Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž-549/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V AT S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od sudaca ovog suda Tihane Pivac, kao predsjednice vijeća, Ane Grbavac, kao članice vijeća i suca izvjestitelja te Marijana Miletića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice HC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po odvjetnicima iz ZOU Cvijetko Rihter i Ivana Pavletić iz Dubrovnika, protiv tuženika ad.1 CC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica, Katarina Hrdalo, odvjetnica u Dubrovniku i ad.2 RC iz [adresa], zastupana po privremenoj zastupnici Željani Kosović, odvjetnici u Dubrovniku, radi utvrđenja i uknjižbe, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude i rješenja Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-1016/2023 od 2. rujna 2024., u sjednici vijeća održanoj 5. lipnja 2025.
p r e s u d i o j e i r i j e š i o j e
Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-1016/2023 od 2. rujna 2024. u pobijanom dijelu pod točkom I. i II. izreke, te se potvrđuje rješenje Općinskog suda u Dubrovniku poslovni broj P-1016/2023 od 2. rujna 2024. u pobijanom dijelu pod točkom II. i III.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice u odnosu na oboje tuženika koji se odnosio na utvrđenje da je tužiteljica HC, pok. LC, isključiva vlasnica cjeline čest. zem. [katastarska čestica], z. u. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], koje vlasništvo je stekla dosjelošću, pa su tuženi dužni priznati to vlasništvo i trpiti uknjižbu tužiteljice kao isključive vlasnice tih nekretnina i svoje brisanje u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Dubrovniku, sve temeljem ovog pravorijeka u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.
II. Odbija se u cijelosti kao neosnovan tužbeni zahtjev tužiteljice u odnosu na tuženika ad.1 CC kojim se zahtijevalo utvrđenje da je tužiteljica HC pok. LC isključiva vlasnica cjeline čest. zem. [katastarska čestica] sve z. u. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], koje vlasništvo je stekla dosjelošću, pa da je tuženi CC dužan priznati to vlasništvo i trpiti uknjižbu tužiteljice kao isključive vlasnice tih nekretnina i svoje brisanje u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Dubrovniku, sve temeljem ovog pravorijeka u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe, kao i u dijelu kojim se zahtijevalo da tuženik CC plati tužiteljici u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe sav parnični trošak.
III. Utvrđuje se da je tužiteljica HC, pok. LC vlasnica 1/2 čest. zem. [katastarska čestica] sve z. u. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], u odnosu na tuženu ad.2 KC, koje vlasništvo je tužiteljica stekla dosjelošću, pa je tužena RC dužna priznati to vlasništvo i trpiti uknjižbu tužiteljice kao isključive vlasnice tih nekretnina i svoje brisanje u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Dubrovniku.
2. Prvostupanjskim rješenjem suđeno je:
I. Dužna je tuženica ad.2 RC platiti tužiteljici u roku od 15 dana troškova parničnog postupka u iznosu od 2.265,11 eura (dvije tisuće dvjesto šezdeset pet eura i jedanaest eurocenti) .
II. Dužna je tužiteljica platiti tuženiku ad.1 CC parnične troškove u iznosu od 3.812,50 eura (tri tisuće osamsto dvanaest eura i pedeset eurocenti) u roku od 15 dana.
III. Odbija se kao neosnovan prijedlog tužiteljice za donošenjem privremene mjere slijedećeg sadržaja:
"Zabranjuje se tuženom DC, pok. MC i VC otuđenje i opterećenje čest. zem. [katastarska čestica] sve Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina]. Ovu privremenu mjeru upisati će Zemljišno knjižni odjel Općinskog suda u Dubrovniku i ova privremena mjera traje do pravomoćnog okončanja ovog postupka."
2. Protiv prvostupanjske presude pod točkom I. i II. izreke te protiv prvostupanjskog rješenja pod točkom II. i III. izreke žali se tužiteljica zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 128/22 i 155/23- dalje: ZPP), predlažući da drugostupanjski sud preinači pobijanu presudu pod točkom I. i II. izreke te usvoji tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti uz dosudu troška postupka te žurno izdavanje privremene mjere u cijelosti, podredno da odluku u pobijanom dijelu ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba tužiteljice nije osnovana.
5. Tužiteljica svoj tužbeni zahtjev temelje na tvrdnji neometanog posjeda kroz razdoblje od 60 godina, ostvarenog po pravnim prednicima koji su to pravo stekli temeljem odluke Komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju u Dubrovniku broj:1410- II-Dbk-702/49 od 26. travnja 1949., čime da je i dosjelošću stekla pravo vlasništva na predmetnim nekretninama.
6. Po provedenom postupku prvostupanjski sud je utvrdio slijedeće činjenice:
- da su na predmetnim nekretninama u zemljišnim knjigama na čest. zem. [katastarska čestica] sve z. ul. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] bili upisani kao suvlasnici GC, pok. H za 1/2 suvlasničkog dijela i DC, pok. MC (raniji tuženik ad. 1) za 1/2 suvlasničkog dijela, da je vidljivo i da je upisana i zabilježba od 22. srpnja 2008. pod brojem Z-4679/08 po prijedlogu DC protiv GC: "uknjižba prava vlasništva čest. zem. [katastarska čestica], z. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], koji nije konačno riješen",
- da je na predmetnoj nekretnini čest. zem. [katastarska čestica]-pašnjak, z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], nakon toga upisano vlasništvo na toj nekretnini na ime DC, pok. MC (raniji tuženik ad. 1) za cijelo (na ranijoj polovini koja je do tada bila u suvlasništvu GC, pok. H na temelju pravomoćne presude suda, poslovni broj P-1418/07 od 15. travnja 2008., a temeljem ranije prethodno navedene zabilježbe pod brojem Z- 4679/08 ), te je prethodno otpisana iz ranijeg z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] i upisana u novi z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], što da proizlazi iz povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka suda od
22. listopada 2008. (l.s. 10),
- da rodoslovlje tuženika ad. 1 CC ide ovako: njegov pradjed da je bio-FC, pok. C, a njegova supruga je bila BC, kasnije udovica ĐC, rođ. Rprabaka tuženika, da su oni imali dvoje djece i to sina NC, sina ĐC i OC, kasnije udatu CC (baku tuženika), da se ZC, sin ĐC oženio za HC, kasnije udovicu C, rođenu GC, koja je bila učiteljica i nisu imali djece, a ZC je umro prije nje, da se baka tuženika EC, rođ. HC udala za djeda tuženika TC i imali su sina ĐC (raniji tuženik koji je preminuo tijekom parnice, otac sadašnjeg tuženika CC), koji je imao dva sina tuženika CC i AC ( AC je preminuo tijekom ove parnice), da je HC, udovica C imala sestru GC koja ju je nadživjela, što da proizlazi iz iskaza tuženika ad. 1. CC, a nije u suprotnosti ni s povijesnim zemljišnoknjižnim izvatkom suda,
- da iz povijesnog zemljišnoknjižnog izvatka od 22. listopada 2008. (l.s. 10), proizlazi da su sve predmetne nekretnine bile upisane u z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te da je 4. prosinca 1892. na tim nekretninama bio upisan kao vlasnik FC, Pavlov ( djed ranijeg tuženika ad. 1 ĐC) u cjelini, da je nakon njegove smrti njega naslijedio i uknjižio se na svim nekretninama u cijelosti dana 19. prosinca 1913. godine, njegov sin ZC, pok. ĐC, da je nakon njegove smrti na temelju sudske dosudnice Kotarskog suda u Dubrovniku od 14. ožujka 1947. upisano suvlasništvo na ime njegove supruge HC, udovice C, rođ. Pače za 1/2 (učiteljica; opaska suca) i njegove majke BC, udovice ĐC za 1/2 , da je 24. lipnja 1983. upisom Z-760/83 između ostalog na osnovu rješenja o nasljeđivanju O- 369/82 (očito iza svoje sestre HC) upisana kao suvlasnica GC, pok. H, za 1/2 suvlasničkog dijela, da je 7. travnja 1989. upisom pod brojem Z-430/89 na osnovu rješenja o nasljeđivanju O-191/88 suda uknjižen kao suvlasnik DC, pok. MC (raniji tuženik ad.1, otac tuženika CC) za 1/2 dijela (pripao mu dio iza njegove bake BC udovice ĐC),
- da iz ugovora o doživotnom uzdržavanju datiran 14. studenog 1983. proizlazi da su taj ugovor zaključile GC pok. H iz [adresa], kao primalac uzdržavanja i RC kao davalac uzdržavanja, dana 16. studenog 1983. pred ovim sudom, koji ga je i ovjerio, a prethodno je konstatirano da je ugovor pročitan strankama, da su upozorene na zakonske posljedice tog ugovora, nakon čega da su ga stranke potpisale temeljem čl. 122 Zakona o nasljeđivanju (l.s. 4), da je tim ugovorom davateljica uzdržavanja RC (tuženica ad. 2 u ovoj parnici) nakon smrti primateljice uzdržavanja stekla sva vlasnička prava primateljice uzdržavanja pok. GC nakon njene smrti, na nekretninama iz zemljišnoknjižnog uloška [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], izuzev čest. zem. [katastarska čestica], z. ul. [broj ZK uloška] [adresa], kao i sva vlasnička prva na čest. zgr. [katastarska čestica], z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], što u naravi predstavlja kuću u [adresa], na [adresa], kao i pokretnine u toj kući …" (koje se nabrajaju),
- da je GC, Mihova rođena 1897. preminula 1984. što da proizlazi iz pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju suda, poslovni broj O-435/84 od 25. lipnja 1986. (l.s. 4), te je smrću GC, tuženica RC stekla pravo da se upiše kao vlasnik na nekretninama temeljem ugovora o doživotnom uzdržavanju u zemljišne knjige, što sudu nije poznato da je učinila,
- da je Odlukom Oblasne Komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju u Splitu, od 26. travnja 1949. (l.s.4), rješavajući u drugom stupnju po žalbi HC, pok. ŠC (tetka tužiteljice-očeva sestra) iz [adresa] protiv odluke od 13. veljače 1948. broj 3925/49 Kotarske komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju u Dubrovniku (l.s. 161), u smislu Zakona o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera od 13. prosinca 1947., uvažio žalbu, te je preinačena ranija odluka i priznato je "obrađivaču i članovima njegove porodice iz [adresa] na jednake dijelove vlasništvo zemlje označena k. o. [katastarska općina] čest. zemlje [katastarska čestica] u površini, kulture uknjižene vlasnosti UC, ud. C iz L", da se u obrazloženju te odluke navodi da je na raspravi dana 28. ožujka 1948. utvrđeno da je zemlja dana na obradu godine 1929. i to onaj dio pod maslinama uz godišnji dohodak od 1/2 a ostali dio uz davanje od 1/4, te da je o tom odnosu postojao i pismeni ugovor, a kako je utvrđeno da je vlasnica po zanimanju učiteljica, te se pozivanje na primjenu radne snage istoj ne može uzeti u obzir, kao ni navod da je zemlja dana na osam, pa opet na deset godina, da je odluka upućena žaliteljici i vlasnici ŽC, ud. C, Kotarskom Narodnom odboru i Ministarstvu Poljoprivrede VII odjel za agrarnu reformu i kolonizaciju – Zagreb, a što sud utvrđuje iz navedene odluke (l.s. 4), da se u toj odluci ne spominje čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja je također utužena u ovoj parnici,
- da je tužiteljica HC naslijedila svoju majku ČC koja je umrla **.**.1982. pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju suda poslovni broj O-189/82 od 21. veljače 1983. zajedno sa svojim bratom NC svak za 1/2 ( s tim da su njihove sestre JC i PC ustupile svoje dijelove nasljedstva nasljednicima C i ŽC), a predmetne nekretnine iz z. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] nisu bile u sastavu ostavinske mase, što da proizlazi iz tog rješenja (l.s. 164),
- da rodoslovlje tužiteljice HC, pok. LC ide ovako: tužiteljičin djed da se zvao ŠC, zvani K i imao je četvero djece i to sina SC, koji je živio u [adresa] (i koji je imao kćerku koja se preselila u Grguriće), zatim sina LC (oca tužiteljice), sina NC, koji je umro bez potomaka i familije, te je djed tužiteljice imao i kćerku HC, sada udatu D (tetku tužiteljice koja se i žalila 1948. na odluku Kotarske komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju u Dubrovniku), da je otac tužiteljice LC, sin ŠC imao sinove ĆC (umro kao mali), NC (koji je preminuo 2010. godine), kćerku HC (tužiteljica), kćerku OC, sada udatu PC i kćerku IC, sada udatu JC, da obje sestre tužiteljice žive u [adresa], da se otac tužiteljice LC nije vratio živ iz drugog svjetskog rata. a navedeno da proizlazi iz iskaza tužiteljice i njenih tetaka koje su saslušane kao svjedoci,
- da HC, pok. H, udovica C, rođ. GC (inače učiteljica) i tužiteljica HC, kćerka LC nisu iste osobe, niti su u srodstvu, osim što su davno (do drugog svjetskog rata) živjeli u istoj dvojnoj kući u [adresa], svaka obitelj u svom dijelu, što da proizlazi iz rodoslovlja i iskaza tužiteljice i tuženika (prvotnog) ĐC,
- da iz potvrde Područnog ureda za katastar Dubrovnik od 14. travnja 2005. (l.s. 4) proizlazi da su čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] od 1894. upisane u posjedovnom listu 88 na ime HD pok. C iz [adresa] ( pradjed sadašnjeg tuženika CC po bakinoj strani), da je temeljem Zakona o Društvenom doprinosu i porezima 24. svibnja 1963. obavljena revizija katastra identifikacijom na terenu i starog katastarskog operata za k. o. [katastarska općina] te su nakon toga te nekretnine 1963. upisane na ime CD, ud. Antuna, [adresa] (majka tužiteljice) u posjedovni list br. 17, da je taj upis izmijenjen 1983. na način da se brisala kao posjednik Kola Mare, ud. LC, [adresa], a upisala se RD, pok. LC iz [adresa] (tužiteljica) koja je upisana u posjedovnom listu do izdavanja te potvrde, da u tom popisu posjeda nema evidentirane čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja je također utužena u ovoj parnici, a što proizlazi i iz posjedovnog lista 17 Područnog ureda za katastar Dubrovnik od 18. kolovoza 2008. godine (l.s. 4),
- da iz katastar Dubrovnik od 29. siječnja 2021. (l.s. 173) proizlazi da su na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisani kao korisnici tuženik CC, [adresa] za 1/2 dijela i tuženica RC, [adresa] za ½ diejla a na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] da su kao korisnici upisni tuženik CC, M, M 10 za 1/2 i Mondo-Trade d.o.o. Mokošica, Uz
Jadransku cestu b.b. za 1/2 diejla,
- da iz postupka koji se vodi pred Općinskim sudom u Metkoviću pod posl. br. P-323/19 (raniji poslovni brojevi P-1418/07 i P- 843/14) proizlazi da se vodi parnični postupak po tužbi tužitelja ad.1. AC i ad. 2 CC, protiv tužene LD, radi utvrđenja prava vlasništva i uknjižbe na 1/2 dijela prava vlasništva čest. zem. [katastarska čestica], z. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], da je postupak bio prekinut zbog smrti tužitelja AC i da u tom postupku raspravnim rješenjem nije priznato miješanje HC, kćerke LC u toj parnici na strani tužene, međutim o tome da nije nikada doneseno pisano rješenje kako bi se potencijalnom umješaču omogućilo pravo žalbe (kopirani bitni dijelovi spisa l.s. 178 do 240),
- da čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ne postoji u katastarskim planovima.
7. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud zaključuje kako čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ne postoji u katastarskim planovima a i sudski vještak mjernik KD da je prilikom očevida naveo da od osnutka u katastru ne postoji čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (l.s 81) i da je nema ni na kopijama katastarskog plana, pa obzirom da tužiteljica u odnosu na istu nikada nije precizirala tužbu ili je izmijenila, to da je tužba tužiteljice u tom dijelu neosnovana u odnosu na oboje tuženika, slijedom čega da je u tom dijelu odbio tužbeni zahtjev tužiteljice u odnosu na oboje tuženika. Prednici tužiteljice da su u odnosu na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] originalno stekli vlasništvo na tim nekretninama po sili zakona na jednake dijelove ali samo na suvlasničkom dijelu na kome je bila uknjižena u to vrijeme učiteljica HC, udovica C, rođ. GC, pok. H, a to da je 1/2 suvlasničkog dijela tih agrarnih nekretnina (kao što se i izričito navodi u agrarnoj odluci "uknjižene vlasnosti RD, ud. C"), jer da je druga polovica suvlasničkog dijela u to vrijeme bila uknjižena u zemljišnim knjigama od 14. ožujka 1947. na ime BC, udovice ĐC za 1/2 dijela (njene svekrve), dakle, u vrijeme donošenja Odluke Oblasne Komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju u Splitu, dana 26. travnja 1949., pa da tako ta druga polovica suvlasništva koja je bila na BC, ud. ĐC (prabaka tuženika ad. 1 MC) nije agrarna. Protekom trideset godina posjedovanja predmetnih nekretnina čest. zem. [katastarska čestica] sve z. u. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina] računajući od donošenja agrarne odluke 26. travnja 1949., dakle, protekom 26. travnja 1979., tužiteljica da je postala dosjelošću suvlasnica na suvlasničkom dijelu od 1/2 dijela HC, udovice C, rođ. GC, pok. H, temeljem paragrafa 1460. i 1468. pravnog pravila OGZ koje se u to vrijeme primjenjivao, a primjenjuje se i danas na pravne odnose iz tog doba, pa da je odlučeno kao u točki III izreke presude. Prednica tuženice ad. 2 GC (sestra učiteljice HC, ud. C, koju je naslijedila sestra GC) i tuženica ad. 2 RC (koja je predmetne nekretnine stekla ugovorom o doživotnom uzdržavanju od GC, da nisu mogle postati vlasnice na nekretninama koje su bile već prethodno "agrarene" učiteljici ŽC, ud. C, jer GC nije mogla naslijediti ono što nije bilo stvarno sestrino, niti je mogla ugovorom o doživotnom uzdržavanju prenijeti te nekretnine koje nije ni naslijedila, jer nitko ne može na drugoga prenijeti više prava nego ih sam ima. U odnosu na tuženika ad.1. CC, sud smatra da tužiteljica nije bila pošteni posjednik tuženih nekretnina, jer je u zemljišnim knjigama na 1/2 od 14. ožujka 1947. upisano suvlasništvo na ime bake tuženika ad.1 BC, udovice ĐC koje se kasnije prenosilo na prednika tuženika ĐC (raniji tuženik i otac tuženika ad.1), pa da je tužiteljica i njena obitelj u tako malom selu to zasigurno znala. Također da je i logično da tužiteljica koja ima zakonsko pravo na suposjed predmetnih nekretnina kojih je suvlasnica temeljem izvršenog agrara posjeduje i koristi te nekretnine, te ubire plodove, kao što je logično da obitelj tuženika ĐC, koje tu ne žive, već na [adresa] u [adresa] koji i tamo imaju svoje maslinike slabije koriste i rjeđe dolaze na svoje parcele u [adresa] na kojima u suvlasnici. Međutim, to ne znači da su oni time izgubili suvlasništvo na tim nekretninama ili da su ga se odrekli, pa čak ako i nisu dulji niz godina ništa poduzimali na tim nekretninama od sedamdesetih pa nadalje. Očito je da su jedni za druge znali i tolerirali su sukorištenje jer su na to imali i jedni i drugi zakonsko pravo. Iz agrarne odluke da je znala da je stekla vlasništvo samo dijela predmetnih nekretnina učiteljice HC, zbog čega da je znala i morala znati da postoje i drugi suvlasnici tako da ona nikako nije mogla biti pošteni posjednik u dosjedanju suvlasničkog dijela tuženika ad.1 CC temeljem paragrafa 1460., u svezi s paragrafom 1463. i paragrafom 326. OGZ. Budući da joj nedostaje jedna od bitnih zakonskih odrednica za dosjedanje na tuđem suvlasničkom dijelu nekretnina (poštenje – savjesnost), zbog toga da je sud odbio kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva tužiteljice u odnosu na tuženika ad.1 CC. To što se između CC kao tužitelja i LD kao tužene vodi parnični postupak pred Općinskim sudom u Metkoviću pod posl. br. P-323/19 (ranije poslovni brojevi P-1418/07 i P- 843/14) radi utvrđenja prava vlasništva i uknjižbe na 1/2 dijela prava vlasništva čest. zem. [katastarska čestica], z. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], koja je predmet i ove parnice, da nije prepreka odlučivanju u ovoj parnici jer se ta ranija parnica vodi između različitih stranaka u kojem postupku ne sudjeluje, tužiteljica iz ove parnice, HC, pok. LC, pa ne postoji subjektivni identitet parnica. Sud da je odbio i prijedlog za donošenje privremene mjere u odnosu na predmetne nekretnine jer da nema osnova za donošenje iste temeljem članak 346. i 347. Ovršnog zakona, obzirom da se isti učinak može postići samim zabilježavanjem tijeka predmetne parnice koji prijedlog je tužiteljica mogla podnijeti direktno zemljišnoknjižnom odjelu suda što da je i učinila te je time predmetna pernica zabilježena u zemljišnim knjigama rješenje suda Z- 8451/2019 od 22. studenog 2021. tako da je time ostvaren isti efekt s manje tegobnom mjerom i nije prijetila nenadoknadiva šteta niti bilo kakva opasnost otežanja ostvarenja tražbine. Osim toga svaki suvlasnik da može svojim suvlasničkim dijelom raspolagati.
8. Razmatrajući pobijanu presudu i stanje spisa ovaj sud je utvrdio da ista ne sadrži nikakve nedostatke niti proturječnosti na koje ukazuje žalba, naprotiv, po ocjeni ovoga suda prvostupanjski sud je za zauzeto stajalište o odbijanju tužbenog zahtjeva tužiteljice u odnosu na tuženu ad. 2 glede točke I. izreke tako i odnosu na tuženika ad. 1. glede točke I. i II. izreke dao jasne, podudarne, određene i uvjerljive razloge zbog čega nije ostvarena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP na koju opisno ukazuju žalitelji. Isto tako nije ostvarena niti jedna druga bitna povreda iz članka 354. stavak 2. ZPP na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavak 2. ZPP.
9. Činjenično stanje u prvostupanjskom postupku je pravilno i potpuno utvrđeno i nije dovedeno u sumnju navodima žalbe, pa je neosnovan i žalbeni razlog žaliteljice pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanje.
10. Tužiteljica tužbeni zahtjevi temelje na tvrdnji da je vlasništvo predmetnih nekretnina stekla nasljeđivanjem od svojih prednika, a oni razrješenjem agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog primorja i to na temelju Zakona o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog Primorja (Narodne novine broj 138/46 i 111/47) od 22. studenoga 1946. od kada da se predmetne nekretnine nalaze u posjedu tužiteljice .
11. Kao sporno u žalbenom stadiju postupka ukazalo se pitanje prava vlasništva tužiteljice u odnosu na tužene ad 1. i 2. glede čest. zem [katastarska čestica]. k. o. [katastarska općina] i 1/2 dijela predmetni nekretnina spram tuženika ad 1., koje prelazi površinu koja je prednicima tužiteljice priznata sukladno agrarnoj odluci Kotarske komisije za agrarnu reformu i kolonizaciju a prema odredbama citiranog Zakona o ukidanju agrarnih odnosa feudalnog karaktera na području Dalmacije i Hrvatskog Primorja .
12. Pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je zahtjev tužiteljice u odnosu na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] valjalo odbiti. Naime, a kako to i proizlazi iz tijeka postupka, a posebno nalaza i mišljenja vještaka da predmetna čestica ne postoji od osnutka katastra i da je nema na kopijama katastarskog plana, ni potvrdi o posjedu, to je osnovano prvostupanjski sud odbio zahtjev tužiteljice u odnosu na čest. zem. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], jer se vlasništvo ne može steći na nekretnini koja ne postoji, slijedom čega se žalba tužiteljice u tom dijelu ukazuje neosnovanom.
13. Tuženik ad. 1. zahtjevu tužiteljice suprotstavljaju tvrdnju da ista nije mogla dosjelošću steći pravo vlasništva za cijelo utuženih nekretnina jer nije bila pošteni posjednik istih kao i njeni prednici, a i agrarna odluka odnosi se na 1/2 dijela predmetnih nekretnina koje su dodijeljene na obrađivanje njenim prednicima, kao i da isti nije mnogo izgubiti pravo suvlasništva na predmetnim nekretninama samo iz razloga što nije dolazio u [adresa].
14. Stoga, pravilno prvostupanjski sud osnovom pregleda agrarne odluke utvrđuje da je na predmetnim nekretninama postojao agrarni odnos u odnosu na 1/2 dijela predmetnih nekretnina a što je razvidno iz dostavljene agrarne odluke te je isti razriješen stupanjem na snagu Zakona o ukidanju tj. dana 22. studenoga 1946. , kao što s pravom ukazuje kako težački i njima slični odnosi na području Dalmacije, koji nisu bili pravomoćno razriješeni temeljem Zakona o likvidaciji agrarnih odnosa na području ranije pokrajine Dalmacije iz 1930. su ukinuti Zakonom o ukidanju agrarnih odnosa koji je stupio na snagu 22.11.1946. Tako je stupanjem na snagu tog Zakona o ukidanju, zemlja prešla u slobodno vlasništvo obrađivača po sili Zakona, bez ikakve odštete vlasniku, kako je to bilo propisano člankom 4. Zakona o ukidanju. Temeljem odredbi tog Zakona o ukidanju obrađivač je stekao vlasništvo spornih nekretnina izvornog po sili Zakona, pa odluka o tome nema konstitutivan nego samo deklaratoran značaj, jer održava stanje u momentu stupanja na snagu Zakona o ukidanju.
15. S druge strane temeljem odredbi Zakona o ukidanju u postupku ukidanja agrarnih odnosa vlasnička prava priznavala su se kako obrađivaču tako i članovima njegove obitelji u odgovarajućoj površini, a u konkretnom slučaju u agrarnoj prijavi koja je priložena spisu, navedeno je da se obrađivaču i članovima njegove porodice iz [adresa] (prednici tužiteljice) na jednake dijelove daju u vlasništvo zemlje označena k. o. [katastarska općina] čest. zem. [katastarska čestica] u površini, kulture uknjižene vlasnosti HCE ud. C za 1/2 dijela dok ostala 1/2 dijela na kojoj je bila upisana BC (prabaka tuženika) nije agrarna.
16. Polazeći od odredbe članka 388. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17 u daljnjem tekstu ZVDSP) za ocjenu postojanja pretpostavki za stjecanje vlasništva predmetnih nekretnina dosjelošću imajući u vidu navode tužiteljice o vlastitom posjedu ostvarenom nakon smrti pravnih prednika potrebno je primijeniti odredbe Općeg građanskog zakonika (dalje: OGZ) koji se primjenjivao kao pravno pravilo temeljem Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. i za vrijeme neprijateljske okupacije ("Službeni list SFRJ", broj 86/46) sve do stupanja na snagu Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Narodne novine", broj 53/91 - dalje: ZOVO) koji je na snagu stupio 1. rujna 1980. kako to i osnovano navodi prvostupanjski sud.
17. Prema pravnom pravilu iz paragrafa 1460. bivšeg OGZ za stjecanje prava vlasništva dosjelošću bilo je potrebno ostvarenje slijedećih pretpostavki: a) sposobnost stjecatelja, b) sposobnost stvari da bude u vlasništvu, c) posjed određene kvalitete i d) vrijeme dosjelosti određeno zakonom (30 ili 40 godina, odnosno 20 godina sukladno Načelnom mišljenju proširene opće sjednice Saveznog Vrhovnog suda od 4. travnja 1960. godine).
18. Za stjecanje prava vlasništva izvanrednom dosjelošću posjed je trebao biti samo pošten, a izvanredno vrijeme dosjelosti je bilo trideset godina (pravno pravilo iz paragrafa 1477. bivšeg OGZ).
19. Sukladno pravnom pravilu iz paragrafa 1460. OGZ pošten je onaj tko iz vjerojatnih razloga drži stvar kao svoju, pri čemu je mjerodavna dobra vjera u zakonitost izvršavanja posjeda, dakle, povjerenje onoga tko izvršava posjed da ima valjani pravni temelj za posjedovanje.
20. Prema pravnom pravilu iz paragrafa 1463. bivšeg OGZ nepoštenje prijašnjeg posjednika ne smeta poštenom slijedniku ili nasljedniku da započne dosjelost od dana svojeg posjeda, pri čemu je onaj koji se poziva na izvanrednu dosjelost dužan dokazivati zakonitost svojega posjeda.
21. Prednica tuženika-baka BC ud. HD u zemljišnim knjigama je upisan kao suvlasnica predmetnih nekretnina, koje suvlasništvo se nasljeđivanjem prenijelo na oca tuženika ad. 1 koji je tijekom postupka umro, a kojeg je naslijedio tuženik ad. 1, dok je tužiteljica iz agrarne odluke znala da je stekla vlasništvo samo dijela predmetnih čestica (HC), slijedom čega je mogla znati da postoje i drugi suvlasnici na tim nekretninama a sam nedolazak tuženika ad 1. i njegovih prednika na predmetne nekretnine, odnosno dolazak istih povremeno kako to i proizlazi iz iskaza saslušanih svjedoka (DD, MD, VD) ne znači da su izgubili suvlasništvo istih. Puka činjenica upisa posjeda u katastar nije dostatna pravna osnova za stjecanje prava vlasništva nekretnine u korist upisanog posjednika, što među strankama nije niti bilo sporno, a to što je tužiteljica putem prednika ubirala plodove sa maslina koje su bile u suposjedu tuženika ad. 1 i njegovih prednika ne znači da je bila poštena posjednica istih.
22. Obzirom na navedeno tužiteljica nije dokazala da je dosjelošću stekla pravo (su)vlasništva na 1/2 dijela predmetnih nekretnina upisnih na prednika tuženika ad. 1, jer pretpostavka poštenja (savjesnosti) nije ostvarena obzirom da su prednici tužiteljice i tužiteljica znali da se radi o nekretninama koje su u suvlasništvu prednika tuženika ad. 1. a koja činjenica im nije mogla biti nepoznata obzirom da su agrarnom odlukom stekli vlasništvo samo dijela predmetnih nekretnina (1/2) upisnih na ime HC, a ne i ostale 1/2 dijela na kojoj je bila upisana BC (prabaka tuženika) koja nije agrarna, slijedom čega se žalba tužiteljice ukazuje neosnovanom
23. Također je pravilno prvostupanjski sud odbio prijedlog za izdavanje privremene mjere jer nisu ispunjene zakonske pretpostavke iz odredbi članak 346. i 347. Ovršnog zakona za donošenje iste.
24. Dakle, žalbenim razlozima žaliteljice nije dovedena u pitanje zakonitost pobijane presude koja je zasnovana na utvrđenom činjeničnom stanju i donesena uz pravilnu primjenu materijalnog prava. Suprotno žalbenim navodima žaliteljice utvrđenja prvostupanjskog suda u skladu su provedenim dokazima u postupku, a sud je u postupku izvedene dokaze ocijenio po svom slobodnom uvjerenju, koje uvjerenje je opravdao uvjerljivim i logičnim razlozima koji imaju uporište u izvedenim dokazima. Kako ta ocjena nije dovedena u sumnju žalbenim navodima žaliteljice, to drugostupanjski sud prihvaća kao pravilnu ocjenu dokaza koju je dao sud prvog stupnja. Osporavajući navedena činjenična utvrđenja prvostupanjskog suda žaliteljica se u svojim žalbenim navodima zadržava na tome da sudskoj ocjeni dokaza suprotstavljaju vlastitu ocjenu dokaza. Sudska ocjena dokaza koju je učinio prvostupanjski sud i koja je prihvaćena od strane drugostupanjskog suda suglasna je odredbi članka 8. ZPP i takva ocjena dokaza žalbama nije dovedena u sumnju jer nema proturječja između obrazloženja prvostupanjske presude i izvedenih dokaza.
25. S obzirom da tužiteljica u odnosu na tuženika ad. 1 nije uspjela u zahtjevu, to je osnovano prvostupanjski sud tužiteljicu obveza da naknadi trošak postupka tuženiku ad. 1 a sukladno odredbi članak 154. stavak 1. ZPP u svezi s člankom 155. ZPP što žaliteljica žalbenim navodima nije dovela u dvojbu.
26. Kako nisu ostvareni razlozi zbog kojih se prvostupanjska presuda pobija, kao ni oni na koje ovaj žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti u smislu odredbe članka 365. stavak 2. ZPP, to je žalbu žaliteljice valjalo odbiti i potvrditi prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu po osnovi odredbe članka 368. stavak 1. ZPP kao i prvostupanjsko rješenje u pobijanom dijelu temeljem odredbe članka 380. stavak 2. ZPP.
Splitu, 5. lipnja 2025.
Predsjednica vijeća:
Tihana Pivac
