Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Gž-201/2024-

Vukovar, Županijska 33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, OIB: 92599990351, sud drugoga stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Krešimir Biljan predsjednika vijeća te Irene Lenić, suca izvjestitelja i Ivice Raguža člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice CC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćnici odvjetnici Mariji Erdec iz Malog Lošinja, protiv tužene LC, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku odvjetniku Luki Božiću, iz Rijeke, radi prestanka uznemiravanja, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Malom Lošinju broj P-558/2022-16 od 22. studenog 2023., na sjednici vijeća održanoj 6. lipnja 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tužiteljice odbija se kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Rijeci, Stalna služba u Malom Lošinju broj P-558/2022-16 od 22. studenog 2023.

II. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja je odbijen tužbeni zahtjev tužiteljice da se tuženici LC kao suvlasnici nekretnine označene kao č. zgr. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] Lošinj naloži suzdržavanje od nedoličnog ponašanja prema suvlasnici i uznemiravanja prava suvlasništva druge suvlasnice CC u korištenju svih dijelova nekretnine označene kao č. zgr. [katastarska čestica] upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] u k. o. [katastarska općina] Lošinj koja je u suvlasništvu parničnih stranaka na način da se ubuduće suzdržava od vrijeđanja i omalovažavanja suvlasnice i njezinih prava, da joj omogući sukorištenje hodnika, dvorišta i vrta u okviru njezinih prava upisanih u zemljišne knjige te joj se nalaže da tužiteljici nadoknadi troškove parničnog postupka (točka I.) 1.3. Istom odlukom je naloženo tužiteljici da tuženoj naknadi trošak postupka u iznosu od 1.474,30 eura/ 11.108,11 kuna (točka II.), dok je zahtjev tužene za naknadu troškova postupka u iznosu od 248,76 eura/ 1.866,75 kuna odbijen (točka III.).

2. Protiv navedene presude je pravovremeno žalbe podnijela tužiteljica. Iz sadržaja žalbe proizlazi da presudu pobija zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22. – u nastavku teksta: ZPP) te zbog odluke o trošku. Predlaže ukidanje prvostupanjske presude i vraćanje predmeta na ponovni postupak, podredno predlaže preinaku prvostupanjske presude na način da sud usvoji tužbeni zahtjev tužiteljice, te obveže tuženu na plaćanje troškova postupka tužiteljici uvećanih za trošak žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu odluku u smislu odredbe članka 365. stavka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 114/22. – u nastavku teksta: ZPP) utvrđeno je da prvostupanjski sud nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

5.1. Prvostupanjski sud je potpuno i pravilno utvrdio sve odlučne činjenice za donošenje pravilne i zakonite odluke i na tako utvrđeno činjenično stanje je pravilno primijenio materijalno pravo.

5.2. Neosnovano tužiteljica ističe i povredu odredbe članka 354. stavak 2. točka 8. ZPP-a budući da je prvostupanjski sud ocijenio sve izvedene dokaze koji su bitni za utvrđenje odlučnih činjenica sukladno članku 8. ZPP, te je potpuno i pravilno utvrdio sve odlučne činjenice za donošenje pravilne i zakonite odluke i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo. Osim toga prvostupanjskom sudu pripada ovlast (članak 304. ZPP-a) odlučivanja o trenutku u kojemu je predmet spora dovoljno raspravljen da se o njemu može donijeti valjana odluka, odnosno ovlast odlučivanja o dokazima koje će provesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (članak 220. stavak 2. ZPP-a), pa postupanjem prema toj ovlasti i time što provedene dokaze nije ocijenio sukladno shvaćanju tužiteljice, prvostupanjski sud nije ostvario povredu na koju se žalbom ukazuje.

5.3. Budući je prvostupanjski sud ocijenio sve izvedene dokaze koji su bitni za utvrđenje odlučnih činjenica sukladno članku 8. ZPP, žalbeni razlozi kojima žaliteljica drugačije ocjenjuje izvedene dokaze nego što je to učinio prvostupanjski sud ne dovode u sumnju pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja po prvostupanjskom sudu.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za prestankom uznemiravanja iz članka 167. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09, 153/09., 90/10., 143/12. i 152/14. – u nastavku teksta: ZVDSP-a) kojim tužiteljica zahtjeva sudsku zaštitu od uznemiravanja u odnosu na njenu nekretninu.

7. Tužiteljica tvrdi da ju tužena bespravno uznemirava u korištenju njene nekretnine na način da joj onemogućava sukorištenje hodnika, dvorišta i vrta tražeći da joj se omogući sukorištenje hodnika, dvorišta i vrta u okviru njenih prava upisanih u zemljišne knjige te da se tužena ubuduće suzdrži od vrijeđanja i omalovažavanja tužiteljice kao suvlasnice nekretnine i njenih prava. Na ročištu na kojem je održana glavna rasprava je tužiteljica navela da se uznemiravanje sastoji u onemogućavanju normalnog korištenja etažne cjeline tužiteljice jer se svakodnevno u stanu tužene stvara buka, namjerno se ne popravljaju oštećenja u kupaonici tužene zbog čega dolazi do prodora vode u stan tužiteljice, a tužena koja ima psa, psa ne drži na uzici i iza njega ne održava čistoću.

8. Nije sporno da su stranke suvlasnici kuće izgrađene na č. zgr. [katastarska čestica] koja je nekretnina upisana u zk ul. [broj ZK uloška] ko [katastarska općina] Lošinj i to tužiteljica u ¼ dijela, tužena u 2/4 dijela a da je u ¼ dijela na istoj nekretnini uknjižena MC.

8.1. Nije sporno i da obje stranke stanuju u navedenoj nekretnini koja nije etažirana i za koju nije zaključen međuvlasnički ugovor.

8.2. Nije sporno da tužiteljica koristi, gledajući od glavnog ulaza u kuću s ulice, prostor desno u prizemlju, dok tužena koristi u prizemlju i na prvom katu sve prostorije lijevo, gledano od ulaznih vrata, veliku sobu s kupaonicom i malu čajnu kuhinju na prvom katu desno.

8.3. Među strankama nije sporno ni da u kući uz suglasnost tužene, u stanu na katu koji se nalazi iznad stana tužiteljice stanuju sin, snaha i unuci tužene, a iz iskaza svjedoka BC je utvrdio da tužena nema psa, da je pas u vlasništvu druge osobe, da ga se vodi na uzici, a da buku ne stvara tužena niti baca smeće na dvorište ili hodnik niti brani tužiteljici prolazak kroz hodnik i dvorište.

9. Provedenim dokazima je sud utvrdio da tužiteljica u hodniku u prizemlju drži kuhinjske elemente, da u dvorištu ima njenih stvari.

9.1. Uvidom u [broj] koji je vođen kod prvostupanjskog suda je utvrđeno da je tužiteljici i drugoj suvlasnici MC naložena predaja u suposjed ključeva od dvorišnih vrata te uklanjanje stvari koje su postavljene u dvorištu pored bunara te u prizemlju kuće, rušenje neovlašteno sagrađenih stepenica u dijelu dvorišta, zidanje vrata i zatvaranje neovlašteno probijenog otvora i vrata u prizemlju kuće.

9.2. Uvidom u predmet istog suda broj Ovr-2335/2018 je utvrđeno da su stranke zaključile sudsku nagodbu kojom su se obje stranke obvezale da će iz prizemlja i dvorišta ukloniti razne stvari koje su se tamo nalazile, a saslušanjem parničnih stranaka je utvrđeno da se stvari tužiteljice još uvijek nalaze na dvorištu.

10. Na temelju navedenih utvrđenja je prvostupanjski sud zaključio da tužiteljica ima pristup dvorištu preko hodnika, a da je tužena sudskim putem a ne bespravno, tražila uklanjanje pojedinih stvari tužiteljice. S obzirom na navedena utvrđenja, a budući da tužiteljica još od 2018. u hodniku i dvorištu drži svoje stvari, prvostupanjski sud je zaključio da tužiteljica nije uznemiravana od strane tužene u korištenju hodnika i dvorišta niti u pristupu vrtu obrazlažući da joj to tužena nije zabranila, zbog čega nije prihvatio iskaz tužiteljice da je onemogućena od strane tužene u korištenju hodnika, dvorišta i vrta.

11. Prema odredbi članka 167. stavka 1. ZVDSP-a ako treća osoba bespravno uznemirava vlasnika na drugi način, a ne oduzimanjem stvari, vlasnik može i putem suda zahtijevati da to uznemiravanje prestane. Prema stavku 2. istog članka da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom vlasnik ostvario svoje pravo iz st. 1. ovoga članka, vlasnik mora dokazati da je stvar njegovo vlasništvo i da ga druga osoba uznemirava u izvršavanju njegovih ovlasti u pogledu te stvari, a ako ta osoba tvrdi da ima pravo poduzimati ono što uznemirava vlasnika stvari, na njoj je da to dokaže.

12. Na temelju navedenih utvrđenja, pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da je tužiteljica kao vlasnik nekretnina u odnosu na koje je zatražila zaštitu uznemiravanja dokazao svoje vlasničko ovlaštenje. Međutim, kako je na tužiteljici teret dokaza, te s obzirom da niti prema ocjeni ovoga suda tužiteljica provedenim dokazima nije dokazala da ju je tužena uznemiravala u vlasništvu i posjedu nekretnine na način kako to tvrdi u postupku, pravilno je prvostupanjski sud donio odluku o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužiteljice.

12.1. Naime, sukladno odredbi članka 219. ZPP-a svaka stranka je dužna iznijeti činjenice i ponuditi dokaze na kojima temelji zahtjev, a ako se na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi činjenica, onda se o postojanju iste činjenice zaključuje primjenom pravila o teretu dokazivanja, sukladno odredbi članka 221.a. ZPP-a.

12.2. Pravilo o teretu dokazivanja obvezuje sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka koja se na tu činjenicu poziva u svoju korist nije predložila sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava.

12.3. Stoga u takvoj činjeničnoj i procesnoj situaciji ovaj sud utvrđuje da tužiteljica nije u postupku dokazala postojanje činjenica koje bi ukazivale na osnovanosti njenog tužbenog zahtjeva.

13. Odluka o troškovima postupka pravilno je utemeljena na odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a, a njihova visina je pravilno odmjerena prema vrijednosti predmeta spora, priloženom troškovniku i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

14. Stoga je žalba tužiteljice odbijena kao neosnovana, te je presuda prvostupanjskog suda potvrđena u smislu odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a.

15. Zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbe je odbijen temeljem odredbe članka 154. stavak 1. ZPP-a, jer sa žalbom nije uspjela.

Vukovar, 6. lipnja 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Krešimir Biljan