Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž-276/2023-3

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Drage Grubeše predsjednika vijeća, Snježane Androš članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Sanje Sušilović članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice - protutuženice BG, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa] (dalje tužiteljice), zastupane po punomoćniku Darku Mundweil, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Schmidt & Mundweil jt.d. iz Osijeka, protiv 1. tuženika - protutužitelja AG, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] (dalje 1. tuženika), zastupanog po punomoćnici Ani Šutalo, odvjetnici iz Valpova i 2. tuženika [obrt], OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnici Ani Šutalo, odvjetnici iz Valpova, radi naknade za korištenje tuđe stvari, te povodom protutužbe 1. tuženika AG, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa] protiv tužiteljice BG, OIB [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], radi isplate, odlučujući o žalbama tužiteljice i 1. i 2. tuženika protiv presude Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu od 30. studenog 2022. poslovni broj P-129/2019-40, u sjednici vijeća održanoj 5. lipnja 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Žalbe tužiteljice i 1. i 2. tuženika uvažavaju se kao osnovane i ukida presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Valpovu od 30. studenog 2022. poslovni broj P-129/2019-40 i predmet vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

II. O troškovima žalbenog postupka odlučit će se u konačnoj odluci.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda naloženo je 1. tuženiku isplatiti tužiteljici na ime neovlaštenog korištenja nekretnine u njezinom suvlasništvu radi stanovanja u periodu od veljače 2014. do rujna 2022. te na ime naknade za neovlašteno korištenje nekretnine u njezinom suvlasništvu radi obavljanja obrtne djelatnosti od veljače 2014. do veljače 2015. u ukupnom iznosu 5.839,80 EURA zajedno sa zakonskim zateznim kamatama a u preostalom dijelu za iznos 477,80 EURA zajedno sa zateznim kamatama zahtjev tužiteljice je odbijen (toč. I. izreke), te je naloženo 2. tuženiku da tužiteljici na ime naknade za neovlašteno korištenje nekretnine u njezinom suvlasništvu od siječnja 2014. do listopada 2021. isplati iznos od 6.967,95 EURA zajedno sa zakonskim zateznim kamatama a u preostalom dijelu za iznos 4.180,77 EURA zajedno sa zakonskim zateznim kamatama zahtjev tužiteljice je odbijen (toč. II. izreke), dok je naloženo tužiteljici da 1. tuženiku isplati iznos od 7.054,81 EURA zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 13. svibnja 2019. do isplate, a s preostalim dijelom zahtjeva u iznosu od 6.217,47 EURA zahtjev 1. tuženika odbijen (toč. III. izreke), te je naloženo tuženicima da solidarno tužiteljici naknade parnične troškove u iznosu od 1.652,07 EURA sa zakonskom zateznom kamatom od 30. studenoga 2022. do isplate a s preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troškova u iznosu od 5.532,88 EURA tužiteljica je odbijena (toč. IV. izreke).

2. Ovu presudu pravovremeno podnesenom žalbom pobija tužiteljica u odbijajućem dijelu tužbenog zahtjeva pod toč. I. i II. te usvajajućem dijelu protutužbenog zahtjeva pod toč. III. i odbijajućem dijelu odluke o trošku pod toč. IV. izreke zbog žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine” broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., u daljnjem tekstu: ZPP), s prijedlogom da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, podredno preinači i usvoji u cijelosti tužbeni zahtjev tužiteljice – protutuženice, a odbije protutužbeni zahtjev tuženika – protutužitelja u cijelosti uz naknadu troška žalbenog postupka.

3. Presudu suda prvog stupnja žalbom pobijaju i tuženici – protutužitelji u usvajajućem dijelu tužbenog zahtjeva pod toč. I., II. i odbijajućem dijelu protutužbenog zahtjeva pod toč. III. izreke i u usvajajućem dijelu odluke o trošku pod toč. IV. izreke zbog žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. ZPP-a, s prijedlogom da se preinači i odbije tužbeni zahtjev u cijelosti, a usvoji u cijelosti protutužbeni zahtjev uz naknadu troška žalbenog postupka.

4. Na žalbe nije odgovoreno.

5. Žalbe tužiteljice i tuženika su osnovane.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice – protutuženice (dalje: tužiteljice) za plaćanje naknade za neovlašteno korištenje ½ suvlasničkog dijela nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška]. k. o. [katastarska općina] u spornom razdoblju i to od strane 1. tuženika iznos od 47.600,00 kn / 6.317,61 EURA, a od strane 2. tuženika iznos od 52.500,00 kn / 6.967,95 EURA sve s pripadajućim zateznim kamatama.

7. Predmet spora je i protutužbeni zahtjev 1. tuženika – protutužitelja (dalje: 1. tuženik) za isplatu iznosa od 100.000,00 kn s pripadajućim zateznim kamatama na ime ½ vrijednosti izvršenih ulaganja u predmetnu nekretninu.

8. U prvostupanjskom postupku utvrđeno je:

- da su tužiteljica i 1. tuženik suvlasnici svatko u ½ dijela nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] kč. br. [katastarska čestica] kuća i dvor površine 620 m2 koju su stekli za vrijeme trajanja izvanbračne zajednice u periodu od 2002. do 2008. godine,

- da su tužiteljica i 1. tuženik sklopili ugovor o raspodjeli zajedničke imovine ovjeren po javnom bilježniku pod poslovnim brojem OV-18302 od 19. lipnja 2002. kojim utvrđuju suvlasništvo predmetne nekretnine u ½ dijela,

- da je 2007. nastupio faktični prekid izvanbračne zajednice od kada 1. tuženik samostalno drži u posjedu i služi se cjelokupnom nekretninom gdje je imao i sjedište svog obrta [obrt] veljače 2015.,

- da je KG, sin 1. tuženika, suvlasnički dio 1. tuženika ½ dijela na predmetnim nekretninama kupio u stečajnom postupku koji se vodio nad obrtom 1. tuženika "[obrt] koji ugovor je proveden 2019. te je na istoj adresi prijavljeno sjedište 2. tuženika trgovačkog društva "[obrt]" j.d.o. kojeg zastupa 1. tuženik,

- da tužiteljica nije zahtijevala razvrgnuće suvlasničke zajednice,

- da je na temelju nalaza i mišljenja vještaka građevinske struke utvrđena visina najamnine za stambeni objekt u iznosu 800,00 kn mjesečno, a za pomoćne prostorije

– poslovni prostor u iznosu 400,00 kn mjesečno odnosno sveukupno 1.200,00 kn mjesečno i da vrijednost ulaganja 1. tuženika za koja sud smatra da su nužna i korisna i povećala su vrijednost predmetne nekretnine iznose 106.309,00 kn odnosno za suvlasnički dio tužiteljice 53.154,50 kn, i da su tužiteljica i tuženici istakli primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka na kojima su ustrajali i nakon usmenog obrazloženja vještaka.

9. Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja prvostupanjski sud je djelomično usvojio tužbeni zahtjev tužiteljice na temelju odredbe čl. 1120. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje: ZOO) smatrajući da tužiteljica ima pravo potraživati od tuženika korist koju su imali od uporabe njene stvari bez pravne osnove koju utvrđuje u visini najamnine za predmetnu nekretninu.

10. Prvostupanjski sud je djelomično usvojio i protutužbeni zahtjev za isplatu ½ vrijednosti izvršenih ulaganja u nekretninu od strane 1. tuženika uz zaključak da se radi o nužnim i korisnim troškovima sve pozivom na odredbu čl. 164. i 165. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine” broj 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09.,153/09., 143/12., 152/14., 81/15. i 94/17., u daljnjem tekstu: ZV).

11. Zaključak suda prvog stupnja o djelomičnoj osnovanosti tužbenog i protutužbenog zahtjeva za sada ne prihvaća ovaj drugostupanjski sud.

12. Prema pravnom shvaćanju ovog suda osnovanost tužbenog zahtjev u odnosu na 1. tuženika valja promatrati kroz primjenu odredbi čl. 164. i 165. ZV-a, a u odnosu na

2. tuženika kao treću osobu prema odredbi čl. 1120. ZOO.

13. Naime, u konkretnom slučaju za razrješenje ovog spora valja utvrditi pravni položaj 1. tuženika kao suvlasnika u pogledu korištenja suvlasničkog dijela nekretnine tužiteljice za stanovanje (pošteni i nepošteni posjed), dok u odnosu na 2. tuženika za korištenje poslovnog prostora u predmetnoj nekretnini tužiteljica može zahtijevati naknadu za neovlašteno korištenje njenog suvlasničkog dijela i koristi koje ima od uporabe u smislu odredbe čl. 1120. ZOO.

14. Naime, na drugoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održane 1. ožujka 2021. zauzeto je pravno shvaćanje:

„U odnosima između suvlasnika (vlasnika i posjednika), kada jedan suvlasnik onemogući drugog u korištenju (su)vlasništva stvari primjenjuju se odredbe čl. 164. i 165. ZV-a.“

„U parnici u kojoj je predmet spora zahtjev su(vlasnika) protiv posjednika koji koristi i posjeduje tuđu stvar (ili tuđi suvlasnički dio stvari), za isplatu naknade za to što ju je upotrebljavao i od nje imao koristi, odnosno naknade za sve koristi koje je tuženik imao za vrijeme svojega posjedovanja, na temelju čl. 164. i 165. ZV-a, za odluku o tuženom zahtjevu odlučno je utvrditi pravni položaj posjednika, pritom nije nužno da se tužbenim (vlasničkim) zahtjevom istodobno traži i predaja te stvari u (su)posjed, ako je (su)vlasnik na odgovarajući način izrazio volju za posjedovanjem stvari.

Pošteni posjednik u svakom slučaju postaje nepošten od trenutka kada je primio tužbu na predaju u posjed ili suposjed, ali se njegovo nepoštenje može dokazivati i u odnosu na vrijeme prije podnošenja tužbe ako ga je tužitelj na odgovarajući način pozvao na predaju stvari.“

15. Naime, kada tuženik posjeduje nekretninu ili drugu stvar tužitelja ili posjeduje njegov suvlasnički dio, plaćanje vrijednosti postignute koristi prema čl. 1120. ZOO moguće je samo u slučaju kada je nekretnina ili neka druga stvar upotrijebljena na način da je promijenila identitet zbog čega nije moguće ili nije gospodarski opravdano vraćanje te nekretnine ili neke druge stvari. Kada je moguće vraćanje tj. kada je moguća predaja nekretnine ili stvari u posjed ili suposjed naknada koristi prosuđuje se prema odredbi čl. 164. i 165. ZV-a.

16. Sukladno shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa druge sjednice održane 1. ožujka 2021. nije nužno da se tužbenim (vlasničkim) zahtjevom istodobno traži i predaja te stvari u (su)posjed, ako je (su)vlasnik na odgovarajući način izrazio volju za posjedovanjem stvari.

17. Sukladno odredbi čl. 165. st. 1. ZV-a, samo je nepošteni posjednik dužan naknaditi koristi koje je imao za vrijeme posjedovanja i korištenja nekretnine.

18. To u konkretnom slučaju znači da je za primjenu odredbe čl. 165. st. 1. ZV-a, odlučno pitanje kvalitete posjeda, a za koju kvalitetu posjeda je u konkretnom slučaju potrebno utvrditi je li tužiteljica postavila zahtjev za suposjed te nekretnine i je li 1. tuženik branio tužiteljici stupanje u suposjed predmetne nekretnine (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske poslovni broj Rev-3299/14-2 od 21. studenog 2018. i poslovni broj Rev-1981/2017-3 od 15. svibnja 2019.).

19. Kod zahtjeva za isplatom naknade za korištenje i uporabu tuđe stvari na kojoj postoji suvlasništvo u idealnim dijelovima, osnovanost zahtjeva, ali i dospijeće tražbine s te osnove može se temeljiti na odredbi čl. 165. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, neovisno o predaji stvari u (su)posjed ako predaja stvari u isključivi posjed nije moguća, u kojoj situaciji navedena tražbina dospijeva podnošenjem zahtjeva za naplatu.

20. Nadalje, sud prvog stupnja je djelomično usvojio i protutužbeni zahtjev 1. tuženika za naknadu izvršenih ulaganja nakon što je provedenim vještačenjem utvrdio vrijednost radova uz zaključak da se radi o nužnim i korisnim troškovima pozivajući se na odredbu čl. 164. st. 1. i čl. 165. st. 1. ZV-a.

21. No, protutužbeni zahtjev prvostupanjski sud nije razmotrio primjenom odredbe čl. 164. st. 2. ZV-a kojom je propisano da zahtijeva li vlasnik da posjednik preda stvar poštom, posjednik može tražiti naknadu za nužne i korisne troškove koje je imao te stvar zadržati dok mu ne budu naknađeni dok prema st. 4. istog članka za troškove koji nisu ni nužni niti korisni ne može niti pošteni posjednik zahtijevati naknadu.

22. Nepošteni posjednik ima pravo na naknadu troškova ako bi oni bili nužni i vlasniku.

23. Nije, dakle, sporno da zahtjev poštenog posjednika za naknadu nužnih i korisnih troškova dospijeva prema vlasniku u trenutku kada posjednik takav zahtjev suprotstavi vlasniku koji od njega zahtijeva povrat stvari ili kada preda stvar vlasniku.

24. U ovom slučaju u činjeničnom smislu nije utvrđeno da bi 1. tuženik predao predmetnu nekretninu u suposjed tužiteljici niti da je istaknut zahtjev tužiteljice za predaju o kojim činjenicama ovisi dospijeće zahtjeva 1. tuženika za naknadu nužnih i korisnih troškova u smislu citirane zakonske odredbe (tako i Rev-3202/14).

25. Nastavno valja ukazati i da svako ulaganje u tuđu stvar ne mora imati značaj nužnih i korisnih troškova kao i da opseg naknade ovisi o posjednikovom poštenju ili nepoštenju u vrijeme kada su izvršena ulaganja jer pošteni posjednik ima pravo na naknadu nužnih i korisnih troškova, a nepošteni posjednik na naknadu troškova koji bi bili nužni i vlasniku.

26. Nadalje, tužiteljica i tuženici upiru u žalbi da prvostupanjski sud nije pravilno utvrdio činjenično stanje na temelju valjane i brižljive ocjene svakog dokaza jer je svoju odluku u pogledu visine tužbenog i protutužbenog zahtjeva utemeljio na nalazu vještaka građevinske struke na koji su stranke imale primjedbe koje nisu otklonjene niti usmenim obrazloženjem vještaka a pobijanoj odluci nije dao jasne i argumentirane razloge zbog kojih je prihvatio nalaz i mišljenje čime je izostala pravilna ocjena dokaza i počinjena bitna povreda odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st.1. u svezi čl. 8. ZPP-a.

27. Slijedom svega navedenog, zbog pogrešnog pravnog pristupa predmetu spora prvostupanjski sud nije utvrdio sve činjenice niti cijenio izvedene dokaze odlučne za ocjenu osnovanosti tužbenog i protutužbenog zahtjeva te je valjalo uvažiti žalbe tužiteljice i tuženika, ukinuti prvostupanjsku presudu i predmet vratiti na ponovno suđenje.

28. U ponovljenom postupku prvostupanjski sud će otkloniti ukazanu bitnu povredu odredbi parničnog postupka te polazeći od pravnog shvaćanja ovog suda utvrditi odlučne činjenice za presuđenje na koje je ukazano ovim rješenjem kao i razmotriti osnovanost ostalih žalbenih razloga te donijeti novu i na zakonu osnovanu odluku.

29. Budući je ukinuta prvostupanjska presuda, valjalo je ukinuti i odluku o parničnom trošku o kojemu će prvostupanjski sud odlučiti u konačnoj odluci (čl. 166. st. 3. ZPP- a).

30. O troškovima žalbenog postupka prvostupanjski sud će odlučiti u konačnoj odluci (čl. 166. st. 3. ZPP-a).

31. Temeljem odredbe čl. 369. st. 1. i čl. 370. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.

Osijek, 5. lipnja 2025.

Predsjednik vijeća

Drago Grubeša