tijekom trajanja postupka. Napominje da je tužiteljica tijekom prethodnog postupka Republiku Hrvatsku napustila 3. siječnja 2023. te otišla u Švedsku kako bi bila s mužem. Opisuje da je tužiteljica tada iskazala da nije bila maltretirana, mučena ili izložena fizičkom nasilju osim verbalno kada je vlast htjela da se suprug vrati zbog mobilizacije. Iznosi da upravo navedeno potvrđuje kontradiktornost i nevjerodostojnost tužiteljičinih navoda s obzirom na činjenicu da suprug nije mogao biti proganjan od strane predstavnika vlasti zbog rata ako rat u Ukrajini tada nije ni započeo. Nastavlja da je tužiteljičin suprug proveo 17,5 godina u zatvoru te je određen nadzor od još osam godina što ne bi bilo izrečeno osobi zbog nošenja oružja. Ističe da je sama tužiteljica rekla da nema informaciju zašto je suprug osuđen na zatvorsku kaznu iako je sama odlazila u zatvor te je ustvari svoj odnos s njim i započela tijekom njegovog odsluženja zatvorske kazne. Navodi da se opunomoćenica tužiteljice poziva na presudu Europskog suda pravde C-562/16 od 4. listopada 2018. kojom je odlučeno da se prilikom pojedinačnih zahtjeva za međunarodnu zaštitu treba uzeti u obzir prijetnje o proganjanja prema članovima obitelji podnositelja međunarodne zaštite. Ističe da ista presuda navodi da država članica u tom pogledu uživa diskrecijsko pravo, a da kako u Republici Hrvatskoj ne postoji presedansko pravo smatra da navedena presuda uopće nije primjenjiva u ovom predmetu. Smatra da je tužba neosnovana te predlaže odbiti tužbu iz razloga navedenih u obrazloženju rješenja i odgovora na tužbu.

4. Tijekom spora izvršen je uvid u spis i u spis tuženika te je održano ročište na kojem je saslušana tužiteljica i njezin suprug NŠ.

5. Tužbeni zahtjev je osnovan.

6. Nesporno je da je tužiteljica državljanka Ruske Federacije te da je podnijela zahtjev za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj.

7. Sporno je, je li tuženik pravilno i zakonito odbio navedeni zahtjev.

8. Člankom 38. stavkom 1. točkom 3. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti ("Narodne novine" broj: 70/15., 127/17. i 33/23.) propisano je da Ministarstvo donosi odluku o osnovanosti zahtjeva kojom odbija zahtjev ako tražitelj ne ispunjava uvjete iz članaka 20. i 21. toga Zakona.

9. Člankom 20. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti propisano je da će se azil priznati tražitelju koji se nalazi izvan zemlje svog državljanstva ili uobičajenog boravišta, a osnovano strahuje od proganjanja zbog svoje rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja zbog čega ne može ili ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje, dok je člankom 21. istoga Zakona propisano da će se supsidijarna zaštita priznat tražitelju koji ne ispunjava uvjete za priznavanje azila iz članka 20. toga Zakona ako postoje opravdani razlozi koji ukazuju da će se povratkom u zemlju podrijetla suočiti sa stvarnim rizikom trpljenja ozbiljne nepravde i koji nije u mogućnosti ili zbog takvog rizika ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje (stavak 1.), s time da ozbiljna nepravda podrazumijeva prijetnju smrtnom kaznom ili smaknućem, mučenje, nečovječno ili ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje te ozbiljnu i individualnu prijetnju životu civilnog stanovništva zbog proizvoljnog općeg nasilja u situacijama međunarodnog ili unutarnjeg oružanog sukoba (stavak 2.).

10. Iz obrazloženja osporavanog rješenja utvrđeno je da je navedeno da, uzimajući u obzir činjenicu da je tužiteljičin suprug bio osuđivan zbog čega sukladno odredbama Zakona o vojnoj dužnosti i službi kao bivši zatvorenik ne bi mogao biti mobiliziran ili pozvan na služenje vojnog roka, navodi oko slanja na ratište u Ukrajinu nisu vjerodostojni. Dodano je da je uvidom u spis predmeta utvrđeno da je tužiteljičin suprug napustio zemlju podrijetla kako bi izbjegao odsluženje kazne, odnosno uvjetno puštanje na slobodu i osmogodišnji nadzor. Izneseno je da se, s obzirom na izrečenu kaznu zatvora, a kasnije samog nadzora, može zaključiti da se radi o ozbiljnom kaznenom djelu te da je suprug tužiteljice zemlju podrijetla napustio isključivo kako bi izbjegao zakonske obveze, a ne zbog rata u Ukrajini s obzirom da rat tada još nije ni započeo.

11. Iz prijevoda presude Upravnog suda u Luleå, Migracijskog suda, od 7. lipnja 2023. utvrđeno je da je taj sud utvrdio da je nedvojbeno da je suprug tužiteljice, koji je N, bio u zatvoru više od 17 godina zbog zločina za koji tvrdi da ga nije počinio te da je tijekom svog boravka u zatvoru bio izložen mučenju i nasilju od strane vlasti. Također, utvrđeno je da se može smatrati neosporenim da je sada uvjetno pušten, da podliježe obvezi obavijesti te da ima ograničenja putovanja u zemlji i zabranu izlaska. Zaključeno je da se čini vjerojatnim da će suprug tužiteljice povratkom u Rusiju više od godinu dana nakon što je ilegalno napustio zemlju biti lišen slobode te podvrgnut mučenju i nasilju u ruskim zatvorima. Dodano je da je suprug tužiteljice dao relativno pouzdanu informaciju da ga je FSB tražio i dao mu dva izbora, ili da pristane boriti se u Ukrajini, ili da ga ponovno strpaju u zatvor. Taj Sud općenito smatra da je suprug tužiteljice učinio vjerojatnim da već na toj osnovi postoji konkretna i osobna prijetnja protiv njega te da ga se mora smatrati izbjeglicom.

12. Na ročištu 9. svibnja 2025. sud je saslušao tužiteljicu koja je iskazala da je njezin suprug SŠ dobio azil u Švedskoj u lipnju 2023., a da je ona nakon toga podnijela zahtjev za spajanje obitelji. Navela je da su tražili načine kako da se spoje. Dodala je da je bila zadržana od strane švedske policije 22. kolovoza 2023. te da se je nakon toga obratila odvjetniku i rekla da je suprug dobio azil na što joj je bilo rečeno da ona mora otići u drugu zemlju odnosno u onu u kojoj je dala otiske prstiju. Opisala je da su joj švedski organi vlasti rekli da se spajanje obitelji mora riješiti u roku od tri mjeseca, međutim, da je ona bila jedan mjesec u deportacijskom centru i dok su suprug i ona prikupljali dokumentaciju vezanu za spajanje obitelji rečeno joj je da je istekao taj rok od tri mjeseca što se tiče spajanja, pa su je transferirali u Hrvatsku. Rekla je da je njezin suprug napustio zemlju podrijetla jer su ga proganjali, da je bio zadržavan te da su ga htjeli strpati u zatvor. Nastavila je da je imao osam godina nadzor i da su ga, kako se taj rok bližio isteku, sve više pritiskali, proganjali i odvodili. Izjavila je da je tamo gdje su živjeli bio proganjan i od čečenskih i ruskih vlasti, da je bio u zatvoru 18 godina, ali da ne može navesti razlog zašto. Pojasnila je da oni ne objašnjavaju nikakve razloge, međutim, da vrše sve veći pritisak na čovjeka. Opisala je da je supruga upoznala 2000-tih, da ga je znala prije uhićenja, a da je 2006. on sa njom stupio u kontakt te da su 2008. sklopili vjerski brak i da ga je ona počela posjećivati u zatvoru. Navela je da je njezin suprug bio od 2003. u zatvoru. Dodala je da joj nakon toga nisu više dozvolili da ga posjećuje na temelju potvrde o vjerskom braku, pa da su nakon toga 2011. sklopili službeni brak. Objasnila je da je njezin suprug saznao njezin broj telefona te da ju je počeo zvati i da su počeli razgovarati. Iznijela je da je htio stupiti u kontakt sa njom jer su u jednom periodu izgubili kontakt. Rekla je da se je 2000. rastala i otišla s djetetom. Izjavila je da su njezinog supruga, nakon što je napustio Rusku Federaciju, počeli tražiti pa da su nju počeli zadržavati, da je bila ispitivana vezano za njega i njegov odlazak te da su joj počeli prijetiti. Napomenula je da joj je prijetila policija u njezinom mjestu prebivališta među kojima su bili i čečenski organi vlasti. Navela je da je bila ispitivana i zadržavana od strane policije i FSB-a, da su je u policijsku postaju odvezli dva puta, da su joj osim toga došli na njezino radno mjesto i rekli da neće raditi. Dodala je da su joj, kada su je drugi puta odvezli u policijsku postaju, postavljali razna pitanja, tukli je, prijetili joj silovanjem i otmicom. Na poseban upit suda je li se tada u policijskoj postaji još što desilo odgovorila je da je tada bila dugo zadržana u policijskoj postaji, da su joj uzeli telefon, da su iz njenog telefona nazvali supruga i rekli mu da ako se on ne javi njima da će ju oteti i silovati te da će imati jako puno problema. Rekla je da pretpostavlja da su ga htjeli kazniti jer je prekršio zakon kada je bio osam godina pod nadzorom te je otišao. Na poseban upit suda što bi se desilo da se vrati u zemlju podrijetla odgovorila je da bi ju oteli te da bi ju vjerojatno silovali ili strpali na dugo vremena u zatvor, a sve s ciljem da se suprug vrati natrag, jer ima takvih slučajeva da se radi s obitelji. Na poseban upit tuženika da li zna pretpostavljeni razlog zašto je muž bio toliko dugo u zatvoru odgovorila je da je lažno optužen za nošenje oružja i napad na službenu osobu.

13. Na istom ročištu saslušan je suprug tužiteljice NŠ koji je izjavio da je dobio u Švedskoj politički azil na tri godine. Naveo je da se nakon toga ponovno o tome odlučuje, s time da su u sličnom slučaju automatski produljili. Dodao je da Švedska sada ne dodjeljuje trajno azil. Pojasnio je da mu je azil odobren nakon što je na ročištu odgovarao na pitanja te da je na kraju utvrđeno da za njega nije sigurno biti u Ruskoj Federaciji. Iznio je da su oni u obzir uzeli razloge zašto je bio u zatvoru te da su utvrđivali je li u zatvoru bio iz kaznenih ili političkih razloga te da su utvrdili da nije kriminalac te da je iz političkih razloga bio u zatvoru. Istaknuo je da je on dokazao da su ga proganjali te da su ga ponovno htjeli strpati u zatvor. Opisao je da je suprugu upoznao i da se počeo družiti s njom početkom 2000-tih. Rekao je da su ga 2003. strpali u zatvor, da su se 2008. počeli viđati, a da su 2011. sklopili službeni brak zbog toga da ga tužiteljica može posjećivati u zatvoru. Pojasnio je da su se u zatvoru u kojem je bio 2008. pojavili tajni mobiteli uz prešutnu dozvolu djelatnika zatvora i da su tako počeli komunicirati. Naveo je da je Rusku Federaciju napustio krajem siječnja 2022. preko Ukrajine bez dokumenata, neslužbeno. Dodao je da se je morao skrivati pa da nije poveo suprugu, a da je mislio suprugu dovesti kada dođe na sigurno. Izjavio je da je mislio da supruzi ne prijeti opasnost i da neće primjenjivati u Osetiji metode koje primjenjuju u Čečeniji. Na poseban upit opunomoćenice tužiteljice je li mu azil u Švedskoj priznat od suda ili od upravnih organa odgovorio je da od Švedskog suda. Pojasnio je da ga je Odjel za migraciju odbio, međutim, da ga je Švedski sud pozvao na ročište te je sud donio odluku da mu se odobri pravo na boravak, da mu se izda putovnica i radna dozvola s time da Odjel za migraciju tome nije prigovarao. Na daljnji upit je li dobio kakvu potvrdu da mu je odobren azil nakon odluke suda odgovorio je da nije, jer se sve vidi u sustavu te da se iz rješenja vidi da je dobio status izbjeglice na tri godine. Na upit tuženika može li on ili njegova supruga podnijeti zahtjev za spajanje obitelji odgovorio je da je podnio zahtjev, ali da su ga u Švedskoj odbili. Opisao je da je predao njezine dokumente, međutim, da je u tom trenutku supruga bila u deportacijskom centru, a on je tada bio nezaposlen i na socijalnoj pomoći te da su mu rekli da je to razlog zašto ga odbijaju. Izjavio je da neslužbeno sada Švedska više ne odobrava spajanje obitelji. Na daljnje pitanje zbog kojeg razloga ga traže u Rusiji odgovorio je da zbog njegove anti-Putinove i anti- Kadirovske politike nije poželjna osoba.

14. Ovaj sud ne može prihvatiti obrazloženje osporavanog rješenja, jer spisu prileži prijevod presude Upravnog suda u Luleå, Migracijskog suda, od 7. lipnja 2023. Naime, iz te presude je utvrđeno da je učinjeno vjerojatnim da će suprug tužiteljice NŠ povratkom u Rusiju više od godinu dana nakon što je ilegalno napustio zemlju biti lišen slobode te podvrgnut mučenju i nasilju u ruskim zatvorima. Nadalje, utvrđeno je da je suprug tužiteljice dao relativno pouzdanu informaciju da ga je FSB tražio i dao mu dva izbora, ili da pristane boriti se u Ukrajini, ili da ga ponovno strpaju u zatvor, te da taj Sud smatra da je suprug tužiteljice učinio vjerojatnim da već na toj osnovi postoji konkretna i osobna prijetnja protiv njega te da ga se mora smatrati izbjeglicom.

15. Prema presudi Suda Europske unije C-652/16 od 4. listopada 2018., u predmetu S i dr., zauzeto je pravno shvaćanje da prilikom pojedinačne procjene zahtjeva za međunarodnu zaštitu treba uzeti u obzir prijetnje od proganjanja i ozbiljne nepravde prema članu obitelji podnositelja zahtjeva kako bi se utvrdilo je li potonji, zbog svoje obiteljske veze s tom ugroženom osobom, i sam izložen takvim prijetnjama.

16. Stoga će tuženik u ponovnom postupku, a imajući u vidu da je prema presudi Upravnog suda u Luleå, Migracijskog suda, od 7. lipnja 2023., suprug tužiteljice dobio status izbjeglice u Švedskoj i razloge zbog kojih je dobio taj status, utvrditi je li tužiteljica, kao supruga NŠ, i sama izložena prijetnjama od proganjanja ili ozbiljne nepravde, ukoliko bi se sada vratila u zemlju podrijetla, pri čemu će imati u vidu i iskaze tužiteljice i njezinog supruga dane tijekom upravnog spora.

17. Slijedom navedenog valjalo je na temelju članka 117. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj: 36/24.) u vezi članka 119. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima odlučiti kao u točki I. izreke.

18. Kako iz zahtjeva za odobravanje besplatne pravne pomoći proizlazi da tužiteljica nema novčanih sredstava za uzdržavanje u Republici Hrvatskoj odobrena joj je besplatna pravna pomoć u točki II. izreke presude u skladu s člankom 8. stavcima 1. i 2. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite (Narodne novine broj: 140/15. i 155/22.).

19. Nadalje, kako je pravnu pomoć pružila odvjetnica Martina Grgec, u točci III. izreke presude naloženo je tuženiku da joj isplati iznos od 1.250,00 eura u skladu s člankom 9. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite te Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23. i 107/25., dalje: Tarifa). Naime, odvjetnici je u skladu s Tbr. 27 t. 1. i 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika priznat trošak sastava tužbe umanjen za 50 % prema navedenom Pravilniku te trošak zastupanja na raspravi 9. svibnja 2025. umanjen za 50 % prema istom Pravilniku, uvećano za pripadajući PDV (Tbr. 46. Tarife).

U Zagrebu 6. lipnja 2025.

Sutkinja

Vanja Crnković

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv točke I. izreke ove presude žalba nije dopuštena, dok je protiv točaka II., III. i IV. izreke ove presude žalba dopuštena Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

Dna:

1. odvjetnica Martina Grgec – e. komunikacijom

2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprava za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Zagreb, Ilica 335 – uz spis tuženika

3. U spis