Republika Hrvatska

Gž-420/2025-2

Županijski sud u Šibeniku

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Šibeniku, po sucu pojedincu Goranu Stošiću, u pravnoj stvari tužitelja: VB, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], koga zastupa punomoćnik Hrvoje Zdilar, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženice: Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, koju zastupa ODO u Varaždinu, Građansko-upravni odjel, radi naknade štete, rješavajući žalbu tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu broj Pn- 47/2021 od 13. veljače 2025. godine, dana 6. lipnja 2025. godine

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Varaždinu broj Pn-47/2021 od 13. veljače 2025. godine.

Obrazloženje

1. Protiv prvostupanjskog rješenja kojim je odbijen kao neosnovan prigovor tužitelja od 10. siječnja 2022. godine podnesen protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu broj Pn-47/2021-14 od 23. prosinca 2021. godine, te je odbačen prijedlog za oslobođenje od plaćanja sudskih pristojbi tužitelja od 10. siječnja 2022. godine, žalbu je podnio tužitelj pobijajući ga (sadržajno) zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači u skladu sa žalbenim navodima.

2. Žalba nije osnovana.

3. Po nalaženju ovog drugostupanjskog suda, sud prvog stupnja je pravilno i zakonito postupio kada je donio pobijano rješenje, kojim je odbijen prigovor tužitelja protiv rješenja o plaćanju sudske pristojbe za odgovor na žalbu u iznosu od 900,00 kuna (119,45 eura) te na rješenje o pristojbi u iznosu od 100,00 kuna (13,27 eura).

4. Naime, kako je tužitelj dana 22. studenog 2021. godine podnio odgovor na žalbu, a prema članku 4. točka 1. Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/18 i 51/23; dalje: ZSP) obveza plaćanja pristojbe za podneske nastaje u trenutku kad se predaju, te kako je suglasno članku 3. stavak 1. ZSP tužitelj obveznik plaćanja pristojbe na odgovor na žalbu, prvostupanjski sud je ispravno zaključio da je tužitelj dužan platiti sudsku pristojbu na odgovor na žalbu, i to prema vrijednosti predmeta spora od 145.000,00 kuna (sada 19.244,81 eura), a koja prema Tar. br. 1. stavak 2. u vezi stavka 1. Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi ("Narodne novine" br. 53/19 i 92/21, dalje: Uredba) iznosi 900,00 kuna (119,45 eura). Nadalje, sukladno članku 28. stavak 9. ZSP tužitelj je u obvezi plaćanja i dodatne pristojbe na rješenje o pristojbi iz članka 28. stavka 5. ZSP u iznosu od 13,27 eura, jer istovremeno s podnošenjem odgovora na žalbu nije platio sudsku pristojbu, pa je obveza plaćanja dodatne pristojbe nastala donošenjem rješenja o pristojbi.

5. U žalbi tužitelj ponavlja navode iz svog prigovora - da je sud trebao tužitelja u cijelosti osloboditi od plaćanja sudskih pristojbi, a imajući u vidu njegovo socijalno stanje jer da nema nikakva primanja, da je bez zaposlenja te da ne raspolaže nikakvom imovinom, pa da bi plaćanje sudskih pristojbi u ovome postupku bilo na štetu njegovog nužnog uzdržavanja – koji navodi nisu od utjecaja na pravilnost pobijanog rješenja.

6. Konačno, prvostupanjski sud je s pravom odbacio tužiteljev prijedlog za oslobođenje od plaćanja sudskih pristojbi, jer suglasno odredbama Zakona o besplatnoj pravnoj pomoći ("Narodne novine" broj 143/13 i 98/19; dalje: ZBPP) postupak odobravanja sekundarne pravne pomoći (koja uključuje, između ostalog, i oslobađanje od plaćanja sudskih pristojbi) pokreće se podnošenjem zahtjeva nadležnom tijelu uprave, a o kojem odlučuje to upravno tijelo (članak 16. i 17. ZBPP), pa sud nije nadležan odlučivati o podnesenom prijedlogu.

7. Stoga tužitelj neutemeljeno ističe u žalbi da je određivanjem plaćanja sudske pristojbe na odgovor na žalbu i na rješenje o pristojbi prvostupanjski sud povrijedio tužiteljevo pravo na pravično suđenje, te "počinio povredu iz čl. 29. stavka 1. Ustava RH, kao i pravo na pošteno suđenje te je tako počinio povredu članka 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, a iz kojih povreda proizlaze i brojna implicirana prava koja su tužitelju također povrijeđena prvostupanjskim pobijanim rješenjem i to: pravo na pristup sudu, pravo na pravično odlučivanje o pravima i obvezama građanske naravi i povredu prava vlasništva oštećenika, a ovdje tužitelja".

8. Slijedom navedenog, budući da žalbeni navodi tužitelja nisu doveli u pitanje pravilnost i zakonitost pobijanog rješenja, neosnovanu žalbu valjalo je odbiti te temeljem članka 380. točka 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23) i članka 29. ZSP riješiti kao u izreci.

U Šibeniku, 6. lipnja 2025. godine

S U D A C

Goran Stošić