Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Osijek, Europska avenija 7
Poslovni broj Gž-294/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Osijeku u vijeću sastavljenom od sutkinje Vesne Bjelousov predsjednice vijeća, te suca izvjestitelja mr. sc. Krunoslava Barana i sutkinje Jasne Bratek članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HB, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv I-tuženika ČB pok. H, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], II-tuženika ZB pok. Č, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] i III-tuženika ĆB pok. Z, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], svi zastupani po punomoćniku Ani Mahmutović, odvjetnici u Trogiru, radi brisanja i upisa, odlučujući po žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru od 3. prosinca 2024. poslovni broj P-3056/2022-22, u sjednici vijeća održanoj 5. lipnja 2025.,
p r e s u d i o j e
Žalba tužitelja se odbija kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Trogiru od 3. prosinca 2024. poslovni broj P-3056/2022-22.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
" I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"Nalaže se određuje u zemljišnoknjižnom ulošku [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] broj zemljišta kat. čest. [katastarska čestica] kopilice dvorište 147 m2, stambena zgrada 103 m2 , [adresa] brisanje prava vlasništva sa ime tuženika ad 1) Ć I OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] za ½ dijela i na ime tuženika ad 2) ZB OIB [osobni identifikacijski broj] iz [adresa] u upis tog prava na ime tužitelja HB iz [adresa] OIB: [osobni identifikacijski broj] ."
II Dužan je tužitelj u roku od 15 dana iz osnova parničnog troška isplatiti tuženima iznos od 5.125,00 eura."
2. Protiv ove presude tužitelj je podnio pravovremenu žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. U žalbi u bitnome navodi kako sud prvog stupnja pogrešno smatra da su I. i II- tuženik prilikom kupnje nekretnine III-tuženika postupali u dobroj vjeri, jer za takvu tvrdnju ne postoje dokazi u spisu. Ističe da se provjerom u zemljišnim knjigama moglo utvrditi da postoji niz zabilježbi o odbijanju uknjižbe prava vlasništva što bi savjesnom stjecatelju bio jasan znak da sa spornom nekretninom nije nešto u redu. Navodi kako sud prvog stupnja nije saslušao odvjetnika IB kao svjedoka na te okolnosti. Predlaže uvažiti žalbu i ukinuti pobijanu presudu i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, odnosno preinačiti pobijanu presudu i udovoljiti tužbenom zahtjevu tužitelja.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu na temelju odredbe čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13., 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, i 155/23, dalje: ZPP) u granicama dopuštenih žalbenih razloga, pazeći pritom po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava (čl. 356. ZPP-a), ovaj sud je utvrdio da je odluka suda prvog stupnja pravilna i zakonita.
6. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja da se I. i II -tuženiku naloži trpjeti brisanje prava suvlasništva od 1/2 dijela sa svog imena te upis prava suvlasništva na ime tužitelja u 1/2 dijela nekretnina, i to na kč. br. [katastarska čestica] kopilice dvorište 147 m2, stambena zgrada 103 m2, [adresa], upisana u z. k. uložak [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina].
7. Sud prvog stupnja je nakon ocijene provedenih dokaza (čl. 8. ZPP) utvrdio da su I. i II-tuženik upisani kao suvlasnici predmetne nekretnine u ½ dijela.
8. Nadalje, sud prvog stupnja zaključuje kako iz sadržaja postavljenog tužbenog zahtjeva proizlazi da je tužitelj podnio brisovnu tužbu budući da tužbenim zahtjevom traži brisanje prava suvlasništva od 1/2 dijela na predmetnoj nekretnini upisanog u korist tuženika te prijenos prava suvlasništva u tom dijelu s njihova imena na njegovo.
9. Odredbom čl. 150. st. 1. Zakona o zemljišnim knjigama (Narodne novine, 63/19, 128/22 i 155/23, dalje: ZZK) propisano je da nositelj knjižnoga prava koje je povrijeđeno uknjižbom u korist neke osobe ovlašten je radi zaštite toga svoga prava zahtijevati brisanje svake uknjižbe koja ga vrijeđa i uspostavu prijašnjega zemljišnoknjižnog stanja (u daljnjem tekstu: brisovna tužba) sve dok ne nastupe činjenice na temelju kojih bi mu povrijeđeno knjižno pravo i tako trebalo prestati, ako zakonom nije drukčije određeno.
10. Dakle, na podnošenje brisovne tužbe sukladno odredbi čl.150. stav.1. ZZK, ovlašten je nositelj knjižnog prava koji je povrijeđen uknjižbom u korist neke osobe. Iz cit. odredbe ZZK vidljivo je da je brisovna tužba stvarnopravna tužba kojom se štite samo već upisana knjižna prava i to samo uknjižba pa je stoga brisovnu tužbu ovlaštena podići samo osoba koja je u zemljišnoj knjizi (bila) upisana kao nositelj povrijeđenog knjižnog prava.
11. S obzirom na to da tužitelj koji tvrdi da je suvlasnik predmetne nekretnine u 1/2 dijela nije nositelj knjižnog prava koje je bi bilo povrijeđeno uknjižbom u korist druge osobe, isti nije aktivno legitimiran za podnošenje tužbe, kojom traži brisanje knjižnog prava upisanog u korist tuženika te prijenos istog u 1/2 dijela na njegovo ime. Ako je tužitelj zaista suvlasništvo od 1/2 dijela predmetne nekretnine stekao kupoprodajom od III-tuženika, kao što tvrdi u tužbi, te ako je III-tuženik bez njegova znanja i suglasnosti istu prodao I. i II-tuženiku, tada je tužbenim zahtjevom trebao zatražiti da se utvrdi da je suvlasnik predmetne nekretnine u 1/2 dijela, u kom slučaju bi, ako se pravomoćnom presudom utvrdi da je suvlasnik iste u 1/2 dijela, na temelju te presude mogao tražiti uknjižbu prava suvlasništva u zemljišnim knjigama. S obzirom na to da nije podnio tužbu za utvrđenje prava suvlasništva, već brisovnu tužbu kojom traži brisanje dijela knjižnog prava upisanog u korist tuženika, a nije aktivno legitimiran za podnošenje takve tužbe, jer nije nositelj knjižnog prava, slijedom čega je njegov tužbeni zahtjev sud prvog stupnja, kao neosnovan odbio u cijelosti.
12. Naime, iz činjenične osnove tužiteljeve tužbe proizlazi da se tužitelj zahtjev za upis temelji na tvrdnji da je s III-tuženikom kao prodavateljem kao kupac sklopio Ugovor o kupoprodaji nekretnina od 12. ožujka 2003. te da tako stekao vlasništvo ½ dijela kat. čest. [katastarska čestica] u površini od 513 m2, i da je sklapanjem Ugovora III-tuženik predao tužitelju u posjed tu nekretninu. Sporazumom koji su tužitelj i III-tuženik sklopili nakon zaključenja Ugovora o kupoprodaji ugovoreno je da istočni dio nekretnine pripada u vlasništvo prodavatelju ovdje III-tuženiku, a zapadni dio tužitelju. Po tvrdnjama tužitelja III-tuženik je prodao dio nekretnine koji je vlasništvo tužitelja I. i II-tuženicima, koji su se upisali kao suvlasnici u zemljišnim knjigama, ali da nisu bili u dobroj vjeri u trenutku zaključenja kupoprodaje jer su znali da je nekretnina ranije prodana i dana u posjed.
13. Imajući navedeno u vidu pravilno je sud prvog stupnja utvrdio kako po svom sadržajnom određenju, tužbu tužitelja valjala kvalificirati brisovnom tužbom.
14. S obzirom da tužitelj nije nositelj knjižnog prava koje je povrijeđeno uknjižbom u korist druge osobe, i po ocjeni ovog suda drugog stupnja isti nije aktivno legitimiran za podnošenje predmetne tužbe, kojom traži brisanje knjižnog prava upisanog u korist tuženika te prijenos istog u 1/2 dijela na njegovo ime, slijedom čega je njegov tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan a kako to ispravno zaključuje sud prvog stupnja.
15. Naime, za takav svoj zaključak sud prvog stupnja je dao u svemu jasne i na zakonu osnovane razloge, uvjerljivost kojih nije uspio umanjiti ni tužitelj svojom žalbom, pa je stoga žalbu tužitelja valjalo ocijeniti neosnovanom.
16. Pri tome valja navesti kako odluka kojom je odbijen predmetni tužbeni zahtjev radi trpljenja upisa, ne umanjuje eventualno pravo tužitelja da u zasebnom postupku traži utvrđenje prava suvlasništva na predmetnoj nekretnini.
17. Slijedom navedenog, kako nisu ostvareni žalbeni razlozi zbog kojih tužitelj pobija presudu suda prvog stupnja, to je žalbu valjalo odbiti i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a potvrditi pobijanu presudu.
Osijek, 5. lipnja 2025.
Predsjednica vijeća
Vesna Bjelousov
