Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-616/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku u vijeću sastavljenom od sudaca Vesne Bjelousov kao predsjednice vijeća, te člana vijeća i suca izvjestitelja mr. sc. Krunoslava Barana, te članice vijeća sutkinje Jasne Bratek, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623 iz Zagreba, A. Mihanovića 3, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., OIB:22694857747 iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, zastupan po punomoćniku Ivici Ćosiću odvjetniku u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri d.o.o. Zagreb, radi naknade štete, rješavajući žalbu tužitelja protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 3. siječnja 2025., poslovni broj P-8954/2023-14, u sjednici vijeća održanoj 5. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

Žalba tužitelja se odbija kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 3. siječnja 2025. poslovni broj P-8954/2023-14.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, u cijelosti:

„Nalaže se tuženiku EUROHERC OSIGURANJE d.d. iz Zagreba, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747 da plati tužitelju Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje iz Zagreba, Mihanovićeva 3, svotu od 17.156,11 eura / 129.262,71 kn sa zateznom kamatom koja teče od 03.08.2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od 15 dana.“

II. Nalaže se tužitelju Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, OIB: 84397956623, naknaditi tuženiku EUROHERC OSIGURANJE d.d. OIB: 22694857747, parnični trošak u iznosu od 1.875,00 eura sa zateznom kamatom tekućom od 03. siječnja 2025. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana."

2. Protiv ove presude tužitelj je podnio pravovremenu žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U žalbi u bitnome navodi kako ima pravo na naknadu štete na temelju odredbe čl. 161. i čl. 164. Zakona o mirovinskom osiguranju (Narodne novine, broj:157/13, dalje ZOMO) i da je sud prvog stupnja pogrešno primijenio odredbu čl. 27. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (Narodne novine, broj 151/05, 36/09 i 75/09, dalje ZOOP). Predlaže uvažiti žalbu i preinačiti pobijanu presudu u korist tužitelja, podredno ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijanu presudu na temelju odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13., 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP) u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava (čl. 356. ZPP-a), ovaj sud je utvrdio da je odluka suda prvog stupnja pravilna i zakonita.

6. Predmet spora je tužiteljev zahtjev za naknadu štete u iznosu od 17.156,11 Eur-a sa zateznim kamatama, koju je tužitelj pretrpio isplatom invalidske mirovine i na ime naknade za tjelesno oštećenje svom osiguraniku SG zbog ozljede izvan rada (prometne nesreće 28. listopada 2016. koju je prouzročio UG upravljajući vozilom osiguranim kod tuženika) u razdoblju od 1. rujna 2020. do 30. lipnja 2023.

7. Suprotno tužiteljevim žalbenim navodima, pravilno je sud prvog stupnja o tužbenom zahtjevu odlučio primjenom odredaba čl. 27. ZOOP-a, te pravila o teretu dokazivanja.

8. Naime, za odluku o sporu koji pokreće Zavod protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete Zavodu, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine, prema pravnim shvaćanjima Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženog u nizu odluka (primjerice odlukama:

Rev-5292/19 od 16. lipnja 2020., Rev-x 388/2018-2 od 25. kolovoza 2020., Rev- 1354/16 od 18. svibnja 2021. i Rev-3660/18 od 12. siječnja 2020. i dr.).

9. Prema tome, za odluku o tužbenom zahtjevu za naknadu štete mjerodavan je Zakon o obveznim osiguranjima u prometu koji je bio na snazi u trenutku kada su izvršene isplate.

10. Odredbom čl. 27. st. 3. ZOOP-a propisano je da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenog, mirovinskog ili invalidsko osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju.

11. Stvarnom štetom u smislu stavka 1. tog članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji (st. 2.).

12. Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem zavoda i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (st. 3.).

13. U konkretnom slučaju osiguraniku tužitelja priznato je pravo na invalidsku mirovinu zbog ozljede izvan rada slijedom čega je valjalo primijeniti upravo odredbu čl. 27. ZOOP-a te utvrditi razliku između invalidske mirovine utvrđene rješenjem zavoda i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu.

14. Iz podataka u spisu proizlazi da tužitelj nije predložio vještačenje radi utvrđivanja visini naknade na koju bi tužitelj imao eventualno pravo, odnosno radi utvrđivanja postoji li razlika između invalidske mirovine utvrđene rješenjem zavoda i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu, niti je dostavio relevantne dokaze na temelju bi kojih sud u okviru svojih znanja mogao utvrditi visinu tražbine tužitelja.

15. Pravilno je sud prvog stupnja zaključio kako je teret dokaza visine tužbenog zahtjeva na tužitelju, pa kako tužitelj to nije dokazao, to je na temelju pravila o teretu dokazivanja iz čl. 221.a ZPP-a, odbio tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

16. Pravilna je i odluka o troškovima postupka, kako po osnovi (čl. 154. st. 1. ZPP-a), tako i po visinu (čl. 155. st. 1. ZPP-a).

17. Zbog navedenog je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a tužiteljeva žalba odbijena kao neosnovana i potvrđena je presuda suda prvog stupnja, jer ne postoje razlozi radi kojih se pobija niti razlozi ne koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti.

Osijek, 5. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća

Vesna Bjelousov