Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž-1903/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Željke Rožić Kaleb, predsjednice vijeća, Andrine Raspor Flis, članice vijeća - sutkinje izvjestiteljice i Ane Gradišek, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja IN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Matei Mariji Jandras Crnalić, odvjetnici u Zagrebu, protiv I. tužene AN, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Andreju Iliću, odvjetniku u Zagrebu, II. tuženika Tehnograditelj Zagreb d.o.o. u stečaju, Zagreb, Banovićka 14, OIB: 17541387078 zastupano po stečajnom upravitelju Nikoli Kruljcu iz Našica, Bana Jelačića 48, OIB: [osobni identifikacijski broj] i III. tuženika ČN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i uz sudjelovanje umješača na strani tuženih ŠN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Berislavu Hercegu, odvjetniku u Zagrebu, radi stjecanja prava vlasništva i predaje u posjed, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-6821/2024-59 od 27. veljače 2025., u sjednici vijeća održanoj 6. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja IN kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj P-6821/2024-59 od 27. veljače 2025. godine, u dijelu pod točkom I. izreke, kojim je odbijen tužbeni zahtjev za utvrđenjem prava vlasništva za korist tužitelja na 153/1000 dijela zk.č. [katastarska čestica], obiteljska stambena zgrada broj 43 i dvorište, [adresa], površine 377 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], što u naravi predstavlja dvosobni stan S-3 na prvom katu, koji se sastoji od hodnika, boravka, blagovaone, kupaone, kuhinje, sobe, balkona, i WC-a, ukupne površine 61,06 m2 i parkirnim mjestom P-4 NKP 1,89 čm, ukupne neto korisne površine 62,95 m2, u nacrtu označeno zelenom bojom, kao i u dijelu pod točkom III. izreke, kojim je tužitelj dužan naknaditi I. tuženici trošak parničnog postupka u iznosu od 4.550,12 eura.

II. Preinačuje se navedena presuda, u dijelu pod točkom I. izreke kojim je odbijen zahtjev tužitelja da je tuženica dužna trpjeti uknjižbu prava vlasništva u korist tužitelja u zemljišnim knjigama, kao i predati mu u posjed stan, te u dijelu pod točkom III. izreke kojim je tužitelj dužan naknaditi I. tuženici trošak parničnog postupka u iznosu od 17.982,38 eura i u dijelu pod točkom IV. izreke i sudi:

1. Utvrđuje se da je I. tuženica AN dužna trpjeti uknjižbu prava vlasništva u korist tužitelja u zemljišnim knjigama na 153/1000 dijela zk.č. [katastarska čestica], obiteljska stambena zgrada broj 43 i dvorište, [adresa], površine 377 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], što u naravi predstavlja dvosobni stan S-3 na prvom katu, koji se sastoji od hodnika, boravka, blagovaone, kupaone, kuhinje, sobe, balkona, i WC-a, ukupne površine 61,06 m2 i parkirnim mjestom P-4 NKP 1,89 čm, ukupne neto korisne površine 62,95 m2, u nacrtu označeno zelenom bojom

2. Nalaže se I. tuženici AN predati u posjed tužitelju IN, dvosobni stan E-3 na prvom katu, koji se sastoji od hodnika, boravka, blagovaone, kupaone, kuhinje, sobe, balkona, i WC-a, ukupne površine 61,06 m2 i parkirnim mjestom P-4 NKP 1,89 čm, ukupne neto korisne površine 62,95 m2, u nacrtu označeno zelenom bojom.

3. Odbija se zahtjev I. tuženice AN za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 17.607,88 eura.

4. Odbija se zahtjev ŠN za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 11.235,00 eura.

III. I. tuženica AN, II. tuženik Tehnograditelj Zagreb d.o.o. u stečaju i III. tuženik FN dužni su tužitelju IN solidarno naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 18.200,50 eura, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 6. lipnja 2025. do isplate po stopi koja tužitelju pripada kao sudioniku u ostalim odnosima, u smislu čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, u roku od 15 dana.

IV. I. tuženica AN, II. tuženik Tehnograditelj Zagreb d.o.o. u stečaju i III. tuženik FN dužni su tužitelju IN solidarno naknaditi trošak sastava žalbe u iznosu od 2.153,12 eura, u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

Ukida se navedena presuda u dijelu pod točkom II. izreke.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja kojim traži da se utvrdi pravo vlasništva za njegovu korist, na 153/1000 dijela zk.č. [katastarska čestica], obiteljska stambena zgrada br. 43 i dvorište, [adresa], površine 377 m2, upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], što u naravi predstavlja dvosobni stan S-3 na I. katu, koji se sastoji od hodnika, boravka, blagovaone, kupaone, kuhinje, sobe, balkona i wc-a, ukupne površine 61,06 m2 i parkirnim mjestom P-4 NKP 1,89 čm, ukupno neto korisne površine 62,95 m2, u nacrtu označeno zelenom bojom, te je I. -tužena AN, dužna trpjeti uknjižbu prava vlasništva u korist tužitelja u zemljišnim knjigama, kao i da se naloži I-tuženoj predati u posjed tužitelju dvosobni stan S-3 na I. katu, koji se sastoji od hodnika, boravka, blagovaone, kupaone, kuhinje, sobe, balkona i wc-a, ukupne površine 61,06 m2 i parkirnim mjestom P-4 NKP 1,89 čm, ukupno neto korisne površine 62,95 m2, u nacrtu označeno zelenom bojom i da se naloži I. do III. tuženicima solidarno nadoknaditi tužitelju trošak parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama, sve u roku od 15 dana.

2. Ujedno je odbijen kao neosnovan eventualno kumulirani tužbeni zahtjev, kojim tužitelj traži da se utvrdi da je osnovana tražbina tužitelja u iznosu od 1.487.866,29 kn kao tražbina drugog višeg isplatnog reda u stečajnom postupku nad II. tuženikom koji se vodi pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem St-2276/18, zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od 25. veljače 2019. do isplate, sve u roku od 15 dana, te da se naloži II. tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak ovog postupka zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom sve u roku od 15 dana, te da se naloži III. tuženiku da solidarno s II. tuženikom tužitelju isplati iznos od 98.000,00 eura plativo u kunskoj protuvrijednosti po prodajnom tečaju HNB-a na dan plaćanja zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 29. lipnja 2009. do 31. srpnja 2015. do isplate, sve u roku od 15 dana i da se naloži III. tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak ovog postupka zajedno sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom sve u roku od 15 dana.

3. Ujedno je tužitelj dužan naknaditi I. tuženici parnični trošak u iznosu od 22.532,50 EUR, te umješaču ŠN, parnični trošak u iznosu od 11.235,00 EUR, sve u roku od 15 dana.

4. Protiv te presude žali se tužitelj iz svih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. toč. 1. do

3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 – dalje: ZPP), te predlaže da se pobijana presuda preinači, odnosno ukine i traži trošak sastava žalbe.

5. U odgovoru na žalbu tužitelja ŠN predlaže da se odbije žalba tužitelja kao neosnovana i potvrdi prvostupanjska presuda.

6. Žalba je djelomično osnovana.

7. Djelomično su osnovani žalbeni navodi jer je sud prvog stupnja u provedenom postupku, u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev glede uknjižbe prava vlasništva i predaje u posjed predmetnog stana, počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava i zapisnika.

8. Naime, odlučna činjenica u ovom postupku jest da je II. tuženik kojeg je zastupao III. tuženik kao direktor, sa tužiteljem kao kupcem sklopio, sukladno odredbi čl. 376. st. 1. ZOO, Ugovor o kupoprodaji nekretnine 29. lipnja 2009. godine i to za kupnju predmetnog stana za kojeg je navedeno da ga je II. tuženik stekao na temelju Ugovora o ortakluku, te je u čl. 4. Ugovora izričito navedeno da je kupac prodavatelju isplatio cjelokupni ugovoreni iznos od 98.000,00 eura, što prodavatelj potvrđuje svojim potpisom kod javnog bilježnika, dok je u čl. 6. Ugovora navedeno da prodavatelj jamči kupcu da nekretnina koja je predmet tog ugovora predstavlja njegovo isključivo vlasništvo, da nije opterećena nikakvim teretima, da nema nikakvih smetnji za prijepis, da nije stavljena zabrana prodaje nekretnine i da nekretnina nije stavljena u promet, a prodavatelj je 1. srpnja 2009. godine u nazočnosti javnog bilježnika potpisao predmetni Ugovor i priznao potpis na pismenu kao svoj, što proizlazi iz potvrde javnog bilježnika Zorana Jelavića, koju je potpisala savjetnica PN.

9. Na temelju tog Ugovora o kupoprodaji tužitelju je utvrđena osnovica poreza na promet nekretnine koju je tužitelj i platio, a što je vidljivo iz poreznog rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostava [adresa] za nekretnine od 17. srpnja 2012. godine.

10. Prema tome, iz navedenog jasno proizlazi da je tužitelj bio pošteni stjecatelj predmetne nekretnine, a da je volja ugovornih strana bila upravo prodaja predmetnog stana za koji je II. tuženik jamčio da je stan isključivo njegovo vlasništvo, kojeg je stekao na temelju Ugovora o ortakluku, te da nema nikakve smetnje za prijepis vlasništva nekretnine na ime tužitelja, što je III. tuženik kao direktor II. tuženika i svojim potpisom na ugovoru potvrdio.

11. Iz navedenog Ugovora o ortakluku (zajedničkoj izgradnji) od 1. prosinca 2004. godine i Anexa Ugovora o ortakluku (zajedničkoj izgradnji) od 11. lipnja 2007. godine, koje su I. i II. tuženici sklopili sukladno odredbi čl. 637. ZOO, proizlazi da su I. i II. tuženici suglasno utvrdili da će na nekretnini upisanoj zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], označenoj kao zk. čbr. [katastarska čestica], u naravi obiteljska stambena zgrada u [adresa] i dvorište površine 107 čhv, izgraditi zamjensku višestambenu građevinu, te su utvrdili svoje međusobne odnose radi postizanja kako zajedničkog cilja tako i svojih pojedinačnih ciljeva.

12. Tako su u čl. 10. Ugovora naveli da sve što ulagač investitor sagradi na imenovanoj nekretnini iz čl. 1. tog Ugovora, do provedbe plana posebnih dijelova, vlasništvo je, shodno odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, ulagača vlasnika, dok se u čl. 11. Ugovora naveli da se ulagač investitor obvezuje etažirati na ime prvotuženice stanove iz čl. 7. toga Ugovora, a koji na temelju odredbi tog Ugovora pripadaju ortaku ulagaču vlasniku, dok ostale stanove ulagač investitor može prodati u svoje ime i za svoj račun, te izdati valjane dokumente budućim kupcima za upis vlasništva u zemljišne knjige i ostale javne očevidnike.

13. Iz toga jasno proizlazi da su se I. i II. tuženici ortačkom pogodbom obvezali uložiti svoj rad i imovinu, te je u smislu odredbe čl. 638. st. 3. ZOO, imovina ortaštva zajednička imovina ortaka.

14. Iz građevinske dozvole Gradskog ureda za prostorno uređenje, Izgradnju grada, Graditeljstvo, Komunalne poslove i promet, Odjela za graditeljstvo – središnjeg odsjeka za graditeljstvo od 27. kolovoza 2009. godine, vidljivo je da je I. i II. tuženicima, zastupanim upravo po tužitelju, dozvoljeno da kao ortaci izgrade zamjensku stambenu građevinu i to prema glavnom projektu koji je sastavni dio te građevinske dozvole.

15. Iz iskaza I. tuženice proizlazi da je ona bila vlasnica zemljišta i kuće i da je tu imovinu unijela u ortakluk, te da se II. tuženik obvezao srušiti staru kuću i izgraditi zgradu sa sedam stanova, a da je dogovor bio još dok je postojala stara kuća da će četiri stana pripasti njemu u vlasništvo a tri stana će biti njoj u vlasništvu, te su se dogovorili da će on prodavati one stanove koje njemu pripadnu, ali nije spomenuo da će zaključiti kupoprodajni ugovor s tužiteljem prije početka radova. Za ugovor o kupoprodaji koji je zaključen s tužiteljem saznala je kad je tužitelj došao k njoj sa tom dokumentacijom tvrdeći da je kupio stan i dao novce III. tuženiku, a da mu III. tuženik ne da stan u vlasništvo, a I. tuženica mu je rekla da ona nema ništa s tim s obzirom da ona ima svoja tri stana.

16. I III. tuženik navodi da je on kao direktor II. tuženika sklopio s tužiteljem predmetni kupoprodajni ugovor i da je potpisao da je primio cjelokupnu kupoprodajnu cijenu od 98.000.00 eura, a da je za to I. tuženica znala, ali da se radilo o fiktivnom ugovoru, a podatke o točnom opisu nekretnine uzeo je iz projekta na temelju kojeg je sačinjena građevinska dozvola, te je uvid u te podatke izvršio u gradskom uredu kod referentice koja je tu građevinsku dozvolu izdala.

17. Iz tih iskaza I. i III tuženika očito da je I. tuženica znala da je II. tuženik prodao stan tužitelju za koji je III. tuženik primio kupoprodajnu cijenu, budući da su i I. tuženica i III. tuženik to potvrdili, a isto tako je očito da je poznavala tužitelja jer su I. i II. tuženici zastupani po tužitelju podnijeli 11. rujna 2007. zahtjev za izdavanje građevinske dozvole za predmetnu zgradu, koju su i dobili.

18. Pri tome navod III. tužitelja da se radilo o fiktivnom, prividnom, ugovoru, jer da se zapravo radilo o pozajmici, nije osnovan, budući da prema odredbi čl. 285. st. 1. i 2. ZOO prividan ugovor nema učinka među ugovornim stranama, ali ako prividan ugovor prikriva neki drugi ugovor, taj drugi vrijedi ako je udovoljeno pretpostavkama za njegovu pravnu valjanost.

19. Stoga je prividan (simuliran ili fiktivan) ugovor onaj koji nije sklopljen suglasnošću volja ugovornih strana, nego je nastao suglasnošću volja ugovornih strana da se stvori samo privid-fikcija pri sklapanju ugovora. To bi značilo da su tužitelj i II. tuženik samo prividno sklopili pravni posao u obliku svjesnog nesklada između volje i očitovanja, a da uopće nisu željeli sklopiti ugovor o kupoprodaji.

20. Međutim, nije logično ni životno uvjerljivo da bi II. tuženik, ukoliko se radilo o fiktivnom ugovoru o prodaji nekretnina, u nazočnosti javnog bilježnika potpisao predmetni kupoprodajni ugovor i priznao potpis na tom ugovoru kao svoj, niti da bi tužitelj platio za kupljeni stan porez na promet, jer nije bilo razloga da tužitelj nije sklopio sa III. tuženikom ugovor o zajmu, kao što je to već i prije činio, pa upravo iz tih postupaka tužitelja ne proizlazi da bi predmetni Ugovor o kupoprodaji udovoljavao pretpostavkama za pravnu valjanost ugovora o zajmu, u smislu odredbe čl. 285. st. 2. ZOO.

21. Tužitelj u svom iskazu navodi da je on zamoljen od III. tuženika da I. i II. tuženicima pomogne kod ishođenja građevinske dozvole, što je on i učinio, te mu je III. tuženik predložio do kupi jedan stan koji njemu pripada po ortačkom ugovoru zbog čega je tužitelj, nakon konzultacije s odvjetnikom zaključio predmetni kupoprodajni ugovor i isplatio III. tuženiku kao direktoru II. tužitelja kupoprodajnu cijenu u cijelosti. Nakon što je zaustavljena gradnja na objektu na kojem su se trebali izvesti samo završni radovi, bio je kod I. tuženice i zatražio da mu izda tabularnu ispravu, na što mu je ona odgovorila da će pristati na to ako on plati dovršetak gradnje i uputila ga na svog odvjetnika, na što on nije pristao, a iz tog razgovora je zaključio da se I. tuženica nije protivila kupoprodajnom ugovoru, s obzirom da je od njega tražila da završi gradnju i ishodi uporabnu dozvolu. I sam III. tuženik mu je rekao da je I. tuženica bila obaviještena o kupoprodajnom ugovoru između njih i nikad taj ugovor nije osporavala, te mu je rekao da će on pronaći investitora koji će platiti završne radove na zgradi, nakon čega bi se provelo etažiranje i stan bi tužitelju bio predan u vlasništvo.

22. Prema tome, svi provedeni dokazi ukazuju upravo na to da se nije radilo ni o kakvom fiktivnom ugovoru, nego da je upravo volja stranaka bila da II tuženik kupoprodajnim ugovorom proda tužitelju navedeni stan kojeg je stekao na temelju ortačkog ugovora, nakon što je tužitelj I. i II. tuženicima pomogao ishoditi građevinsku dozvolu za izgradnju predmetne zgrade, te da je tužitelj u cijelosti platio kupoprodajnu cijenu, a za to je I. tuženica znala i nije se tome protivila, a II. tuženik je za tu prodaju imao prešutni pristanak I. tuženice, u skladu s odredbom čl. 647. st. 1. ZOO,

23. Stoga nije pravilan zaključak suda prvog stupnja da se II. tuženik nije mogao u ime I. tuženice obvezati kupoprodajnim ugovorom jer da nije imao njezinu punomoć ili ovlaštenje, jer je u konkretnom slučaju utvrđeno da je I. tuženica kao jedan od ortaka dala suglasnost za sklapanje predmetnog kupoprodajnog ugovora. Naime, iako suglasnost nije dana u pisanom obliku ista je postojala u prešutnom obliku – I. tuženica je bila upoznata sa sklapanjem predmetnog kupoprodajnog ugovora, nije mu se protivila, niti je poduzela ikakve radnje kojima bi izrazila neslaganje s tom kupoprodajom. Takvo ponašanje I. tuženice jasno ukazuje na postojanje prešutne suglasnosti, čime je ispunjen zakonski zahtjev zajedničkog očitovanje volje ortaka.

24. Isto tako, prilikom prodaje navedenog stana II. tuženik je jamčio tužitelju da predmetni stan predstavlja njegovo isključivo vlasništvo stečeno na temelju Ugovora o ortakluku, čime je očitovao svoje pravo samostalnog raspolaganja predmetnom nekretninom.

25. To ukazuje i na nepravilan i zaključak suda prvog stupnja da II. tuženik na temelju ugovora o ortakluku nije stekao suvlasništvo predmetnih nekretnina i nije mogao prodati predmetni stan sve do provedbe plana posebnih dijelova, budući da, sukladno odredbi čl. 638. st. 1. i 2. ZOO, imovinu ortaštva čine ulozi ortaka, te imovina stečena poslovanjem ortaštva, a imovina ortaštva zajednička je imovina ortaka. Iz toga proizlazi da je predmetna nekretnina koju je I. tuženica unijela u ortaštvo postala zajedničkom imovinom nje i II. tuženika i podliježe pravilima zajedničkog raspolaganja, a sukladno odredbi čl. 642. st. 1. i 2. ZOO pravo na vođenje poslova ortaštva pripada zajednički svim ortacima, s tim da se odluke o vođenju poslova ortaštva donose primjenom propisa o upravljanju stvarju u suvlasništvu.

26. Stoga, iz navednog, a imajući u vidu da je tužitelj postupao savjesno i u dobroj vjeri, te da je kupoprodajni ugovor sklopljen s jednim ortakom uz suglasnost drugoga, proizlazi da predmetni kupoprodajni ugovor proizvodi pravne učinke. Time je ispunjen uvjet valjane pravne osnove za stjecanje prava vlasništva predmetne nekretnine na temelju odredbe čl. 115. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 73/00, 114/01, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 – dalje: ZVDSP), što je I. tuženica dužna priznati na temelju odredbe čl. 648. st. 4. ZOO, pa iz svih iznesenih okolnosti proizlazi osnovanost tužbenog zahtjeva da je I. tuženica dužna trpjeti upis prava vlasništva na predmetnoj nekretnini u zemljišnim knjigama u korist tužitelja.

27. Slijedom toga je preinačenjem prvostupanjske presude valjalo prihvatiti tužbeni zahtjev u dijelu kojim tužitelj traži da je I.-tuženica dužna trpjeti uknjižbu prava vlasništva u korist tužitelja u zemljišnim knjigama, kao i da mu je dužna predati u posjed predmetni stan, čime je materijalno pravo pravilno primijenjeno.

28. Pri tome neosnovano tužitelj traži utvrđenje prava vlasništva na predmetnoj nekretnini, budući da se vlasništvo nekretnine stječe, sukladno odredbi čl. 119. st. 1. ZVDSP, upisom u zemljišne knjige, dok se na temelju pravnog posla stječe valjana pravna osnova za stjecanje prava vlasništva, što je pravilno utvrdio sud prvog stupnja i odbio taj dio tužbenog zahtjeva, zbog čega u tom dijelu nisu osnovani žalbeni navodi.

29. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. i 155. st. 1. ZPP, time da je tužitelju priznat trošak sastava tužbe prema Tbr. 7. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 i 37/22, 126/22, 138/23 – dalje - Tarifa) trošak pristupa na ročišta dana 8. travnja 2015., 10. lipnja 2015., 6. travnja 2016., 21. rujna 2016., 21. siječnja 2019., 21. travnja 2022., 16. rujna 2022., 5. veljače 2024., 12. travnja 2024. – 749 bodova za svako primjenom Tbr. 9. toč. 1. Tarife, te za sastav obrazloženog podneska – 740 bodova primjenom 8.1. Tarife i trošak sastava žalbe od 7. lipnja 2024. godine. Tom trošku je valjalo pribrojiti i trošak pristupa na ročište 14. veljače 2025. godine – 749 bodova prema Tbr. 9.1. Tarife, a za koji trošak je tužitelj zahtijevao i pripadajući PDV prema Tbr. 46. Tarife, te uz primjenu Tbr. 54. Tarife ukupno utvrđeni trošak tužitelju iznosi 22.750,62 eura.

30. Omjer uspjeha stranaka u parnici ocijenjen je na način određen u odredbi čl. 154. st. 2. ZPP i to prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva, a tako utvrđen omjer uspjeha tužitelja u parnici iznosi 80%, a I. do III. tuženika 20%, pa je preinačenjem prvostupanjske presude tužitelju dosuđen trošak u iznosu od 18.200,50 eura sa kamatama sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP, dok je I. tuženici utvrđen trošak u iznosu od 4.550,12 eura, pa kako joj je prvostupanjskom presudom dosuđen trošak u iznosu od 22.532,50 eura, to je valjalo odbiti zahtjev I. tuženice za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 17.982,38 eura, čime je materijalno pravo, također, pravilno primijenjeno.

31. Isto tako valjalo je odbiti i zahtjev ŠN za naknadu troška parničnog postupka.

32. Naime, sud prvog stupnja je rješenjem od 21. siječnja 2019. godine dopustio ŠN miješanje u ovu parnicu na strani tuženika.

33. Podneskom od **.**.2016. ŠN je u izjavi o stupanju u parnicu kao umješač navela da je ona izvanknjižni vlasnik predmetnog stana, te da se njezin pravni interes očituje u uspjehu tuženika, zbog čega da ona ima pravni interes stupiti kao umješač u predmetnu parnicu, a tome su se protivili kako tužitelj tako i I. do III. tuženici.

34. Prema odredbi čl. 206. st. 1. ZPP osoba koja ima pravni interes da u parnici koja teče među drugim osobama jedna od stranaka uspije, može se pridružiti toj stranci, a prema odredbi čl. 207. st. 1. ZPP svaka stranka može osporiti umješaču pravo da sudjeluje u postupku i predložiti da se umješač odbije, a sud može i bez izjašnjenja stranaka odbiti sudjelovanje umješača ako utvrdi da ne postoji pravni interes umješača.

35. Stoga umješač može biti samo osoba koja ima pravni interes da u parnici uspije stranka na čijoj se strani miješa, a ne osoba koja za sebe svojata predmet spora.

36. Prema tome, ne može se priznati svojstvo umješača u parnici ŠN koja ne ističe interes da u parnici uspije jedna od stranaka na čijoj bi se strani trebala umiješati u parnicu, već ističe neki svoj posebni interes, a to je da je ona izvanknjižna vlasnica predmetnog dvosobnog stana, jer taj svoj interes ŠN može ostvariti samo tužbom u posebnoj parnici, sukladno odredbi čl. 198. ZPP.

37. Kako je sud prvog stupnja rješenjem od 21. siječnja 2019. godine dopustio ŠN miješanje u parnicu, to tužitelj protiv tog rješenja nije mogao podnijeti žalbu, jer, sukladno odredbi čl. 207. st. 3. ZPP, protiv odluke suda kojim prihvaća sudjelovanje umješača nije dopuštena posebna žalba, nego je on, u smislu navedene zakonske odredbe, navedeno rješenje kojim se dopušta miješanje mogao pobijati samo žalbom protiv odluke o glavnoj stvari, što je on ovom žalbom protiv prvostupanjske presude i učinio.

38. Stoga je slijedom navedenog valjalo na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja, a na temelju odredbe čl. 373.a st. 3. ZPP preinačiti navedenu presudu.

39. Budući da je tužitelj uspio sa žalbom, to mu je primjenom Tbr. 10. toč. 1. Tarife valjalo dosuditi trošak sastava žalbe u cijelosti.

40. Tužitelj je postavio dva tužbena zahtjeva po pravilima eventualne kumulacije, u smislu odredbe čl. 188. st. 2. ZPP, koji su u međusobnoj vezi, te je odredio redoslijed prema kojem će sud odlučivati o tužbenim zahtjevima.

41. Ovaj sud je djelomično prihvatio prvopostavljeni tužbeni zahtjev, a kod eventualne kumulacije kad sud prihvati prvi od istaknutih tužbenih zahtjeva, nije ovlašten odlučivati o ostalim zahtjevima, zbog čega je valjalo odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Zagrebu 6. lipnja 2025.

Predsjednik vijeća:

Željka Rožić Kaleb