- 1 -              Rev 726/2023-2

 

 

 

 

 

Broj: Rev 726/2023-2

 

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

P R E S U D A

 

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Šarića predsjednika vijeća, Renate Šantek članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća, Željka Pajalića člana vijeća i mr. sc. Igora Periše člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja D. B. iz G., OIB:..., kojega zastupa punomoćnica A. Č., odvjetnica u Z., protiv tuženika C. n. s. d.o.o. Z., OIB:..., kojega zastupa punomoćnica I. B., odvjetnica u Odvjetničkom društvu T. i p. u Z., radi naknade štete, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, broj Gž R-939/2022-7 od 14. rujna 2022. kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, broj Pr-6946/2020-58 od 1. veljače 2022., u sjednici održanoj 22. studenoga 2023.,

 

p r e s u d i o   j e :

 

I.              Revizija tuženika odbija se kao neosnovana u dijelu u kojem je podnesena protiv presude Županijskog suda u Zagrebu, broj Gž R-939/2022-7 od 14. rujna 2022. pod točkom I. izreke.

 

II.              Djelomično se prihvaća revizija tuženika, preinačava presuda Županijskog suda u Zagrebu, broj Gž R-939/2022-7 od 14. rujna 2022. pod točkom III. i IV. izreke i sudi:

- odbija se žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, broj Pr-6946/2020-58 od 1. veljače 2022. pod točkom II. izreke u dijelu u kojim je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu 80.458,02 kuna/10.678,61 EUR sa zakonskom zateznom kamatom, kao neosnovan,

- odbija se žalba tužitelja i potvrđuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu, broj Pr-6946/2020-58 od 1. veljače 2022. pod točkom III. izreke kojom je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu zakonske zatezne kamate na iznos 12.833,84 kune/1.703,33 EUR tekuće od 1. kolovoza do 14. kolovoza 2009., kao neosnovan,

 

III.              Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak postupka od 10.500,00 kuna/1.393.59 EUR u roku od 15 dana sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. veljače 2022. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena koju kamatu utvrđuje Hrvatska narodna banka, a od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

 

IV.              Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak revizijskog postupka od 1.866,41 EUR/14.062,00 kuna u roku od 15 dana.

 

Obrazloženje

 

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

 

"I. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju iznos od 12.833,84 kune zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 15. kolovoza 2009. do isplate, i to do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godina dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

 

II. Odbija se tužitelj sa preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 140.635,99 kuna, kao i sa kamatom tekućom na taj iznos, kao neosnovanim.

 

III. Odbija se tužitelj sa zahtjevom za kamatu na iznos od 12.833,84 kuna tekuću od 1. kolovoza 2009. do 14. kolovoza 2009., kao neosnovanim.

 

V. Nalaže se tužitelju da naknadi tuženiku iznos od 10.500,00 kuna na ime parničnog troška, u roku 15 dana.

 

VI. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju iznos od 1.500,00 kuna na ime parničnog troška, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 1. veljače 2022. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godina dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku od 15 dana.".

 

2. Presudom suda drugog stupnja suđeno je:

 

"I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-6946/2020-58 od 1. veljače 2022. u dijelu pod toč. I. i VI. izreke.

 

II. Odbija se kao djelomično neosnovana žalba tužitelja te se potvrđuje gore citirana presuda u dijelu pod točkom II. izreke za iznos od 60.177,97 kn/7.986,99 Eura1 sa pripadajućim kamatama, te u dijelu pod točkom III. izreke kojim je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu zatezne kamate na iznos od 2.655,93 kn/352,53 Eura za razdoblje od 1. kolovoza 2009. do 14. kolovoza 2009.

 

III. Preinačuje se presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu broj Pr-6946/2020-58 od 1. veljače 2022. u dijelu pod točkom II. izreke kojim je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 80.458,02/10.678,61 Eura sa pripadajućim kamatama te pod točkom III. izreke u dijelu kojim je odbijen zahtjev tužitelja za isplatu zatezne kamate na iznos od 10.177,91 kn/1.350,93 Eura za razdoblje od 1. kolovoza 2009. do 14. kolovoza 2009., te pod toč. V. izreke i sudi:

 

Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju daljnji iznos od 80.458,02 kn/10.678,61Eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. kolovoza 2009. do isplate, i to do 31. srpnja 2015. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. do isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena u roku 15 dana.

 

Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog postupka u iznosu od 10.500,00 kn/1.393,68 Eura.

 

Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi daljnji trošak parničnog postupka u iznosu od 21.562,50 kn/2.862,03 Eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. veljače 2022. do isplate po gore navedenoj stopi u roku 15 dana.

 

IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi trošak žalbenog postupka u iznosu od 4.043,43 kn/536,69 Eura u roku 15 dana.

 

V. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.".

 

3. Rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj Revd 4942/2022-2 od 1. ožujka 2023., tuženiku je dopušteno podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-939/2022-7 od 14. rujna 2022. zbog pravnog pitanja:

 

"Saznaje li oštećeni za štetu kod naknade štete s osnova izgubljene zarade u visini razlike između isplaćene naknade za vrijeme bolovanja i plaće koju bi ostvarivao da je radio datumom prestanka privremene spriječenosti za rad ili datumom isplate prve naknade plaće za vrijeme privremene spriječenosti za rad, odnosno počinje li rok zastarijevanja potraživanja naknade štete s osnove izgubljene zarade za taj oblik štete teći danom prestanka privremene spriječenosti za rad ili danom isplate prve naknade plaće za vrijeme privremene spriječenosti za rad?".

 

4. Tuženik je protiv drugostupanjske presude podnio reviziju, na temelju odredbe čl. 382. Zakona o parničnom postupku, zbog pravnog pitanja zbog kojeg je rješenjem ovog suda dopušteno podnošenje revizije. Predložio je Vrhovnom sudu Republike Hrvatske prihvatiti reviziju, preinačiti pobijanu drugostupanjsku presudu i tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovan u cijelosti, ili ukinuti drugostupanjsku i prvostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje, a tužitelju naložiti da mu nadoknadi trošak postupka.

 

5. Odgovor na reviziju nije podnesen.

 

6. Revizija je djelomično osnovana i djelomično neosnovana.

 

7. Prema odredbi čl. 391. st. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19 i 80/22 - dalje: ZPP) u povodu revizije Vrhovni sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja iz čl. 385.a ovoga Zakona zbog kojeg je dopuštena.

 

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete s osnova izgubljene zarade nastale za vrijeme privremene spriječenosti za rad (bolovanja) kao razlike između plaće koju bi tužitelj ostvarivao da je radio i naknade koja mu je isplaćena za vrijeme bolovanja.

 

9. Sud prvog stupnja je tužbeni zahtjev djelomično prihvatio i tužitelju dosudio naknadu štete od 12.833,84 kune, u visini razlike između plaće i terenskog dodatka koje bi tužitelj primao da je radio i naknade za bolovanje, dospjele u razdoblju od 15. veljače 2009. do 15. kolovoza 2009., na temelju odredbe čl. 193. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 53/91, 73/91,111/93, 7/96, 112/99 i 88/01 - dalje: ZOO). Tužbeni zahtjev je djelomično odbijen jer je sud prvog stupnja primjenom odredbe čl. 376. st. 1. i 2. ZOO ocijenio, da je za potraživanja dospjela od 15. studenoga 2005. do 15. siječnja 2009. nastupila zastara. Naime, tužitelj je bio na bolovanju od dana štetnog događaja 25. listopada 2005. do 31. srpnja 2009. i u tom razdoblju je primao naknadu plaće, tako da je prvo potraživanje tužitelja dospjelo na naplatu 15. studenoga 2005. dok je tužba u ovom predmetu podnesena 21. veljače 2012. Prema ocjeni suda zastara se određuje s obzirom na dospijeće najstarijeg neispunjenog potraživanja jer se radi o naknadi štete zbog izgubljene zarade u visini razlike plaće i naknade za bolovanje, koja predstavlja povremeno potraživanje i koja nastaje sukcesivno.

 

10. Sud drugog stupnja je, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika, djelomično potvrdio i djelomično preinačio prvostupanjsku presudu te je naložio tuženiku isplatiti tužitelju daljnji iznos od 80.458,02 kune/10.678,61 EUR sa zateznom kamatom od 1. kolovoza 2009. do isplate jer je ocijenio pogrešnim stav prvostupanjskog suda u pogledu zastare. Zaključak suda drugog stupnja je da je tužitelj za štetu koju trpi s osnova izgubljene zarade saznao kada je prestala njegova privremena spriječenost za rad, te od tada počinje teći zastara. Stoga zaključuje da potraživanje tužitelja za razdoblje od povređivanja do 15. siječnja 2009. nije zastarjelo. Pritom se pozvao na odluku revizijskog suda broj Rev 812/01-2 od 8. svibnja 2001. u kojoj je sud izrazio shvaćanje da za štetu s osnova izgubljene zarade za vrijeme privremene nesposobnosti za rad oštećeni saznaje kad prestane privremena nesposobnost.

 

11. U revizijskom stadiju postupka je sporno je li tužitelj za štetu, koja se sastoji u razlici iznosa plaće i naknade primljene za vrijeme bolovanja, saznao danom isplate prve naknade primljene za vrijeme bolovanja ili danom prestanka bolovanja, te u vezi s tim počinje li rok zastarijevanja potraživanja naknade štete s osnove izgubljene zarade za taj oblik štete teći danom isplate prve naknade za vrijeme privremene spriječenosti za rad ili danom prestanka privremene spriječenosti za rad.

 

12. Odredbom čl. 361. ZOO propisano je da zastarijevanje počinje teći prvog dana poslije dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, ako zakonom za pojedine slučajeve nije što drugo propisano. Prema odredbi čl. 376. st. 1. ZOO potraživanje naknade uzrokovane štete zastarijeva za tri godine od kad je oštećenik doznao za štetu i za osobu koja je štetu učinila. U svakom slučaju ovo potraživanje zastarijeva za pet godina od kada je šteta nastala (stavak 2. istog članka).

 

13. Iz spisa proizlazi da je tužitelj 25. listopada 2005. doživio povredu na radu zbog koje je bio privremeno nesposoban za rad, pa je od tada sve do 31. srpnja 2009. bio na bolovanju i u tom razdoblju je primao naknadu plaće. Prvo potraživanje tužitelja s osnova naknade štete zbog izgubljene zarade dospjelo je 15. studenoga 2005. i dalje je dospijevalo sukcesivno, dok je tužba u ovoj parnici podnesena 21. veljače 2012.

 

14. Navodeći razloge važnosti za pravno pitanje za koje je dopušteno podnošenje revizije u ovoj pravnoj stvari, tuženik se poziva na odluke revizijskog suda, broj Revr 719/2016 od 14. ožujka 2018., broj Rev-x 1001/2012-2 od 12. veljače 2013. i broj Revr 190/2018 od 24. lipnja 2020., u kojima su o postavljenom pravnom pitanju zauzeta različita pravna shvaćanja.

 

15. Odgovarajući na postavljeno pravno pitanje treba navesti da prema ranijem pravnom shvaćanju revizijskog suda (sadržanom primjerice u odlukama broj Rev 812/2001-2 od 8. svibnja 2001. i broj Revr 719/2016-2 od 14. ožujka 2018.) oštećeni za štetu s osnova izgubljene zarade za vrijeme privremene spriječenosti za rad saznaje kad prestane privremena nesposobnost. Međutim, ovaj sud je od navedenog pravnog shvaćanja odstupio i ustalio svoju praksu, a prema toj praksi u slučaju kad se potražuje naknada štete s osnova izgubljene zarade u vidu razlike između isplaćene naknade plaće za vrijeme bolovanja i plaće koju bi oštećeni u normalnom tijeku stvari ostvario, oštećeni za štetu saznaje neposredno nakon isplate naknade za bolovanje. Takvo je pravno shvaćanje izraženo u odluci broj Revr 518/2018-2 od 30. svibnja 2018. i broj Revr 190/2018-2 od 24. lipnja 2020.

 

16. Budući da je drugostupanjska presuda utemeljena na pravnom shvaćanju koje nije podudarno s ustaljenim pravnim shvaćanjem ovoga suda, na temelju odredbe čl. 391. st. 7. ZPP, djelomičnim prihvaćanjem revizije, preinačena je drugostupanjska presuda, pod točkom III. izreke u dijelu u kojem je prihvaćen tužbeni zahtjev za isplatu daljnjeg iznosa od 80.458,02 kune/10.678,61 EUR sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, na način da je žalba tužitelja odbijena kao neosnovana i potvrđena je prvostupanjska presuda kojom je tužbeni zahtjev u tom dijelu odbijen kao neosnovan, zbog zastare tražbine. Nadalje, revizija je odbijena kao neosnovana, na temelju čl. 391. st. 6. ZPP, u dijelu u kojem je podnesena protiv drugostupanjske odluke pod točkom I. izreke kojom je odbijena žalba tuženika i potvrđena prvostupanjska presuda, u dijelu u kojem je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju naknadu štete nastale u razdoblju od siječnja 2009. do srpnja 2009. sa pripadajućom zateznom kamatom i dospjele sukcesivno od 15. veljače do 15. kolovoza 2009., jer za to potraživanje u smislu navedenog pravnog shvaćanja revizijskog suda, zastara nije nastupila.

 

17. Odluka o troškovima postupka, temelji se na odredbi čl. 166. st. 2. ZPP u vezi s čl. 154. st. 2. ZPP. Tužitelj je ovoj parnici uspio 8%, dok je tuženik uspio 92%. Nakon što je od postotka uspjeha tuženika oduzet postotak uspjeha tužitelja, u skladu s čl. 154. st. 2. ZPP, proizlazi da uspjeh tuženika iznosi 84%. Tuženiku je priznat trošak zastupanja na ročištima 14. siječnja 2021., 23. rujna 2021. i 21. prosinca 2021. za svako po 250 bodova, prema Tbr. 7.1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22 – dalje Tarifa), te za sastav podneska od 27. studenoga 2020., 250 bodova prema Tbr. 8.1. Tarife ili ukupno 1000 bodova. Vrijednost boda je za navedeni trošak obračuna u vrijednosti od 10,00 kuna/1,33 EUR prema Tbr. 50. tada važeće Tarife. Od navedenih ukupnih troškova tuženika, istome je odmjerena naknada koja odgovora njegovom postotku uspjeha u sporu odnosno 8.400,00 kuna/1.114,87 EUR. Na taj iznos tuženiku je primjenom Tbr. 42. Tarife priznat porez na dodanu vrijednost od 2.100,00 kuna/278,72 EUR ili ukupno 10.500,00 kuna/1.393.59 EUR, prema uspjehu u sporu, pa je odlučeno kao u točki III. izreke ove odluke.

 

18. Nadalje, tuženiku je priznat trošak sastava prijedloga za dopuštenje revizije 375 bodova i sastava revizija 375 bodova, sve prema Tbr. 10.5. Tarife. Za taj trošak vrijednost boda je obračunata u vrijednosti 15 kuna/1,99 EUR prema Tbr. 50. tada važeće Tarife. Stoga je tuženiku priznato po 5.625,00 kuna/746,57EUR za svaki od navedenih izvanrednih pravnih lijekova. Na ukupan priznati iznos troška od 11.250,00 kuna/1.497,13 EUR tuženiku je priznat porez na dodanu vrijednost od 2.812,50 kuna/373,28 EUR na temelju Tbr. 42. Tarife, pa mu je ukupno dosuđeno 14.062,00 kuna/1.866,41 EUR s osnova troška revizijskog postupka, te je odlučeno kao u točki IV. izreke ove odluke.

 

19. Odluka o kamati na trošak parničnog postupka donesena je na temelju čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj: 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22) u vezi s čl. 29. st. 2. ZOO.

 

20. Na temelju odredbi Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ("Narodne novine", broj 57/22, 88/22) ovaj sud je dvojno iskazao cijene, uz primjenu fiksnog tečaja konverzije i sukladno pravilima za preračunavanje i zaokruživanje iz ovoga Zakona (1 euro= 7,53450 kn).

 

Zagreb, 22. studenoga 2023.

 

                            Predsjednik vijeća:

                            Željko Šarić, v.r.