Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Gž R-124/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku u vijeću sastavljenom od sutkinje Vesne Bjelousov predsjednice vijeća, te suca izvjestitelja mr. sc. Krunoslava Barana i sutkinje Jasne Bratek članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ID iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku Vedranu Jurašiću, odvjetniku u Ogulinu, protiv tuženika Hrvatske šume d.o.o. Zagreb, Ulica kneza Branimira 1, OIB:69693144506, zastupan po punomoćnici Sanji Kamenar Milutin, odvjetnici iz Odjetničkog društva Kamenar Milutin i ŽD iz [adresa], uz sudjelovanje umješača na strani tuženika Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, zastupan po punomoćnici Tuliji Zele-Janjanin, odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda Tulija Zele-Janjanin i Adrijana Jovanović u Rijeci, radi naknade štete, odlučujući po žalbi tužitelja i žalbi tuženika protiv presude i rješenja Općinskog suda u Rijeci od 31. siječnja 2025. poslovni broj: Pr-536/2020-72, u sjednici vijeća održanoj 5. lipnja 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tuženika se odbija kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci od 31. siječnja 2025. poslovni broj: Pr-536/2020-72 u točkama I., II., III. i V. izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku naknaditi parnični trošak u iznosu od 10.632,72 Eur-a s pripadajućim kamatama.

II. Žalba tužitelja se odbija kao djelomično neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Rijeci od 31. siječnja 2025. poslovni broj: Pr-536/2020-72 u točki I. izreke u dijelu u kojem je tužitelj odbijen sa tužbenim zahtjevom iznad dosuđenog iznosa i to za iznos od 1.231,67 Eur-a, te se potvrđuje u točkama IV. i V. izreke u dijelu u kojem je tužitelj odbijen sa dijelom zatraženog troška iznad dosuđenog za iznos od 3.336,25 Eur-a.

III. Žalba tužitelja se uvažava kao djelomično osnovana pa se presuda Općinskog suda u Rijeci od 31. siječnja 2025. poslovni broj: Pr-536/2020-72 preinačuje u dijelu točke I. izreke glede tijeka zateznih kamata na neimovinsku štetu i sudi: Nalaže se tuženiku platiti tužitelju pored već dosuđenih zateznih kamata od 1. prosinca 2023. pa do isplate i zatezne kamate na iznos od 21.381,65 Eur-a koje teku od 27. ožujka 2020. do 31. prosinca 2022. po prosječnoj kamatnoj stopi Hrvatske narodne banke izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do pa do 30. studenog 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

IV. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova žalbe i troškova odgovora na žalbu, odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Nalaže se tuženiku Hrvatskim šumama d.o.o., Zagreb, Ulica kneza Branimira 1, OIB: 69693144506, da tužitelju ID iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade neimovinske štete isplati iznos od 21.381,65 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 1. prosinca 2023. po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena do 31. prosinca 2023., od 1. siječnja 2024. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a od 1. siječnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s tim da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana, dok se s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva i tijekom zatezne kamate odbija kao neosnovanim.

II. Nalaže se tuženiku Hrvatskim šumama d.o.o., Zagreb, Ulica kneza Branimira 1, OIB: 69693144506, da tužitelju ID iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade imovinske štete s osnove tuđe pomoći i njege, za razdoblje od 19. rujna 2017., pa do dana podnošenja tužbe 18. rujna 2020., isplati iznos od 5.059,39 eura, sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 18. rujna 2020., pa do 31. prosinca 2022., po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena do 31. prosinca 2023., od 1. siječnja 2024. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a od 1. siječnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s tim da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

III. Nalaže se tuženiku Hrvatskim šumama d.o.o., Zagreb, Ulica kneza Branimira 1, OIB: 69693144506, da tužitelju ID iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade imovinske štete s osnove izgubljene zarade, isplati iznos od 3.173,28 eura, uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku:

- na iznos od 220,18 eura (za lipanj 2021.), od dana 16.07.2021., - na iznos od 307,21 eura (za srpanj 2021.), od dana 16.08.2021., - na iznos od 307,21 eura (za kolovoz 2021.), od dana 16.09.2021., - na iznos od 307,21 eura (za rujan 2021.), od dana 16.10.2021., - na iznos od 267,55 eura (za listopad 2021.), od dana 16.11.2021., - na iznos od 307,20 eura (za studeni 2021.), od dana 16.12.2021., - na iznos od 346,86 eura (za prosinac 2021.), od dana 16.01.2022., - na iznos od 267,55 eura (za siječanj 2022.), od dana 16.02.2022., - na iznos od 227,90 eura (za veljaču 2022.), od dana 16.03.2022., - na iznos od 346,86 eura (za ožujak 2022.), od dana 16.04.2022., - na iznos od 267,55 eura (za travanj 2022.), od dana 16.05.2022., pa do 31. prosinca 2022., po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. po stopi koja se obračunava za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena do 31. prosinca 2023., od 1. siječnja 2024. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a od 1. siječnja 2025. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s tim da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu u kojem glasi:

„Nalaže se tuženiku da tužitelju na ime naknade imovinske štete, s naslova tuđe pomoći i njege, počevši od 19.09.2020.godine, pa nadalje dok za to budu postojali zakonski uvjeti, isplaćuje rentu u iznosu od 95,56 € mjesečno, koji mjesečni iznosi dospijevaju svakog 20-og u mjesecu za obveze iz tekućeg mjeseca, s time da je dospjele obroke dužan platiti odjednom, sve to sa zakonskom zateznom kamatom do 31.12.2022.godine, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. godine, pa do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, tekućom od dana dospijeća svakog pojedinog mjesečnog iznosa, pa do isplate, u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.“

V. Nalaže se tuženiku da tužitelju nadoknadi prouzročeni parnični trošak u visini od 10.632,72 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, s tim da je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana, dok se s preostalim dijelom zatraženog troška odbija kao neosnovanim."

2. Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:

"I. Dopušta se preinaka povećanjem tužbenog zahtjeva učinjena podneskom od 31. prosinca 2021.

II. Dopušta se preinaka povećanjem tužbenog zahtjeva učinjena podneskom od 21. svibnja 2023. III. Tužba se smatra povučenom za iznos od 12,12 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama."

3. Protiv presude tužitelj je podnio pravovremenu žalbu i to protiv točke I. izreke u dijelu u kojem je odbijen tužbeni zahtjev s preostalim dijelom iznad dosuđenog u iznosu od 1.231,67 Eur-a, te u dijelu zateznih kamata za razdoblje od 27. ožujka 2020. do 30. studenog 2023., kao i glede točke IV. izreke i dijela točke V. izreke u kojem je odbijen zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška preko dosuđenog u iznosu od 3.336,25 Eur-a, i to zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešne odluke o parničnim troškovima. U žalbi u bitnome navodi kako je sud prvog stupnja pogrešno primijenio Orijentacijske kriterije Vrhovnog suda i stoga pogrešno odbio tužbeni zahtjev za iznos od 1.231,67 Eur-a. Ističe kako je sud prvog stupnja pogrešno zaključio da tužitelju pripada zatezna kamata na iznos neimovinske štete od 1. prosinca 2023., a ne od dana podnošenja zahtjeva tuženiku za naknadu te štete. Navodi kako je sud prvog stupnja pogrešno odbio i zahtjev za naknadu štete na ime buduće tuđe pomoći i njege u mjesečnom iznosu od 95,56 Eur-a, dok za to budu postojali uvjeti, jer je sud prvog stupnja pogrešno protumačio nalaz i mišljenje vještaka. Tužitelj smatra kako je u cijelosti uspio u sporu te mu pripadaju cjelokupni troškovi pa da stoga niti odluka o parničnim troškovima nije pravilna. Predlaže uvažiti žalbu i prihvatiti navode iz žalbe i preinačiti presudu u pobijanom dijelu i tužbeni zahtjev tužitelja usvojiti u cijelosti. Traži trošak žalbe u iznosu od 1.562,50 Eur-a.

4. Tuženik je podnio pravovremenu žalbu, te presudu pobija u točkama I., II., III. i IV. izreke i to zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Iz sadržaja žalbe je razvidno da tuženik ne pobija točku IV. izreke nego točku V. izreke, pa je ovaj sud smatrao kako je riječ o pogrešci u pisanju. U žalbi u bitnome navodi kako je sporno pitanje postoji li valjana pravna osnova na temelju koje bi tuženik bio u obvezi naknaditi tužitelju štetu, visina štete kao i pitanje doprinosa tužitelja nastanku ovog štetnog događaja. Ističe kako je sud prvog stupnja prihvatio nalaz vještaka zaštite na radu Ane Šijaković kao stručan i objektivan, što je netočno jer vještak nije izradila nalaz u skladu s nalogom suda. Navodi kako vještak nije prilikom izrade nalaza uzela u obzir plan radilišta tuženika, odnosno nije ga niti tražila od tuženika, već je nalaz sačinila samo prema dokumentaciji u spisu. Ističe kako je vještak morala utvrditi da je tužitelj djelomično pridonio nastanku štete nepravilnim načinom rada s obzirom da je bio osposobljen za rad na siguran način. Stoga predlaže uvažiti žalbu i preinačiti presudu u pobijanom dijelu na način da se odbije tužbeni zahtjev u cijelosti u naknadu troškova tuženiku, odnosno podredno ukinuti presudu i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Tuženik traži trošak žalbe u iznosu od 938,13 Eur-a.

5. Tužitelj u odgovoru na žalbu navodi kako žalba nije osnovana i da tuženik u žalbi iznosi uopćene formulacije i ne konkretizira niti obrazlaže u čemu se točno sastoji navodna povreda. Ističe kako tuženik nije prilikom prigovaranja nalazu vještaka dostavio daljnju dokumentaciju za koju sada tvrdi da je vještak trebala uzeti u obzir, niti je u spis dostavio plan izvođenja radova, a niti se izjasnio postoji li uopće taj plan. Kako navodi tuženika nisu osnovani predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu. Traži trošak odgovora na žalbu u iznosu od 1.250,00 Eur-a.

6. Žalba tužitelja je samo djelomično osnovana, dok žalba tuženika nije osnovana.

7. Ispitujući pobijanu presudu ovaj sud nalazi da pri njezinu donošenju nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ( Narodne novine broj: 53/9, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2,07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 144/22 i 155/23, dalje: ZPP), niti je počinjena bilo koja druga povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti ( čl. 365. st. 2. ZPP-a). Suprotno žalbenim navodima pobijana presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama. Pobijana presuda nije proturječna te nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Sud prvog stupnja je izvedene dokaze ocijenio u skladu s odredbom čl. 8. ZPP-a, pa je takvu ocjenu dokaza opravdano prihvatio i ovaj sud drugog stupnja. Međutim, sud prvog stupnja je djelomično pogrešno primijenio materijalno pravo glede tijeka zateznih kamata na neimovinsku štetu.

8. Predmet spora je tužbeni zahtjev kojim tužitelj, traži da mu tuženik naknadi neimovinsku štetu, imovinsku štetu na ime tuđe pomoći i njege, te izgubljene zarade, te buduću štetu na ime tuđe pomoći i njege, a koju štetu je tužitelj pretrpio u štetnom događaju od 19. rujna 2017.

9. U postupku pred sudom prvog stupnja je utvrđeno:

- da je 19. rujna 2017. tužitelj kao radnik tuženika, u redovitom radnom vremenu i prilikom obavljanja redovnih radnih zadataka, pretrpio ozljedu na radu, na način da ga je na privremenom šumskom radilištu - stovarištu drvnih sortimenata, prilikom utovara trupaca na teretno vozilo, u lijevu nogu iznenada udario trupac/grana, uslijed čega je zadobio osobito teške tjelesne ozljede,

- da iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka zaštite na radu Ane Šijanović proizlazi kako je nesporno tužitelj doživio ozljedu na radu na svom radnom mjestu, da tužitelj u trenutku spornog događaja nije bio u manipulativnom radnom prostoru dizalice kojom se utovaruju trupci na teretno vozili, da je tužitelj osposobljen za rad na siguran način, da tuženik nije u potpunosti utvrdio i proveo sve mjere sigurnosti kako ne bi došlo do štetnih posljedica, a razlog je činjenica koja ukazuje da trupci nisu bili pravilno srezani, obrađeni, da je sporni trupac bio predugačak i da trupci nisu bili pravilno složeni, a što je dovelo da napinjanja trupca, te naglog otpuštanja prilikom pomicanja istoga, odnosno da netko od nadređeni radnika tuženika na mjestu rušenja stabla nije vidio da sjekač nije očistio deblo od zaostalih grana,

- da je tuženik u Prijavi o ozljedi na radu kao uzrok ozljede tužitelja naveo „poremećaj u tehnološkom procesu rada“,

- da je u tom događaju tužitelj zadobio teške ozljede i to višekomadni prijelom gornjeg-proksimalnog dijela goljenične kosti (tibija) lijeve potkoljenice sa zglobnim učešćem-latralni kondil i oštećenje zglobnih struktura koljena i to:puknuće (rupturu) prednje ukrižene sveze (lig. cruciatum ant - LCA), puknuće (rupturu) stražnje ukrižene sveze (lig. cruciatum post - LCP), puknuće lijeve lisne kosti (fibule), koje je ozljede vještak kvalificirao kao tešku tjelesnu povredu,

- da je tužitelj bio na bolovanju četiri godine, sve do 29. travnja 2022., kada je samoinicijativno zaključio bolovanje, te da je zdravstveno stanje tužitelja kao definitivno utvrđeno s 1. prosinca 2024.,

- da su nakon liječenja kod tužitelja ostale trajne posljedice vezano isključivo za predmetnu ozljedu, što uključuje promjene na samom potkoljenici i pripadajućim zglobovima, posebno koljenskom zglobu i to promijene na potkoljenici koje uključuju postojanje kroničnog hipostatskog dermatitisa s jakim otokom, ožiljkastim promjenama te uleracijama sa sekrecijom intermitentnog tipa, promjene na lijevom koljenu koje uključuju postraumatsku artrotu, ograničenu funkciju u srednjem stupnju, te vicioznim valgue položajem, uz nedtailnost prvenstveno u sagitalnoj ravni kao posljedica ligamentalnih ozljeda i promjene na lijevom gležnju koje uključuju opisani otok sa značajnom redukcijom funkcije,

- da je tužitelj u štetnom događaju trpio fizičke bolove jakog intenziteta u trajanju od 10-12 dana, srednjeg intenziteta u trajanju dva do tri mjeseca, a slabijeg intenziteta još oko 10-12 mjeseci, te je pretrpio primarni strah jakog intenziteta u trajanju jedan sat, a potom sekundarni strah jačeg intenziteta u trajanju 7-9 dana, strah srednjeg intenziteta u trajanju od 25-30 dana i strah laganog intenziteta u trajanju od 8-10 mjeseci. Kod tužitelja je zaostalo umanjene opće životne i radne aktivnosti u omjeru od 33-38 % zbog čega je trpio duševne boli u tom omjeru te će morati ulagati pojačane napore, a zaostalo je i naruženje u jačem stupnju,

- da je zbog toga događaja po mišljenju vještaka medicinske struke, tužitelj trebao tuđu pomoć u razdoblju od četiri do pet mjeseci u trajanju od 3-4 sata dnevno, u daljnjem razdoblju od 5-6 mjeseci u trajanju od 2 sata dnevno i tri mjeseca po jedan sat dnevno, a povremenu tuđu pomoć u trajanju 5-6- sati tjedno.

10. Nakon ocjene izvedenih dokaza sud prvog stupnja zaključuje kako tužitelj, iako je osposobljen za rad na siguran način, nije mogao identificirati situaciju koja nije ni bila predviđena, odnosno kako nije mogao vidjeti da je u hrpi trupaca i jedan trupac s granom koja je zaostala od prethodne operacije čišćenja, pa stoga nije niti mogao postupiti po predviđenim pravilima, odnosno obavijestiti poslodavca da mu prijeti opasnost od udara grane koja je zaostala nakon rušenja stabla i njegova čišćenja. Stoga je sud prvog stupnja, pozivom na odredbu čl. 111. Zakona o radu (narodne novine, broj:93/14, 127/17, 98/19, 151/22 i 64/23, daje:ZR) te odredbu čl. 1067. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj: 35/05, 41/08, 125/11, 7/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23, dalje:ZOO) te na odredbu čl. 25. st. 2. Zakona o zaštiti na radu (Narodne novine, broj:71/14, 118/14,154/14,94/18 i 96/18 dalje:ZZR), zaključio kako je tuženik isključivo odgovoran, i da se tuženik ne može osloboditi odgovornosti jer do štetnog događaja nije došlo zbog uzroka koji se nalazi izvan stvari i čije se djelovanje nije moglo izbjeći niti predvidjeti, jer iz provedenog dokaznog postupka ne proizlazi da je tužitelj postupao nepažljivo, niti u krajnjoj nepažnji. Sud zaključuje da je do štetnog događaja došlo zbog poremećaja u tehnološkom procesu rada, kada radnik koji je zadužen za uklanjanje grana s trupca to nije učinio, niti je radnik zadužen za kontrolu toga postupka to uočio. Dakle, radi se o isključivoj odgovornosti tuženika.

11. Neosnovani su žalbeni navodi tuženika da je tužitelj odgovoran za štetni događaj jer je bio osposobljen za rad na siguran način, odnosno da postoji njegov doprinos nastanku štete, jer to iz provedenog dokaznog postupka, a kako je to pravilno zaključio sud prvog stupnja ne proizlazi. Navodi tuženika kako vještak zaštite na radu nije izvršio uvid u plan radilišta, pa da stoga utvrđenja vještaka nisi pravilna. Naime, tuženik taj plan na koji se poziva nije priložio kao dokaz niti uz odgovor na tužbu niti uz primjedbe na nalaz vještaka, pa niti uz žalbu. Naime, tuženik samo navodi kako je vještak trebala zatražiti od tuženika taj plan, ali tuženik nije dokazao da taj plan i postoji. Stoga je sud prvog stupnja, imajući sve navedeno u vidu pravilno odbio zahtjev tuženika za ponovnim vještačenjem kada nije bilo jasno postoji li uopće plan koji bi trebalo uzeti u obzir u novom vještačenju.

12. Sud prvog stupnja je proveo i medicinsko vještačenje, te je primjenom odredbe čl. 19. ZOO-a, odredbe čl. 1100. ZOO-a i čl. 1046. ZOO-a utvrđivao visinu štete koju je tužitelj pretrpio zbog štetnog događaja, povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, imovinske štete za tuđu pomoć i njegu, te izgubljene zarade.

13. Nakon provedenog medicinskog vještačenja i utvrđenja vještaka da je u tom događaju tužitelj zadobio teške ozljede i to višekomadni prijelom gornjeg- proksimalnog dijela goljenične kosti (tibija) lijeve potkoljenice sa zglobnim učešćem – latralni kondil i oštećenje zglobnih struktura koljena i to:puknuće (rupturu) prednje ukrižene sveze (lig. cruciatum ant – LCA), puknuće (rupturu) stražnje ukrižene sveze (lig. cruciatum post – LCP), puknuće lijeve lisne kosti (fibule), koje je ozljede vještak kvalificirao kao tešku tjelesnu povredu, da su nakon liječenja kod tužitelja ostale trajne posljedice vezano isključivo za predmetnu ozljedu, što uključuje promjene na samom potkoljenici i pripadajućim zglobovima, posebno koljenskom zgobu i to promijenjena potkoljenici koje uključuju postojanje kroničnog hipostatskog dermatitisa s jakim otokom, ožiljkastim promjenama te uleracijama sa sekrecijom intermitentnog tipa, promjene na lijevom koljenu koje uključuju postraumatsku artrotu, oraničenu funkciju u srednjem stupnju, te vicioznim valgue položajem, uz nedtailnost prvenstveno u sagitalnoj ravni kao posljedica ligamentalnih ozljeda, i promjene na lijevom gležnju koje uključuju opisani otok sa značajnom redukcijom funkcije, da je tužitelj u štetnom događaju trpio fizičke bolove jakog intenziteta u trajanju od 10-12 dana, srednjeg intenziteta u trajanju dva do tri mjeseca, a slabijeg intenziteta još oko 10-12 mjeseci, te je pretrpio primarni strah jakog intenziteta u trajanju jedan sat, a potom sekundarni strah jačeg intenziteta u trajanju 7-9 dana, strah srednjeg intenziteta u trajanju od 25-30 dana i strah laganog intenziteta u trajanju od 8-10 mjeseci. Kod tužitelja je zaostalo umanjene opće životne i radne aktivnosti u omjeru od 33-38 % zbog čega je trpio duševne boli u tom omjeru te će morati ulagati pojačane napore, a zaostalo je i naruženje u jačem stupnju, sud je tužitelju a ime neimovinske štete dosudio iznos od 29.132,66 Eur-a. Kako je tužitelju nesporno već bio isplaćen iznos od 7.751,01 Eur, to je sud tužitelju priznao iznos od 21.381,65 Eur- a.

14. Neosnovani su žalbeni navodi tužitelja kojima osporava visinu dosuđene naknade štete i to iz razloga što je sud prvog stupnja utvrdio sve okolnosti o kojima ovisi visina pravične novčane naknade, te je pravilno utvrdio da je tužitelj pretrpio povredu prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje i da težina povrede prava osobnosti kao i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđivanje pravične novčane naknade.

15. U odnosu na žalbeni navod tužitelja da je sud prvog stupnja dosuđujući pravičnu novčanu naknadu za pretrpljenu neimovinsku štetu postupio protivno Orijentacijskim kriterijima, potrebno je istaknuti da Orijentacijski kriteriji za utvrđivanje visine novčane naknade neimovinske štete, predstavljaju samo dodatni okvir koji bi trebao omogućiti ujednačenu primjenu odredbe čl. 1100. ZOO-a. Isti ne mogu predstavljati matematičku formulu koja služi za izračunavanje pravične novčane naknade i nisu propis, bilo materijalnopravne ili pustupovnopravne prirode, već po svojoj naravi predstavljaju smjernice koje su usmjerene na ujednačenu primjenu čl. 1100. ZOO-a. Za navesti je da sud mora imati u vidu okolnosti konkretnog slučaja i ne smije se striktno držati bilo kakvih matematičkih kriterija, jer se ne radi o isplati svote osiguranja prema ugovoru o osiguranju i tablicama invaliditeta, već sud ocjenjuje sve okolnosti relevantne za ocjenu visine naknade štete. Stoga se žalbeni navodi tužitelja u ovom dijelu ukazuju neosnovani.

16. Međutim, osnovan je žalbeni navod tužitelja kako je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo, odnosno da je pogrešno utvrdio od kada tužitelj ima pravo na zatezne kamate na neimovinsku štetu. Naime odredbom čl. 1103. ZOO-a je propisano da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. U konkretnom slučaju nije sporno da je tuženik zaprimio tužiteljev zahtjev 27. ožujka 2020. Stoga je valjalo u tom dijelu preinačiti presudu suda prvog stupnja i tužitelju pored već priznatih zateznih kamata priznati i zatezne kamate na neimovinsku štetu od 27. ožujka 2020. pa do 30. studenog 2023.

17. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da je osnovan i zahtjev za naknadu štete za tuđu pomoć i njegu, jer je tužitelj, prema utvrđenju i mišljenu vještaka medicinske struke, trebao tuđu pomoć u razdoblju od četiri do pet mjeseci u trajanju od 3-4 sata dnevno, u daljnjem razdoblju od 5-6 mjeseci u trajanju od 2 sata dnevno i tri mjeseca po jedan sat dnevno, a povremenu tuđu pomoć u trajanju 5-6- sati tjedno pa tužitelju pripada naknada štete po tom osnovu u iznosu od 6.064,72 Eur-a, od kojega iznosa je valjalo odbiti iznos već isplaćene naknade od 610,52 Eur-a, pa tužitelju pripada pravo na naknadu po ovoj osnovi od 5.059,39 Eur-a.

18. Sud prvog stupnja je na temelju odredbe čl. 1095. st. 1. ZOO-a tužitelju dosudio i izgubljenu zaradu za vrijeme bolovanja od 1. svibnja 2021. pa do 30. travnja 2022. i to na temelju dokumentacije koju je dostavio tuženik, u iznosu od 3.173,28 Eur-a.

19. Neosnovani su žalbeni navodi tužitelja glede naknade štete na ime buduće tuđe pomoći i njege u mjesečnom iznosu od 95,56 Eur-a dok za to budu postojali uvjeti. Nesporno je da će tužitelju takva pomoć biti potrebna i u buduće, s obzirom na njegovo zdravstveno stanje. Međutim, ta šteta nije dospjela i ne zna se njezina visina, odnosno koliko će i kada pomoći tužitelj trebati u buduće. Prema odredbi čl. 326. st. 1. ZPP-a, sud može naložiti tuženiku da izvrši određenu činidbu samo ako je ona dospjela do zaključenja glavne rasprave. U konkretnom slučaju ne dolazi do primjene st. 2. istog članka jer nije riječ o zahtjevu za uzdržavanje. Stoga je sud prvog stupnja pravilno dobio ovaj zahtjev tužitelja.

20. Pravilna je i odluka o trošku postupka kako po osnovi, u smislu odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a, tako i po visini u smislu odredaba čl. 155. ZPP-a. Naime, sud prvog stupnja se pogrešno pozvao na odredbu čl. 154. st. 5. ZPP-a, dok iz sadržaja obrazloženja nespornim proizlazi kako je sud primijenio odredbu st. 2. istoga članka, što je i pravilno s obzirom na djelomični uspjeh tužitelja u ovom sporu. Stoga se žalbeni navodi tužitelja u ovom dijelu ukazuje neosnovani.

21. Slijedom izloženoga valjalo je žalbu tužitelja odbiti kao djelomično neosnovanu i na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a potvrditi presudu suda prvog stupnja u točki I. izreke u dijelu u kojem je tužitelj odbijen sa tužbenim zahtjevom iznad dosuđenog iznosa za iznos od 1.231,67 Eur-a, te u točkama IV. i V. izreke u dijelu u kojem je tužitelj odbijen sa dijelom zatraženog troška iznad dosuđenog za iznos od 3.336,25 Eur-a. Žalbu tužitelja je valjalo djelomično uvažiti i na temelju odredbe čl. 373. toč. 3. ZPP-a preinačiti presudu suda prvog stupnja u dijelu točke I. izreke glede tijeka zateznih kamata na neimovinsku štetu za razdoblje od 27. ožujka 2020. pa do 30. studenog 2023.

22. Kako ne postoje razlozi zbog kojih tuženik pobija presudu suda prvog stupnja, ni razlozi na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, žalbu tuženika je valjalo odbiti i potvrditi pobijanu presudu, sukladno odredbi čl. 368. st. 1. ZPP-a u točkama I., II., III. i V. izreke.

23. U odnosu na ostale žalbene navode stranaka, ističe se kako nisu od odlučne važnosti za rješenje ovoga spora.

24. Tužitelju nisu priznati troškovi žalbe, jer je sa žalbom uspio u neznatnom dijelu. Nisu mu priznati niti troškovi odgovora na žalbu, jer to nisu nužno potrebni troškovi za vođenje ovoga spora, pa je zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan.

25. Rješenje suda prvog stupnja, koje stranke nisu pobijale, ostaje neizmijenjeno.

Osijek, 5. lipnja 2025.

Predsjednica vijeća

Vesna Bjelousov