Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-898/2023-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Melite Novoselac, predsjednika vijeća, Svjetlane Tolj suca izvjestitelja i člana vijeća te suca Jelene Bušić, člana vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja ČS, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica RS, odvjetnica u [adresa] i 2. tužiteljice RS, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], protiv 1. tuženika US, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i 2. tuženice GS, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnik Marko Lešnjaković, odvjetnik u Osijeku, radi isplate, odlučujući o žalbi 1. tuženika US i 2. tuženice GS protiv presude Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru, poslovni broj Povrv-405/2018-25 od 12. svibnja 2023., u sjednici vijeća održanoj 5. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba 1. tuženika US i 2. tuženice GS odbija se kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru, poslovni broj Povrv-405/2018-25 od 12. svibnja 2023.

II. Zahtjev 1. tuženika US i 2. tuženice GS za naknadu troškova žalbenog postupka odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I/ Održava se u cijelosti na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Anamarije Kokić iz Osijeka, br. Ovrv29/15 od 20. travnja 2015.god., te se nalaže tuženicima US iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i GS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] da temeljem računa broj 56/PP1/1 od 20.12.2013.god. solidarno namire tužiteljima ukupni iznos od 15.200,08 eura / 114.525,00 kn, i to I-tužitelju ČS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 9.120,05 eura / 68.715,00 kn i II tužiteljici RS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 6.080,03 eura / 45.810,00 kn, sve sa zateznom kamatom tekućom od 16.03.2014.god. do 31.07.2015.god. po stopi koju propisuje čl. 29. ZOO-a, a koja odgovara visini eskontne stope HNB-a uvećane za 5 postotnih poena, a od 01.08.2015.god. do 31.12.2022. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, a od 01. siječnja 2023. do isplate po stopi zatezne kamate za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primjenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II/ Nalaže se tuženicima US iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i GS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužiteljima ČS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i RS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], solidarno naknade prouzročeni parnični trošak u iznosu od 2.614,97 EUR / 19.702,49 kn, sa zakonskim zateznim kamatama tekućom od dana 12.5.2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primjenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

2. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija 1. tuženik US i

2. tuženica GS (dalje: tuženici) zbog žalbenih razloga iz čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22,142/22 i 155/23 - dalje: ZPP), s prijedlogom da se preinači i odbije tužbeni zahtjev u cijelosti i tuženicima dosudi trošak parničnog postupka kao i trošak sastava žalbe. U žalbi ukazuju na postojanje bitne povrede odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući presudu suda prvog stupnja, postupak koji je prethodio, kao i žalbene navode tuženika, ovaj sud je utvrdio da nisu počinjene bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

6. Presuda suda prvog stupnja je jasna i razumljiva, sadrži razloge o odlučnim činjenicama, nema proturječnosti i nejasnoća, pa se može ispitati, tako da donošenjem pobijane presude sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredbe parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju tuženici ukazuju u žalbi.

7. U postupku pred prvostupanjskim sudom potpuno su i istinito utvrđene sve činjenice o kojima ovisi osnovanost tužbenog zahtjeva, te je na takvo utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjeno materijalno pravo.

8. Predmet spora je potraživanje 1. tužitelja ČS i 2. tužiteljice RS (dalje: tužitelji) za isplatu naknade troškova za obavljeni rad i odvjetničke usluge za zastupanje tuženika u predmetu koji se vodio pred Općinskim sudom u Osijeku pod poslovnim brojem P-195/2010 za koje je tuženicima 20. prosinca 2013. izdan račun na iznos od 114.525,00 kn/15.2008,08 Eura za naknadu troškova za obavljeni rad i odvjetničke usluge za radnje poduzete u razdoblju od 20. travnja 2010. do 26. srpnja 2011.

9. U postupku pred sudom prvog stupnja izvedenim dokazima utvrđeno je:

- da su tužitelji kao punomoćnici zastupali tuženike u predmetu Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-195/2010,

- da je predmetni spor pred Općinskim sudom u Osijeku pokrenut tijekom svibnja 2005., a pravomoćno je okončan u prosincu 2013.,

- da je vrijednost predmeta spora od pokretanja postupka pa do provedenog vještačenja naznačena u iznosu od 950.000,00 kuna,

- da je nakon provedenog građevinskog vještačenja (u siječnju 2008.) vrijednost predmeta spora naznačena u iznosu od 1.264.517,05 kn,

- da je od pokretanja postupka u svibnju 2005. do siječnja 2008. godine prema tada važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 91/04, 37/05, 59/07 i 148/09 - dalje Tarifa/04) svaka pojedina obavljena radnja na ime zastupanja iznosila 9.500,00 kn + PDV, a od siječnja 2008. do okončanja spora iznosila je 12.645,00 kn + PDV,

- da je 2. tužiteljica RS **.**.2013. tuženicima izdala [broj]PP1/1 od 20. prosinca 2013. na iznos od 114.525,00 kn., sa dospijećem računa na dan 15. ožujka 2014., a temeljem troškovnika od 17. prosinca 2013. godine za zastupanje u predmetu P-195/10 Općinskog suda u Osijeku,

- da su tužitelji Ugovorom o osnivanju Zajedničkog odvjetničkog ureda od 27. prosinca 2004. Ugovorili sudjelovanje u troškovima i dobiti u omjeru na način da 1. tužitelj ČS sudjeluje sa 60%, a 2. tužiteljica RS sa 40%,

- da su tužitelji Sporazumom o raskidu ugovora o osnivanju Zajedničkog odvjetničkog ureda od 15. studenog 2004., od 31. ožujka 2014. suglasno raskinuli ugovor o zasnivanju Zajedničkog odvjetničkog ureda

- da su sve obavljene radnje zastupanja sadržane u troškovniku od 17. prosinca 2013. bile potrebne za vođenje parničnog postupka u predmetu Općinskog suda u Osijeku poslovni broj P-195/2010,

- da su tuženici bez primjedbi prihvatili da su dužni tužiteljima navedeni iznos u troškovniku i računu sa dospijećem računa 15. ožujka 2014.

- da tuženici nisu dokazali da bi tužiteljima platili predmetni dug,

- da je 2. tužiteljica RS pravilno sačinila troškovnik sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 148/09 i 142/12 – dalje: Tarifa/09) koja je u to vrijeme bila na snazi, a uzimajući u obzir da je tijekom navedenog parničnog postupka došlo do povećanja vrijednosti predmeta spora nakon provedenog vještačenja.

10. Iz spisa predmeta proizlazi da su tužitelji kao punomoćnici zastupali tuženike u postupku koji se vodio pred Općinskim sudom u Osijeku poslovni broj P-1888/05, koji se nakon ukidne odluke višeg suda nastavio voditi pod poslovnim brojem P-195/10.

11. Sud prvog stupnja je na osnovi iskaza 1. tužitelja ČS, 2. tužiteljice RS, 1. tuženika US, te svjedoka VS i DS, utvrdio da tuženici nisu platili troškove odvjetničkog zastupanja za utuženo razdoblje, o čemu je dao jasne razloge. Naime, sud prvog stupnja je utvrdio, a što parnične stranke ne osporavaju, da su tuženici na ime nagrade za obavljeno zastupanje tužiteljima platili ukupan iznos od 51.500,00 kn kojim iznosom su tuženici podmirili zastupanje do radnji zastupanja poduzetih do utuženog razdoblja.

12. Pri tome je sud prvog stupnja dao jasne razloge zbog kojih nije prihvatio iskaz svjedoka DS i djelomično 1. tuženika US u dijelu koji se odnosi na način uplata na račun tužitelja kao i u dijelu ugovorene nagrade u visini od 4.500,00 kn, cijeneći ih nevjerodostojnim i nelogičnim.

13. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja je pravilno zaključio da je postavljeni tužbeni zahtjev u skladu sa stvarno izvršenim radnjama u utuženom razdoblju od 20. travnja 2010. do 26. srpnja 2011. i u visini sukladno odredbama Tarife/09 i čl. 18. Zakona o odvjetništvu („Narodne novine“, broj 9/94, 117/08, 75/09, 18/11 i 126/21) slijedom čega je odlučio kao pod toč. I. izreke pobijane presude.

14. Naime, ne može se prihvatiti tvrdnja tuženika da je isplatom iznosa podmireno potraživanje tužitelja na ime obavljenog zastupanja za cjelokupno razdoblje i za sve poduzete radnje od dana pokretanja postupka pa do pravomoćnog okončanja, s obzirom da plaćeni iznos od 51.500,00 kn u cijelosti ne pokriva niti sve poduzete radnje u postupku koji se vodio pod poslovnim brojem P-1888/05 do ukidne odluke višeg suda, odnosno do ponovljenog postupka pod poslovnim brojem P-195/10, a s obzirom na utvrđenu vrijednost predmeta spora i pravo na nagradu sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 91/04, 37/05, 59/07 i 148/09 - dalje: Tarifa/04) i Tarifi/09.

15. Tuženici ne osporavaju tužiteljima poduzete radnje u postupku, a iz obračuna tužitelja (list 74 spisa) razvidno je koje radnje i koliko radnji zastupanja su tužitelji poduzeli u postupku koji se na početku vodio pod brojem P-1888/05 a kasnije pod brojem P-195/10.

16. Prema odredbi čl. 18. st. 1. Zakona o odvjetništvu ("Narodne novine" broj 9/94, 117/2008, 50/2009, 75/2009, 18/2011, 126/2021 - dalje: ZO) odvjetnici imaju pravo na nagradu za svoj rad te na naknadu troškova u svezi s obavljenim radom sukladno tarifi koju utvrđuje i donosi Hrvatska odvjetnička komora uz suglasnost ministra nadležnog za poslove pravosuđa. Dakle, odvjetnik je ovlašten zahtijevati isplatu nagrade i troškova vezanih uz izvršenje odvjetničke usluge.

17. Odredbom čl. 19. st. 1. ZO-a propisano je da odvjetnici mogu sa strankom ugovoriti nagradu za rad i u razmjeru s uspjehom u postupku odnosno u pravnim radnjama koje će za stranku poduzeti, sukladno odvjetničkoj tarifi, dok je st. 2. istog članka propisano da je ugovor iz st. 1. valjan samo ako je zaključen u pisanom obliku.

18. Sukladno Tbr. 39. Tarife/04 i Tbr. 39. Tarife/09 odvjetnik i stranka mogu ugovoriti visinu nagrade za odvjetnički rad, a Ugovor je valjan samo ako je zaključen u pismenoj formi.

19. Iz spisa predmeta suda prvog stupnja proizlazi da između stranaka nije sklopljen ugovor o visini nagrade za odvjetnički rad sukladno čl. 19. ZO-a, Tbr. 39. Tarife/09 i Tbr. 39. Tarife/09, a da je zaključen i u usmenoj formi, ne bi utjecalo na obvezu tuženika na namirenje predmetnog iznosa (tako i presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev x 381/2012-2 od 2. srpnja 2013.).

20. Slijedom navedenog, pravilno je sud prvog stupnja postupio kada je održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika, odnosno kada je prihvatio tužbeni zahtjev u odnosu na glavno potraživanje i obvezao tuženike na isplatu iznosa od 15.2008,08 Eura za obavljene odvjetničke usluge zastupanja za razdoblje od 20. travnja 2010. do 26. srpnja 2011.

21. Suprotno žalbenom navodu tuženika, sud prvog stupnja je pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo.

22. Odluka o troškovima parničnog postupka pravilna je i zakonito donesena u skladu s odredbom čl. 154. st. 1. i čl. 155. st. 1. ZPP-a. Tuženici ne konkretiziraju razloge zbog kojih pobijaju odluku o trošku, radi čega žalbenim navodima pravilnost odluke o trošku nije dovedena u pitanje.

23. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod toč. I. izreke na temelju čl. 368. st. 1. ZPP-a.

24. Odluka o troškovima žalbenog postupka pod toč. II. izreke temelji se na odredbi čl. 166. st. 1. u vezi s čl. 154. st. 1. ZPP-a i isti troškovi nisu dosuđeni tuženicima s obzirom da sa žalbom nisu uspjeli

Osijek, 5. lipnja 2025.

Predsjednik vijeća

Melita Novoselac