Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Poslovni broj Gž R-203/2024-3

Osijek, Europska avenija 7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sudaca Branke Guljaš, predsjednice vijeća, suca izvjestitelja i člana vijeća Berislava Babića i sutkinje Katice Krajnović, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja DĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Branimir Zmijanović, odvjetnik u Šibeniku, protiv tužene Republike Hrvatske, za Ministarstvo unutarnjih poslova, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Šibeniku, Građansko- upravni odjel, radi isplate, rješavajući žalbu tužene protiv presude Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj Pr-52/2022-14 od 28. svibnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 5. lipnja 2025.,

r i j e š i o  j e

Žalba se uvažava, ukida se presuda Općinskog suda u Šibeniku, poslovni broj Pr-52/2022-14 od 28. svibnja 2024. pod toč. I. izreke i odbacuje tužba za utvrđenje da tužitelj ostvaruje pravo na naknadu troškova prijevoza za dolazak na posao i odlazak s posla.

p r e s u d i o  j e

I. Žalba se uvažava te se preinačuje presuda Općinskog suda u Šibeniku poslovni broj Pr-52/2022-14 od 28. svibnja 2024. pod toč. II. i III. izreke i sudi:

Odbija se zahtjev tužitelja za isplatu naknade za troškove prijevoza na posao i s posla za razdoblje od 1. veljače 2018. do 1. rujna 2021. u mjesečnim iznosima od 37,69 EUR/286,00 kn sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom i zahtjev da se naloži tuženoj daljnja isplata sukladno zakonu i važećem kolektivnom ugovoru. Svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

II. Odbija se zahtjev tužene za naknadu troškova sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:

"I. Utvrđuje se da tužitelj: DĆ, OIB: [osobni identifikacijski broj], kao službenik Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Šibensko kninske, ostvaruje pravo na naknadu troškova prijevoza dolaska na posao i odlaska s posla.

II. Nalaže se tuženiku da tužitelju s naslova neisplaćene naknade za troškove prijevoza na posao i s pola, u visini mjesečne karte gradskog autobusnog prijevoza (286,00 kuna/37,96 €) počevši od 1. veljače 2018. godine do 9. veljače 2021. te od 1. ožujka 2021. godine do 1. rujna 2021. godine, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koja na svaki pojedinačni mjesečni iznos teče po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a počevši od dana dospijeća svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa pa do isplate, u roku od osam dana i pod prijetnjom ovrhe i to:

- Za mjesec veljaču 2018. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.03.2018. godine;

- Za mjesec ožujak 2018. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.04.2018. godine;

- Za mjesec travanj 2018. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.05.2018. godine;

- Za mjesec svibanj 2018. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €)zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.06.2018. godine;

- Za mjesec lipanj 2018. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.07.2018. godine;

- Za mjesec srpanj 2018. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.08.2018. godine;

- Za mjesec kolovoz 2018. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.09.2018. godine;

- Za mjesec rujan 2018. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.10.2018. godine;

- Za mjesec listopad 2018. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.11.2018. godine;

- Za mjesec studeni 2018. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.12.2018. godine;

- Za mjesec prosinac 2018. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.01.2019. godine;

- Za mjesec siječanj 2019. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.02.2019. godine;

- Za mjesec veljaču 2019. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.03.2019. godine;

- Za mjesec ožujak 2019. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.04.2019. godine;

- Za mjesec travanj 2019. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.05.2019. godine;

- Za mjesec svibanj 2019. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.06.2019. godine;

- Za mjesec lipanj 2019. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.07.2019. godine;

- Za mjesec srpanj 2019. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.08.2019. godine;

- Za mjesec kolovoz 2019. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.09.2019. godine;

- Za mjesec rujan 2019. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.10.2019. godine;

- Za mjesec listopad 2019. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.11.2019. godine;

- Za mjesec studeni 2019. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.12.2019. godine;

- Za mjesec prosinac 2019. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.01.2020. godine;

- Za mjesec siječanj 2020. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.02.2020. godine;

- Za mjesec veljaču 2020. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.03.2020. godine;

- Za mjesec ožujak 2020. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.04.2020. godine;

- Za mjesec travanj 2020. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.05.2020. godine;

- Za mjesec svibanj 2020. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.06.2020. godine;

- Za mjesec lipanj 2020. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.07.2020. godine;

- Za mjesec srpanj 2020. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.08.2020. godine;

- Za mjesec kolovoz 2020. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.09.2020. godine;

- Za mjesec rujan 2020. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.10.2020. godine;

- Za mjesec listopad 2020. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.11.2020. godine;

- Za mjesec studeni 2020. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.12.2020. godine;

- Za mjesec prosinac 2020. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.01.2021. godine;

- Za mjesec siječanj 2021. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.02.2021. godine;

- Za mjesec veljaču 2021. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.03.2021. godine;

- Za mjesec ožujak 2021. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.04.2021. godine;

- Za mjesec travanj 2021. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.05.2021. godine;

- Za mjesec svibanj 2021. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.06.2021. godine;

- Za mjesec lipanj 2021. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.07.2021. godine;

- Za mjesec srpanj 2021. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.08.2021. godine;

- Za mjesec kolovoz 2021. godine iznos od 286,00 kn (37,69 €) zajedno s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče od 09.09.2021. godine; te se nalaže tuženiku daljnja isplata naknade za troškove prijevoza tužiteljici sukladno zakonu i važećem kolektivnom ugovoru.

III. Nalaže se tuženoj da u roku od 15 dana isplati tužitelju parnični trošak u iznosu od 1.050,00 Eura, sa zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena."

2. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tužena zbog žalbenih razloga navedenih u članku 353. stavku 1. točki 1., 2. i 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 2/07., 84/08., 96/08. – odluka USRH, 123/08., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22. i 155/23., dalje ZPP). U bitnome navodi da sud nije iznio razloge na temelju kojih je prihvatio zahtjev pod toč. I. izreke niti se osvrnuo na tvrdnje tužene da sud nije ovlašten odlučivati o navedenom zahtjevu, odnosno pravu na naknadu troškova prijevoza, a sve iz razloga što je o pravu tužitelja na naknadu troškova prijevoza odlučeno odlukom MUP- a, PU Šibensko-kninske u upravnom postupku koji je proveden po zahtjevu tužitelja i da se odluka može ukinuti ili poništiti jedino u upravnom postupku od nadležnog drugostupanjskog tijela. Ističe da je udaljenost od mjesta prebivališta tužitelja ([adresa]) do mjesta rada ([adresa]) manja od 2 km, kao i da je pješačka ruta, koja je ujedno automobilska ruta, asfaltirana cijelom svojom dužinom, ukazujući da je pravna osoba Ceste Šibenik d.o.o. odgovarajući na upit suda priložila mapu koja ne predstavlja adekvatnu pješačku rutu od prijavljenog prebivališta tužitelja do mjesta rada (prikazuje dulju rutu) pa nije bilo osnove uzeti u obzir očitovanje Ceste Šibenik d.o.o. Dodaje kako je Tumačenjem br. 21/53 Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike („Narodne Novine“ broj 112/17. i 12/18., dalje KU) protumačeno da najkraća pješačka ruta mora udovoljavati uvjetu suvremenog zastora koji čini asfaltirana cesta ili betonska podloga ili podloga izgrađena od kocki, čemu u konkretnom slučaju pješačka ruta udovoljava jer je asfaltirana cijelom svojom dužinom, a što znači da postojanje nogostupa na pješačkoj ruti nije određeno kao uvjet o kojem ovisi pravo na naknadu troškova prijevoza. Predlaže uvažiti žalbu i preinačiti pobijanu presudu, podredno ukinuti presudu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovni postupak. Traži i trošak sastava žalbe.

3. Odgovor na žalbu nije dostavljen.

4. Žalba je osnovana.

5. Ispitujući prvostupanjsku presudu, kao i postupak koji je prethodio njenom donošenju, ovaj je sud utvrdio da je donesena uz bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. i 14. ZPP-a, na koju se sadržajno ukazuje u žalbi, jer presuda nema u svemu razloga o odlučnim činjenicama i jer prije podnošenja tužbe nije proveden zakonom predviđeni postupak mirnog ili drukčijeg ostvarivanja prava na što tužena osnovano ukazuje žalbenim navodima.

6. Naime, u presudi su u potpunosti izostali razlozi na temelju kojih je sud usvojio zahtjev pod toč. I. izreke i pod toč. II. u dijelu kojim se tuženoj nalaže daljnja isplata naknade za troškove prijevoza sukladno zakonu i važećem kolektivnom ugovoru. Isto tako iz razloga što utvrđenje suda da pješačka ruta koja je utvrđena prema kartografskoj podlozi Google Maps Hrvatskog autokluba nije sigurna za tužitelja kao pješaka, ne proizlazi iz stanja u spisu jer niti iz jednog dokaza u postupku nije utvrđeno da se po kolniku ne smiju kretati pješaci, da postoji pružni prijelaz i jarak uz rub kolnika koji nije osiguran pa da iz tog razloga postoji opasnost od pada u jarak, kao i da sve to prikazuju fotografije s obzirom da fotografija nema u spisu niti su predložene (priložene) kao dokaz, a niti je taj dokaz sud proveo (toč. 3. obrazloženja). Navedeno utvrđenje je proturječno i dopisu Ceste Šibenik d.o.o. iz kojeg proizlazi da po kolniku nije zabranjeno kretanje pješaka i da pješačka ruta nema nogostup u duljini od 350 m, kao i da je u cijelosti asfaltirana, pa je u konačnici nejasan i proturječan zaključak suda da se ne radi o automobilskoj ruti sa suvremenim kolničkim zastorom (asfaltom) pa da iz tog razloga taj pravac ne može biti niti najkraća automobilska ruta.

7. Međutim, neovisno o počinjenoj bitnoj povredi ovaj sud je u mogućnosti ocijeniti žalbene navode tužene primjenom čl. 373.a ZPP-a.

8. Ovo iz razloga jer u konkretnom slučaju dolazi do primjene mjerodavnog prava koje propisuje zaštitu i ostvarivanje prava državnih službenika.

9. Prema čl. 1. st. 3. Zakona o policiji ("Narodne novine" br. 34/11., 130/12., 89/14., 151/14., 33/15., 121/16., 66/19. i 155/13.) na pitanja radnopravnog položaja policijskih službenika koja nisu uređena tim Zakonom ili propisima donesenim na temelju toga Zakona primjenjuju propisi o državnim službenicima, primjenjuju se opći propisi o radu, odnosno kolektivni ugovori sklopljeni u skladu s njima.

10. Sukladno čl. 63. Zakona o državnim službenicima ("Narodne novine" br. 92/05., 140/05., 142/06., 77/07., 107/07., 27/08., 34/11., 49/11., 150/11., 34/12., 49/12., 38/13., 37/13., 1/15., 138/15., 102/15. i 61/17., dalje ZDS), koji je bio na snazi tijekom provođenja prvostupanjskog postupka, odlučivanje o prijmu u državnu službu, rasporedu na radno mjesto, plaći, premještaju, stavljanju na raspolaganje te prestanku državne službe jest upravna stvar o kojoj odlučuje rješenjem čelnik tijela ili službena osoba u čijem je opisu poslova rješavanje o upravnoj stvari, sukladno propisima o ustrojstvu državnog tijela (st. 1.), dok se na ostvarivanje prava i obveza iz državne službe, osim onih iz stavka 1. ovoga članka, odgovarajuće primjenjuju opći propisi o radu kojima se uređuje ostvarivanje prava i obveza iz radnog odnosa (st. 2.).

11. Članak 62. KU propisuje da se sva rješenja o ostvarivanju prava, obveza i odgovornosti službenika i namještenika obvezatno u pisanom obliku i s obrazloženjem dostavljaju službeniku i namješteniku, s poukom o pravnom lijeku.

12. Iz stanja spisa prvenstveno proizlazi da je odlukom MUP-a, PU Šibensko-kninske broj 511-13-01-15-397/2018 od 22. veljače 2018. utvrđeno da tužitelj ne ostvaruje pravo na naknadu troškova prijevoza dolaska na posao i odlaska s posla za razdoblje od 1. veljače 2018. pa nadalje. Iz obrazloženja te odluke proizlazi da je po zahtjevu tužitelja proveden postupak u kojemu je utvrđeno da od mjesta prebivališta tužitelja u [adresa], do mjesta rada u [adresa], udaljenost pješačkom rutom iznosi manje od 2 km. U pouci o pravnom lijeku je navedeno da se protiv odluke može uložiti zahtjev za zaštitu prava ministru unutarnjih poslova u roku od 15 dana od primitka odluke i da se zahtjev podnosi putem Službe pravnih, financijskih i tehničkih poslova Policijske uprave.

13. Stoga je vidljivo da je tom odlukom odlučeno o zahtjevu tužitelja od strane tužene kao poslodavca i to u pisanom obliku s uputom o pravnom lijeku, kako propisuje čl. 62. KU te je odluku tužitelj bio ovlašten pobijati u skladu s odredbama općih propisa o radu kojima se uređuje postupak ostvarivanja prava i obveza iz radnog odnosa, a na koji opći propis o radu izričito upućuje čl. 63. st. 2. ZDS.

14. Prema čl. 133. Zakona o radu ("Narodne novine" br. 93/14., 127/17., 98/19, 46/23. i 64/23. dalje ZR), kao općem propisu, radnik koji smatra da mu je poslodavac povrijedio neko pravo iz radnog odnosa može u roku od petnaest dana od dostave odluke kojom je povrijeđeno njegovo pravo, odnosno od saznanja za povredu prava zahtijevati od poslodavca ostvarenje toga prava (st. 1.), ako poslodavac u roku od petnaest dana od dostave zahtjeva radnika iz st. 1. ovoga članka ne udovolji tom zahtjevu, radnik može u daljnjem roku od petnaest dana zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom (st. 2.), a zaštitu povrijeđenog prava pred nadležnim sudom ne može zahtijevati radnik koji prethodno poslodavcu nije podnio zahtjev iz st. 1. ovoga članka, osim u slučaju zahtjeva radnika za naknadom štete ili drugog novčanog potraživanja iz radnog odnosa (st. 3.).

15. Stoga, kako iz stanja spisa proizlazi da je o zahtjevu tužitelja o pravu na naknadu troškova prijevoza odlučila tužena kao poslodavac, to ovaj sud nije nadležan ponovno odlučivati o istom pravu pa je tužbu pod toč. I. trebalo odbaciti. Osim toga, s obzirom da tužitelj nije zahtijevao zaštitu povrijeđenog prava pred poslodavcem protiv odluke kojom je utvrđeno da nema pravo na naknadu troškova prijevoza, to je prekludiran zahtijevati zaštitu povrijeđenog prava pred sudom (čl. 133. st. 3. ZR-a) pa se usvajanjem zahtjeva za utvrđenje da tužitelj ostvaruje pravo na naknadu troškova prijevoza za utuženo razdoblje pod toč. I. izreke presude poništava pravni učinak odluke kojom je o tom pravu odlučio poslodavac te je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 14. ZPP-a.

16. Slijedom iznijetog ovaj sud je prihvatio žalbu tužene i ukinuo presudu pod toč. I. izreke te rješenjem odbacio tužbu u tom dijelu primjenom čl. 369. st. 2. ZPP-a.

17. S obzirom da je sud vezan za pravomoćnu i konačnu odluku tužene kojom je utvrđeno da tužitelj nema pravo na naknadu troškova prijevoza i da sud nije bio ovlašten ocjenjivati njezinu zakonitost, a time niti ponovno utvrđivati jesu li ostvarene pretpostavke za priznavanje tog prava sukladno čl. 53. st. 14. u vezi st. 1. KU, to nije bilo mjesta provođenju bilo kakvih dokaza na te okolnosti. Stoga činjenice koje navodi prvostupanjski sud u obrazloženju presude (iako su proturječne sadržaju dokaza), a na temelju kojih izvodi zaključak da tužitelj ima pravo na naknadu troškova prijevoza, u konkretnom slučaju nisu relevantne za ocjenu osnovanosti zahtjeva za isplatu s obzirom da je o tom pravu odlučeno pravomoćnom i konačnom odlukom koju ovaj sud nije ovlašten preispitivati.

18. Stoga je usvajanjem žalbe tužene ovaj sud preinačio presudu pod toč. II. izreke i odbio zahtjev tužitelja za isplatu primjenom čl. 373.a ZPP-a.

19. Prihvaćanjem žalbe tužene ovaj sud je odluku o trošku postupka donio primjenom odredbe čl. 166. st. 2. ZPP-a.

20. Naime, stranka čija je tužba odbačena, odnosno odbijena je izgubila parnicu te bi pravo na naknadu parničnog troška imala tužena temeljem odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, a u vezi s čl. 163. ZPP-a.

21. Tužena je prema priloženom troškovniku zatražila trošak u visini od 1.000,00 eura za sve poduzete parnične radnje u visini od 100 bodova, a prema vrijednosti predmeta spora visine novčanog potraživanja (čl. 40 st. 1. u vezi s čl. 36. ZPP-a) preko 1.327,01 eura primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne Novine" broj 138/23.).

22. Međutim, za odluku o naknadi troškova postupka prema kojem bi tužitelj bio obvezan platiti troškove zastupanja države valja uzeti u obzir odluke Europskog suda za ljudska prava (presuda „Klaus protiv Hrvatske“ kao i u presudi „Cindrić i Bešlić protiv Hrvatske“) te stav iz rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Rev- 89/2021-2 od 2. ožujka 2021., kao i iz presude br. Rev -1427/2018-2, koje su odluke primjenjive na konkretan slučaj, da bi isto predstavljalo miješanje u pravo tužitelja na mirno uživanje vlasništva te da sud mora utvrditi u svakom predmetu koji uključuje eventualnu povredu čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne Novine"- Međunarodni ugovori, br. 18/97., 6/99. - Pročišćeni tekst 8/99.- ispravak 14/02., 1/06., 2/10. - dalje: Konvencija), je li zbog miješanja države neka osoba morala snositi nerazmjeran i prekomjeran teret.

23. U konkretnom slučaju u ovom radnom sporu prema mišljenju ovog suda iako je tužbu valjalo odbaciti zbog procesnih nedostataka, odnosno odbiti zbog neosnovanosti, predmetna tužba tužitelja nije nerazumna, niti se može smatrati da je očekivanje tužitelja da će ostvariti pravo na naknadu troška prijevoza biti potpuno neopravdano, a radi se o klasičnom radnom sporu između pojedinca i tužene Republike Hrvatske koju zastupa državno odvjetništvo te da se troškovi državnog odvjetništva procjenjuju prema odvjetničkoj nagradi i isti se zapravo financiraju iz državnog proračuna samim time nisu u istom položaju kao odvjetnik, trošak zatražen od strane državnog odvjetnika kao tužene je nerazmjeran u odnosu na vrijednost predmeta spora, a i nije neznatan obzirom na materijalnu situaciju tužitelja kao radnika pojedinca, što upućuje na zaključak da bi u konkretnom slučaju dosuđivanje troška tuženiku u zatraženoj visini predstavljalo prekomjerni teret za tužitelja i time ne bi bila postignuta pravična ravnoteža između stranaka i isto bi dovelo do povrede čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju.

24. Stoga je valjalo temeljem odredbe čl. 166. st. 2. ZPP-a, u vezi s čl. 154. st. 4. ZPP-a odlučiti da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

25. Iz prethodno navedenih razloga odbijen je i zahtjev tužene za naknadu troškova žalbenog postupka.

26. Zbog izloženog odlučeno je kao u izreci ove odluke.

Osijek, 5. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća

Branka Guljaš