Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž Ob-231/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Andrine Raspor Flis kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari predlagatelja Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Zadar, zastupanog po predstojnici Martini Čuljak Jovančević, dipl. socijalnoj radnici, te prvoprotustranke PB iz [adresa], s boravištem u [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], drugoprotustranke CB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Kseniji Vrkić, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Marinović i partneri j.t.d. sa sjedištem u [adresa], trećeprotustranke mlt. BB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], četvrtoprotustranke mlt. JB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i petoprotustranke HB iz mjesta [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], treće do četrvrtoprotustranka zastupani po posebnoj skrbnici ČB, dipl. iur., djelatnici Centra za posebno skrbništvo, Podružnica Zadar, Put Murvice 14, radi oduzimanja prvo i drugoprotustranci prava na stanovanje s mlt. djecom, ovdje treće i četvrtoprotustrankom i povjeravanje svakodnevne skrbi udomiteljici, ovdje petoprotustranci, odlučujući o žalbi drugoprotustranke protiv rješenja Općinskog suda u Zadru broj R1 Ob-106/24-41 od 13. ožujka 2025. godine, dana 6. lipnja 2025. godine

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba drugoprotustranke CB kao neosnovana te se u odnosu na njega potvrđuje rješenje Općinskog suda u Zadru broj R1 Ob-106/24-41 od 13. ožujka 2025. godine.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja produljuje se na daljnjih godinu dana, počevši od 16. ožujka 2025. do 16. ožujka 2026. godine, točka I privremene mjere suda prvog stupnja broj R1 Ob-106/24-3 od 15. ožujka 2024. godine i točka II navedene privremene mjere, izmijenjene rješenjem suda prvog stupnja broj R1 Ob-106/24-20 od 16. lipnja 2024. godine, te se vrijeme trajanja predmetne mjere uračunava u konačnu odluku ukoliko se istom prvo i drugoprotustrankama oduzme pravo na stanovanje s maloljetnom BB i maloljetnim JB.

2. Protiv tog rješenja žali se drugoprotustranka iz svih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. toč. 1. do 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), te predlaže da se pobijano rješenje ukine.

3. Žalba nije osnovana.

4. U provedenom postupku sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, budući da pobijano rješenje nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, izreka rješenja nije nerazumljiva i ne proturječi sama sebi ili razlozima rješenja, a rješenje ima razloga o odlučnim činjenicama, te o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima rješenja navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danih u postupku i samih tih isprava ili zapisnika.

5. Sud prvog stupnja nije počinio ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, u smislu odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

6. Nisu osnovani žalbeni navodi, jer je sud prvog stupnja na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo.

7. Tako je sud prvog stupnja pravilno, na prijedlog Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područni ured Zadar, sukladno odredbi čl. 158. st. 2. Obiteljskog zakona (Narodne novine broj 103/15, 98/19, 47/20, 49/23 i 156/23 – dalje: OBZ), produljio trajanje mjere oduzimanja prava stanovanja prvo i drugoprotustrankama s maloljetnom djecom BB i VB, koja mjera je određena rješenjima toga suda broj R1 Ob-106/24-3 od 15. ožujka 2024. i R1 Ob-106/24-20 od 26. lipnja 2024. godine.

8. Pri tome je sud prvog stupnja donio pobijanu odluku u skladu s odredbom čl. 156. st. 3. OBZ, na prijedlog Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Zadar, koji je dostavio i izvješće o djeci i roditeljima kojima je oduzeto pravo na stanovanje s djecom i to za maloljetne BB i JB, donesenog po stručnom timu socijalnom radniku i psihologu.

9. Iz navedenog izvješća proizlazi da je mišljenje stručnog tima, na temelju dosadašnjeg rada s roditeljima maloljetne djece, prvo i drugoprotustrankama, kako njihove osobine ličnosti, ponašanje, životni stil, te međusobna komunikacija i suradnja, predstavljaju kontraindikaciju za adekvatno obnašanje svakodnevne odgovorne roditeljske skrbi, a nekritičnost roditelja prema ponašanjima i postupcima koji su ugrožavali sigurnost i pravilan psihofizički razvoj svoje maloljetne djece, u kombinaciji s upitnim kapacitetom roditelja za dugotrajnu, stabilnu promjenu, ne predstavlja temelj za povrat djece u obitelj.

10. Iz razgovora s ocem maloljetne djece, drugoprotustrankom, koji je stručni tim stručne cjeline za djecu, mlade i obitelj proveo 25. i 26. veljače 2025. godine, dakle, nešto prije donošenja prvostupanjske odluke, proizlazi da protustranka i nadalje radi na brodu, te da veći dio mjeseca nije kod kuće zbog čega ne ostvaruje redoviti kontakt s maloljetnom djecom, a zadnji put ih je posjetio desetak dana prije, a prije toga tek u studenom 2024. godine, time da s maloljetnom djecom ostvaruje kontakt putem video poziva i to u prosjeku jednom tjedno. Navodi da je primijetio da udomitelji dobro odgajaju djecu, te da je on s njima u dobrim odnosima i zadovoljan je kako skrbe o djeci. Iako iskazuje želju za povratkom maloljetne djece u obitelj, drugoprotustranka iskazuje kako je suglasan s prijedlogom Hrvatskog zavoda za socijalni rad Područnog ureda Zadar o produženju mjere oduzimanja prava na stanovanje s djecom dok za to postoje potrebe, te je otvoren za daljnju suradnju s nadležnim stručnim timom.

11. Iz navedenog izvješća stručnih radnika nedvojbeno proizlazi da drugoprotustranka u ovom momentu nije sposoban adekvatno skrbiti o maloljetnoj djeci, te da i nadalje postoji opravdana sumnja u roditeljsko ponašanje i roditeljsku skrb i da bi povratkom u obitelj malodobna djeca bila razvojno ugrožena, zbog čega je potrebno i dalje produljiti mjeru oduzimanja prava roditeljima na stanovanje s djecom, čime se drugoprotustranka u razgovoru sa stručnim timom složio, zbog čega suprotni navodi u žalbi drugoprotustranke nisu osnovani, jer su u suprotnosti s njegovim iskazom.

12. Osim toga, i posebna skrbnica maloljetne djece je u podnesku od 6. ožujka 2025. godine navela da, kako iz dostavljene dokumentacije proizlazi da roditelji u ovom trenutku nisu u mogućnosti adekvatno skrbiti o maloljetnoj djeci, te da i nadalje postoji opravdana sumnja u roditeljsko ponašanje i roditeljsku skrb, to bi maloljetna djeca povratkom u obitelj bila razvojno ugrožena, te je suglasna s prijedlogom predlagatelja za produljenjem privremene mjere.

13. Stoga, iz svega navedenog jasno proizlazi da je najbolji interes maloljetne djece da se mjera oduzimanja prava stanovanja roditeljima s njima produlji, zbog čega je pravilno sud prvog stupnja donio pobijano rješenje, budući da je takva odluka suda u skladu s čl. 3. Konvencije o pravima djeteta (Međunarodni ugovori 12/93 i 20/97).

14. Naime, iako je pravo djece na obiteljski život zajamčeno navedenom Konvencijom, ukoliko se ostvarivanje navedenih djetetovih prava kosi s djetetovim najboljim interesom izvjesno je ograničenje istog, jer djetetov najbolji interes predstavlja apriorno i ultimativno pravo.

15. Stoga je navedena mjera represivna mjera za zaštitu osobnih interesa djece i izriče se kad se ispune zakonom propisane pretpostavke koje na strani djece rezultiraju nepovoljnim učincima, a daljnju štetu moguće je spriječiti odvajanjem djece od roditelja, te je svrha te mjere zaštita osobnosti djeteta.

16. Izricanjem ove mjere drugoprotustranci ne prestaje odgovornost i ostale dužnosti i prava roditeljske skrbi prema djeci, sukladno odredbi čl. 162. st. 2. OBZ, a ukoliko prestanu postojati razlozi zbog kojih je mjera određena ponovo se uspostavlja po samom zakonu pravo roditelja da žive sa svojom djecom i odgajaju ih.

17. Isto tako, sud prvog stupnja je pravilno, sukladno odredbi čl. 157. st. 1. OBZ odlučio i o ostvarivanju osobnih odnosa maloljetne djece s drugoprotustrankom.

18. Kako je nesporno utvrđeno da su maloljetna djeca mogla biti smještena jedino u navedenoj udomiteljskoj obitelji, s obzirom na to da iako je za njih smještaj tražen na području cijele Republike Hrvatske, nije bilo drugih kapaciteta da bi se djecu moglo zajedno primiti na smještaj, to je upravo zbog udaljenosti između mjesta stanovanja drugoprotustranke i smještaja maloljetne djece donesena odluka suda prvog stupnja broj R1 Ob-106/24-20 od 26. lipnja 2024. godine, kojom je određeno ostvarivanje osobnih odnosa drugoprotustranke s maloljetnom djecom jednom tjedno u trajanju od tri sata, te tri puta tjedno kontaktiranje s maloljetnom djecom putem video poziva u trajanju od 15 minuta.

19. Ostvarivanje osobnih odnosa maloljetne djece s drugoprotustrankom na taj način u skladu je i s čl. 4. Konvencije o kontaktima s djecom (Međunarodni ugovori 7/08), budući da djeca i njihovi roditelji imaju pravo na ostvarenje i održavanje redovitih međusobnih kontakata te djeci omogućavati emotivno zbližavanje s roditeljima, pa je u cilju pravilnog razvoja maloljetne djece prijeko potrebno odvijati kontinuirane susrete s roditeljima radi osiguranja njihovog prava na potpun i skladan razvoj njihove osobnosti, kao i obveza roditelja da im to pravo osiguraju.

20. Prema tome, kako je sud prvog stupnja produljenje navedene mjere donio za dobrobit maloljetne djece i u njihovom najboljem interesu, to svi suprotni navodi u žalbi drugoprotustranke nisu osnovani.

21. Slijedom navedenog valjalo je na temelju odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP odbiti žalbu drugoprotustranke kao neosnovanu i u odnosu na nju potvrditi rješenje suda prvog stupnja.

U Zagrebu, 6. lipnja 2025. godine

Sudac:

Andrina Raspor Flis