Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-135/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Drage Grubeše predsjednika vijeća, Snježane Androš članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Sanje Sušilović članice vijeća, u građansko pravnoj stvari tužitelja OV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Bruni Spizu, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Pocrnić i Spiz j.t.d. u Zagrebu, protiv tuženika Hrvatskog ureda za osiguranje, Zagreb, Martićeva 73, [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Damiru Salahoviću, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Grgić i partneri d.o.o. u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 4. prosinca 2023. poslovni broj Pn-2181/22-99, u sjednici vijeća održanoj 05. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tužitelja odbija se kao djelomično neosnovana i uvažava kao djelomično osnovana, dok se žalba tuženika odbija kao neosnovana pa se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 4. prosinca 2023. poslovni broj Pn- 2181/22-99:

a) potvrđuje

- pod toč. I. izreke u odluci o glavnoj stvari i u odluci o troškovima postupka,

- pod toč. II. izreke u odnosu na dosuđeni iznos rente tuđe pomoći i njege,

- pod toč. III. izreke u dijelu u kojem je odbijen zahtjev za isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos glavnice od 16.826,33 EURA / 126.777,98 kn od 10. lipnja 2013. do 16. lipnja 2020.,

b) preinačava pod toč. III. izreke u dijelu kojim je odbijen zahtjev za isplatu zatezne kamate na dosuđeni iznos glavnice iz toč. I. izreke od 17. lipnja 2020. do 3. prosinca 2023. i u dijelu kojim je odbijen zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznos od 92.90,60 EURA / 70.000,00 kn za razdoblje od 06. lipnja 2014. do 14. prosinca 2021. i sudi:

Nalaže se tuženiku Hrvatskom uredu za osiguranje, Zagreb, Martićeva 73, [osobni identifikacijski broj], da tužitelju OV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], na dosuđeni iznos glavnice od 16.826,33 EURA / 126.777,98 kn isplati zateznu kamatu od 17. lipnja 2020. do 3. prosinca 2023. i da isplati zateznu kamatu na iznos od 9.290,60 EURA / 70.000,00 kn od 6. lipnja 2014. do 14. prosinca 2021. i to do 31. prosinca 2022. po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena a od 01. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbe.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom odlučeno je:

"I. Nalaže se tuženiku Hrvatskom uredu za osiguranje, [osobni identifikacijski broj], da tužitelju OV, OIB [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 16.826,33 eur / 126.777,98 kn sa zateznom kamatom od 4. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, kao i da mu naknadi parnični trošak u iznosu od 10.706,77 eur / 80.670,19 kn sa zateznom kamatom od 4. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Hrvatskom uredu za osiguranje, [osobni identifikacijski broj], da tužitelju OV, OIB [osobni identifikacijski broj], plaća iznos od 48,84 eur / 368,00 kn mjesečno počevši od 1. siječnja 2015. pa nadalje time da dospjeli obroci budu plaćeni od jednom sa zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog mjesečnog obroka pa do isplate a dospijevajući najkasnije do 5-og u mjesecu.

III. Odbija se ostali dio zahtjeva u iznosu od 8.626,98 eur / 64.999,98 kn, zahtjev za isplatu zateznih kamata na dosuđeni iznos glavnice za razdoblje od 10. lipnja 2013. pa 3. prosinca 2023. te zahtjev za isplatu mjesečne rente preko dosuđenih 48,84 eur / 368,00 kn do zatraženih 53,09 eur / 400,00 kn mjesečno, a odbija se i zahtjev za isplatu zateznih kamata na iznos od 9.290,60 eur / 70.000,00 kn za razdoblje od 6. lipnja 2014. pa do 14. prosinca 2021."

2. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tužitelj u odbijajućem dijelu pod toč. III. izreke koji se odnosi na zakonske zatezne kamate zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se preinači i dosude zakonske zatezne kamate na iznos glavnice od 10. lipnja 2013. do isplate uz naknadu troška žalbe.

3. Protiv prvostupanjske presude žalbu je izjavio i tuženik navodeći da istu pobija u cijelosti iako je iz sadržaja žalbe razvidno da je pobija u usvajajućem dijelu pod toč. I. i II. izreke i u odluci o trošku sadržanoj u toč. I. izreke zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. ZPP-a s prijedlogom da se preinači sukladno žalbenim navodima, podredno ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3.1. Na žalbe nije odgovoreno.

4. Žalba tužitelja je djelomično osnovana.

5. Žalba tuženika nije osnovana.

6. Ispitujući prvostupanjsku presudu, postupak koji je prethodio, kao i žalbene navode tužitelja, ovaj sud ne nalazi da bi u postupku pred sudom prvog stupnja bila počinjena koja od bitnih povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

7. U pobijanoj presudi nema nejasnoća niti proturječnosti kao ni drugih nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati tako da nije počinjena bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju se ukazuje u žalbi tuženika.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske i imovinske štete, a nastale u uzročno-posljedičnoj vezi s prometnom nezgodom koju je pretrpio u štetnom događaju 21. ožujka 2003. za vrijeme važenja Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 53/91., 73/91., 58/93., 111/93., 3/94., 107/95., 7/96., 91/96., 112/99., 129/00., 88/01., dalje: ZOO/91.), no, koja šteta se odnosi na pogoršanje zdravstvenog stanja tužitelja koje je nastalo 11. svibnja 2010., dakle, u vrijeme kada je bio na snazi Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje: ZOO/05).

9. Prije svega valja ukazati da je ova predmetna šteta u uzročno-posljedičnoj vezi sa štetnim događajem iz 2003., a ista šteta nastala je pogoršanjem zdravstvenog stanja tužitelja i predstavlja novu zasebnu štetu nastalu 2010. godine.

10. Stoga prema pravnom shvaćanju ovog suda na obvezni odnos štetnika i oštećenika u pogledu novonastale štete imaju se primijeniti odredbe Zakona o obveznim odnosima iz 2005. godine.

11. U prvostupanjskom postupku utvrđeno je:

- da je tužitelj u prometnoj nezgodi 21. travnja 2003. kao putnik u vozilu zadobio teške tjelesne ozljede i da je ostvario naknadu štete u pravomoćno okončanom postupku u predmetu poslovni broj Pn-3547/04,

- da je kod tužitelja nastupilo pogoršanje zdravstvenog stanja 11. svibnja 2010., da je zbog upalnih promjena uz endoprotezu lijevog kuka što je rezultiralo odstranjenjem dijela proteze 20. siječnja 2011., a 06. lipnja 2014. uslijedila je ponovna operacija ugradnje femoralnog dijela endoproteze, da se tužitelj kreće uz pomoć štaka, da je lijeva noga kraća za 2 cm i da osjeća stalne bolove u lijevom kuku, kralježnici i koljenu,

- da navedeno nije obuhvaćeno opsegom vještačenja u ranijem postupku,

- da su u postupku provedena vještačenja po vještacima dr. Mladenu Miškulinu i dr. VV, a kako usmenim obrazloženjem nisu otklonjeni svi prigovori, provedeno je i vještačenje po vještaku dr. Miljenku Franiću koji sud prihvaća kao objektivan i stručan jer su argumentirano otklonjene sve nejasnoće i prigovori,

- da je na temelju nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno da je pogoršanje zdravstvenog stanja u uzročno-posljedičnoj vezi s ozljeđivanjem tužitelja u nezgodi 21. travnja 2003. te je utvrđeno daljnje smanjenje životnih aktivnosti 10%, da je tužitelj trpio fizičke bolove jakog intenziteta 15 dana, srednjeg intenziteta 30 dana, te slabijeg intenziteta 100 dana zbog operacijskog zahvata i daljnjih brojnih kontrola i pregleda, da je tužitelj trpio strah jačeg intenziteta 15 dana, srednjeg intenziteta 30 dana, slabijeg intenziteta 100 dana, te da kod tužitelja postoji naruženje srednjeg stupnja vidljivo kod kretanja trećim osobama,

- da je tužitelju za vrijeme liječenja bila potrebna tuđa pomoć od 10. veljače 2011. do 3. lipnja 2014. 2 sata dnevno, od 16. lipnja 2014. slijedećih 60 dana 2 sata dnevno, a od kraja 2014. po jedan sat dnevno, a počevši od 1. siječnja 2015. tuđa pomoć i njega potrebna je trajno u opsegu 4 sata tjedno za održavanje osobne higijene, kućanskih poslova, odlazaka u nabavku i slično zbog otežane pokretljivosti,

- da je tužitelj u tužbi 11. lipnja 2013. na ime naknade neimovinske štete potraživao iznos od 50.000,00 kn, te na ime rente tuđe pomoći i njega iznos od 800,00 kn mjesečno počevši od 10. lipnja 2010.,

- da je podneskom od 17. lipnja 2020. nakon provedenih vještačenja i promjena Orijentacijskih kriterija konačno specificirao i povisio tužbeni zahtjev te s osnova neimovinske štete potražuje iznos od 200.000,00 kn, a na ime tuđe pomoći i njege od 10. veljače 2011. do 31. prosinca 2014. iznos od 61.778,00 kn sa zateznim kamatama od podnošenja tužbe te rentu za tuđu pomoć i njegu u iznosu 400,00 kn mjesečno od 01. siječnja 2015. pa nadalje,

- da je tuženik isplatio tužitelju 14. prosinca 2021. nesporni iznos od 70.000,00 kn, a da tužitelj ostaje kod zahtjeva za isplatu zateznih kamata na isti iznos od 6. lipnja 2014. do 14. prosinca 2021.

12. Nije sporno da je tužitelj tijekom postupka preinačio tužbeni zahtjev povećanjem tužbenog zahtjeva na ime naknade neimovinske štete nakon provedenog vještačenja po vještacima medicinske struke kao posljedica okolnosti koje su nastupile nakon podnošenja tužbe.

13. Na žalbene navode tuženika valja odgovoriti da se pitanje zastare u odnosu na povećani dio zahtjeva ocjenjuje samostalno onda kada se uz povećanje tužbenog zahtjeva mijenja pravna i činjenična osnova prijašnjeg tužbenog zahtjeva do mjere koja dovodi do izmjene istovjetnosti zahtjeva.

14. Prema pravnom shvaćanju Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 27. svibnja 2024. poslovni broj Su-Iv-123/2024-5 u slučaju kad je preinaka tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva iz iste činjenične osnove (neprava preinaka) moguća i dopuštena zastara se prekida već podnošenjem tužbe u tom postupku odnosno do prekida zastare ne dolazi tek u trenutku preinačenja tužbe povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odlukama Rev-864/2023 i Rev- 1024/2023.).

15. Stoga je pravilno sud prvog stupnja otklonio istaknuti prigovor zastare u odnosu na preinačeni dio zahtjeva jer u ovom predmetu nije riječ o preinaci tužbe izmjenom činjenične osnove zahtjeva već je predmetni zahtjev za naknadu štete preinačen povišenjem generičkog novčanog zahtjeva bez izmjene činjenične i pravne osnove te je prekid zastare nastupio podnošenjem tužbe za cijeli zahtjev.

16. Nastavno valja ukazati da bi primjena zastarnog roka na dio zahtjeva za naknadu štete preinačene nakon izmjena Orijentacijskih kriterija i iznosa za utvrđenje visine pravične novčane naknade neimovinske štete predstavljali nepredvidivu primjenu materijalnog prava i u suprotnosti s ciljevima pravne sigurnosti i poštenog suđenja (odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske poslovni broj U-III-3538/2018 od 12. studenoga 2020. i U-III-6091/2016 od 20. prosinca 2018.).

17. Kako je na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja utvrđena uzročno-posljedična veza između pogoršanja zdravstvenog stanja tužitelja i štetnog događaja, prvostupanjski sud je uzimajući u obzir pojedine kvalifikatorne kriterije u odnosu na trajanje i intenzitet fizičkih bolova, straha, duševnih bolova zbog smanjenja životnih aktivnosti i naruženja kao i sve okolnosti slučaja pravilno utvrdio visinu neimovinske štete u iznosu 17.917,58 EURA, a koji iznos je po utvrđenju ovog suda u skladu s odredbom čl. 1100. st. 1. i 2. ZOO/05 koja je identična odredbi čl. 195. st. 1. ZOO/91 na koju se poziva prvostupanjski sud te je o zahtjevu za naknadu neimovinske štete valjalo jednako odlučiti.

18. Nadalje, tužitelj je u tužbi podnesenoj 11. lipnja 2013. potraživao rentu za tuđu pomoć i njegu u iznosu 800,00 kn mjesečno počevši od 10. lipnja 2010. pa nadalje da bi podnescima od 13. veljače 2020. i 17. lipnja 2020. potraživao naknadu za tuđu pomoć i njegu od 10. veljače 2011. do 31. prosinca 2014. u iznosu 61.778,00 kn i zahtjev za plaćanje rente po istom osnovu u iznosu 400,00 kn mjesečno počevši od

1. siječnja 2015. pa nadalje.

19. Neosnovan je žalbeni navod tuženika da je tužitelj prvi puta postavio zahtjev za naknadu imovinske štete tuđe pomoći i njege 12. veljače 2020. jer se radi o potraživanju iz istog osnova pa je time neosnovan prigovor zastare.

20. No, nije sporno da je na taj način tužitelj povećao tužbeni zahtjev i time preinačio tužbu s naslova naknade imovinske štete nakon zaključenja prethodnog postupka, no, i prema ocjeni ovog suda, imajući u vidu da je tužba podnesena 2013. godine, da su se promijenile okolnosti u odnosu na cijenu sata usluga tuđe pomoći i njege kao i da je opseg iste utvrđen provedenim vještačenjem, to u konkretnom slučaju postoje okolnosti koje opravdavaju preinaku te je nastavak raspravljanja po preinačenoj tužbi svrsishodan za konačno rješenje spora i postupanje suda prvog stupnja je bilo razmjerno legitimnom cilju kojem teži odredba čl. 190. ZPP-a (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-1006/21).

21. Stoga su neosnovani žalbeni navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi čl. 190. st. 1. i 2. i čl. 299. st. 2. i 3. ZPP-a.

22. Polazeći od nalaza i mišljenja vještaka i vrijeme za koje je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega prvostupanjski sud je pravilno polazeći od cijene sata tuđe pomoći i njege nestručne osobe u iznosu 23,00 kn / 3,05 EURA u relevantno vrijeme i opseg potrebne pomoći i njege primjenom odredbe čl. 223. ZPP-a utvrdio osnovanom naknadom u iznosu 8.199,35 EURA / 61.778,00 kn.

23. Prvostupanjski sud polazeći od navedenog pravilno utvrđuje ukupnu visinu naknade štete tužitelju (imovinske i neimovinske) u iznosu 26.116,93 EURA (omaškom u toč. 21. obrazloženja navedeno 26.11,93 EURA) koji iznos je umanjio za nesporno isplaćeni iznos od 9.290,60 EURA i dosudio tužitelju daljnji iznos od 16.826,33 EURA (toč. I. izreke), a u preostalom dijelu za iznos od 8.626,98 EURA / 64.999,98 kn) zahtjev odbio kao neosnovan (toč. III. izreke).

24. Kako je provedenim vještačenjem utvrđeno da je tužitelju potrebna tuđa pomoć i njega četiri sata tjedno trajno za zadovoljavanje osnovnih životnih potreba, to je pravilno prvostupanjski sud primjenom odredbe čl. 223. ZPP-a uzimajući u obzir cijenu sata za pružanje nestručne tuđe pomoći njege (3,05 EURA) priznao iznos rente na ime tuđe pomoći i njege ubuduće počevši od 1. siječnja 2015. u iznosu 48,84 EURA (toč. II. izreke), a u preostalom dijelu preko dosuđenog do zatraženih 53,09 EURA mjesečno odbio zahtjev (toč. III. izreke).

25. Stoga je o zahtjevu za naknadu imovinske štete pravilnom primjenom materijalnog prava odredbe čl. 1095. ZOO/05 valjalo jednako odlučiti.

26. Pravilno tužitelj u žalbi navodi da zatezne kamate na neimovinsku i imovinsku štetu teku od dana podnošenja tužbe kako je potraživao tužbenim zahtjevom.

27. Naime, pravilnom primjenom materijalnog prava ZOO/05 utemeljeno tužitelj smatra da obveza plaćanja neimovinske štete sukladno odredbi čl. 1103. ZOO dospijeva danom podnošenja tužbe te i obveza plaćanja zatezne kamate neimovinske štete dospijeva istog dana ako prije toga dana nije podnesen zahtjev za naknadu štete osim ako je šteta nastala nakon toga (pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. svibnja 2016.).

28. Nadalje, i troškovi tuđe pomoći i njege predstavljaju imovinsku nenovčanu štetu na koju oštećenik ima pravo na zatezne kamate od dana njezinog nastanka (čl. 1086. ZOO), a koju su pružali ukućani te je valjalo pravilnom primjenom materijalnog prava tužitelju priznati kamate na ovaj vid štete od dana podnošenja tužbe.

29. No, tužitelj je tijekom postupka preinačio tužbu povećanjem tužbenog zahtjeva konačno specificiranim u podnesku od 17. lipnja 2020. te je tuženik u obvezi platiti zatezne kamate na preinačeni dio tužbenog zahtjeva od trenutka kada je isti postavljen jer ne može biti u zakašnjenju u odnosu na razdoblje prije nego je uopće postavljen preinačeni dio zahtjeva što je sukladno pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odluci Rev-1133/2021 od 04. prosinca 2021.

30. Kako je tuženik nakon podnošenja tužbe isplatio tužitelju na ime naknade štete iznos od 9.290,60 EURA što odgovara iznosu tužbenog zahtjeva koji je potraživao u tužbi, to tužitelju pripadaju zatezne kamate na isti iznos kako je zatraženo od 6. lipnja 2014. pa do 14. prosinca 2021.

31. U odnosu na dosuđeni iznos naknade štete 16.826,33 EURA za koji je tužitelj povećao tužbeni zahtjev i time preinačio tužbu zatezne kamate mu pripadaju od preinačenja, dakle, od 17. lipnja 2020. pa do isplate.

32. Slijedom svega navedenog, valjalo je odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu, te potvrditi prvostupanjsku presudu u odnosu na glavni zahtjev i troškove postupka, a žalbu tužitelja djelomično uvažiti kao osnovanu i preinačiti prvostupanjsku presudu u odnosu na tijek zateznih kamata za naknadu neimovinske i imovinske štete te je odlučeno kao pod I.a) i b) izreke.

33. Iako je ovaj sud djelomično preinačio prvostupanjsku presudu ali samo u odnosu na sporedni zahtjev o troškovima je valjalo odlučiti na jednak način primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio koji su troškovi bili potrebni za vođenje parnice u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a i iste odmjerio u skladu s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23., u daljnjem tekstu: Tarifa).

34. Suprotno žalbenim navodima tuženika, prvostupanjski sud je pravilno utvrdio da je uspjeh tužitelja u sporu 75% prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu kada se uzmu u obzir osnov i visina zahtjeva, dakle, kvalitativan i kvantitativan uspjeh sve u smislu odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a.

35. Zahtjev tužitelja za naknadu troška žalbe valjalo je odbiti kao neosnovan jer je sa žalbom uspio samo djelomično u odnosu na sporedni zahtjev te je temeljem odredbe čl. 166. st. 1. u vezi čl. 154. st. 5. ZPP-a odlučeno kao pod II. izreke ove odluke.

36. U nepobijanom odbijajućem dijelu pod toč. III. izreke za iznos glavnog zahtjeva od 8.626,98 EURA / 64.999,98 kn i zahtjeva za isplatu mjesečne rente preko dosuđenih 48,84 EURA / 368.00 kn do zatraženih 53,09 EURA / 400,00 kn mjesečno prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

37. Temeljem odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 373. toč. 3. odlučeno je kao u izreci.

Osijek, 05. lipnja 2025.

Predsjednik vijeća

Drago Grubeša