Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž R-254/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sutkinje Ljiljane Banac, kao predsjednice vijeća, sutkinje Biserke Trstenjak-Opačak kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i sutkinje Tatjane Varžić, kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja- protutuženika LS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Slaven Vrbošić, odvjetnik u Osijeku, protiv tuženika- protutužitelja Elektromodul d.o.o. za proizvodnju, usluge i trgovinu, Osijek, Ribarska 4, OIB: 28417987221, kojeg zastupaju odvjetnici iz Odvjetničkog društva Burić i Mišljenović Dasović j.t.d. Osijek, radi nedopuštenosti otkaza ugovora o radu i u pravnoj stvari protutužbe, radi povrata stvari i naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja-protutuženika i žalbi tuženika-protutužitelja izjavljene protiv presude i rješenja Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Pr-132/2022-27 od 16. travnja 2024., na sjednici vijeća održanoj 5. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

i

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja-protutuženika i žalba tuženika-protutužitelja kao neosnovane i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Pr- 132/2022-27 od 16. travnja 2024. u pobijanom dijelu toč. I. i toč. II. izreke te rješenje u pobijanom dijelu toč. II. izreke.

III. Odbijaju se zahtjevi stranaka za naknadu troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda odlučeno je:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Utvrđuje se nezakonitom i nedopuštenom Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu tuženika Elektromodul d.o.o., iz Osijeka, Ribarska 4, OIB: 28417987221, od 12. svibnja 2020., kojom je otkazan Ugovor o radu zaključen 1. srpnja 2006., Aneks takvom Ugovoru od 21. prosinca 2006. kojim se zasniva radni odnos na neodređeno vrijeme, Aneks br. 3. takvom Ugovoru od 6. listopada 2009., Aneks br. 4. takvom Ugovoru od 2. ožujka 2015. i Aneks br. 8 takvom Ugovoru od 2. rujna 2019., tužitelju FS, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].

II. Raskida se ugovor o radu na neodređeno vrijeme zaključen 1. srpnja 2006. između tuženika i tužitelja s 28. veljače 2023. zbog nemogućnosti nastavka rada.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju prizna kontinuitet radnog odnosa za razdoblje od 12. svibnja 2020. pa do 28. veljače 2023. te da mu na ime izostale bruto plaće za navedeni period isplati ukupni iznos 84.385,77 eura / 635.804,58 kn, sa kamatom tekućom od

- na iznos od 1.957,05 eur / 14.745,36 kn (kao razlike bruto plaće za svibanj 2020. za isplaćenih 4.074,64 kn) od 30. lipnja 2020. pa sve do isplate,

- na iznos od 2.497,84 eur / 18.820,00 kn (na ime bruto plaće za lipanj 2020.) od 31. srpnja 2020. pa sve do isplate,

- na iznos od 2.497,84 eur / 18.820,00 kn (na ime bruto plaće za srpanj 2020.) od 31. kolovoza 2020. pa sve do isplate,

- na iznos od 2.497,84 eur / 18.820,00 kn (na ime bruto plaće za kolovoz 2020.) od 30. rujna 2020. pa sve do isplate,

- na iznos od 2.497,84 eur / 18.820,00 kn (na ime bruto plaće za rujan 2020.) od 31. listopada 2020. pa sve do isplate,

- na iznos od 2.497,84 eur / 18.820,00 kn (na ime bruto plaće za listopad 2020.) od 30. studenoga 2020. pa sve do isplate,

- na iznos od 2.497,84 eur / 18.820,00 kn (na ime bruto plaće za studeni 2020.) od 31. prosinca 2020. pa sve do isplate,

- na iznos od 2.497,84 eur / 18.820,00 kn (na ime bruto plaće za prosinac 2020.) od 31. siječnja 2021. pa sve do isplate,

- na iznos od 2.497,84 eur / 18.820,00 kn (na ime bruto plaće za siječanj 2021.) od 28. veljače 2021. pa sve do isplate,

- na iznos od 2.497,84 eur / 18.820,00 kn (na ime bruto plaće za veljaču 2021.) od 31. ožujka 2021. pa sve do isplate,

- na iznos od 2.497,84 eur / 18.820,00 kn (na ime bruto plaće za ožujak 2021.) od 30. travnja 2021. pa sve do isplate,

- na iznos od 2.497,84 eur / 18.820,00 kn (na ime bruto plaće za travanj 2021.) od 31. svibnja 2021. pa sve do isplate,

- na iznos od 2.497,84 eur / 18.820,00 kn (na ime bruto plaće za svibanj 2021.) od 30. lipnja 2021. pa sve do isplate,

- na iznos od 2.497,84 eur / 18.820,00 kn (na ime bruto plaće za lipanj 2021.) od 31. srpnja 2021. pa sve do isplate,

- na iznos od 2.497,84 eur / 18.820,00 kn (na ime bruto plaće za srpanj 2021.) od 31. kolovoza 2021. pa sve do isplate,

- na iznos od 2.497,84 eur / 18.820,00 kn (na ime bruto plaće za kolovoz 2021.) od 30. rujna 2021. pa sve do isplate,

- na iznos od 2.497,84 eur / 18.820,00 kn (na ime bruto plaće za rujan 2021.) od 31. listopada 2021. pa sve do isplate,

- na iznos od 2.497,84 eur / 18.820,00 kn (na ime bruto plaće za listopad 2021.) od 30. studenoga 2021. pa sve do isplate,

- na iznos od 2.497,84 eur / 18.820,00 kn (na ime bruto plaće za studeni 2021.) od 31. prosinca 2021. pa sve do isplate,

- na iznos od 2.497,84 eur / 18.820,00 kn (na ime bruto plaće za prosinac 2021.) od 31. siječnja 2022. pa sve do isplate,

- na iznos od 2.497,84 eur / 18.820,00 kn (na ime bruto plaće za siječanj 2022.) od 28. veljače 2022. pa sve do isplate,

- na iznos od 2.497,84 eur / 18.820,00 kn (na ime bruto plaće za veljaču 2022.) od 31. ožujka 2022. pa sve do isplate,

- na iznos od 2.497,84 eur / 18.820,00 kn (na ime bruto plaće za ožujak 2022.) od 30. travnja 2022. pa sve do isplate,

- na iznos od 2.497,84 eur / 18.820,00 kn (na ime bruto plaće za travanj 2022.) od 31. svibnja 2022. pa sve do isplate,

- na iznos od 2.497,84 eur / 18.820,00 kn (na ime bruto plaće za svibanj 2022.) od 30. lipnja 2022. pa sve do isplate,

- na iznos od 2.497,84 eur / 18.820,00 kn (na ime bruto plaće za lipanj 2022.) od 31. srpnja 2022. pa sve do isplate,

- na iznos od 2.497,84 eur / 18.820,00 kn (na ime bruto plaće za srpanj 2022.) od 31. kolovoza 2022. pa sve do isplate,

- na iznos od 2.497,84 eur / 18.820,00 kn (na ime bruto plaće za kolovoz 2022.) od 30. rujna 2022. pa sve do isplate,

- na iznos od 2.497,84 eur / 18.820,00 kn (na ime bruto plaće za rujan 2022.) od 31. listopada 2022. pa sve do isplate,

- na iznos od 2.497,84 eur / 18.820,00 kn (na ime bruto plaće za listopad 2022.) od 30. studenoga 2022. pa sve do isplate,

- na iznos od 2.497,84 eur / 18.820,00 kn (na ime bruto plaće za studeni 2022.) od 31. prosinca 2022. pa sve do isplate,

- na iznos od 2.497,84 eur / 18.820,00 kn (na ime bruto plaće za prosinac 2022.) od 31. siječnja 2023. pa sve do isplate,

- na iznos od 2.497,84 eur / 18.820,00 kn (na ime bruto plaće za siječanj 2023.) od 28. veljače 2023. pa sve do isplate,

- na iznos od 2.497,84 eur / 18.820,00 kn (na ime bruto plaće za veljaču 2023.) od 31. ožujka 2023. pa sve do isplate,

i to po kamatnoj stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskih trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećane za 3 (tri) postotna poena, a od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena.

IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju na ime naknade štete zbog sudskog raskida radnog odnosa isplati iznos od 8.001,60 eur / 60.288,05 kn što predstavlja 5 ugovorenih mjesečnih neto plaća, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 28. veljače 2023. pa sve do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

V. Nalaže se tuženiku naknaditi prouzročeni parnični trošak tužitelju.“

II. Odbija se protutužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Nalaže se tužitelju-protutužitelju LS, OIB [osobni identifikacijski broj] da tuženiku- protutužitelju trgovačkom društvu Elektromodul d.o.o. izvrši povrat prijenosnog računala-laptopa marke Toshiba Z30A 12ZPT248E i mobitela marke Iphone 11 64GB BLACK serijskog broja [serijski broj] u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tužitelju-protutužitelju LS, OIB [osobni identifikacijski broj] da tuženiku- protutužitelju trgovačkom društvu Elektromodul d.o.o. na ime naknade štete isplati novčani iznos od 10.871,51 EUR zajedno sa zz kamatama tekućim od podnošenja protutužbe pa do isplate po stopi zatezne kamate propisanoj odredbom članka 29. ZOO-a sa uvećanjem od 3 posto koje uvećanje se primjenjuje na ostale odnose u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tužitelju-protutužitelju LS, OIB [osobni identifikacijski broj] da tuženiku- protutužitelju trgovačkom društvu Elektromodul d.o.o. nadoknadi prouzročene parnične troškove tekuće od presuđenja pa do isplate po stopi zatezne kamate po stopi propisanoj odredbom članka 29. ZOO-a sa uvećanjem od 3 posto koje uvećanje se primjenjuje na ostale odnose u roku od 15 dana."

IV. Određuje se sudski raskid ugovora o radu sklopljenog 1. srpnja 2006. između tužitelja i tuženika s 6. listopada 2021.""

te je rješenjem riješeno:

"I. Utvrđuje se da je protutužba povučena za iznos od 19.362,91 eura.

II. Svaka stranaka snosi svoje troškove postupka."

2. Protiv navedene presude u dijelu toč. I. izreke i odluke o troškovima postupka sadržane u toč. II. izreke rješenja pravovremenu žalbu podnio je tužitelj-protutuženik (dalje u tekstu: tužitelj), zbog svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje: ZPP) i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a, jer da je presuda nerazumljiva i ima takvih nedostatka zbog kojih se ne može ispitati budući da u obrazloženju presude nisu navedeni jasni razlozi na kojima se presuda u pobijanom dijelu temelji. Predlaže preinačiti pobijanu presudu u toč. I. izreke i usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja te tužitelju dosuditi troškove parničnog postupka uvećan za trošak sastava žalbe

3. Tuženik-protutužitelj (dalje u tekstu: tuženik) pravovremenom žalbom pobija predmetnu presudu u toč. II. izreke te odluku o troškovima postupka sadržanu u toč. II. izreke rješenja, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlaže preinačiti presudu u pobijanom dijelu i usvojiti protutužbeni zahtjev za povrat radne opreme i naknadu štete, a tužitelja obvezati na naknadu troškova parničnog postupka uvećan za troškove žalbe, podredno predlaže ukinuti presudu u pobijanom dijelu i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. U odgovoru na žalbu tuženika, tužitelj je u cijelosti osporio osnovanost navoda žalbe i predlaže žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu.

5. Odgovor na žalbu tužitelja nije podnesen.

6. Žalbe nisu osnovane.

7. Ispitujući pobijanu presudu i rješenje, postupak koji je prethodio, žalbene navode tužitelja i tuženika, te navode tužitelja u odgovoru na žalbu ovaj sud nije utvrdio da su počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem čl. 365. st. 2. ZPP-a. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, presuda prvostupanjskog suda je jasna i razumljiva, a obrazloženje pobijane presude sadrži razloge na kojima se temelji izreka presude, zbog čega nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju se u žalbi ukazuje.

8. Po tužbenom zahtjevu predmet spora je zahtjev za utvrđenje nedopuštenosti tuženikove odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 12. svibnja 2020., sudski raskid ugovora o radu s 28. veljače 2023., isplata bruto plaće za razdoblje od 12. svibnja 2020. pa do 28. veljače 2023. u ukupnom iznosu od 84.385,77 eura sa zateznom kamatom koja teče na svaki pojedini mjesečni iznos od dospijeća do isplate te zahtjev za naknadu štete zbog sudskog raskida radnog odnosa u iznosu od 8.001,60 eura sa pripadajućom zateznom kamatom.

8.1. Po protutužbenom zahtjevu predmet spora je zahtjev za povrat prijenosnog računala-laptopa marke Toshiba i mobitela marke Iphone te zahtjev za naknadu štete u iznosu od 10.871,51 eura sa pripadajućom zateznom kamatom i zahtjev za sudskim raskidom ugovara o radu s 6. listopadom 2021.

9. U postupku pred prvostupanjskim sudom u bitnom je utvrđeno:

- da je tužitelj bio u radnom odnosu kod tuženika na neodređeno vrijeme na radnom mjestu voditelja pravne službe, na temelju Ugovora o radu od 1. srpnja 2006., suglasno izmijenjenog aneksima ugovora od 21. prosinca 2006., 31. kolovoza 2009., 6. listopada 2009., 2. ožujka 2015., 3. travnja 2017., 2. svibnja 2017., 3. travnja 2018., 31. srpnja 2018., te 2. rujna 2019.,

- da je tuženik otkazao ugovor o radu tužitelju Odlukom o izvanrednom otkazu 12. svibnja 2020., zbog grube povrede obveze iz radnog odnosa i gubitka povjerenja u radnika te je tužitelj protiv odluke tuženika pravodobno podnio zahtjev za zaštitu prava radnika, na koji zahtjev se tuženik očitovao na način da je samo ispravio datum sklapanja Aneksa br. 8. Ugovora o radu,

- da je tužitelj pravovremeno u daljnjem zakonskom roku zahtijevao zaštitu povrijeđenog prava pred sudom, tužbom koja je predana sudu 12. lipnja 2020.,

- da je tužitelj s tvrtkama u vlasništvu ĐS dogovarao uvjete otkupa potraživanja za svog poslodavca, ali je posredovao i u njegovim poslovnim odnosima s drugim parking i komunalnim poduzećima u Republici Hrvatskoj,

- da je tužitelj bio vlasnik tvrtke Cinka & Magistar d.o.o. i odgovorna osoba od početka 2006. do 31. prosinca 2019., te je poslodavac imao saznanja o tome,

-da je ĐS tražbine tuženika otkupljivao u nominalnoj vrijednosti od 100% (1:1) u vrijeme kada je tužitelj bio zaposlen kod tuženika te je takvo poslovanje nastavljeno i u vrijeme nakon otkaza Ugovora o radu tužitelju,

- da stranke nisu imale ugovorenu zabranu konkurencije,

- da je tužitelj u obavljanju poslova pronalaženja kupca za otkup potraživanja tuženika nastupao kao djelatnik tuženika ali je istovremeno od tvrtki ĐS naplaćivao uslugu dovođenja u poslovnu suradnju tih tvrtki s tuženikom i to je naplaćivao preko računa svoje tvrtke Cinka & Magistar d.o.o,

- da je tužitelj za sebe ugovarao na ime posredovanja proviziju od 10%,

- da tuženik nije dokazao da bi takvim postupanjem tužitelja za tuženika nastala šteta, kao i da nije utvrđeno da je tužitelj dobio od tuženika na korištenje laptop i mobitel, pobliže opisani u protutužbi i da ih je tužitelj zadržao.

10. Slijedom takvih činjeničnih utvrđenja, sud je odbio tužbeni zahtjev tužitelja i protutužbeni zahtjev tuženika. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi da odluku o tužbenom zahtjevu prvostupanjski sud temelji na zaključku da je tužitelj za tuženika obavljao poslove pronalaženja kupaca koji su bili spremni otkupiti nenaplaćena potraživanja tuženika u omjeru 1:1 i za te poslove je primao plaću, ali je istovremeno od tvrtki ĐS naplaćivao preko računa svoje tvrtke Cinka&Magistar uslugu dovođenja u poslovnu suradnju ĐS i tuženika, o čemu tuženik kao poslodavac nije imao saznanja, pa je time grubo povrijedio svoje radne obveze zbog čega je tuženik izgubio povjerenje u tužitelja, a što predstavlja opravdani razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu.

11. Navedeni zaključak suda prvog stupnja tužitelj osporava u žalbi i tvrdi da je ovakav zaključak prvostupanjskog suda pogrešan jer u postupku ničim nije dokazano da je tužitelj obavljajući poslove voditelja pravne službe, iskoristio ovlasti i povjerenje kada je od preuzimatelja naplatio iznos 227.000,00 kn u korist svoje tvrtke Cinka & Magistar i da se radi o proviziji te da se taj poslovni odnos na bilo koji mogući način negativno reflektirao na poslovanje tuženika pa da bi time počinio osobito tešku povredu radne obveze. Tužitelj navodi i da se ne radi niti o postojanju druge važne činjenice, a da uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana nastavak radnog odnosa nije moguć, upravo zbog činjenice da nije povrijedio bilo kakvu zabranu niti je oštetio poslodavca zbog čega bi isti izgubio povjerenje u njega.

12. Ovaj drugostupanjski sud smatra da je pravilno odbijen zahtjev tužitelja, ali iz drugih razloga.

13. Odredbom čl. 116. st. 1. Zakona o radu („Narodne novine“ 93/14, 127/17 i 98/19, dalje: ZR) propisano je da poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili zbog neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

14. Sadržaj citirane odredbe upućuje da izvanredni otkaz ugovora o radu nije predviđen samo kao sankcija za ponašanje na radu ili u vezi s radom, već je izvanredni otkaz moguć i iz drugih razloga koji ne moraju predstavljati radnju ili propust radnika vezan uz obavljanje poslova njegovog radnog mjesta. U takvom slučaju se ipak mora raditi o osobito važnoj činjenici, zbog koje uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana nastavak radnog odnosa nije moguć.

15. U odluci o otkazu ugovora o radu od 12. svibnja 2020. se navodi da je tužitelju otkazan ugovor o radu jer je tužitelj prilikom dogovaranja uvjeta za preuzimanje tražbina poslodavca, iskoristio ovlasti i ukazano povjerenje od strane poslodavca te od preuzimatelja tražbina, bez znanja poslodavca, zatražio i za sebe ugovorio dodatnu isplatu određene svote novca, kao naknadu koja je isplaćivana na račun tvrtke tužitelja Cinka & Magistar d.o.o. Osijek, pa je takvim ponašanjem tužitelj počinio grubu povredu obveze iz radnog odnosa zbog koje je poslodavac izgubio povjerenje u tužitelja i zbog koje činjenice nastavak radnog odnosa nije moguć.

16. Osnovano tužitelj u žalbi ukazuje da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda da je tužitelj od tvrtki u vlasništvu ĐS naplaćivao uslugu posredovanja između njegovih tvrtki i tuženika jer tako ne proizlazi iz rezultata provedenih dokaza.

17. Iz sadržaja iskaza svjedok ŠS i tužitelja proizlazi nesporno da je tužitelj posredovao u sklapanju ugovora između tvrtki AS i tuženika, a vezano za otkup nenaplaćenih potraživanja te da je istovremeno ispred svoje tvrtke Cinka & Magistar vezano za otkupljena potraživanja pružao uslugu pripreme i dostave dokumentacije koja je pratila otkupljene račune te prema iskazu tužitelja i uslugu operativnog rada, a za što je naplaćivao naknadu.

18. Tuženik u postupku nije dokazao da je naplaćena naknada provizija za posredovanje u visini 10% od ugovorene cijene otkupa potraživanja i da je tih dodatnih 10% ĐS bio spremana platit tvrtki Elektromodul, odnosno otkupiti potraživanja za 110% pa je za tih 10% koji je uplaćen na račun tvrtke tužitelja, tuženik oštećen. Svjedok ĐS je u svom iskazu naveo da nikada nije ponudio otkup potraživanja Elektromodula više od 100%. Na istinitost ovih tvrdnji ukazuje i činjenica da je ĐS putem svojih tvrtki i nakon prestanaka radnog odnosa tužitelja vršio otkup potraživanja tuženika u omjeru 1:1, a što je potvrdio i zakonski zastupnik tuženika NS. Prema tome, nije utvrđeno da je tužitelj svojim ponašanjem nanio štetu tuženiku.

19. Nadalje, kada se imaju u vidu i nesporne činjenice da je tuženik imao saznanja da tužitelj ima tvrtku Cinka & Magistar i da se predmetna tvrtka, između ostalog bavi poslovima vezanim za naplatu nenaplaćenih potraživanja tvrtki koje se bave uslugama parkiranja, da nije bila ugovorena zabrana konkurencije, da tužitelj od ĐS nije naplaćivao proviziju za posredovanje u poslovima otkupa potraživanja sklopljenim sa tuženikom već naknadu za pružene usluge prikupljanja i dostave dokumentacije koja je pratila otkupljena potraživanja, prema mišljenju ovog drugostupanjskog suda u konkretnom slučaju se ne radi o osobito teškoj povredi obveze iz radnog odnosa.

20. Međutim, po mišljenju ovog drugostupanjskog suda, ponašanje tužitelja koji je dogovarao, posredovao i aktivno vodio poslove društva Elektromodul vezano za otkup nenaplaćenih potraživanja i istovremeno s poslovnim partnerom poslodavca dogovarao poslovnu suradnju vezano za otkupljena potraživanja za račun svoje tvrtke, bez znanja poslodavca, objektivno može dovesti (i dovelo je) do gubitka povjerenja u takvog radnika. Pri tome nije odlučno što u postupku nije dokazano da je tužitelj svojim ponašanjem uzrokova štetu tuženiku. Naime, činjenica je da je tužitelj kao zaposlenik tuženika dogovarao suradnju i naplaćivao naknadu u korist svoje tvrtke za radnje koje su vezane uz ugovorene poslove tuženika, jer je pružao usluge pripreme i dostave dokumentacije tuženika koja se odnosila na otkupljena potraživanja, a o tome poslodavac nije imao saznanja. Tužitelj je mogao i morao o tome izvijestiti tuženika, a ne da je o tome tuženik saznao od poslovnog partnera. Takvo ponašanje tužitelja po ocjeni ovog suda je opravdano narušilo odnos povjerenja radnika i poslodavca i predstavlja osobito važnu činjenica koja poslodavcu daje opravdani razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu, a što se u odluci o otkazu ugovora o radu također navodi kao razlog otkaza.

21. Kako je u ovom slučaju do izvanrednog otkazivanja ugovora u radu došlo u okolnostima postojanja opravdanog razloga za ovaj otkaz, to je prvostupanjski sud osnovano odbio, kako zahtjev tužitelja na utvrđenje da nije dopušten izvanredni otkaz ugovora o radu, tako i ostale zahtjeve budući da su oni postavljeni kao pravne posljedice nedopuštenog otkaza.

22. Vezano za protutužbeni zahtjev na povrat laptopa i mobitela pobliže opisanih u izreci pobijane presude, ovaj drugostupanjski sud u cijelosti prihvaća zaključak prvostupanjskog suda da tuženik nije prezentirao nikakvu dokumentaciju potpisanu od strane tužitelja o zaduženju navedenih stvari pa time nije dokazao osnovanost svog protutužbenog zahtjeva za povrat, a kako je na njemu teret dokaza to je pravilno protutužbeni zahtjev na povrat stvari odbijen kao neosnovan. Ovakav zaključak prvostupanjskog suda nije doveden u sumnju žalbenim navodima tuženika.

23. Pravilnost zaključka prvostupanjskog suda da tuženik nije dokazao osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz svih izvedenih dokaza jer tuženik nije priložio nikakav dokaz da je tužitelj predmetni laptop zadužio kao službenu opremu i da ih po prestanku radnog odnosa nije vratio. Prvostupanjski sud je pravilno zaključio da samo iskazima svjedokinje CS da je tužitelj imao na raspolaganju službeni mobitel i laptop te iskaza svjedoka NS, prokuriste tuženika, da su predmetni laptop i mobitel dani tužitelju na korištenje, tuženik nije nedvojbeno dokazao da je tužitelj upravo utuženi mobitel i laptop zadužio i da nije vratio. Pogotovo imajući u vidu da je tužitelje osporio da je zadužio utužene stvari, a nije osporio da je imao službeni mobitel i laptop za koje je potpisao revers i vratio.

24. Odredbom čl. 161. st. 1. Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 153/09., 90/10., 143/12. i 152/14., dalje u tekstu: ZVDSP), propisano je da vlasnik ima pravo zahtijevati od osobe koja posjeduje njegovu stvar da mu ona preda svoj posjed te stvari.

25. Odredbom čl. 219. st. 1. ZPP-a, propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika.

26. U skladu s odredbom čl. 221.a ZPP-a, u situaciji kada sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila tereta o dokazivanju.

27. U ovom slučaju, kada je prvostupanjski sud ocjenom izvedenih dokaza utvrdio da na temelju istih nije moguće sa sigurnošću utvrditi da se stvari koje su predmet protutužbenog zahtjeva nalaze u posjedu tužitelja, pravilno je primjenom pravila o teretu dokazivanja odbio zahtjev na predaju tih stvari.

28. Pravilno je odbijen i protutužbeni zahtjev za naknadu štete jer za postojanje odštetne odgovornosti jedna od pretpostavki je nastanak štete. U konkretnom slučaju nije utvrđeno da bi radnjama tužitelja vezano za poslovne odnose s tvrtkama ĐS oko otkupa nenaplaćenih potraživanja tuženika, tuženiku počinjena šteta, a kako je to već obrazloženo u toč. 17. i 18. ove odluke.

29. Pravilna je i odluka o trošku sadržana u toč. II. rješenja koja je donesena pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP-a, jer niti jedna stranka nije uspjela sa svojim zahtjevima.

30. Kako niti jedna stranka nije uspjela sa žalbom, nije im dosuđen trošak sastava žalbe (čl. 154. st. 1. u vezi čl. 166. st. 1. ZPP-a), a tužitelju nije dosuđen ni trošak odgovora na žalbu jer se ne radi o trošku nužnom za vođenje parnice (čl. 155. st. 1. ZPP-a).

31. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci na temelju čl. 368. st. 1. ZPP-a.

32. Rješenje prvostupanjskog suda u nepobijanom dijelu toč. I. izreke ostaje nepromijenjeno.

Osijek, 5. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća

Ljiljana Banac