- 1 -              Revd 3619/2023-2

Broj: Revd 3619/2023-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Branka Medančića predsjednika vijeća, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća i suca izvjestitelja, Slavka Pavkovića člana vijeća, Damira Kontreca člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Đ. M., OIB …, iz P., …, zastupane po punomoćniku I. D., odvjetniku u P., protiv tuženika G. … d.d., OIB …, sa sjedištem u Z., …, zastupanog po punomoćniku Z. Z., odvjetniku u O., radi naknade štete, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-154/2023-2 od 6. travnja 2023., kojom je djelomično potvrđena, djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Požegi poslovni broj P-294/2020-26 od 22. studenog 2022., u sjednici održanoj 22. studenog 2023.

r i j e š i o  j e:

              I  Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.

              II Zahtjev tuženika za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gž-154/2023-2 od 6. travnja 2023. kojom je djelomično potvrđena, djelomično preinačena presuda Općinskog suda u Požegi poslovni broj P-294/2020-26 od 22. studenog 2022.

2. Tuženik u odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije predlaže isti odbaciti podredno odbiti te potražuje naknadu troška za sastav odgovora.

3. Postupajući sukladno odredbi čl. 387. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, 70/19, 80/22 i 114/22 - dalje u tekstu: ZPP) revizijski sud je ocijenio da postavljeno pitanje nije važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Ovo stoga što se pitanje odnosi na okolnosti konkretnog slučaja te odgovor na pitanje ovisi o činjeničnim utvrđenjima odnosno okolnostima svakog konkretnog slučaja pa nije moguće dati jednoznačni odgovor primjenjiv i u drugim slučajevima. Stoga postavljeno pitanje nije pitanje u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP. Pored toga valja reći da razlozi važnosti na koje se tužiteljica poziva (odluke Vrhovnog suda broj Rev-17/2009, Rev-518/2019 i Rev-685/2008) nisu usporedivi s konkretnom činjeničnom i pravnom situacijom. U konkretnoj pravnoj situaciji kod tužiteljice (koja je obavljala posao trgovca) je nastupio djelomični gubitak radne sposobnosti prema čl. 39. st. 3. Zakona o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine", broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18), zbog ozljede izvan rada 100% te joj je priznato pravo na invalidsku mirovinu, dok je u odlukama na koje se tužiteljica poziva kod tužitelja nastupila profesionalna nesposobnost za rad, što se ne može usporediti s djelomičnim gubitkom radne sposobnosti.

3. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju odredbe čl. 387. st. 1. u vezi s odredbom čl. 389.b st.1. ZPP riješiti kao u izreci.

4. Odluka o trošku tuženika temelji se na odredbi čl. 155. st. 1. ZPP te tuženiku nije priznat trošak odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije jer se radi o trošku koji nije bio potreban za vođenje ove parnice.

Zagreb, 22. studenog 2023.