Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-1739/2024-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Drage Grubeše, predsjednika vijeća, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća Sanje Sušilović i sutkinje Snježane Androš, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĐOD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Mihael Perković, odvjetnik iz odvjetničkog društva Mrklić i partneri j.t.d. Split, Klaićeva poljana 1, protiv tuženika ĐO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Igor Labura, odvjetnik iz ZOU Labura Šibenik, radi utvrđenja i ispravka uknjižbe, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Šibeniku od 6. prosinca 2018., poslovni broj P-2867/2009, u sjednici vijeća održanoj 5. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tužitelja odbija se kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Šibeniku od 6. prosinca 2018., poslovni broj P-2867/2009.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda presuđeno je :

"1. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"1. Utvrđuje se da je tužitelj ĐOD vlasnik za 1/3 suvlasničkog dijela čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] pa je bez pravne važnosti uknjižba za navedeni suvlasnički dio na toj nekretnini na ime tužene.

2. Tužitelj je ovlašten na temelju ove presude zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva za 1/3 suvlasničkog dijela na čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] uz istovremeni izbris 1/3 suvlasničkog dijela sa imena: BO.

3. Dužna je tužena nadoknaditi tužitelju parnični trošak. "

2. Nalaže se tužitelju ĐOD u roku od 15 dana naknaditi tuženici ĐO parnični trošak u iznosu od 7.687,50 kuna.“

2. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tužitelj zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se prvostupanjska presuda preinači sukladno žalbenim navodima, podredno ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, uz naknadu troška sastava žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tužitelja je neosnovana.

5. Nasuprot žalbenim navodima tužitelja prvostupanjska presuda sadržava valjane razloge o odlučnim činjenicama i u istima nema proturječnosti, pa stoga prvostupanjski sud nije počinio bitnu povredu parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

6. Sud prvog stupnja je raspravio sporna pitanja i ispitao okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke, te na temelju izvedenih dokaza i njihove ocjene, potpuno i valjano utvrdio činjenično stanje (čl. 7. i čl. 8. ZPP-a).

7. Svoja utvrđenja i zaključak je sud prvog stupnja potpuno i valjano obrazložio, pa ih u cijelosti prihvaća i ovaj sud.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje da je suvlasnik čkbr. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u 1/3 dijela pa da je bez pravne važnosti postojeća uknjižba prava vlasništva na toj nekretnini na ime tuženice u navedenom suvlasničkom dijelu uz ovlaštenje da na temelju presude zatraži uknjižbu prava suvlasništva na svoje ime.

9. Tijekom postupka prvostupanjski sud je utvrdio sljedeće odlučne činjenice:

- da je sporna nekretnina bila upisana u Z. U. [broj ZK uloška] na ime BOD ud. ĐOD, (bake tužitelja), JOD pok. ĐOD (oca tužitelja), FOD pok. ĐOD i HOD pok. ĐOD, svakog za 1/4 dijela i to temeljem presude br. Agr-2065/31 od dana 22. kolovoza 1938.g., a da je temeljem ugovora o darovanju od 18. srpnja 1986. br. Ov-3195/86 Općine Šibenik i izjave od 18. srpnja 1986. izvršen upis prava suvlasništva 1/4 dijela s oca tužitelja na ime tužitelja,

- da je rješenjem Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj R1-45/97 od 14. prosinca 2001., a u izvanparničnom postupku predlagateljice ĐO (tuženice) i GOD, oboje iz [adresa] protiv predloženice JO iz [adresa] razvrgnuta suvlasnička zajednica nekretnina naslijeđenih iza smrti pokojnog oca stranaka FO pok. JOD po rješenju o nasljeđivanju Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj O-684/83 od 22. veljače 1984., te da su, između ostalih nekretnina, tuženici ĐO na ime njezinog suvlasničkog dijela od 1/4 u vlasništvo pripale i nekretnine oznake čest. zem. [katastarska čestica] površine 1.313 m2, čest. zem [katastarska čestica] površine 1.054 m2 i sporna nekretnina čest. zem. [katastarska čestica] površine 3.738 m2, K. O. [katastarska općina], sve naziva [adresa],

- da se tuženica na temelju presude zbog izostanka Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-134/03 od 18. veljače 2003., upisala u zemljišnu knjigu kao vlasnica predmetne nekretnine, te da tužbom na pasivnoj strani nisu bile obuhvaćene uknjižene osobe, kao niti njihovi pravni sljednici (između ostalih i tužitelj), već je navedeni postupak tuženica vodila protiv svoje sestre JO koja nije bila uknjižena u zemljišnim knjigama kao vlasnica,

- da su prilikom revizije katastra 1954. kao posjednici predmetne nekretnine upisani HO i GO koji su baka i otac tuženice,

- da prema situacionom nacrtu mjesta očevida-skici vještaka mjernika TO od 10. travnja 2018. predmetna nekretnina u naravi predstavlja u južnom dijelu borovu šumu, a u sjevernom dijelu je obrasla gustom makijom, pojedinačnim manjim borovima, te se na tom dijelu nalazi i pet stabala maslina, a koje nisu očišćene niti obrađivane, te su zarasle u makiju. Sa sjeverne strane je nekretnina omeđena niskim kamenim suhozidom, s južne strane je djelomično omeđena kamenom gomilom, a s istočne strane se nalaze nekretnine oznake [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], s kojima predmetna nekretnina čini jednu prirodnu cjelinu budući nema nikakvih vidljivih graničnih oznaka između njih. Nema tragova obrade, a vidljive su rupe u zemlji iskopane po divljači - divljim svinjama,

- da iz iskaza svjedokinje TOD proizlazi da ona i njene četiri sada pokojne sestre, imaju zemljište koje je susjedno odmah do predmeta spora, a dijeli ih kameni suhozid, da je sporno zemljište bilo u posjedu obitelji GO zvanih "Đ", da je viđala sada pokojnu baku tuženice HO, te njezinu nevjestu, a majku tuženice ZO koje su brale na tom zemljištu masline koje su tijekom 2. svjetskog rata posječene, da su ona i njena pokojna majka koristile predmetno susjedno zemljište od [adresa] za ispašu blaga - ovaca i krava, jer je tada na njihovom zemljištu bio vinograd i voćke, čemu se ona nije protivila, te da nije viđala niti tužitelja, niti njegove prednike da bilo što rade na navedenoj nekretnini.

10. Temeljem navedenih utvrđenih odlučnih činjenica stav je prvostupanjskog suda da tužitelj nije dokazao da bi njegovi prednici bili stvarni vlasnici odnosno suvlasnici predmetne nekretnine, a niti da su posjedovali nekretninu, kao niti on, već da bi upravo prednici tuženice bili u posjedu predmetne nekretnine i vlasništvo iste stekli dosjelošću, jer da su prednici tuženice, pokojna baka HO ud. ABC i pokojni otac ZOD pok. JOD vlasništvo iste stekli temeljem originarnog načina stjecanja-dosjelošću sukladno tada važećim pravnim pravilima OGZ-a, a sada sukladno čl. 159. st. 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/04, 79/06, 148/08, 38/09, 153/09, 90/10, 143/12 i 152/14-u daljnjem tekstu: ZV), da je tuženica isto stekla nasljeđivanjem pokojnog oca (suvlasništvo), te diobom s ostalim sunasljednicima u izvanparničnom postupku koji se vodio pod poslovnim brojem R1-45/97, te da je njezin konačan osnov stjecanja prava vlasništva sporne nekretnine upravo sudska odluka- rješenje Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj R1-45/97 od 14. prosinca 2001.

11. Razmatrajući žalbene navode tužitelja ovaj sud je stava da je temeljem pravilno utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja pravilno zaključio da su pravni prednici tuženice dosjelošću stekli vlasništvo sporne nekretnine, te da u postupku nisu dokazane posjedovne i vlasničke radnje od strane tužitelja na predmetnoj nekretnini, a da je tuženica stekla vlasništvo u provedenoj diobi s ostalim izvanknjižnim ovlaštenicima ŽO i JO rješenjem Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj R1-45/97 od 14. prosinca 2001. Ovo stoga što su prednici tuženice od revizije katastra 1954. posjednici predmetne nekretnine i što im, prema stanju spisa, nitko posjed nije osporavao ili oduzimao.

12. Točno je da iz skice lica mjesta proizlazi da predmetna nekretnina ne međaši s nekretninom svjedokinje TOD duž cijele njezine nekretnine, već samo manjim dijelom na sjeverozapadnom dijelu, a u pretežnom dijelu nekretnina svjedokinje međaši sa kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica] za koje iz posjedovnog lista proizlazi da su u posjedu HO i KO, dakle prednika tuženice. Međutim, iz iskaza svjedokinje TOD se može zaključiti da ona pod prijeporom smatra kompleks kojeg sačinjavaju kčbr. [katastarska čestica] i kčbr. [katastarska čestica] te predmetna nekretnina, budući da je svjedokinja navela da one čine jednu cjelinu i da između njih nema vidljivih međašnih znakova, a koja je cjelina prema skici vještaka do nekretnine svjedokinje omeđena suhozidom, pa je stoga sasvim logično da bi svjedokinji ŽOD susjedno zemljište predstavljala upravo ta cjelina sastojeća od čest. zem. [katastarska čestica] sve K. O. [katastarska općina]. Kako je svjedokinja potvrdila da su prednici tuženice obrađivali spornu nekretninu, odnosno na njoj brali masline, a kasnije posjekli sva stabla, prvostupanjski sud je, po mišljenju ovog suda, pravilno utvrdio činjenično stanje kada je utvrdio da su prednici tuženice od 1954. godine bili u posjedu nekretnine jer navedeno proizlazi i iz priloženih posjedovnih listova.

13. § 328. Austrijskog općeg građanskog zakonika propisano je da je li način posjeda pošten ili nepošten, presuđuje sudac u slučaju pravne raspre, a u dvojbi se uzima da je posjed pošten, dok je § 1470. propisano da gdje još nema nikakvih urednih javnih knjiga, ili gdje takvo pravo nije u njih upisano, pošteni posjednik može pravo vlasništva nekretnine dosjesti tek poslije 30 godina. Također, odredbom čl. 30. Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Službeni list SFRJ br. 6/1980, 36/1990, Narodne novine br. 53/1991, 91/1996-u daljnjem tekstu: ZOVO) propisano je da vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onog dana kada je posjednik stupio u posjed stvari, a završava se istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost, te se u vrijeme potrebno za dosjelost uračunava i vrijeme za koje su prethodnici sadašnjeg posjednika posjedovali stvar kao savjesni i zakoniti posjednici, odnosno kao savjesni posjednici, a čl. 28. ZOVO-a propisano je da savjesni posjednik nepokretne stvari, na koju drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 20 godina.

13.1. Stoga je, po mišljenju ovog suda, pravilan zaključak prvostupanjskog suda da je tuženica dokazala da je dosjelošću, i to i temeljem čl. 159. st. 3. ZV-a stekla suvlasništvo predmetne nekretnine, budući da je, uračunavajući temeljem čl. 160. st. 2. ZV-a i vrijeme posjeda njezinih prednika, bila u posjedu sporne nekretnine preko 20 godina pri čemu se ističe i da tužitelj nije doveo u pitanje poštenje tog posjeda. Također, temeljem pravomoćnog rješenja o nasljeđivanju, te diobom s ostalim suvlasnicima stekla je vlasništvo nekretnine u cijelosti.

14. U odnosu na žalbeni navod da se tuženica uknjižila kao vlasnica predmetne nekretnine na temelju presude zbog izostanka Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj P-134/03 od 18. veljače 2003, u predmetu u kojem je tužila svoju sestru koja nije bila upisana kao vlasnica, odnosno da nije tužila upisane suvlasnike tj. njihove nasljednike, valja ukazati da predmetna tužba nije brisovna tužba iz čl. 129. Zakona o zemljišnim knjigama („Narodne novine“, br. 91/96, 68/98, 137/99, 114/01, 100/04, 107/07, 152/08, 126/10, 55/13, 60/13 i 108/17 – dalje u tekstu: ZZK). O brisovnoj tužbi bi se radilo da je tužbom zatražena uspostava prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije nego se tuženica uknjižila kao vlasnica predmetne nekretnine. Međutim, tužitelj nije zatražio uspostavu prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja već uknjižbu svog prava suvlasništva (u 1/3 dijela iako bi mu prema zemljišnoknjižnom stanju pripadala ¼ dijela) pa se radi o običnoj vlasničkoj tužbi. Stoga činjenica da se tuženica uknjižila kao vlasnica predmetne nekretnine na temelju presude zbog izostanka donesene protiv njezine sestre JO kao tuženice, a koja nije bila uknjižena u zemljišnim knjigama kao vlasnica pa da je za provedbu te presude u zemljišnim knjigama nedostajao knjižni prednik u smislu čl. 40. ZZK-a nije od odlučnog značaja za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari.

14.1. Osim navedenog, za ukazati je i da sud prvog stupnja pravilno zaključuje da tužitelj tijekom postupka nije priložio niti jedan dokaz da bi, po bilo kojoj osnovi, stekao suvlasništvo nekretnine u 1/3 dijela.

15. Nije prihvaćena tvrdnja tužitelja da je onemogućen u raspravljanju iz razloga što da mu nije omogućena nazočnost očevidu održanom 16. studenog 2017. jer iz stanja spisa proizlazi da je uredno zaprimio rješenje o određivanju očevida 24. listopada 2017. u kojem je navedeno vrijeme i mjesto održavanja istog, da je očevid započeo u 12,30 h, a završen u 15,50 h, na koje tužitelj nije pristupio, a na ročištu održanom 13. srpnja 2018. je izjavio da prihvaća skicu stalnog sudskog vještaka. Kako je nakon održanog očevida imao mogućnost isticati primjedbe na nalaz stalnog sudskog vještaka i postavljati mu pitanja, a što nije učinio, ovaj sud je stava da tužitelj nije onemogućen u raspravljanju.

16.Također, neosnovan je i žalbeni navod da tužitelju nije omogućeno dati iskaz u postupku jer iz stanja spisa proizlazi da je tužitelj uredno pozvan na ročište radi saslušanja za 5. studeni 2018., a na koje nije pristupio, te je sud prvog stupnja odustao od izvođenja dokaza saslušanjem stranaka. Odredbom čl. 8. ZPP-a propisano je da sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica, dok je odredbom čl. 264. ZPP-a propisano da sporne činjenice važne za odluku sud može utvrđivati i saslušavanjem stranaka. Stoga, kada je sud prvog stupnja odustao od izvođenja dokaza saslušanjem, između ostalih, tužitelja, isto ne predstavlja onemogućavanje tužitelja u raspravljanju, a što je sud prvog stupnja, suprotno žalbenim navodima, obrazložio u svojoj odluci.

17. Odluka o trošku pravilna je i zakonita utemeljena na čl. 154. st. 1. ZPP-a u svezi čl. 155. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN br. 142/12, 103/14,118/14 i 107/15).

18. Slijedom svega navedenog, valjalo je odbiti žalbu tužitelja te potvrditi prvostupanjsku presudu i na temelju odredbe čl. 368. st.1. ZPP-a odlučiti kao pod I. izreke.

19. Tužitelju nije dosuđen trošak sastava žalbe jer sa žalbom nije uspio (čl. 166. st. 1. ZPP-a u svezi s čl. 154. st. 1. ZPP-a), slijedom čega je odlučeno kao pod II. izreke presude.

Osijek, 5. lipnja 2025.

Predsjednik vijeća

Drago Grubeša