Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Osijek, Europska avenija 7
Poslovni broj Gž-1162/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
I
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od sutkinje Anđele Bošković Rajković predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća dr. sc. Sanje Zagrajski i sutkinje Snježane Androš članice vijeća, u građanskoj pravnoj stvari tužitelja FE iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Marijo Vrnoga, odvjetnik u Metkoviću, protiv tuženika Addiko Bank d.d. Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB 14036333877, kojeg zastupa punomoćnica Marija Vujasin, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Kožul & Petrinović d.o.o. Zagreb, radi: utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-514/2019-48 od 11. travnja 2025., na sjednici vijeća održanoj 5. lipnja 2025.,
p r e s u d i o i r i j e š i o j e
I. Žalba tuženika uvažava se kao djelomično osnovana i odbija kao djelomično neosnovana pa se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-514/2019-48 od 11. travnja 2025.:
a) potvrđuje u pobijanom dijelu pod toč. I. izreke,
b) ukida u pobijanom dosuđujućem dijelu pod toč. II. izreke i odluci o trošku postupka pod toč. III. izreke i u tom dijelu vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
II. O zahtjevu tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka odlučiti će sud prvog stupnja u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
"I Utvrđuje se da je ništetna odredba sadržana u čl. 6. Ugovora o kreditu, broj [broj kredita] zaključenog dana 26. listopada 2004. između tužitelja FE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnika kredita s jedne strane i tuženika Addiko Bank d.d., Zagreb, Slavonska avenija 6, OIB: 14036333877, kao kreditora s druge strane, a kojom je ugovoreno da je kamatna stopa promjenjiva sukladno jednostranoj odluci tuženika te da kao takva ne proizvodi pravne učinke za ugovorne strane.
II Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d. da tužitelju FE isplati iznos od 1.092,68 EUR (tisućudevedesetdva eura i šezdesetosam eurocenti) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dospijeća svakog pojedinog iznosa po stopi koja se do 31. prosinca 2007. obračunava u visini određenoj čl. 1. Uredbe o visini stope zakonske zatezne kamate, a od 1 siječnja 2008. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskonte stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotnih poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka, od 1. siječnja 2023. po stopi, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, i to:
- na iznos od 0,01 EUR od 1. travnja 2007. god. pa do isplate;
- na iznos od 0,01 EUR od 1. svibnja 2007. god. pa do isplate;
- na iznos od 0,01 EUR od 1. lipnja 2007. god. pa do isplate;
- na iznos od 0,01 EUR od 1. srpnja 2007. god. pa do isplate;
- na iznos od 0,01 EUR od 1. kolovoza 2007. god. pa do isplate;
- na iznos od 0,01 EUR od 1. rujna 2007. god. pa do isplate;
- na iznos od 2,50 EUR od 1. listopada 2007. god. pa do isplate;
- na iznos od 2,50 EUR od 1. studenog 2007. god. pa do isplate;
- na iznos od 2,53 EUR od 1. prosinca 2007. god. pa do isplate;
- na iznos od 2,52 EUR od 1. siječnja 2008. god. pa do isplate;
- na iznos od 2,56 EUR od 1. veljače 2008. god. pa do isplate;
- na iznos od 2,59 EUR od 1. ožujka 2008. god. pa do isplate;
- na iznos od 9,58 EUR od 1. travnja 2008.god. pa do isplate;
- na iznos od 9,34 EUR od 1. svibnja 2008. god. pa do isplate;
- na iznos od 9,25 EUR od 1. lipnja 2008. god. pa do isplate;
- na iznos od 9,36 EUR od 1. srpnja 2008. god. pa do isplate;
- na iznos od 9,20 EUR od 1. kolovoza 2008. god. pa do isplate;
- na iznos od 9,20 EUR od 1. rujna 2008. god. pa do isplate;
- na iznos od 9,30 EUR od 1. listopada 2008. god. pa do isplate;
- na iznos od 15,41 EUR od 1. studenog 2008. god. pa do isplate;
- na iznos od 14,63 EUR od 1. prosinca 2008. god. pa do isplate;
- na iznos od 15,62 EUR od 1. siječnja 2009. god. pa do isplate;
- na iznos od 15,77 EUR od 1. veljače 2009. god. pa do isplate;
- na iznos od 15,84 EUR od 1. ožujka 2009. god. pa do isplate;
- na iznos od 15,65 EUR od 1. travnja 2009. god. pa do isplate;
- na iznos od 15,69 EUR od 1. svibnja 2009. god. pa do isplate;
- na iznos od 15,40 EUR od 1. lipnja 2009. god. pa do isplate;
- na iznos od 15,18 EUR od 1. srpnja 2009. god. pa do isplate;
- na iznos od 15,24 EUR od 1. kolovoza 2009. god. pa do isplate;
- na iznos od 15,35 EUR od 1. rujna 2009. god. pa do isplate;
- na iznos od 15,34 EUR od 1. listopada 2009. god. pa do isplate;
- na iznos od 15,23 EUR od 1. studenoga 2009. god. pa do isplate;
- na iznos od 15,44 EUR od 1. prosinca 2009. god. pa do isplate;
- na iznos od 15,61 EUR od 1. siječnja 2010. god. pa do isplate;
- na iznos od 15,86 EUR od 1. veljače 2010.god. pa do isplate;
- na iznos od 15,80 EUR od 1. ožujka 2010. god. pa do isplate;
- na iznos od 16,13 EUR od 1. travnja 2010. god. pa do isplate;
- na iznos od 16,07 EUR od 1. svibnja 2010. god. pa do isplate;
- na iznos od 16,19 EUR od 1. lipnja 2010. god. pa do isplate;
- na iznos od 17,24 EUR od 1. srpnja 2010. god. pa do isplate;
- na iznos od 17,03 EUR od 1. kolovoza 2010. god. pa do isplate;
- na iznos od 17,69 EUR od 1. rujna 2010. god. pa do isplate;
- na iznos od 17,46 EUR od 1. listopada 2010. god. pa do isplate;
- na iznos od 17,09 EUR od 1. studenoga 2010. god. pa do isplate
- na iznos od 17,87 EUR od 1. prosinca 2010. god. pa do isplate;
- na iznos od 16,85 EUR od 1. siječnja 2011. god. pa do isplate;
- na iznos od 16,22 EUR od 1. veljače 2011. god. pa do isplate;
- na iznos od 16,46 EUR od 1. ožujka 2011. god. pa do isplate;
- na iznos od 16,18 EUR od 1. travnja 2011. god. pa do isplate;
- na iznos od 16,23 EUR od 1. svibnja 2011. god. pa do isplate;
- na iznos od 17,42 EUR od 1. lipnja 2011. god. pa do isplate;
- na iznos od 17,53 EUR od 1. srpnja 2011. god. pa do isplate;
- na iznos od 18,52 EUR od 1. kolovoza 2011. god. pa do isplate;
- na iznos od 18,01 EUR od 1. rujna 2011. god. pa do isplate;
- na iznos od 17,46 EUR od 1. listopada 2011. god. pa do isplate;
- na iznos od 20,28 EUR od 1. studenoga 2012. god. pa do isplate;
- na iznos od 20,40 EUR od 1. prosinca 2012. god. pa do isplate;
- na iznos od 20,31 EUR od 1. siječnja 2013. god. pa do isplate;
- na iznos od 19,85 EUR od 1. veljače 2013. god. pa do isplate;
- na iznos od 20,25 EUR od 1. ožujka 2013. god. pa do isplate;
- na iznos od 20,28 EUR od 1. travnja 2013. god. pa do isplate;
- na iznos od 20,13 EUR od 1. svibnja 2013. god. pa do isplate;
- na iznos od 19,65 EUR od 1. lipnja 2013. god. pa do isplate;
- na iznos od 19,63 EUR od 1. srpnja 2013. god. pa do isplate;
- na iznos od 19,75 EUR od 1. kolovoza 2013. god. pa do isplate;
- na iznos od 19,94 EUR od 1. rujna 2013. god. pa do isplate;
- na iznos od 20,20 EUR od 1. listopada 2013. god. pa do isplate;
- na iznos od 20,07 EUR od 1. studenoga 2013. god. pa do isplate;
- na iznos od 20,16 EUR od 1. prosinca 2013. god. pa do isplate;
- na iznos od 20,27 EUR od 1. siječnja 2014. god. pa do isplate;
- na iznos od 10,29 EUR od 1. veljače 2014. god. pa do isplate;
- na iznos od 10,36 EUR od 1. ožujka 2014. god. pa do isplate;
- na iznos od 10,33 EUR od 1. travnja 2014. god. pa do isplate;
- na iznos od 10,30 EUR od 1. svibnja 2014. god. pa do isplate;
- na iznos od 10,22 EUR od 1. lipnja 2014. god. pa do isplate;
- na iznos od 10,24 EUR od 1. srpnja 2014. god. pa do isplate;
- na iznos od 10,33 EUR od 1. kolovoza 2014. god. pa do isplate;
- na iznos od 10,41 EUR od 1. rujna 2014. god. pa do isplate;
- na iznos od 10,39 EUR od 1. listopada 2014. god. pa do isplate;
- na iznos od 10,46 EUR od 1. studenoga 2014. god. pa do isplate;
- na iznos od 10,50 EUR od 1. prosinca 2014. god. pa do isplate;
- na iznos od 10,48 EUR od 1. siječnja 2015. god. pa do isplate, sve u roku 15 dana.
III Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d. nadoknaditi tužitelju FE trošak postupka u iznosu od 1.980,33 EUR (tisućudevetstoosamdeset eura i tridesettri eurocenta) sa zateznim kamatama od 11. travnja 2025. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana."
2. Presudu suda pobija pravovremeno podnesenom žalbom pobija tuženik zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, s prijedlogom da se preinači i tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan, a troškovi postupka dosude tuženiku, uz priznavanje troška za sastav žalbe, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Posebno ističe da je sud prvog stupnja donošenjem presude počinio bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč.11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP), kao i da je počinio relativno bitnu povredu iz čl. 354. st. 1. ZPP-a u vezi s odredbom čl. 502.c ZPP-a.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je djelomično osnovana.
5. Ispitujući presudu suda prvog stupnja, postupak koji je prethodio, kao i žalbene navode tuženika, ovaj sud je utvrdio da sud prvog stupnja u odnosu na toč. I. izreke nije počinio bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, dok je pod toč. II. izreke presuda suda prvog stupnja zahvaćena bitnom povredom odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.
6. Suprotno žalbenim navodima tuženika, presuda suda prvog stupnja je u pobijanoj toč. I. izreke kojom je utvrđena ništetnom odredba čl. 6. Ugovora o kreditu sklopljenog 26. listopada 2004. jasna i razumljiva, sadrži razloge o odlučnim činjenicama, nema proturječnosti i nejasnoća pa se može ispitati, tako da nije počinjena bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.
7. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnim odredbe čl. 6. Ugovora kreditu broj [broj kredita] sklopljenog 26. listopada 2004. između parničnih stranaka, a kojom je ugovorena primjenjiva kamatna stopa jednostranom odlukom tuženika za vrijeme otplate kredita, kao i zahtjev za isplatu s osnove preplaćenih kamata.
8. Neosnovano tuženik osporava da se sud prvog stupnja ne može pozivati na utvrđenja iz presuda donesenih u povodu tužbe za zaštitu kolektivnih interesa potrošača, jer na temelju odredbe čl. 502.c ZPP-a, a isto tako i odredbe čl. 118. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/14. i 110/15., u daljnjem tekstu: ZZP/14) postoji vezanost ostalih sudova za utvrđene povrede propisa zaštite potrošača i obveza i primjena utvrđene ništetnosti u kolektivnom sporu. Osim toga, i Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj U-III-2233/2019 od 10. lipnja 2020. ocjenjuje da je Vrhovni sud Republike Hrvatske postupajući sukladno svojoj ustavnoj ulozi definiranoj čl. 116. st. 1. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 56/90., 135/97., 8/98., 113/00., 124/00., 28/01., 41/01., 55/01., 76/10., 85/10., 05/14., u daljnjem tekstu: Ustav RH) u odluci poslovni broj Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019. iznio detaljne razloge o direktnom učinku pravomoćne presude donesene u sporu radi zaštite kolektivnih interesa, pritom dovodeći u vezu odredbu čl. 502.c ZPP-a s okolnostima konkretnog slučaja i općom svrhom te odredbe za pravni sustav zaštite potrošača. Ustavni sud Republike Hrvatske ne nalazi da bi navedeno stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske bilo neobrazloženo ili na bilo koji način proizvoljno (arbitrarno).
9. Nadalje, neosnovani su žalbeni navodi tuženika da presuda suda prvog stupnja ne sadrži razloge ništetnosti ugovorne odredbe, jer suprotno proizlazi iz toč. 9. do 13. obrazloženja presude suda prvog stupnja.
10. Naime, sud prvog stupnja u dovoljnoj mjeri je raspravio predmet spora u vezi ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamati jednostranom odlukom prednika tuženika iz osnovnog Ugovora o kreditu, valjano ocijenio provedene dokaze (čl. 8. ZPP-a) i detaljno obrazložio razloge ništetnosti odredbe čl. 6. predmetnog Ugovora, kao i u čemu se sastoji neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana, a pri tome pravilno se pozvao i na mjerodavne odredbe Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 96/03., u daljnjem tekstu: ZZP/03). Sud prvog stupnja utvrdio je da je odredba čl. 6. Ugovora o kreditu sklopljenog 26. listopada 2004. o promjenjivoj kamati jednostranom odlukom tuženika nepoštena, a time i ništetna sukladno odredbama čl. 81. i 87. ZZP/03.
11. Osim toga, u presudi i rješenju poslovni broj Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019. Vrhovni sud Republike Hrvatske odlučio je da se odbija kao neosnovana i revizija prednika tuženika protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim je utvrđeno da su navedene banke u određeno navedenim razdobljima povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak, sve suprotno odredbama čl. 81., čl. 82. i čl. 90. ZZP/03 u razdoblju do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008., suprotno odredbama čl. 96. i čl. 97. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09., 78/12. i 56/13., u daljnjem tekstu: ZZP/07).
12. Naime, u postupku koji je prethodio revizijskom (Trgovački sud u Zagrebu i Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u Zagrebu) utvrđeno je da je prednik tuženika u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u vezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, pa je prednik tuženika postupio suprotno odredbama tada važećeg ZZP/03 u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 6. kolovoza 2007. i to čl. 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008., protivno odredbama tada važećeg ZZP/07 (i to čl. 96. i 97.) te suprotno odredbama ZOO-a, te da je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora prednik tuženika kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku prednika tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time prednik tuženika postupio suprotno odredbama tada važećeg ZZP/03 u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to čl. 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje, protivno odredbama tada važećeg ZZP/07 i to čl. 96. i 97., te suprotno odredbama ZOO-a.
13. Nadalje, odredbom čl. 324. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15. i 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZOO) propisano je da ništetnost pojedine ugovorne odredbe ne uzrokuje ništetnost čitavog ugovora, ako on može opstati bez te ništetne odredbe i ako nije bila odlučujuća pobuda ni uvjet zbog koje je ugovor sklopljen, a predmetni Ugovor o kreditu može opstati bez navedene ugovorne odredbe koja je pravilno utvrđena ništetnom.
14. Stoga je u odnosu na pobijanu toč. I. presude suda prvog stupnja žalba tuženika kao neosnovana odbijena i presuda suda prvog stupnja u tom dijelu potvrđena.
15. Međutim, žalba tuženika osnovana je u odnosu na toč. II. presude kojom je naloženo tuženiku da tužitelju isplati iznos od 1.092,68 EUR sa pripadajućom zateznom kamatom na ime preplate kredita na temelju ništetne ugovorene odredbe o promjenjivoj kamati jednostranom odlukom tuženika.
15.1. Naime, osnovano tuženik ukazuje u žalbi da je sa tužiteljem nakon sklapanja osnovnog Ugovora o kreditu sklopio dva Aneksa a da o njihovom sadržaju sud prvog stupnja u obrazloženju pobijane presude u odnosu na toč. II. izreke (dosuđujući dio) nije ništa naveo.
15.2. U obrazloženju presude suda prvog stupnja pod toč. 4. sud navodi da je pročitao Aneks br. 1. ugovora o kreditu od 25. listopada 2011. i Aneks ugovora o kreditu br. 2. od 24. travnja 2012., ali u obrazloženju ne obrazlaže sadržaj tih Aneksa i što su stranke tim Aneksima drugačije uredile u odnosu na osnovni Ugovor o kreditu.
15.3. Tuženik je i u tijeku postupka ukazivao na sklopljene Anekse osnovnom Ugovoru o kreditu i vještak je u Nalazu i mišljenju naveo da je izvršio uvid u ovu dokumentaciju, čak i da je vještačio prema odredbama tih dokumenata, ali sud prvog stupnja uopće ne ocjenjuje ove provedene dokaze (Anekse br. 1. i 2. osnovnom Ugovoru o kreditu).
16. Iako je vještak naveo da je prilikom vještačenja, a u vezi sa zadatkom vještačenja koji je odredio sud, uzeo u obzir ova dva Aneksa i da je to vidljivo u Nalazu i mišljenju, detaljnije obrazloženje Nalaza i mišljenja je izostalo, iako je tuženik ukazivao na ova dva Aneksa i potrebu da se vještak očituje i dopunski vještači.
17. Naime, tužitelj tužbom zahtijeva utvrđenje ništetnim ugovorne odredbe osnovnog Ugovora o kreditu, kao i da se umjesto te ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stope primjeni početno ugovorena kamatna stopa, a tuženik ukazuje da je kamatna stopa bila predmetom sklopljenih Aneksa broj 1 i 2 i da su stranke ugovorile tim Aneksima drugačiju kamatnu stopu od početno ugovorene, a tužitelj tužbom nije zahtijevao da se i odredbe tih Aneksa o visini kamate utvrde ništetnim i nakon toga primjeni početno ugovorena kamatna stopa.
18. Stoga je žalba tuženika u odnosu na pobijanu toč. II. izreke uvažena i presuda suda prvog stupnja u tom dijelu ukinuta, a predmet će biti vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
19. U ponovljenom postupku sud prvog stupnja otklonit će nedostatke na koje je upozoren ovom ukidbenom odlukom i donijeti novu i zakonitu odluku, čije obrazloženje će opravdati izreku (čl. 338. ZPP-a). Sve provedene dokaze sud prvog stupnja dužan je ocijeniti sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a svaki dokaz zasebno i sve dokaze u međusobnoj vezi, pa će glede Aneksa broj 1 i 2 dati ocjenu tih dokaza, potom pozvati vještaka da se detaljno očituje o primjeni kamatne stope iz Aneksa 1 i 2 jer vještak tvrdi da ih je uzeo u obzir, a da pri tome nije potpuno jasno, a s obzirom na zadatak vještačenja, na koji način je vještak obračunao preplatu za vrijeme važenja navedenih Aneksa broj 1 i 2. Naime, tabelarni prikaz sadržan u Nalazu i mišljenju nije obrazložen, a niti je u očitovanju vještak pojasnio obračun preplate po ništetnoj ugovornoj odredbi čl. 6. osnovnog Ugovora o kreditu i što točno znači navod vještaka da je prilikom vještačenja uzeo u obzir i navedene Anekse broj 1 i 2.
20. Ukinuta je i odluka o troškovima postupka pod toč. III. izreke, jer će nova odluka o troškovima postupka ovisiti o novoj odluci o kondemnatornom zahtjevu. U toj novoj odluci o troškovima postupka sud prvog stupnja odlučiti će i o zahtjevu tuženika za naknadu troškova žalbenog postupka (čl. 166. st. 3. ZPP-a).
21. Slijedom iznijetog, odlučeno je kao u izreci na temelju odredbi čl. 368. st. 1. ZPP-a, čl. 369. st. 1. ZPP-a i čl. 166. st. 3. ZPP-a.
Osijek, 5. lipnja 2025.
Predsjednica vijeća
Anđela Bošković Rajković
